Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skupe uspavanke

Objavljeno prije

na

Branko Vojičić nije više na čelu RTCG. Za v.d. direktora izabran je Slavko Šepić, dosadašnji savjetnik za strateški razvoj u RTCG. Tako je odlučila većina članova Savjeta RTCG, koji su na sjednici, u četvrtak 28. jula ove godine, podržali inicijativu za smjenu generalnog direktora državne televizije. U inicijativi, koju su ranije potpisali Slavica Striković, Goran Đurović i Momčilo Zeković, neracionalna potrošnja menadžmenta RTCG navodi se kao glavni razlog za Vojičićevu smjenu.

„Sredstva su u 2010. godini trošena nesavjesno i nepravilno”, konstatuje se u tom dokumentu i podsjeća da je RTCG u prethodnoj godini napravila minus od preko milion i dvjesta hiljada eura.

Takvo poslovanje se nastavilo. Samo u prva tri mjeseca ove godine, navodi se, menadžment RTCG poslovao je sa 150 hiljada eura manjka. U inicijativi se izražava sumnja i da bi taj minus mogao biti milionski jer nijesu prikazana sva dugovanja RTCG.

Ni odlazak Vojičića neće biti bez uticaja na budžet RTCG. On javni servis napušta sa 70 hiljada eura otpremnine. Mediji su ranije objavili da je Vojičićeva mjesečna zarada preko četiri hiljade eura, a generalni direktor se požalio, nakon što je visina njegove plate objelodanjena, da „niko više neće da mu plati sladoled”. U otpremnini je uračunato da svaki građanin Crne Gore kupi po tri, četiri sladoleda za Vojičića.

Prema izvještaju nezavisnog revizora samo prošle godine crnogorske građane su generalni direktor RTCG i njegovih pet saradnika koštali preko 200 hiljada eura. Isto toliko se godišnje izdvaja za plate svih zaposleni Crnogorske akademije nauka ili za Sudski savjet. Ima još zanimljivih poređenja: to je trogodišnji budžet za plate Nacionalne turističke organizacije Crne Gore ili Zetskog doma. Naposljetku, to je godišnja zarada premijera i deset ministara.

Vojičiću se zamjera i to što je zarade dijelio bez pravilnika i jasnih mjerila. Koliko će ko primiti zavisilo je samo od generalnog direktora i njegovih kriterijuma. Zbog toga je reagovala i inspekcija rada, tražeći da se Pravilnik donese.

Vojičić nije mario. Nastavio je da dijeli po svojim aršinima. Mimo Zakona o radu i Savjeta, honorarno je angažovao pojedine stalno zapošljene, i po tom osnovu im isplatio dodatnih 67.687 hiljada eura, navodi se u inicijativi za njegovu smjenu.

Generalni direktor RTCG nije štedio ni kada su u pitanju otpremnine, pa je prošle godine isplaćeno 130 hiljada eura u te svrhe. „To je 200 odsto više nego što je planirano”, navodi se u dokumentu u kom se traži Vojičićevo razrješenje.

Dodatni troškovi za otpremnine su broj zaposlenih smanjili tek za nekoliko osoba. I ni približno cifri od 140 zapošljenih manje, koliko je Vojičić još 2009. godine govorio da ih treba biti. Ukupan broj zaposlenik je oko 700. Goran Đurović, Slavica Striković i Momčilo Zeković optužuju Vojičića da je isplatu otpremnina „vršio mimo bilo kakvog opšteg akta” i opet bez prethodno jasno uspostavljenih kriterijuma.

To su djelići Vojičićeve šestogodišnje finansijske vladavine RTCG. Tu su i neopravdano veliki, kako to vide u Savjetu, troškovi za obnovu voznog parka, povećani troškovi sportskog prenosa, duplo smanjeni prihodi od reklamiranja… RTCG je 2008. godine od oglašavanja prihodovala oko dva miliona eura. Prošle i pretprošle godine ta je cifra smanjena na 900 hiljada eura.

Vojičić se svojevremeno, nakon primjedbi da se ne odnosi domaćinski kad je u pitanju poslovanje RTCG, branio podatkom da hrvatski javni servis posluje sa dvadeset miliona mjesečno, te da RTS ima 80 miliona godišnje. A da RTCG raspolaže sa oko 10 miliona eura koje dobija iz budžeta. Generalni direktor RTCG je zaboravio da pomene da se radi o mnogo većim sistemima od crnogorske državne televizije, sa oko tri i po hiljade zapošljenih, horovima, orkestrima… I najbitnije, i RTS i HRT taj novac dobijaju od pretplate. HRT uspije da ubere čak 95 odsto sredstava od pretplate!

Crnogorska televizija je miljama daleko od takvog povjerenja građana. Baš suprotno, zbog nepovjerenja u RTCG i njenu transformaciju u servis građana bilo je teško održati sistem finansiranja od pretplate, što su vlastodršci iskoristili i 2008. godine zvanično uveli direktno finansiranje RTCG iz budžeta. Tu su pale i zadnje nade da će RTCG uspjeti da se oslobodi zagrljaja vlasti.

Od deset miliona eura, koliko građani preko budžeta izdvajaju za RTCG, a što je malo manje od novca koji se izdvaja za državni Univerzitet, čak 80 odsto odlazi na zarade zaposlenih a tek 20 odsto na produkciju. Program RTCG ne treba ni komentarisati. Dovoljan je pogled da bi bilo jasno da nema ni tehnološkog, ni napretka u kvalitetu programa. I jedan odgledani dnevnik u pola osam, da bi se razumjelo da se u tom servisu ne vode interesom javnosti. Marko Milačić, novinar RTCG koji je ovih dana dobio otkaz zbog kritike režima i pisanja za Vijesti, opisao je kako izgleda pravljenje vijesti u RTCG – ne može Šarić, ne može Šinavatra, bez kritike o Đukanoviću… Ostadoše samo smješkanje i priče o brdima i ljepotama, nacijama i crkvama.. I gusta magla.

Da je povjerenje građana u RTCG veliki problem, konstatuje se i u inicijativi za razrješenje Vojičića. ,,Rezultat nesavjesnog trošenja novca je smanjena produkcija RTCG. To se direktno odrazilo na smanjen kvalitet programskih sadržaja, što je uz još neke slabosti dovelo do pada rejtinga najgoreg u istoriji poslovanja (sa trendom daljeg pada). Povjerenje građana je na jako zabrinjavajućem nivou”, zaključuju potpisnici inicijative za smjenu generalnog direktora RTCG.

Kada su ga iz Savjeta, ranije, optužili da nesavjesno troši novac građana, Vojičić je uperio prstom na državnu Pobjedu i njihov godišnji minus koji prelazi četiri miliona eura.

Baš o ta četiri miliona i ostalim dugovima Pobjede ove je sedmice pisao nedavno izabrani predsjednik borda direktora te novine, Lav Lajović, u tugaljivom tekstu, direktno se obraćajući čitaocima tog režimskog lista.

Lajović je priznao da, eto, „postoji visok akumuliran gubitak iz ranijeg perioda, i znatno zaduženje kod poslovnih banaka”. A onda oprobani recept relativizovanja odgovornosti: ,,Dugovi, znamo, nijesu od juče. Datiraju iz vremena kada je Pobjeda skinuta sa budžeta, od kada trči tržišnu utakmicu”.

Lajović, inače pomoćnik ministra finansija, nije pričao o detalju da Pobjeda tržišnu utakmicu trči kao privilegovani igrač, kom Vlada oprašta ogromna dugovanja i održava je u životu bez obzira na činjenicu da nezakonito posluje skoro deceniju i da je odavno trebala biti privatizovana ili ugašena.

Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila skoro deset miliona eura. To je, razumije se, novac crnogorskih građana. Kojim je Vlada vraćala čak i dugove Pobjede prema Prvoj banci. Za te pare građani su, opet, dobili uspavanke i bajke o demokratskoj, najljepšoj, najprosperitetnoj u regionu.

Lajović nije bio baš posve iskren. Dugovi jesu od ranije, ali su, što pokazuju izvještaji revizora, duplirani samo tokom dvije posljednje godine. Na kraju 2008. godine gubitak Pobjede iznosio je oko 11 miliona. A na kraju prošle godine – nešto manje od 20 miliona eura.

Dugove očigledno nijesu uspjeli čak ni da zaustave, a kamoli smanje, ni ministri koji su upravljali tom kućom, od Predraga Sekulića do Milorada Katnića. A očigledno nije pomoglo ni to što je za glavnog urednika doveden savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđan Kusovac.

A svojski se trudio. Pobjeda je od njegovog dolaska poprište borbe protiv nezavisnih medija, civilnog sektora, opozicije i ostalih kritičara vlasti. Toljagama se mlati po kome hoće, istražuje da li Nebojša Medojević čita Pobjedu, koliko su kredita podigli vlasnici i direktori Vijesti, kako se finansira MANS… Objavljuju se privatne prepiske. Jer, sredstva se ne biraju u borbi protiv kritičara.

No, sve su prilike da Vlada ima neki plan za Pobjedu. Stidljivo je provučeno da bi mogla ući u stečaj do kraja godine, ukoliko ne bude privatizovana. Lajović je pomenuo i prćiju – nekretnine Pobjede čija je vrijednost izmjenama DUP-a prilično uvećana.

A ono, jeste. Što da se troše pare, kad ima režimskih medija koji posao Pobjede i RTCG obavljaju ,,za džabe”. Odnosno, ne finansiraju se milionima iz budžeta.

Specijalci iz Pobjede snaći će se. Tu su eto i otvorena radna mjesta u RTCG, gdje mogu da nastave s proizvodnjom bajki. Jer razriješenje Vojičića nije početak transformacije RTCG u javni servis. Samo prilika još jednom „ specijalcu” da dobro zaradi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo