Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prijestonica kiča

Objavljeno prije

na

Upozorenja eksperata na posljedice turističkog pritiska na obalu i more, na pretjeranu gradnju kuća, zgrada i stanova za odmor i rekreaciju, na opasnosti agresivnog i destruktivnog djelovanja nekontrolisanog turizma obistinila su se upravo u Budvi, mjestu koje je postalo školski primjer pogrešnog razvoja. Često istican princip po kome – sve ono zbog čega je turizam negdje nastao, prirodne ljepote, pjeskovite plaže ili kulturno nasljeđe, koji privlače ljude iz raznih krajeva svijeta, turizam na kraju neminovno i uništi – potvrdio se u Budvi koja doživljava urbanu katastrofu u svakom segmentu društvenog života.

Građani su nezadovoljni jer lokalna uprava nije u stanju da obezbijedi normalno funkcionisanje gradskog života, a turisti, oni pravi, zaobilaze ovu destinaciju.

Budva je fenomen i po tome što se ne zna ni približan broj turista koji borave u gradu jer se ne zna ni broj stanova koji su u turističkom prometu.

Prema informacijama Turističke organizacije u drugoj polovini jula na budvanskoj rivijeri boravi oko 40.000 turista. Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović tvrdi da je daleko veći broj turista koji nigdje nisu evidentirani i navodi impozantnu brojku od 60.000 nelegalnih gostiju koji borave na teritoriji ove opštine. Ne zna se kako su u CTU došli do te računice, ali, ukoliko je tačna, to je bezmalo onoliko turista koliko boravi na cijelom Crnogorskom primorju.

Budva plaća danak nekontrolisanoj gradnji stanova za tržište koje su kupovali kako stranci tako i domaći, Rusi, Srbi, Bosanci ili Podgoričani, svejedno. U njihovim stanovima, po računici CTU, boravi više gostiju nego u svim hotelima, odmaralištima, vilama, apartmanima i sobama prijavljenog privatnog smještaja zajedno .

To je neregistrovana armija ljudi koja troši gradske resurse, opterećuje plaže, parking prostore, pravi nepodnošljivu gužvu i privid uspješne turističke sezone.

Nelegalni turisti koji cirkulišu u isto tako nelegalno podignutim privatnim vilama i stanovima dokaz su propasti državne strategije razvoja turizma, Master plana iz 2001. godine, koji prioritet daje gradnji hotela. U pitanju je dvoličnost, deklarativno zalaganje Vlade za razvoj hotelijerstva, dok se pruža logistička podrška gradnji stambenih naselja na najatraktivnijim lokacijama kao što su, primjerice, kompleks Fab lajv na Slovenskoj plaži, Harmonija u Bečićima, Astra Montenegro na Zavali ili naselje Planet u Pržnu.

Zanimljivo je kako se suvlasnik i direktor hotela Splendid Žarko Radulović obrušio na nelegalne goste u legalno kupljenim ruskim stanovima u Budvi. Upravo je Radulović jedan od glavnih promotera bespravne gradnje – podigao je hotel Splendid na divlje i Opštini Budva ostao dužan priličnu svotu eura na ime neplaćenih komunalnih taksi.

Kako on tako i ostali, Rusi i domaći.

Posljedice su vidljive na svakom koraku. Život građana Budve iskomplikovan je do te mjere da je i kretanje gradom otežano. Trgovi oko Starog grada prekriveni su stolicama i šankovima do neukusa. Ulice su masne i prljave, saobraćaj nemoguć, parking prostor nedovoljan i preskup. Plaže pretrpane i nedostupne.

Budva je izgubila sva nekadašnja obilježja mirnog, uređenog, mediteranskog grada. Sve je više mještana koji najavljuju odlazak iz Budve u kojoj su proveli veći dio svog života.

ZONA SUMRAKA: Nadležni na državnom i lokalnom nivou kao da su digli ruke od sređivanja sezonskog haosa u Budvi, prijestonici svakovrsnog kiča, jeftine zabave

i trgovine. Nekome ovaj programirani haos odgovara.

U Budvi postoji zona sumraka, šetalište uz Slovensku obalu s noćnim klubovima u kojima se uz metalne šipke uvijaju polunage mlade djevojke uz zaglušujuću buku folk muzike, oblake dima i mirise roštilja s otvorenih uličnih tezgi. U kasnim noćnim satima i na ulicama Budve mogu se sresti izazovno odjevene djevojke, poput zečica ili kolgerli, koje u grupicama odlaze nekuda u provod, u „elitne” hotele ili jahte usidrene u luci.

Čak i obična ponuda, večera ili piće na nekoj od brojnih terasa ispred zidina Starog grada vulgarizovana je do krajnjih granica. Ispred lokala i šankova na rivi prolaznike mame atraktivne, oskudno odjevene djevojke, što cijeloj situaciji daje otužnu sliku grada koji gubi kontrolu nad sobom.

Na pomenutom šetalištu nastavlja se prodaja turističkih izleta, hrane i pića dok dileri neometano prodaju sobe u privatnom smještaju.

Čitav je grad pretvoren u veliki sezonski buvljak.

Pobunili su se i budvanski trgovci koji traže od gradskih vlasti da onemogući nelegalnu prodaju roba na tezgama postavljenim u neposrednoj blizini Starog grada.

Poseban segment ljetnje ponude predstavlja vašarište na Jadranskom sajmu, pored turističkog naselja Slovenska plaža, na kome se prodaje najraznovrsnija jeftina roba. „Kraljicom turizma” trešte narodnjaci od jutra do mraka, s plaža, iz kafića, sa šankova ili turističkih brodova. Sveopšta buka je ponovo problem na koji masovno ukazuju gosti.

Građani uzalud postavljaju pitanje – kome sve to treba, zašto je Budvom zavladao duh primitivizma, kiča i gramzivosti.

Do kraja ovogodišnje sezone ostalo je mjesec dana. Očekivana posjeta turista je izostala, naročito se promaja osjeća u sobama i apartmanima u privatnom smještaju od Budve do Petrovca.

Ne treba se tome čuditi ako se zna da su Budvani sve učinili kako bi i pristup lijepim pjeskovitim plažama onemogućili. Skočile su cijene prilaza, odnosno parkinga na plažama s početnih 1 ili 2 eura do cijelih 5 ili 10 eura. Povećane su cijene ležaljki i suncobrana koje prevazilaze cijene kreveta u sobama. Pijesak zbog kojeg ljudi dolaze na more, prekriven je nepreglednim ležaljkama ili daskama na uštrb onog dijela kupališta koji, po pravilima Morskog dobra, zakupci moraju ostaviti slobodnim. Pravilo se, naravno, ne poštuje, a Morsko dobro se, po pravilu, ne miješa u svoj posao.

Na plaže odlaze svi gosti i legalni i divlji, te su one postale glavni izvor prihoda za probrani krug podgoričkih i budvanskih biznismena koji su ih se na vrijeme domogli.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo