Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I so u tranziciji

Objavljeno prije

na

Ovo je očito vrijeme kada su nekretnine vrednije od začina. No, vremena se mijenjaju, a neke stvari su ipak trajne”, rekao je stariji Ulcinjanin, bivši radnik Solane Bajo Sekulić, kada je saznao da je u toj kompaniji uveden klasični stečaj. Podsjetio nas je da je berba soli organizovana čak i tokom Drugog svjetskog rata, kao i da je Solana uz Hotelsko-turističko preduzeće Ulcinjska rivijera, koja takođe nestaje, izgradila moderni Ulcinj. Bila je ta jedina domaća fabrika soli izvor egzistencije stotine ljudi, ekonomska, ekološka, turistička i kulturološka vrijednost tog grada i čitave zemlje. Gašenje Solane je tužna priča za Ulcinj i logična posljedica modela crnogorske tranzicije. STEČAJ: Pakao za ovo preduzeće i, tada, za preko 300 njegovih radnika počinje sredinom devedesetih godina kada je Solana praktično postala firma Demokratske partije socijalista. Već tada je zapala za oko tranzicionim biznismenima, prije svega zbog površine od čak 15,2 miliona kvadratnih metara u samom zaleđu Velike plaže. Iako je vlast najavljivala da će ona biti prodata strateškom partneru na tenderu, novog vlasnika je dobila na berzi. Priliku da se dočepaju Solane iskoristili su krajem 2004. godine Eurofond i Moneta i obveznicama stare devizne štednje za manje od milion eura kupili više od 60 odsto akcija tog preduzeća. Većinski vlasnik Eurofonda Veselin Barović ubrzo postaje i većinski vlasnikSolane. Novi menadžment je imao divne planove, najavljivao višemilionska ulaganja, a samo četiri mjeseca kasnije uveden je – stečaj. Zbog duga od 13 hiljada eura!? Rečeno je da Solana neće prodavati imovinu, već će se kroz petogodišnji programirani stečaj pokušati oporavak firme. Nastupio je težak period. Solanu su napuštali svi koji su mogli. Sada je ostalo nešto manje od 80 radnika koji primaju tek akontaciju od 100 eura. A i nje nema već punih pet mjeseci. Sada će i oni vjerovatno na biro za zapošljavanje. Koga je uopšte briga što je stanje u Solani zaista žalosno. „Kao da je bomba pala”, kaže dugogodišnji direktor te fabrike Lazar Ban.

PRENAMJENA: Naravno da Barović nikada nije bio zainteresovan da proizvodi so. Mučan je to i naporan posao, a malo profitabilan. Zato on neće da izdvoji oko sto hiljada eura kako bi se pripremila ovogodišnja berba, od koje se, prema procjenama stručnjaka, može prikupiti najmanje 13 hiljada tona slanih kristala. Od njihove prodaje zaradilo bi se bar pola miliona eura. Barović je odavno napravio računicu. U foto-finišu donošenja Prostornog plana zemlje 2008. godine iskoristio je dobre veze sa političarima i uspio taj ogroman prostor preimenovati u turistički!? Na zaprepašćenje javnosti jedan od obrađivača tog plana je rekao da je Solana zapravo štetna po životnu sredinu i da ugrožava okolna poljoprivredna dobra!? „Svaka solana, pa i ova u Ulcinju, devastira prirodnu sredinu i zato smo predviđeli mogućnost da se tu izgrade turistički objekti”, saopštio je Predrag Bulajić. Barović se ponadao da će mu prenamjena plana donijeti ogromnu dobit. Ponadao se 2009. godine da mu ona može donijeti čitavih 300 miliona eura. Egipćani, koji su, kasnije, u 90-godišnji zakup uzeli poluostrvo Lušticu, su bili spremni da izdvoje „tek” dva puta manje. Ako se prostornim planom Ulcinja, koji je u izradi, predvidi mogućnost da se gradi i u Ulcinjskom polju, pored bulevara koji od grada vodi prema Velikoj plaži, još više će pasti cijena zemljišta na solani. A ono je ionako uglavnom močvarno.

SOS: Još više problema Barović će imati sa moćnim „ptičjim lobijem” u EU. Solana je najveće prirodno staništa ptica u Evropi. Na tom prostoru ima 265 vrsta ptica, što je polovina registrovanih ptica na „starom kontinentu”. Sedamdeset vrsta je zaštićeno. Na terenima ovog jedinog proizvođača morske soli u Crnoj Gori zimuje oko 20.000 ptica, među kojima su neke izuzetno rijetke. Zbog toga je solana uvrštena u Područja od međunarodnog značaja (IBA) i u elitnu porodicu od četiri hiljade najzdravijih područja Evrope. Očekuje se da bi ona zbog posebnog interesa za zaštitu mogla uskoro da bude na Ramsarskoj listi, što je najveći stepen vrednovanja močvara na planeti. Ako zaista prestane proizvodnja soli, ptice će morati da traže neki druge prostore i koridore. Biće to neprocjenjiva šteta za ovaj grad i čitavu zemlju, jer je posmatranje ptica u svijetu danas biznis profitabilniji od nautičkog turizma. „Niđe nema takve simbioze proizvodnje i zaštite prirode: samo dok Solana radi tj.dok pumpa vodu iz mora u bazene, tamo ima i ptica i soli. U protivnom, to je pustinja”, tvrdi ornitolog Darko Saveljić koji već 12 godina istražuje ptice na solani. Upućujući SOS da se iznađe način da solana opstane, on je poručio: “Ne samo Ulcinj, cijela se Crna Gora po njoj poznaje i već je, u biodiverzitetskom smislu, u međunarodnim naučnim krugovima ozbiljno zasjenila Skadarsko jezero. Ovo sa Solanom je definitivno najtužnija priča zaštite prirode Crne Gore, pa i šire!” Sa malo para, volje i spremnosti, Solana ipak može da ima lijepu budućnost. Ne samo zbog uključivanja u ovaj slučaj „ptičjeg lobija”, već i zbog kretanja na tržištu. U narednih desetak godina masovno će se zatvarati solane na kopnu. Morska so je, pokazuju istraživanja, nezamjenljiva u ljudskoj ishrani. Ova ulcinjska ima desetine minerala od kojih je većina nužna za ljudsko zdravlje. Naša solana spada u deset najvećih na Mediteranu.

Ako je morska so kao proizvod i začin preživjela svjetski neoliberalizam, valjda će i ulcinjska Solana crnogorsku tranziciju. Kao što je to, na primjer, uspjelo solani u Ninu. Fabrika soli u tom hrvatskom gradu je uspješna kompanija i zaštićeni park prirode. Nin je prošle godine, upravo zbog svoje solane, proglašen odredištem evropske izvrsnosti.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo