Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dođoh, vidjeh – nestadoh

Objavljeno prije

na

Kada se u medijima ovih dana oglasio Momir Bulatović, na interent blogovima pojavila su se i pitanja – ko je ovaj? Postavljaju ih, očigledno, mlađi posjetioci koji su imali sreću da ne budu savremenici jedne od najburnijih epizoda višestranačja u Crnoj Gori. Šta bi tek rekli za neke druge stranačke lidere kojima se davno zametnuo svaki politički trag. Iako su u Crnoj Gori prvi parlamentarni izbori održani daleke 1906, za početak razvoja višepartizma uzima se 1990. godina – kada su, poslije rušenja jednopartijske komunističke vlasti, održani prvi višestranački parlamentarni izbori.

Početkom devedesetih bile su registrovane 74 partije, ali najveći broj ezgistirao je na papiru. U međuvremenu stranke su nestajale i nastajale, cijepale se i ujedinjavale, mijenjali su se partijski lideri…

Prvih nekoliko godina višestranačja dominirali su Demokratska partija socijalista, Liberalni savez i Narodna stranka.

Današnji čelnik DPS-a Milo Đukanović došao je na vlast nakon puča 11. januara 1989. godine, kojim je svrgnuto tadašnje crnogorsko rukovodstvo. Triling “mladih i lijepih” – Momir Bulatović, Svetozar Marović i Milo Đukanović, imao je jaku logistiku ne samo od domaće moćne tajne policije, nego i iz Beograda.

Tajna policija je, prema svjedočenju Novaka Kilibarde, formirala i Narodnu stranku – “kućnu pomoćnicu” nove vlasti.

Novu crnogorsku političku scenu obilježili su, pored međustranačkih, i unutarstranački sukobi.

Sukob u DPS-u 1996. godine zasjenio je sve ostale iz tog vremena. Puklo je između Momira i Mila. Jedno krilo DPS-a, koje od tada pa evo do danas predvodi pobjednik iz tog raskola Milo Đukanović, odlučilo je da se distancira od srpskog vožda, a druga strana nije mogla da podnese takvu žrtvu. Ta druga grupacija osniva Socijalističku narodnu stranku na čelu sa Momirom Bulatovićem. Danas se može lakše ustanoviti: Bulatovića i Đukanovića je donio Miloševićev velikosrpski talas, a razdvojio biznis.

Socijalističku narodnu partiju na početku je i politički i finansijski podržavao Miloševićev režim. Devedesetih imala je jak uticaj u Crnoj Gori. Njen predsjednički kandidat Momir Bulatović zamalo nije osvojio novi mandat predsjednika Crne Gore na izborima 1997. godine. Pobijedio ga je Đukanović.

Onda je Momir Bulatović poražen i u SNP-u. Morao je kormilo partije da prepusti prezimenjaku Predragu. Kasnije je Momir Bulatović osnivanjem Narodne socijalističke stranke bezuspješno pokušao da se vrati na političku scenu Crne Gore. Godinama živi u Beogradu.

Poslije referenduma 2006. godine SNP Predraga Bulatovića na parlamentarnim izborima imao je katastrofalan rezultat i Bulatović lidersko mjesto prepušta Srđanu Miliću. Bulatović je sada poslanik SNP-a u Skupštini Crne Gore.

Narodna stranka, kao reprezent “eltinog srpstva” u Crnoj Gori, doživjela je brojna cijepanja i iznjedrila masu partija sa srpskim predznakom. Počelo je sa Narodnom demokratskom strankom, a nastavljeno sa Srpskom sabornom strankom, Srpskom narodnom strankom, iz koje je nastala Demokratska srpska stranka.

Prvi predsjednik Narodne stranke bio je Novak Kilibarda. Poznat kao Miloševićev vatreni pristalica, pregalac za rušenje Njegoševog mauzoleja, planirao je da stvori srpsku republiku Dubrovnik… Ostao je zapamćen i po tome što je u skoro jednom danu izgubio dvije funkcije i dobio novu državnu. Početkom 2000. imenovan je za šefa Trgovinsko-informativne misije Crne Gore u Sarajevu. Potom je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade u kabinetu Filipa Vujanovića i povukao se sa funkcije predsjednika Narodne stranke. Bilo je to vrijeme nesuglasica izmedu Kilibarde i njegovih najbližih saradnika – potpredsjednika stranke Predraga Drecuna, Dragana Šoća i Predraga Popovića.

Bilo je i ranije sukoba između narodnjaka, ali Kilibarda ih je preživio. Najjači udar desio se 1996. godine u doba stvaranje Narodne sloge, koalicije sa Liberalnim savezom. Tada je Kilibardu napustio i potpredsjednik stranke dr Božidar Bojović. Kilibarda je u politički vrh stranke lansirao Drecuna, Šoća i Popovića. Kada je poslije sukoba unutar DPS-a bezrezervno stao uz Đukanovića – pobunili su se mladi lavovi Šoć, Drecun i Popović. Kilibarda je ostao u apsolutnoj manjini unutar Glavnog odbora i završio karijeru u toj stranci.

Sada je uzorni Crnogorac, piše jotovanim crnogorskim jezikom, voze ga državna kola, često se hvali kako je ”evoluirao u svojim nekada srpskim stavovima”.

Danas vanparlamentarnu Narodnu stranku predvodi Predrag Popović. Jedno vrijeme predsjednik joj je bio Dragan Šoć.

Dr Božidar Bojović osnovao je krajem 2003. Srpsku narodnu stranku, a nakon unutarstranačkih previranja zamijenio ga je 2005. dr Ranko Kadić. Bojović se onda povukao sa političke scene i odavno ga nema u javnosti. Marginalizovan je i Kadić.

Po unutrašnjim sukobima poznat je i Liberalni savez. Na devetoj konferenciji, održanoj na Cetinju 24. marta 2005. godine, stranka je zamrznula svoj rad. Stranka je prekinula političko djelovanje iako u njenom statutu stoji da “u bilo kojim okolnostima, poštujući demokratske principe, ova stranka nikada neće prestati sa radom”. Dugogodišnji politički lider Slavko Perović to je nazvao najvažnijom odlukom stranke u njenom petnaestogodišnjem postojanju.

Posljednji potresi u stranci nastali su zbog afere Grbalj 2004. i sukoba Slavka Perovića sa tadašnjim liderom Miodragom Živkovićem.

Osipanje LSCG počelo je još 1990. Mnogi koji su, pogotovu nakon sukoba u vrhu DPS –a napuštali LSCG, postali su bliski Đukanovićevom režimu, a neki su se rezignirano povukli sa javne scene.

Iz stranke su 2001. isključeni zaslužni predsjednik dr Radoslav Rotković i predsjednik mladih Krsto Pavićević, koji su bili protiv formiranja vlade sa prosrpskim strankama.

Iz LSCG su nastale Liberalno demokratska partija, Građanska partija i Liberalna partija.

Bivši liberali osnovali su početkom 2002. Građansku partiju. Za predsjednika je izabran Radoslav Rotković, jedan od osnivača Liberalnog saveza. Na redovnom kongresu Građanske partije, 14. februara 2004. godine za novog predsjednika izabran je Krsto Pavićević. Poslije neuspjeha njegove partije na parlamentarnim izborima 2006. Pavićević se povukao iz političkog života.

U Podgorici, 31. oktobra 2004. godine osnovana je Liberalna partija Crne Gore. Za predsjednika je izabran Miodrag Živković. On, pet godina kasnije, podnosi ostavku nakon što Liberalna partija na vanrednim parlamentarnim izborima nije uspjela da uđe u parlament.

Živkovića je naslijedio Andrija Popović. I Živković se povukao iz poltičkog života.

Bivši liberali osnovali su i Liberalno-demokratsku partiju Crne Gore. Predsjednik joj je bio novinar Slobodan Racković. Stranka je “plesala” samo ljeto i za nju se više nikad ništa nije čulo. Racković je kasnije imenovan za generalnog konzula državne zajednice Srbije i Crne Gore u Štutgartu. Nakon isteka mandata odlazi sa javne scene.

Prva albanska patija u Crnoj Gori bio je Demokratski savez, kojeg je predvodio i sada predvodi Mehmet Bardhi. U međuvremenu je i iz te partije nastalo njih nekoliko. Prva je otcjepljenjem fromirana DUA, koju dugo vodi Ferhat Dinoša.

I dijeljene, i obnavljane, i sa raznim liderima – opozcione stranke nisu uspjele da ugroze neprikosnovenu vlast DPS-a, koji je nakon raskola posvojio SDP.

Prije nekoliko dana, obraćajući se “stanovnicima i stanovnicama Crne Gore”, bivši politički lider LSCG Slavko Perović poručio je iz Praga, gdje živi, da nikad i ni pod kojim uslovima neće preuzeti vlast u Crnoj Gori.

Vladajuća koalicija DPSDP svakoga dana poručuje da ima ozbiljnu namjeru da Crnom Gorom vlada duže nego – Tito. Grešnici podsjećaju na moguću razliku: Tito je prije dolaska na vlast bio u zatvoru, današnjim gospodarima Crne Gore moglo bi se to desiti kad odu s vlasti. Kad tad.

Ni traga, ni glasa

Osnivaču prve opozicione partije – Demokratske partije dr Slobodanu Vujoševiću izgubio se svaki politički trag.Posljednju značajnu političku ulogu odigrao je januara 1997. kada je kao član rukovodstva Srpske narodne stranke učestvovao u protestima pristalica Momira Bulatovića, gubitnika na predsjedničkim izborima. Vujošević je počeo kao demokrata, a završio kao srpski nacionalista.

Na crnogorskom političkom nebu odavno nema ni Haruna Hadžića, nekadašnjeg prvog lidera Stranke demokratske akcije, koja je doživjela sudbinu mnogih političkih partija – pocijepala se i marginalizovala. Krajem 1993. uhapšeno je cijelo rukovodstvo SDA. Nakon završetka ratova stvorena je jedinstvena politička partija sa bošnjačkim nacionalnim predznakom – Bošnjačka stranka.

Za koalicioni nastup na aprilskim izborima 2001. odlučile su se SDA CG (Rasim Šahman), Internacionalna demokratska unija (Harun Hadžić) i Stranka nacionalne ravnopravnosti (Alija Matović), sve iz Rožaja. Nastupile su pod nazivom Bošnjačko-muslimanska demokratska koalicija. Dogovor o formiranju te koalicije doveo je do raskola u SDA. Potpredsjednik te stranke Rifat Vesković napustio je stranku i osnovao Demokratsku zajednicu Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori.

Uoči parlamentarnih izbora u aprilu 2001. godine bilo je registrovano više od 60 stranaka. Među njima su bile i ove koje su otišle u zaborav: Stranka srpskog jedinstva za Crnu Goru, Srpska radikalna stranka dr Vojislav Šešelj, Srpska narodna radikalna stranka, Otadžbinska stranka, Internacionalna demokratska unija, Liberalno demokratska partija CG, Stranka prirodnog zakona, Savez komunista Jugoslavije – komunisti Crne Gore, Jugoslovenski komunisti Crne Gore, Jugoslovenska levica u CG, Radnička stranka Jugoslavije, Radnička partija Crne Gore, Stranka deviznih štediša…

Mnogih se više ne sjećaju ni politički analitičari. A možda ni njihovi osnivači i vođe.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POČELA IZBORNA TRKA U BUDVI: Ima li pomagača sa strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će u izbornoj kampanji biti nedozvoljenog miješanja u izborni proces sa strane, u vidu pomoći predsjednika Aleksandra Vučića, kao što pojedini mediji najavljuju, za sada nema zvaničnih potvrda. Spekuliše se o zavidnoj finansijskoj podršci i logistici na dan izbora dolaskom pojedinih grupa iz Srbije, poput dešavanja uoči lokalnih izbora u Nikšiću, Herceg Novom, pa i u Budvi, tokom izborne kampanje za lokalne i parlamentarne izbore u avgustu 2020

 

Nakon isteka roka za predaju izbornih lista za prijevremene lokalne izbore u Budvi, koji će se održati 23. oktobra, izborna kampanja uveliko je počela. Ukupno 7 partija ili koalicija učestvuju u izbornoj utakmici za 33 odbornička mjesta. Pravo glasa ima 18.710 Budvana, 630 više nego što je evidentirano na izborima u avgustu 2020. godine.

Prema nezvaničnim informacijama, broj građana koji će glasati na izborima u Budvi iz dana u dan se povećava.  Rok do kada se građani mogu seliti iz opštine u opštinu i upisivati kao stanovnici Budve određen je na 15 dana pred održavanje izbora.

Aktuelni predsjednik Opštine Budva predstavio je listu Demokratskog fronta, čiji je nosilac, pod sloganom „Milo Božović – Budva na prvom mjestu“ – DF (Nova srpska demokratija, Pokret za promjene i Demokratska narodna partija). Na oktobarske izbore DF izlazi bez Socijalističke narodne partije i Prave Crne Gore, stranaka sa kojima je na posljednjim lokalnim izborima osvojio ubjedljivu većinu glasova birača Budve (45 odsto) i 14 odborničkih mandata. Osvojeni glasovi nisu bili dovoljni da DF sam formira vlast, već je ona uspostavljena koalicijom sa Demokratama Crne Gore.

Taj politički savez u Budvi pokazao se veoma neuspješnim. Tokom protekle dvije godine nije potpisan koalicioni sporazum, nije formirana lokalna uprava, što je rezultirao blokadom rada parlamenta i uvođenjem prinudne uprave sa Odborom povjerenika  koji su preuzeli njegovu ulogu. Prvi put u istoriji parlamentarizma u jednoj lokalnoj upravi, poput Budve i Tivta, zakonodavna vlast prešla je u ruke Vladinih činovnika na duži vremenski rok, od aprila do oktobra tekuće godine. To je neslavan epilog vladavine lidera DF-a Marka Bata Carevića, koji je nakon višegodišnjeg trvenja sa drugim parlamentarnim strankama, podnio ostavku na funkciju predsjednika Opštine.

Izbornu listu Demokrata i Demosa predvodiće poslanik Dragan Krapović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva. Zajednički nastup dvije stranke vodiće se pod nazivom „Dragan Krapović – Idemo ljudi – Demokrate-Demos“. U prethodnom skupštinskom sazivu ova koalicija imala je 7 odborničkih mjesta.

Iznenađenje ovih izbora svakako je Socijalistička narodna partija, koja na izbore izlazi samostalno. Poslije niza koalicionih izbornih nastupa, zajedno sa partijama sa kojima je dijelila srodne političke stavove, SNP je odlučila da svoju snagu u turističkoj prijestonici odmjeri solo nastupom, sa novim licima na političkoj sceni. Izbornu listu „SNP – Temeljno za Budvu – Vuk Jovanović“, predvodi mladi beogradski glumac sa Svetog Stefana.

Novi pokušaj Demokratske partije socijalista da se vrati u sferu odlučivanja u Budvi ogleda se u okupljanju njenih tradicionalnih koalicionih partnera, stranaka sa kojima je dugi niz godina vršila vlast u najvećoj turističkoj opštini, koja je okončana sa dva uzastopna poraza na biralištima, 2016. i 2020. godine.

Lista „Prava stvar, Koalicija Jedinstveni za Budvu – Dragana Mitrović“, okupila je na jednom mjestu DPS, SDP, SD, GI 21 i Liberalnu partiju. To je ujedno i najšira koaliciona skupina na oktobarskim izborima. Listu predvodi političkoj javnosti nepoznata profesorica u osnovnoj školi u Budvi. Na iznenađenje mnogih nakon turbulentnih izbora za mjesto prvog čovjeka lokalnog DPS-a, na koje je izabran sportista Milan Tičić, koji je drugi na odborničkoj listi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

I Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori oglasila se uoči glasanja. Pozvali su sve političke aktere da se uključe u širok i konstruktivan dijalog kako bi se izgradio konsenzus i zajedno radilo na usvajanju i implementaciji reformi koje se odnose na EU. „Zabrinuti smo zbog funkcionalnosti institucija i posebno ističemo hitnu potrebu imenovanja sudija Ustavnog suda, članova Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca, kako bi se obezbijedilo pravilno i efikasno funkcionisanje institucija Crne Gore“, naveli su u saopštenju. Uzalud.

Tokom političkih dogovora, Korać je bio načelni predlog DPS-a. Vučinića su predložili iz SDP-a, dok je Bošnjačka stranka insistirala da advokat Kurgaš bude njihov kandidat za Sudski savjet. URA i SNP su tokom dogovora predložili advokata Šoća.

Profesor Branislav Radulović smatra da insitucionalna kriza koja dovodi do blokade rada Ustavom definisanih organa, različitih nivoa i vrsta vlasti, već duže ima hronične, a sada i dramatične obrise jer, kako kaže, „agoniji“ ovih insitucija se ne naslućuje kraj. „Dodatno, obeshrabruju se potencijalni, kredibilni i sa biografijama nesporni kandidati, da uđu u taj proces. Negativno iskustvo profesora Vučinića, utemeljenog i priznatnog pravnika, sa prestižnom biografijom i međunarodnom karijerom odista zabrinjava i dovodi u upit šta su stvarni kriterijumi za izbor i dobijanje povjerenja. Zasigurno sve ovo nije poruka koja ohrabruje, prije svega mlađe naraštaje crnogorskih pravnika i ne uliva nadu da evropske vrijednosti i standardi jesu ili će uskoro biti neupitno vrijednosti i standardi ove generacije crnogorske političke elite“, ocijenio je Radulović.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je veliko razočaranje činjenicom da su poslanici sinoć odlučili da izaberu samo jednog umjesto četiri člana Sudskog savjeta. Iz te nevladine organizacije, na čijem  čelu je Tea Gorjanc Prelević pitaju koji su to razlog poslanici imali da ne izaberu  profesora Vučinića, bivšeg sudiju Evropskog suda za ljudska prava ili advokata i nekadašnjeg ministra Šoća ili advokata Kurgaša.

„Čime su to postojeći članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika zaslužili da i dalje, poslije osam godina ostanu na istim funkcijama – možda izborom Medenice na neustavni 3. mandat? Izborom predsjednika sudova na čak šesti i osmi mandat? Lažiranjem ocjena sa intervjua”, upitali su iz Akcije za ljudska prava.

Poslanici iz Demokratske Crne Gore nijesu glasali ni za jednog od predloženih kandidata. Sa druge strane, DPS, URA, Civis i manjinske partije glasale su za sve kandidate. Predsjednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu i poslanik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica  kazao je Vijestima da je epilog postupka za izbor članova Sudskog savjeta, posljedica zakulisnih igara DPS-a i GP URA, kao i izostanka dijaloga sa opozicijom.

,,Jednostrano je utvrđena lista predloženih kandidata od strane većine koja je izabrala Abazovićevu Vladu, čime je uskraćena opozicija u mogućnosti da da svoj doprinos. Nakon toga, SNP kao konstituent 43. Vlade, izbjegla je u drugom krugu da glasa za jednog kandidata, iako su glasali za njega na Odboru i u prvom krugu skupštinskog glasanja. To su dokazi da je priča o deblokadi pravosuđa bila obična farsa”, rekao je Koprivica.

Odgovorila je potpredsjednica Građanskog pokreta URA i ministarka evropskih integracija u tehničkom mandatu Jovana Marović. Ona je kazala da je Demokratska Crna Gora ,,time što nije glasala ni za jednog od predloženih kandidata za člana Sudskog savjeta pokazala koliko je privržena Evropi i evropskim integracijama”. Pa podsjetila je da je URA glasala za sva četiri kandidata. „To što nikad nemate stav o bilo čemu je vaš problem, a ne URA. Ovo je uslov za ubrzanje evropskih integracija”, napisala je Marović na Tviteru.

Udruženje pravnika Crne Gore saopštilo je da se institucionalna agonija nastavlja sa nesagledivim posljedicama za crnogorski pravosudni sistem i vladavinu prava. A sudeći po prepucavanju između političkih partija, kriza će potrajati, dok će  „evropski put“ morati da sačeka novog „šofera“.

 

BS: Glasanje pokazalo kome odgovara kriza

Iz Bošnjačke stranke su saopštili da je političko kalkulisanje i neprincipijelno glasanje za članove Sudskog savjeta jasno pokazalo kome odgovara da Crna Gora ostane u institucionalnoj krizi. Ostaje žal, kažu, što je Fikretu Kurgašu, jedinom predloženom kandidatu iz redova manjinskog naroda nedostajalo dva glasa za izbor i ,,da taster nije pritisnut od kolega iz Socijaldemokrata, koji se deklarišu kao zastupnici građanskog koncepta društva”.

,,Iako smo očekivali da će i kolege iz drugih partija biti konstruktivne i dati doprinos da se izaberu četiri kandidata i tako kompletira Sudski savjet, pokazalo se da nije svima u Crnoj Gori u interesu da institucije profunkcionišu”, ocijenili su iz te partije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo