Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ravna gora iznad mora

Objavljeno prije

na

U podorjenskom selu hercegnovske opštine Žlijebi, prošle subote u crkvi Svetog Nikole održan je parastos najčuvenijem četniku iz naše skorije istorije – đeneralu Dragoljubu Draži Mihailoviću. Već šest godina zaredom u crkvenom dvorištu oplakuje se đeneralova mučenička smrt. Organizator ove svojevrsne crkveno-nacionalističke tradicije od 2007. je nevladina ogranizacija Srpski soko iz Herceg Novog. Ovogodišnje okupljanje proteklo je u znaku tuge i bola povodom 65. godišnjice od Dražine smrti.

Novskim sokolovima u goste su došli prijatelji iz Tivta, Bijeljine, Trebinja… Među njima bio je i istoričar dr Aleksandar Stamatović. Pomen su služili sveštenici Srpske pravoslavne crkve Marko Kalanj, Aleksandar Papić, Vladan Pantelić, Špiro Živković, Drago Pešikan, Makarije… Događaju na Žlijebima i ove godine prisustvovalo je stotinjak ljudi. Osvježenje i zakusku, nakon parastosa, pod radnim nazivom ”trpeza ljubavi” upriličile su članice Kola srpskih sestara.

Političko javno mnjenje u novskoj opštini podijeljeno je još od 2005. glede ovog događaja. Tada su ga predstavnici ovdje opozicionih partija DPS-a i SDP-a osudili, dok su stranke sa srpskim predznakom imale razumijevanja za njegovo održavanje, uz opasku: ”Ako su Amerikanci uručili priznanje porodici Draže Mihajlovića, zašto mi ne bismo ovdje održali parastos?” Za razliku od njih, gradonačelnik Dejan Mandić objavio je da lokalna vlast s tim skupom nema ništa.

Mihailo Kilibarda, predsjednik Opštinskog odbora Savez boraca NOR-a Herceg Novi, jedini je reagovao na ovaj događaj. Ogorčen je: ”Ovo i ovakvo rehabilitovanje kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata, Hitlerovih štićenika četnika za svaku je osudu, kako od strane lokalne tako i vlasti Crne Gore. Dozvoliti da se ovakav skup održava, okretati glavu od ovog događaja, neshvatljivo je i neprimjereno današnjem vremenu. Vraćati se na četničku prošlost, glorifikovati je uz pomen i crkveno slovo, neshvatljivo je za Boku i Crnu Goru uopšte.”

Uoči tog događaja u medijima je osvanulo saopštenje, a po gradu plakati koji su pozivali na pomen četničkom vođi.

„Oblijepiti čitav grad u jeku turističke sezone proglasom o pomenu četničkom generalu je presedan. Umjesto pomirenja i okretanja budućnosti, na obroncima Herceg Novog organizuje se četničko okupljanje”, kaže Kilibarda.

Nebojša Raša, govoreći u ime Srpskog sokola, u zvijezde je okivao đenerala: ”U teškim vremenima, kad je srpski narod bio osuđen na smrt, pojavio se Draža Mihailović i podigao prvi slobodni barjak u porobljenoj Evropi…”

U crnogorskim medijima nije objavljena ni riječ o ovom skupu. Prećutala ga je i vlast Herceg Novog.

Parastos Draži Mihailoviću služen je tog dana u Boki na tri mjesta.

Radi boljeg razumjevanja ovog događaja podsjetimo da je Srpski soko Herceg Novi osnovan 1910. Bilo je to prvo srpsko društvo u Boki Kotorskoj. Svoju prvu sportsku manifestaciju organizovali su 1911.

Između dva svjetska rata, Sokolsko društvo Herceg Novi bilo je nosilac patriotskog, sportskog, a kasnije i antifašističkog pokreta u ovom gradu. Sokolski prvaci su udarili temelj i vaterpolo klubu Jadran. Dio sokolova tokom Drugog svjetskog rata otišao je u četnike. Zbog četničkih aktivnosti, društvo su zabranile fašističke vlasti odmah nakon okupacije, da bi komunisti 1944. potvrdili njihovu odluku. Srpski soko Herceg Novi obnovio je rad prije četiri godine.

Današnji novski sokolovi bave se izdavaštvom, parastosima i četnikovanjem. Od sporta ni pomena. Ali postojano stoje na braniku srpstva. Starješina hercegnovskog Srpskog sokola je Nebojša Rašo, sekretar Ljubo Šabović, član dr Goran Komar…

I još jedan detalj. Pristalice onog što radi Srpski soko devedesetih su htjele da preimenuju Herceg Novi u Srbobran na moru. Zamalo im to na zasijedanju gradske skupštine nije uspjelo.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo