Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U službi kokaina

Objavljeno prije

na

Proces Dušku Šariću i Jovici Lončaru, koji je počeo u Višem sudu u Bijelom Polju, samo je dio velike, planetarne akcije koja bi trebalo da slomi krila narko grupe koja je u posljednjih nekoliko godina operisala od Latinske Amerike, preko Afrike do Evrope. U ovom se momenu protiv više od 150 ljudi u cijelom svijetu vodi istraga zbog sumnje da su učestvovali u organizovanju krijumčarenja i distribuciji najmanje pet i po tona kokaina iz Južne Amerike u zapadnu Evropu. Sve njih povezuje jedno ime – Darko Šarić odbjegli narko bos iz Pljevalja, čija je mafijaška organizacija, prema nekim tvrdnjama, oprala više milijardi… Dio novca, kako se vidi i u bjelopoljskoj optužnici, opran je preko banaka u Crnoj Gori i to austrijske Hipo Alpe Adrije i Prve banke, u vlasništvu porodice Mila Đukanovića.

Crnogorsko tužilaštvo, koje je dugo oklijevalo da podigne optužnicu protiv pripadnika narko klana Darka Šarića i njegovih ljudi, sada u procesu mlađem Šariću i Lončaru ispituje sumnjive transakcije koje je vršila njihova Mat Company, Mat Construction, Mat shop, Tera Ing i druge povezane firme i lica, u periodu od 2006. do 2010. godine.

Prema izjavi državne tužiteljice Ranke Čarapić Vijestima, Državno tužilaštvo Crne Gore podnijelo je ovih dana i zahtjev za oduzimanje imovine Duška Šarića i Jovice Lončara zbog, kako je rekla, nesklada između legalnih prihoda koje su stekli i imovine koju posjeduju oni, ali i s njima povezna lica i kompanije. Srpsko tužilaštvo, mnogo ranije, oduzelo je ili zamrzlo nekretnine i drugo vlasništvo pripadnika ovog klana u Srbiji.

U zahtjevu za oduzimanje imovine u Crnoj Gori, koji je podnijela specijalna tužiteljica za organizovani kriminal Đurđina Nina Ivanović, tvrdi se da su Šarić i njegovi kupovali imovinu, nekretnine, mašine za Mat copany iz i Tera inga iz „kredita uzetog od Prve banke, a krediti su vraćeni preko subordiniranog zajma novcem pribavljenim krivičnim djelom.”

Značajan dio ove imovine, kako je ranije pisao Monitor, prebačen je posljednjih mjeseci na druga lica, rodbinu, fudbalere FK Rudara i prijtelje Darka i Duška Šarića, Jovice Lončara, Gorana Sokovića i drugih osumnjičenih.

Advokati Lončara i Šarića odmah su osporili zahtjev tužilaštva za oduzimanje imovine, između ostalog i jer je Mat company 98 odsto u vlasništvu preduzeća Matenico LLC iz države Deliver u SAD-u. „Postavlja se pitanje kako će Viši sud u Bijelom Polju da oduzme imovinu američkoj kompaniji”, kazao je jedan od advokata. U advokatskom timu osumnjičenih Šarića i Lončara je i Zorica Đukanović, dugogodišnja partnerka advokatice Ane Kolarević.

Prema ranijem istraživanju Monitora, Mat company i ostale firme povezane sa Šarićem i kotorskim biznismenom Draganom Dudićem (likvidiran prošle godione) ubacivale su novac u legalne tokove tako što su uzimale zajmove iz Hipo Alpe Adria banke i Prve banke, a kao kolaterali za milionske kredite služio je često keš. Dio novačanih transakcija vršen je sa of šor kompanijama, često firmom Mateniko iz Delavera. Radilo se o milionskim transakcijama koje su tekle godinama. Crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca i Tužilaštvo, nijemo su, do nedavno, posmatrali te poslove.

Imperija Šarić slobodno je djelovala u Crnoj Gori, dobijala poslove na državnim tenderima, razvijala biznis od Pljevalja do Kotora – u hotelijerstvu, izgradnji puteva, proizvodnji cementa, trgovini, diskotekama, restoranima, nekretninama…

Kada je srpsko tužilaštvo koncem 2009. godine pokrenulo istragu protiv Darka Šarića i njegovih, u Crnoj Gori ta je grupa bila pod posebnom zaštitom. Za gradonačelnika Pljevalja Šarići su bili „dobri momci,” a Milo Đukanović je otvoreno branio njihova „ljudska prava”.

Da li zato što su Šarić i njegovi poslovali sa bankom braće Đukanović koja je kuburila sa svježim novcem? Ili su, možda, robe kojima su Šarići trgovali doprinosile posrnuloj crnogorskoj privredi? Ili je na vrhu ove narko piramide, neko mnogo moćniji od Darka Šarića?

Prema italijanskom tužilaštvu, Šarićev narko klan koristio je infrastrukturu koja je stvorena devedesetih tokom šveca cigareta između dvije obale Jadrana. Tu infrastrukturu stvorila je, kao što je poznato, s italijanske strane mafija a sa crnogorske – Milo Đukanović s grupom prijatelja i poslovnih partnera koji su se bavili duvanskim poslovima. Đukanović je bio na vrhu optužnice bareskog tužitelja Đuzepe Šelzija, uz prijatelja Branislava Mićunovića, crnogorskog nekrunisanog kralja igara na sreću i jednog od najmoćnijih Crnogoraca.

I nakon akcije Balkanski ratnik u kojoj su prije godinu i po uhićene prve velike isporuke kokaina grupe Darka Šarića, kriminalna organizacija nastavila je sa švercom unosne robe. U posljednje vrijeme uhvaćeno je više tovara kokaina u Latinskoj Americi i Evropi, od kojih je jedan premašio hiljadu kilograma. Sumnja se da Darko Šarić, dok se skriva, može rukovoditi ovim komplikovanim operacijama.

Prema Večernjim novostima na samom vrhu zločinačke piramide je krupna zvjerka iz Crne Gore. Te zvjerke, zasada, nema ni u zahtjevima za sprovođenje istrage.

U sudu u Bijelom Polju, Darkov brat Duško, otkrio je da je poslovao i s uglednim međunarodnim investitorima, kao što je multinacionalni medijski koncern VAC, na čijem je čelu nekadašnji njemački visoki funkcioner Bodo Hombah. Prema Duškovim riječima na njegov račun u Austriji, leglo je 29 miliona eura od VAC-a, od prodaje preduzeća Štampa, čije je sjedište bilo u Beogradu. Time je mlađi Šarić pokušao da dokaže da je novac kojim su raspolagali dolazio i iz legalnih tokova i firmi. Ovu Duškovu priču, prekinuli su međutim, advokati odbrane, pošto ona navodno „nije tema,” relevantna za proces.

Ranije se spekulisalo da je Šarić preuzeo udio u Štampi od Stanka Subotića Caneta, osobe protiv koje se vodi više procesa zbog šverca cigareta devedesetih. Na italijanskoj optužnici, visoko je i ime Stanka Subotića, dugogodišnjeg partnera Boda Hombaha i VAC-a. Oni su zajedno posjedovali Štampu, najveću distributivnu mrežu u Srbiji.

VAC je posjedovao polovinu akcija crnogorskog dnevnika Vijesti, a u ratu iza kulisa pokušao je da preuzme cio paket, ali su crnogorski vlasnici, ipak, uspjeli da istisnu Hombaha.

Da li su sve ove veze slučajne? Da li su moćni politički i finansijski krugovi u Crnoj Gori stopljeni s klanom Daraka Šarića? Proces u Bijelom Polju, izvjesno, neće otkriti tajne veze. A šta će biti na sudovima od Srbije, preko Italije do Latinske Amerike? Vrh kriminalne piramide drhti baš od toga?

Prva presuda i procesi

Jedina presuda, zasada, protiv nekog od pripadnika grupe Darka Šarića izrečena je u Srbiji. Riječ je o Nikoli Dimitrijeviću, vlasniku firme “DTM rilejšn”, koji je u zamjenu za priznanje krivice, dobio godinu dana kućnog pritvora. On je bio optužen za pranje Šarićevog novca.

U Srbiji su od 2009. podignute tri optužnice za šverc kokaina, gdje je Darko Šarić označen kao organizator krijumčarenja. Na optuženičku klupu sješće ukupno 23 ljudi (Šarić, Soković i još trojica su u bjekstvu), a terete se za rasturanje više od tri tone kokaina. Riječ je, mahom, o državljanima Srbije i Crne Gore.

Podignuta je i optužnica za pranje para, odnosno omogućavanje legalizacije prljavog novca kroz privatizaciju, ali i kupovinu pokretne i nepokretne imovine. Na toj optužnici je desetak imena, a posljednji su dodati Rodoljub Radulović, zvani Miša Amerika, i Nuo Stanaj iz Podgorice. Optuženi i osumnjičeni se terete za pranje nekoliko miliona eura.

Akcija Loptica, koja se vodi od 2008. godine, u Italiji je iza rešetaka smjestila osamdesetak osumnjičenih za distribuciju narkotika. Pored Darka, na listi onih koji se terete je i njegov brat Duško, Goran Soković, a ima i dosta srpskih, crnogorskih i italijanskih državljana, koji su mahom bili ulični dileri. Riječ je o rasturanju više stotina kilograma droge na Apeninskom poluostrvu.

Slovenačka policija je prošle godine uhapsila Dragana Tošića i još 15 osumnjičenih. Njima je nedavno otpočelo suđenje, a terete se da su ogranak klana Darka Šarića, koji je iz Slovenije kokainom snabdijevao crno tržište Hrvatske, Austrije, Njemačke, Mađarske…

U Crnoj Gori je uhapšeno desetak ljudi po zahtjevu italijanskog i srpskog pravosuđa, osumnjičenih da su dio kriminalne organizacije pljevaljskog narkobosa. Jedan broj njih je pušten, a ostatak je izručen zemljama koje su ih tražile. Iza rešetaka su dvojica osumnjičenih – Duško Šarić i Jovica Lončar, kojima se sudi.

Tužilaštvu i sudu, protiv više od 150 osumnjičenih, pomaže petoro zaštićenih svjedoka. Dvojica su u Srbiji i po jedan u Italiji, Brazilu i Sloveniji. Spekuliše se da jedan broj osumnjičenih pokušava da saradnjom s pravosudnim organima izdejstvuje blažu kaznu.

 

Misteriozni Ševo

Milan Ševo (42), iz Beograda, poznat u svijetu kriminala kao „švedski kum”, vraćen je sa crnogorske granice, objavile su Večernje Novosti zbog procesa Šariću i Lončaru.

Ševo je prema pisanju ovog lista pokušao du uđe u Crnu Goru na graničnom prelazu Dobrakovo kod Bijelog Polja, 16. jula ujutro. Crnogorska policija ga je vratila u Srbiju, navodno, iz opreza. Ševo je, naročito dok je živio u Švedskoj, bio na glasu i kao organizator spektakularnih otmica zatvorenika. Crnogorske bezbjednosne službe, po jednoj verziji, procijenile su da bi njegov dolazak u Bijelo Polje dan prije početka suđenja Šariću i Lončaru, donio dodatne razloge za strepnju. Navodno, bezbednjaci iz Srbije su imali informaciju o kretanju Ševa i sugerisali crnogorskim kolegama da mu ne dozvole ulazak.

Ševo je porijeklom iza Bosanskog Petrovca. Njegovo ime gotovo dvije decenije dovodi se u vezu s mnogim krivičnim djelima. Suđeno mu je samo zbog nelegalnog posjedovanja oružja.

Ševo, iako ta sumnja nije dokazana, važi za glavnog organizatora spektakularne pljačke trezora kompanije G4S u Stokholmu 2009. Tada je „internacionalna ekipa” spustila helikopter na krov poslovne zgrade u centru glavnog grada Švedske, obila trezore i odnijela između pet i deset miliona eura.

Ševo je višestruko povezan s ljudima iz Crne Gore koji su živjeli u Švedskoj, a oženjen je ćerkom Ratka Đokića, legende podgoričkog asfalta, ubijenog u Stokholmu. Njegova supruga, kažu njihovi poznanici, intenzivno se druži sa ženom Darka Šarića.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo