Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekajući decembar

Objavljeno prije

na

Srbija se hapšenjem posljednjeg bjegunca od haške pravde Gorana Hadžića kvalifikovala za status kandidata za člana EU. S malo sreće i podrške Brisela dobiće u decembru i datum pristupnih pregovora u paketu sa Crnom Gorom. Preduslov Podgorici je, kako je to jasno saopštio crnogorskim parlamentarcima evropski zvaničnik Stefano Sanino, da do kraja ovog mjeseca usvoje izborno zakonodavstvo. Ako se Crnoj Gori i Srbiji priključi i Makedonija, onda će se formirati blok zemalja regije, što bi svakako omogućilo jednostavnije pregovaranje s evropskim tehnokratama. “EU se neće širiti s jednom malom zemljom. Vjerovatno će to biti neki paket, dvije ili tri zemlje”, kaže funkcioner Vlade Slovenije Andrej Engelman. SARADNJA: Za ovako povoljan scenario Beograd se kvalifikovao ne samo isporučivanjem Hadžića i nešto ranije Ratka Mladića sudu u Hagu, već i kooperativnim odnosom prema Kosovu i Bosni i Hercegovini, evropskim protektoratima na Balkanu. Srpski predsjednik Boris Tadić tek je počeo da žanje plodove svoje mukotrpne politike uspostavljanja pune saradnje sa svim državama na Balkanu, ali konačno ne sa, Srbima istorijski omiljene, pozicije hegemona. Razumio je poruku Brisela: jasan diskontinuitet prema svakom velikodržavlju uslov je za konsolidaciju regiona, a saradnja država uslov napretka i ulaska u EU. Zato je predsjednik Srbije morao teška srca da pristane na direktne pregovore s Vladom Kosova, a zaključivanje sporazuma očekuje se na jesen. No, on neće biti formalno potpisan već će između pregovarača Borislava Stefanovića i Edite Tahiri biti zaključen „na riječ”, a Džejms Kuper će kao posrednik u ime EU kontrolisati da li se sprovodi.

Tadić s nešto manje uspjeha nastoji primiriti nervoznog lidera Republike Srpske Milorada Dodika u njegovim naporima za podrivanje državno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine, dok su odnosi s Hrvatskom i njegovi susreti s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem, svojevrsnim liderom regije, postali redovni i srdačni. Za razliku od bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, Tadić i Josipović nijesu opterećeni prošlošću, jer u njoj nijesu učestvovali, pa su početkom ove sedmice, u idiličnoj atmosferi na Brionima, „bez fige u džepu”, poručili članovima Predsjedništva BiH Željku Komšiću, Bakiru Izetbegoviću i Nebojši Radmanoviću da moraju učiniti sve kako bi njihova zemlja izašla iz političke agonije. Sve to daje snažan vjetar u leđa Tadiću, koji postaje personifikacija nove Srbije, zemlje koja se iznova nastoji pozicionirati i na Balkanu i u Evropi.

IZNUDA: Ali, čini se da je ova politika regionalne saradnje ipak iznuđena. Tadić i njegova Demokratska stranka u situaciji ekonomskog kraha u zemlji, nemaju što drugo ponuditi biračima osim uspjeha u evropskim integracijama. Srbiju su, kao i ostale zemlje na Balkanu, temeljno poharali i razorili tajkuni, korupcija i kriminal. Naravno, i njezina ideologija svesrpstva, zbog koje je, kako je govorio akademik Mihailo Marković, stanovništvo bilo spremno da pati. Kako cilj nije ostvaren, osiromašeno stanovništvo Srbije više ne želi da pati. No, računi iz „balkanske krčme” moraju se platiti. Društvo je urušeno politički, moralno i ekonomski. Srbija je, tako, prošle godine imala za 30 odsto manji bruto-društveni proizvod nego 1989. U BiH je taj pad manji za 15 odsto, a u Crnoj Gori gdje rata nije bilo, ali je bilo ratnih zločina, BDP je 2010. godine za čak 14 odsto manji nego prije 21 godinu! Stoga se vlade ovih zemalja, nakon što su rasprodale svoja najprofitabilnija preduzeća i najvrednije resurse, moraju zaduživati u inostranstvu kako bi se spasili od bankrotstva i očuvali iluziju ekonomskog rasta ne uviđajući da istovremeno upadaju u polukolonijalni status.

Ali, malo je naznaka da će se životni standard povećavati, a siromaštvo i nezaposlenost smanjivati. Zato su Tadić i Josipović s Briona poručili da se sve države regije trebaju pripremiti za novi udar ekonomske krize koja već pogađa eurozonu. „To je najveći politički problem s kojim se suočavamo i možemo ga zajednički riješiti ako se nastavi s projektima infrastrukturnog povezivanja”, istakli su oni.

DOSEG: Upravo je mogućnost zajedničkog rada na projektu autoputa od Bara preko Boljara do Beograda bio jedan od ključnih razloga posjete crnogorskog premijera Igora Lukšića srpskoj prijestonici tokom koje je nastojao da pokaže da Crna Gora želi da gradi nove odnose sa Srbijom. Ali, riječi njegovog kolege Mirka Cvetkovića da je to samo u fazi ideje, pokazuju da je san o tzv. „koridoru 11” sve dalji. Indikativno je, međutim, da je Lukšić za prvu zvaničnu posjetu regionu izabrao Srbiju, iako je njegov partijski šef samo nekoliko dana ranije saopštio da u Beogradu „ko god da je na vlasti, i dalje svojata Crnu Goru i negira crnogorski nacionalni, kulturni i vjerski identitet”, dodajući da se to “neće promijeniti makar ne u budućnosti do koje mi možemo segnuti”. Lukšićev odgovor Đukanoviću stigao je iz – Beograda: “Istoriju treba ostaviti istoričarima, od nje treba učiti, ali joj ne treba robovati”.

Đukanović ne uviđa da je prošlo vrijeme kada je Crna Gora i on kao njen lider igrao ulogu faktora stabilnosti u regionu. Konačno je nastupio period mira, stabilnosti i saradnje, a najbolje moguće rješenje je temeljna evropeizacija država i regije u cjelini. Zato Tadić hapsi i isporučuje Hagu optužene za ratne zločine, dok Đukanović poručuje da njegova stranka ” neće nikome prinositi nijednu žrtvu, ni krupnu, ni sitnu ribu”. Miloševićeva je to taktika: do kraja se nastoji očuvati sistem i ljudi u njemu, a ako se nema gdje, ako se došlo do zida, onda se pristaje na sve. Vremenski okvir u kojem crnogorska vlast mora potvrditi da na domaćem terenu ispunjava evropske zadatke i hapsi krupne ribe sve je manji.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo