Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Daleko je sloboda

Objavljeno prije

na

Čak 57.3 odsto ispitanika koje je u svom nedavnom istraživanju konsultovao CEDEM ne bi voljeli da imaju homosekusalca u komšiluku. Država i njene institucije se najmanje zalažu da poboljšaju ukupan društveni položaj homoseksualaca, pokazuju podaci CEDEM-a. To je istraživanje potrvdilo ono što se već zna – da je u „evropskoj” Crnoj Gori tretman LGBT (lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih) osoba daleko od evropskog. Prema drugom, CEMI-jevom istraživanju, čak 70 odsto crnogorskih građana smatra da je homoseksualnost bolest, neprirodna i nemoralna pojava.

Pored društvene, u Crnoj Gori je izražena i institucionalna homofobija koju predvodi, zvuči paradoksalno, aktuelni ministar za ljudska i manjinska prava Ferhat Dinoša. Od izjave da ga ne bi obradovala vijest da u Crnoj Gori ima homoseksualaca, ministar je evoluirao do stava da LGBT populaciju ne treba „zagušiti” ali ni „afirmisati”. A upravo je takav pristup, ocjenjuju domaći stručnjaci i NVO aktivisti, glavna prepreka za dugoročno poboljšanje položaja ove populacije.

Zdravko Cimbaljević, izvršni direktor LGBT Foruma Progres i prvi crnogorski javno deklarisani homoseksualac, kaže za Monitor da zaštita prava LGBT osoba, bez afirmativnih mjera nije moguća i da je takva dugoročno besmislena.

„Koncept koji zastupa aktuelni ministar praktično znači da će nam se dati toliko vazduha koliko je dovoljno da se ne zagušimo, i da ćemo ostati tamo gdje jesmo, diskriminisani. Takva Dinošina politika, s obzirom na to da uživa podršku Vlade, dugoročno će proizvesti potpunu nepoželjnost homoseksualaca koji će svoju budućnost biti prinuđeni tražiti van Crne Gore”, kaže on.

Podaci Foruma Progres govore da je posljednjih nekoliko godina više desetina građana uspjelo ostvariti azil u EU i SAD zbog lošeg tretmana svoje seksualne orijentacije u Crnoj Gori!

Prema tvrdnjama gej osobe koju je Monitor kontaktirao, nekoliko puta mu se dešavalo da bude žrtva nasilja. “Opljačkan sam, a ja i moj partner prebijeni pošto su nas zatekli u emotivnom odnosu. Nakon toga je uslijedilo višemjesečno maltretiranje i ucjenjivanje. Nijesam ih prijavio jer sam nadležnima morao otkriti da sam gej. To bi ubilo moju porodicu” .

Sociolog Srđan Vukadinović smatra da crnogorsko društvo nije spremno za novi sistem vrijednosti. „Zbog te nespremnosti naše društvo dugo funkcioniše na urušenim vrednotama”, kaže on za Monitor. „Postoji jaka tradicionalna, patrijarhalna i plemenska svijest o društvenim pitanjima i fenomenima i izražen stepen idolopoklonstva prema lideru ili grupi, a uz to i izrazitio licemjeran i servilan odnos prema različitim idolima. Tek kada subjekti idolopoklonstva prema tim pojavnostima budu imali određeno jasno i precizno uvažavajuće mišljenje, moguće ga je očekivati i kod najšire populacije”, kaže on.

Odmah po usvajanju Akcionog plana za praćenje sprovođenja preporuka iz mišljenja Evropske komisije o kandidatskom statusu, Vlada se suočila s brojnim inicijativama i zahtjevima u vezi LGBT populacije. Svi su odbijeni ili ignorisani, kažu u civilnom sektoru. Iz javnih izvora za tu populaciju nije izdvojen ni jedan euro, a nije uspjela ni Povorka ponosa, zakazana za 31. maj ove godine. Ministar je odbio učešće u povorci. Organizatori Povorke potom traže podršku Vlade, a podršku obećava njen potpredsjednik Duško Marković. Organizacioni odbor Povorke, međutim, nikada nije konstitusan. Vlada je četiri dana prije održavanja povorke imenovala svoje predstavnike u to tijelo koje je trebalo da se bavi pripremom tako važnog i rizičnog događaja. Konačno, Povorka se zbog takvog Vladinog odnosa i nepostajanja suštinske političke podrške odlaže.

Tea Gorjanc Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava i članica Organizacionog odbora parade, smatra da je za vladajuću koaliciju problematična otvorena podrška poštovanju i afirmisanju LGBT prava zato što je u njoj i “stranka čiji je predsjednik homofob sklon diskriminaciji”.

Ona za Monitor kaže da je jako važno da se u Crnoj Gori parada i održi, upoređujući gej populaciju u Crnoj Gori sa statusom koji su Jevreji imali u nacističkoj Njemačkoj. „Onaj ko misli da pretjerujem neka prvo ubijedi u suprotno osobu koja je u upitniku Akcije za ljudska prava (2009) napisala da se u Crnoj Gori jedino bezbjedno osjeća u svojoj sobi. Taj odgovor treba sve da nas brine, a najviše one koji predstavljaju vlast u ovoj zemlji, da se 30.000 ljudi u Crnoj Gori krije od Crne Gore”, kaže ona i podsjeća da je za zakazivanje parade važno znati “da će visoki politički predstavnik Vlade sugurno prošetati s nama i obratiti se građanima Crne Gore sa parade ponosa”.

Njena koleginica iz organizacije povorke Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje za Monitor kaže da je Vlada je od početka znala kakav se profil njihovih članova u Organizacionom odboru očekuje.

„To što je kasno imenovala lica koja ne odgovaraju tom profilu ukazuje da Vlada nije željela da se Povorka desi. Učinila je sve da je opstruira dok je deklarativno davala podršku. Takav licimjeran pristup nije dobra osnova za građenje povjerenja u institucije sistema a još manje za izgradnju kulture ljudskih prava”, kaže ona i podsjeća na podatak da bi birači uskratili podršku partijama koje promovišu LGBT prava. To je, kaže, ključno u postavljanju domaćih političara prema ovoj temi.

Marijana Laković, zamjenica ombudsmana, podsjeća da se povorke ponosa u svijetu organizuju kako bi se ukazalo na svakodnevno kršenje ljudskih prava, diskriminaciju i nasilje nad pripadnicima seksualnih manjina. „Održavanje Povorke ponosa kod nas je izuzetno značajno jer je crnogorsko društvo tradicionalno i sklono njegovanju stereotipa i predrasuda”, kaže ona za Monitor. Prošle godine LGBT zajednica je instituciju ombudsmana uvrstila u svojih prvih pet prijatelja.

„Obrazovanje u Crnoj Gori je u funkciji odbrane postojećeg političkog i društvenog koncepta koji ignoriše postojanje LGBT osoba. U udžbenicima se potpuno zapostavljaju njihova prava i postojanje, pa obrazovni sistem proizvodi stigmatizaciju i trajnu netoleranciju LGBT populacije”, kaže Milan Šaranović, direktor Ekviste, NVO koja je sa LGBT Forumom Progres podnijela ombudsmanu prvu pritužbu zbog povrede prava LGBT osoba u crnogorskim udžbenicima.

U Ministarstvu za ljudska i manjinska prava nijesu za naš list htjeli da govore na ovu temu. Pomoćnik ministra Sabahudin Delić kazao je da je to tema za službenicu ministarstva koja je na bolovanju. Delića je Vlada, između ostalih, svojevremeno imenovala u Organizacioni odbor povorke.

Naši sagovornici kao pozitivan pomak vide sporazum između Uprave policije i LGBT Foruma Progres, povodom organizovanja budućih javnih okupljanja LGBT osoba ali i osiguranja bezbjednosti lokacija i prostora u kojima će se odvijati njihov socijalni život. „Posebno nam je stalo da nasilje nad nama bude pažljivo i blagovremeno procesuirano što do sada nije bio slučaj. Mogao je da nas bije po ulici ko je god stigao a da zbog toga nikada ne odgovara”, kaže Cimbaljević.

Aleksandar Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, sporazum policije i jedine LGBT grupe smatra istorijskim ali napominje da ga Vlada ne smije zloupotrebljavati i predstavljati kao isključivu institucionalnu podršku zaštiti i razvoju LGBT zajednice. „I bez sporazuma u svijetu se institucionalna podrška povorkama ponosa podrazumijeva. Država, prema standardima, nema samo obavezu da se uzdrži od ograničavanja slobode mirnog okupljanja, već i da zaštiti sve mirne demonstracije od nasilja trećih lica koji se tim okupljanjima protive”, kaže on.

Sporazum je tek početak.

Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo