Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skupe uspavanke

Objavljeno prije

na

Branko Vojičić nije više na čelu RTCG. Za v.d. direktora izabran je Slavko Šepić, dosadašnji savjetnik za strateški razvoj u RTCG. Tako je odlučila većina članova Savjeta RTCG, koji su na sjednici, u četvrtak 28. jula ove godine, podržali inicijativu za smjenu generalnog direktora državne televizije. U inicijativi, koju su ranije potpisali Slavica Striković, Goran Đurović i Momčilo Zeković, neracionalna potrošnja menadžmenta RTCG navodi se kao glavni razlog za Vojičićevu smjenu.

„Sredstva su u 2010. godini trošena nesavjesno i nepravilno”, konstatuje se u tom dokumentu i podsjeća da je RTCG u prethodnoj godini napravila minus od preko milion i dvjesta hiljada eura.

Takvo poslovanje se nastavilo. Samo u prva tri mjeseca ove godine, navodi se, menadžment RTCG poslovao je sa 150 hiljada eura manjka. U inicijativi se izražava sumnja i da bi taj minus mogao biti milionski jer nijesu prikazana sva dugovanja RTCG.

Ni odlazak Vojičića neće biti bez uticaja na budžet RTCG. On javni servis napušta sa 70 hiljada eura otpremnine. Mediji su ranije objavili da je Vojičićeva mjesečna zarada preko četiri hiljade eura, a generalni direktor se požalio, nakon što je visina njegove plate objelodanjena, da „niko više neće da mu plati sladoled”. U otpremnini je uračunato da svaki građanin Crne Gore kupi po tri, četiri sladoleda za Vojičića.

Prema izvještaju nezavisnog revizora samo prošle godine crnogorske građane su generalni direktor RTCG i njegovih pet saradnika koštali preko 200 hiljada eura. Isto toliko se godišnje izdvaja za plate svih zaposleni Crnogorske akademije nauka ili za Sudski savjet. Ima još zanimljivih poređenja: to je trogodišnji budžet za plate Nacionalne turističke organizacije Crne Gore ili Zetskog doma. Naposljetku, to je godišnja zarada premijera i deset ministara.

Vojičiću se zamjera i to što je zarade dijelio bez pravilnika i jasnih mjerila. Koliko će ko primiti zavisilo je samo od generalnog direktora i njegovih kriterijuma. Zbog toga je reagovala i inspekcija rada, tražeći da se Pravilnik donese.

Vojičić nije mario. Nastavio je da dijeli po svojim aršinima. Mimo Zakona o radu i Savjeta, honorarno je angažovao pojedine stalno zapošljene, i po tom osnovu im isplatio dodatnih 67.687 hiljada eura, navodi se u inicijativi za njegovu smjenu.

Generalni direktor RTCG nije štedio ni kada su u pitanju otpremnine, pa je prošle godine isplaćeno 130 hiljada eura u te svrhe. „To je 200 odsto više nego što je planirano”, navodi se u dokumentu u kom se traži Vojičićevo razrješenje.

Dodatni troškovi za otpremnine su broj zaposlenih smanjili tek za nekoliko osoba. I ni približno cifri od 140 zapošljenih manje, koliko je Vojičić još 2009. godine govorio da ih treba biti. Ukupan broj zaposlenik je oko 700. Goran Đurović, Slavica Striković i Momčilo Zeković optužuju Vojičića da je isplatu otpremnina „vršio mimo bilo kakvog opšteg akta” i opet bez prethodno jasno uspostavljenih kriterijuma.

To su djelići Vojičićeve šestogodišnje finansijske vladavine RTCG. Tu su i neopravdano veliki, kako to vide u Savjetu, troškovi za obnovu voznog parka, povećani troškovi sportskog prenosa, duplo smanjeni prihodi od reklamiranja… RTCG je 2008. godine od oglašavanja prihodovala oko dva miliona eura. Prošle i pretprošle godine ta je cifra smanjena na 900 hiljada eura.

Vojičić se svojevremeno, nakon primjedbi da se ne odnosi domaćinski kad je u pitanju poslovanje RTCG, branio podatkom da hrvatski javni servis posluje sa dvadeset miliona mjesečno, te da RTS ima 80 miliona godišnje. A da RTCG raspolaže sa oko 10 miliona eura koje dobija iz budžeta. Generalni direktor RTCG je zaboravio da pomene da se radi o mnogo većim sistemima od crnogorske državne televizije, sa oko tri i po hiljade zapošljenih, horovima, orkestrima… I najbitnije, i RTS i HRT taj novac dobijaju od pretplate. HRT uspije da ubere čak 95 odsto sredstava od pretplate!

Crnogorska televizija je miljama daleko od takvog povjerenja građana. Baš suprotno, zbog nepovjerenja u RTCG i njenu transformaciju u servis građana bilo je teško održati sistem finansiranja od pretplate, što su vlastodršci iskoristili i 2008. godine zvanično uveli direktno finansiranje RTCG iz budžeta. Tu su pale i zadnje nade da će RTCG uspjeti da se oslobodi zagrljaja vlasti.

Od deset miliona eura, koliko građani preko budžeta izdvajaju za RTCG, a što je malo manje od novca koji se izdvaja za državni Univerzitet, čak 80 odsto odlazi na zarade zaposlenih a tek 20 odsto na produkciju. Program RTCG ne treba ni komentarisati. Dovoljan je pogled da bi bilo jasno da nema ni tehnološkog, ni napretka u kvalitetu programa. I jedan odgledani dnevnik u pola osam, da bi se razumjelo da se u tom servisu ne vode interesom javnosti. Marko Milačić, novinar RTCG koji je ovih dana dobio otkaz zbog kritike režima i pisanja za Vijesti, opisao je kako izgleda pravljenje vijesti u RTCG – ne može Šarić, ne može Šinavatra, bez kritike o Đukanoviću… Ostadoše samo smješkanje i priče o brdima i ljepotama, nacijama i crkvama.. I gusta magla.

Da je povjerenje građana u RTCG veliki problem, konstatuje se i u inicijativi za razrješenje Vojičića. ,,Rezultat nesavjesnog trošenja novca je smanjena produkcija RTCG. To se direktno odrazilo na smanjen kvalitet programskih sadržaja, što je uz još neke slabosti dovelo do pada rejtinga najgoreg u istoriji poslovanja (sa trendom daljeg pada). Povjerenje građana je na jako zabrinjavajućem nivou”, zaključuju potpisnici inicijative za smjenu generalnog direktora RTCG.

Kada su ga iz Savjeta, ranije, optužili da nesavjesno troši novac građana, Vojičić je uperio prstom na državnu Pobjedu i njihov godišnji minus koji prelazi četiri miliona eura.

Baš o ta četiri miliona i ostalim dugovima Pobjede ove je sedmice pisao nedavno izabrani predsjednik borda direktora te novine, Lav Lajović, u tugaljivom tekstu, direktno se obraćajući čitaocima tog režimskog lista.

Lajović je priznao da, eto, „postoji visok akumuliran gubitak iz ranijeg perioda, i znatno zaduženje kod poslovnih banaka”. A onda oprobani recept relativizovanja odgovornosti: ,,Dugovi, znamo, nijesu od juče. Datiraju iz vremena kada je Pobjeda skinuta sa budžeta, od kada trči tržišnu utakmicu”.

Lajović, inače pomoćnik ministra finansija, nije pričao o detalju da Pobjeda tržišnu utakmicu trči kao privilegovani igrač, kom Vlada oprašta ogromna dugovanja i održava je u životu bez obzira na činjenicu da nezakonito posluje skoro deceniju i da je odavno trebala biti privatizovana ili ugašena.

Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila skoro deset miliona eura. To je, razumije se, novac crnogorskih građana. Kojim je Vlada vraćala čak i dugove Pobjede prema Prvoj banci. Za te pare građani su, opet, dobili uspavanke i bajke o demokratskoj, najljepšoj, najprosperitetnoj u regionu.

Lajović nije bio baš posve iskren. Dugovi jesu od ranije, ali su, što pokazuju izvještaji revizora, duplirani samo tokom dvije posljednje godine. Na kraju 2008. godine gubitak Pobjede iznosio je oko 11 miliona. A na kraju prošle godine – nešto manje od 20 miliona eura.

Dugove očigledno nijesu uspjeli čak ni da zaustave, a kamoli smanje, ni ministri koji su upravljali tom kućom, od Predraga Sekulića do Milorada Katnića. A očigledno nije pomoglo ni to što je za glavnog urednika doveden savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđan Kusovac.

A svojski se trudio. Pobjeda je od njegovog dolaska poprište borbe protiv nezavisnih medija, civilnog sektora, opozicije i ostalih kritičara vlasti. Toljagama se mlati po kome hoće, istražuje da li Nebojša Medojević čita Pobjedu, koliko su kredita podigli vlasnici i direktori Vijesti, kako se finansira MANS… Objavljuju se privatne prepiske. Jer, sredstva se ne biraju u borbi protiv kritičara.

No, sve su prilike da Vlada ima neki plan za Pobjedu. Stidljivo je provučeno da bi mogla ući u stečaj do kraja godine, ukoliko ne bude privatizovana. Lajović je pomenuo i prćiju – nekretnine Pobjede čija je vrijednost izmjenama DUP-a prilično uvećana.

A ono, jeste. Što da se troše pare, kad ima režimskih medija koji posao Pobjede i RTCG obavljaju ,,za džabe”. Odnosno, ne finansiraju se milionima iz budžeta.

Specijalci iz Pobjede snaći će se. Tu su eto i otvorena radna mjesta u RTCG, gdje mogu da nastave s proizvodnjom bajki. Jer razriješenje Vojičića nije početak transformacije RTCG u javni servis. Samo prilika još jednom „ specijalcu” da dobro zaradi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju. Europol je tokom izrade izvještaja na papiru stavio i ono što su u zemljama bivše SFR Jugoslavije shvatili i mnogi laici – da su pripadnici kriminalnih grupa u stanju da se u velikoj mjeri infiltriraju i zloupotrebljavaju legalne poslovne strukture. “To pomaže njihovim kriminalnim poslovima da napreduju, omogućava im da operu svoj kriminalni profit i štiti ih od otkrivanja. Osamdeset šest odsto najopasnijih kriminalnih mreža koristi legalne poslovne strukture, velika većina u EU”, navode iz Europola. Da kriminalno savezništvo ne poznaje ni jezik ni boju kože možda najbolje govori podatak da je analizom utvrđeno da je među članovima 821 najopasnije kriminalne mreže bilo zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je 68 odsto mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti. Kada je riječ o vođstvu – 82 procenta najopasnijih kriminalnih mreža, navode, nastanjeno je ili u glavnoj zemlji aktivnosti ili u zemlji porijekla ključnih članova. Polovina najopasnijih kriminalnih mreža, piše u analizi, uključena je u trgovinu drogom, kao glavnu kriminalnu aktivnost, dok je više od 70 odsto mreža uključeno u korupciju kako bi omogućile kriminalne aktivnosti ili ometale provođenje zakona i(li) sudske postupke. Nešto manji procenat, tačnije 68 odsto mreža, koristi nasilje i zastrašivanje kao sastavni dio svog modusa operandi. Govoreći na konferenciji povodom predstavljanja glavnih nalaza izvještaja, izvršna direktorica Europola Ketrin De Bol je naglasila da kriminalci cvjetaju u tajnosti. „Ali mi to mijenjamo. Ovaj izveštaj je najopsežnija studija o ključnim kriminalnim mrežama koju su organi za sprovođenje zakona ikada sproveli na evropskom nivou. Zahvaljujuci saradnji svih država članica EU i 17 zemalja partnera Europola, osvjetljavamo aktivnosti najopasnijih kriminalnih mreža u Evropi. Ovi podaci, koji su sada centralizovani u Europolu, daće agencijama za sprovođenje zakona prednost koja im je potrebna da bolje ciljaju i sprovode prekogranične krivične istrage”, navela je ona. Ova anazila, smatra i belgijska ministarka unutrašnjih poslova Anelis Verlinden, biće novo sredstvo u borbi protiv teškog i organizovanog kriminala. “Ovaj izvještaj predstavlja značajnu prekretnicu za cijelu evropsku zajednicu, odražavajući našu nepokolebljivu posvećenost zaštiti i bezbjednosti naših građana. Iako je ovaj izveštaj, sam po sebi, veoma važno dostignuće, on je samo početak”, kazala je Verlinden. Posjedovanje ovih podataka, smatra belgijski ministar pravde Pol Van Tigčelt, predstavlja važno novo oružje u borbi protiv organizovanog kriminala. „Sada, prvi put, imamo sve ključne podatke o najopasnijim kriminalnim mrežama na jednoj lokaciji. Sljedeći korak je da različite policijske snage država članica nastave da obogaćuju ove centralizovane informacije kako bismo mogli dalje krivično goniti i rasformirati ove mreže”. Evropska komesarka za unutrašnje poslove Ilva Johanson istakla je da je organizovani kriminal jedna od najvećih prijetnji sa kojima se suočavamo, prijeteći društvu korupcijom i ekstremnim nasiljem. „Moramo da znamo protiv čega se borimo, zato je mapiranje organizovanog kriminala ključni cilj naše strategije EU”. Sličnu poruku imao je i Evropski komesar za pravosuđe, Didije Rejnders. “Sudije i tužioci mogu da se bore protiv organizovanog kriminala samo ako su oslobođeni zastrašivanja, prijetnji ili pokušaja da utiču na njihov profesionalni integritet. Pošto najopasnije kriminalne mreže vode kriminalne operacije bez granica, prekogranična saradnja između stručnjaka je od vitalnog značaja.” Koliko ova analiza može koristiti Crnoj Gori u borbi protiv organizovanog kriminala, tek treba da vidimo. Za sada, čini se, o ovdašnjim kriminalnim klanovima i njihovim aktivnostima znamo više nego što smo sposobni da procesuiramo i dotjeramo do pravosnažnih osuđujućih presuda. Možda se, uz dodatnu pomoć EU i Europola, i to promijeni.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo