Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sirotinju ni sunce ne grije

Objavljeno prije

na

Tridesetdevetogodišnji Selvedin Arslani iz beranskog naselja Talum, nije izdržao teret siromaštva i prije mjesec dana izvršio je samoubistvo. Kćerkica Irnes (10) i sin Alen (8) ostali su najprije kod njegovog mlađeg brata Safeta dok nije sproveden postupak prebacivanja u Dom u Bijeloj. Ova djeca su treća generacija sirotinje u porodici Arslani. „Nikada nijesmo znali za bolje. Otac nam je rano umro. Majka je održavala toalet na autobuskoj stanici. Bilo nas je petoro djece, više gladni nego siti. Boli me i nije mi pravo što ni moja braća ni ja nijesmo mogli stvoriti bolje za svoju djecu. Sirotinja rađa sirotinju” – ispovijeda se Selvedinov brat Safet za Monitor.

Nesrećni Selvedin je nakada radio u ciglani. Prije deset godina je ostao bez posla, i od tada je bio na socijali. Da bi prehranio djecu, fizikalisao je đe je stigao i đe god se ukazivala prilika. Supruga ga je ostavila u najvećoj muci, od tada je bio i otac i majka.

„Mislio je sto na sat. I da zaradi, i da skuva, i da opere. Ne znam za drugi razlog. Jednostavno više nije mogao da izdrži takav život i takav tempo” – vjeruje Safet.

Da bi sahranio brata, ovaj mladi čovjek je morao da se zaduži, i da i sam zapadne u još veću bijedu. „Nije meni bolje nego što je bilo nesrećnom bratu. Ali sam ja po prirodi borac. Imam četvoro djece i živim sa suprugom i djecom u iznajmljenoj kući u romskom naselju. Preživljavamo od socijalne pomoći koja ne može pokriti osnovne troškove. Dugovi se samo gomilaju. Nema kome nijesam pisao u državi da mi pomogne da riješim stambeno pitanje. Lakše bi mi bilo da imam makar svoj krov nad glavom i normalne uslove. Kupatilo i kuhinju. Ništa – samo obećanja” – priča Safet.

Ni treći brat Arslani, Rasim, nije bio bolje sreće. Takođe živi kao podstanar i od socijalne pomoći izdržava četvoro djece, od kojih jedno ometeno u razvoju. Ne bježe braća Arslani ni do kakvih poslova, ali je u ovom siromašnom gradu na sjeveru Crne Gore jednostavno teško naći bilo šta za preživljavenje. Hiljade ljudi je u procesu gašenja nekadašnjih velikih privrednih preduzeća ostalo bez posla.

Monitor je krajem marta ove godine pisao o tragičnoj sudbini još jednog bivšeg radnika ciglane Zdravka Kastratovića, koji je takođe izvršio samoubistvo, ne izdržavši pritisak bijede u kojoj se našao nakon što je ostao bez posla. Nije Zdravko to uradio iznenada. Na mogućnost tragedije ovaj četrdesettrogodišnji radnik indirektno je upozorio samo mjesec ranije kada je, putem medija, ponudio na prodaju bubreg. Njegove vapaj niko nije ozbiljno shvatio i prošao je nezapaženo.

„Svjestan sam koliko je teško živjeti bez bubrega, ali to je moj jedini izbor, a oni koji su mene i moje kolege doveli u ovaj položaj, trebalo bi da se stide” – kazao je tada nesrećni čovjek.

Nikakve pomoći u međuvremenu porodici Kastratović nije bilo. Ni od koga. Da nesreća bude veća, prije nepunih mjesec dana prepuklo je srce Zdravkovog oca za svojim sinom. U kući na selu Polica ostala je samo još njegova majka.

Radnici Rudnika mrkog uglja u Beranama zbrajaju sanduke i porodične tragedije u ovoj kompaniji koja odavno ne radi. Pet njihovih kolega je izvršilo samoubistvo od kada je firma zatvorena poslije prve i neuspjele privatizacije 2002. godine. Tada je bez posla ostalo sto osamdeset rudara. Zbog finansijskih problema u koje je zapao, samoubistvo je izvršio i jedan bivši direktor, nekadašnji vlasnik Gojko Radojević. Nesrećnog čovjeka su izvarali strani partneri oko posla u Beranama. U Vojvodini, gdje je živio, izreketirali su ga svojevremeno Legijini kriminalci.

„Kada je rudnik zatvoren većina radnika se našla u teškoj situaciji. Ispalo je da nam je bilo lakše i ljepše dolje u jami. Rudari nijesu mađioničari. Nijesmo mogli da pronađemo način kako da prehranimo porodice. Zbog toga su naše kolege dizale ruku na sebe. Jedan je puškom sebi presudio, ostale makanje iza njega. Žena ne radi. Niko ih ne obilazi, niti im šta donosi. Kako preživljavaju samo oni znaju” – priča inženjer Vukašin Saičić, koji sa dvadeset pet godina staža ne može ništa da ostvari.

Rudari su se nadali obećanjima da će nakon što je ovu firmu prije tri godine kupila grčka kompanija Balkan enerdži, ponovo biti upošljeni, ali je to očigledno bila sumnjiva priča puna praznih obećanja.

„Jedan naš kolega je bio skoro pred penzijom kada je ostao bez posla. Jednoga dana došao je u direkciju da pita hoće li biti kakve otpremnine, akcija, bilo čega što bi mu donijelo hljeb. Kada je shvatio da nema ničega i da ni penziju neće dočekati, presudio je sebi konopcem. Ostalo četvoro djece iza njega” – priča drugi rudar.

Monitoru se ranije ispovijedio i radnik bivše Fabrike kože Polimka Marko Radević. U toj „uspješno” privatizovanoj kompaniji bez posla su ostali i on i njegova supruga, kada se ona prije tri godine odlučila na samoubistvo.

„Nije mogla da podnese gubitak posla. Nije bilo drugog razloga. Imali smo skladan brak i zlatnu djecu. Ne. Ni u međuvremenu nijesam uspio da za nju izdejstvujem otpremninu koja je sljedovala” – kaže Radević..

U Beranama niko više ne broji firme koje su poslije privatizacije doživjele potpuni krah. Niko ne zna koliki je broj porodica zbog toga dospio u bijedu. U privredi u ovom gradu trenutno je zaposleno svega oko trista radnika, u nekoliko manjih kompanija za koje je ocijenjeno da imaju perspektivu, od nakadašnjih desetak hiljada, koliko ih je bilo na početku tranzicije i gašenja velikih kompanija. Gdje su ostali? Od čega preživljavaju?

Nije daleko od istine konstatacija da siromašnije ljeto nikada nije zakucalo na vrata. Ljeto kojem se samo djeca zbog Lima raduju, dok im roditelji padaju u očaj. Neko je već primijetio kako je Lim lijepa rijeka, ali nije dobra za kupanje iz makar tri razloga. Nije baš najčistija, nije ni najtoplija – a i đeca kad se kupaju brzo ogladne.

Supruzi Safeta Arslanija dosta posla bi bilo da samo hljebove svakodnevno peče. Tri puta po dvije velike tepsije.

„Dvadeset pet kila brašna može nam biti tek za pet dana. Mjesečno, znači, sto pedeset kila. Ako ne ustanem na vrijeme da ispečem, đeca se probude gladna, moram da odem i kupim. Ne mogu samo hljeb jesti. Trudim se makar da nijesu gladni i da budu čisti. Zagrijem kazan, pa jedno po jedno, u limeno korito. Po nekada ne znam u kojem vijeku živim” – kaže Refija.

Safet nije nerealan i zna da je mnogo slučajeva sličnih njegovom, ali je spreman da sa porodicom izađe na ulicu. Da ih makar narod gleda. Kaže samo da ne zna koliko ima onih koji uopšte primjećuju koliko je u ovoj zemlji gladnih i bijednih, koji su na ivici da podignu ruku na sebe kao njegov pokojni brat, dok tajkuni od bijesa ne znaju šta rade.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo