Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Skupe uspavanke

Objavljeno prije

na

Branko Vojičić nije više na čelu RTCG. Za v.d. direktora izabran je Slavko Šepić, dosadašnji savjetnik za strateški razvoj u RTCG. Tako je odlučila većina članova Savjeta RTCG, koji su na sjednici, u četvrtak 28. jula ove godine, podržali inicijativu za smjenu generalnog direktora državne televizije. U inicijativi, koju su ranije potpisali Slavica Striković, Goran Đurović i Momčilo Zeković, neracionalna potrošnja menadžmenta RTCG navodi se kao glavni razlog za Vojičićevu smjenu.

„Sredstva su u 2010. godini trošena nesavjesno i nepravilno”, konstatuje se u tom dokumentu i podsjeća da je RTCG u prethodnoj godini napravila minus od preko milion i dvjesta hiljada eura.

Takvo poslovanje se nastavilo. Samo u prva tri mjeseca ove godine, navodi se, menadžment RTCG poslovao je sa 150 hiljada eura manjka. U inicijativi se izražava sumnja i da bi taj minus mogao biti milionski jer nijesu prikazana sva dugovanja RTCG.

Ni odlazak Vojičića neće biti bez uticaja na budžet RTCG. On javni servis napušta sa 70 hiljada eura otpremnine. Mediji su ranije objavili da je Vojičićeva mjesečna zarada preko četiri hiljade eura, a generalni direktor se požalio, nakon što je visina njegove plate objelodanjena, da „niko više neće da mu plati sladoled”. U otpremnini je uračunato da svaki građanin Crne Gore kupi po tri, četiri sladoleda za Vojičića.

Prema izvještaju nezavisnog revizora samo prošle godine crnogorske građane su generalni direktor RTCG i njegovih pet saradnika koštali preko 200 hiljada eura. Isto toliko se godišnje izdvaja za plate svih zaposleni Crnogorske akademije nauka ili za Sudski savjet. Ima još zanimljivih poređenja: to je trogodišnji budžet za plate Nacionalne turističke organizacije Crne Gore ili Zetskog doma. Naposljetku, to je godišnja zarada premijera i deset ministara.

Vojičiću se zamjera i to što je zarade dijelio bez pravilnika i jasnih mjerila. Koliko će ko primiti zavisilo je samo od generalnog direktora i njegovih kriterijuma. Zbog toga je reagovala i inspekcija rada, tražeći da se Pravilnik donese.

Vojičić nije mario. Nastavio je da dijeli po svojim aršinima. Mimo Zakona o radu i Savjeta, honorarno je angažovao pojedine stalno zapošljene, i po tom osnovu im isplatio dodatnih 67.687 hiljada eura, navodi se u inicijativi za njegovu smjenu.

Generalni direktor RTCG nije štedio ni kada su u pitanju otpremnine, pa je prošle godine isplaćeno 130 hiljada eura u te svrhe. „To je 200 odsto više nego što je planirano”, navodi se u dokumentu u kom se traži Vojičićevo razrješenje.

Dodatni troškovi za otpremnine su broj zaposlenih smanjili tek za nekoliko osoba. I ni približno cifri od 140 zapošljenih manje, koliko je Vojičić još 2009. godine govorio da ih treba biti. Ukupan broj zaposlenik je oko 700. Goran Đurović, Slavica Striković i Momčilo Zeković optužuju Vojičića da je isplatu otpremnina „vršio mimo bilo kakvog opšteg akta” i opet bez prethodno jasno uspostavljenih kriterijuma.

To su djelići Vojičićeve šestogodišnje finansijske vladavine RTCG. Tu su i neopravdano veliki, kako to vide u Savjetu, troškovi za obnovu voznog parka, povećani troškovi sportskog prenosa, duplo smanjeni prihodi od reklamiranja… RTCG je 2008. godine od oglašavanja prihodovala oko dva miliona eura. Prošle i pretprošle godine ta je cifra smanjena na 900 hiljada eura.

Vojičić se svojevremeno, nakon primjedbi da se ne odnosi domaćinski kad je u pitanju poslovanje RTCG, branio podatkom da hrvatski javni servis posluje sa dvadeset miliona mjesečno, te da RTS ima 80 miliona godišnje. A da RTCG raspolaže sa oko 10 miliona eura koje dobija iz budžeta. Generalni direktor RTCG je zaboravio da pomene da se radi o mnogo većim sistemima od crnogorske državne televizije, sa oko tri i po hiljade zapošljenih, horovima, orkestrima… I najbitnije, i RTS i HRT taj novac dobijaju od pretplate. HRT uspije da ubere čak 95 odsto sredstava od pretplate!

Crnogorska televizija je miljama daleko od takvog povjerenja građana. Baš suprotno, zbog nepovjerenja u RTCG i njenu transformaciju u servis građana bilo je teško održati sistem finansiranja od pretplate, što su vlastodršci iskoristili i 2008. godine zvanično uveli direktno finansiranje RTCG iz budžeta. Tu su pale i zadnje nade da će RTCG uspjeti da se oslobodi zagrljaja vlasti.

Od deset miliona eura, koliko građani preko budžeta izdvajaju za RTCG, a što je malo manje od novca koji se izdvaja za državni Univerzitet, čak 80 odsto odlazi na zarade zaposlenih a tek 20 odsto na produkciju. Program RTCG ne treba ni komentarisati. Dovoljan je pogled da bi bilo jasno da nema ni tehnološkog, ni napretka u kvalitetu programa. I jedan odgledani dnevnik u pola osam, da bi se razumjelo da se u tom servisu ne vode interesom javnosti. Marko Milačić, novinar RTCG koji je ovih dana dobio otkaz zbog kritike režima i pisanja za Vijesti, opisao je kako izgleda pravljenje vijesti u RTCG – ne može Šarić, ne može Šinavatra, bez kritike o Đukanoviću… Ostadoše samo smješkanje i priče o brdima i ljepotama, nacijama i crkvama.. I gusta magla.

Da je povjerenje građana u RTCG veliki problem, konstatuje se i u inicijativi za razrješenje Vojičića. ,,Rezultat nesavjesnog trošenja novca je smanjena produkcija RTCG. To se direktno odrazilo na smanjen kvalitet programskih sadržaja, što je uz još neke slabosti dovelo do pada rejtinga najgoreg u istoriji poslovanja (sa trendom daljeg pada). Povjerenje građana je na jako zabrinjavajućem nivou”, zaključuju potpisnici inicijative za smjenu generalnog direktora RTCG.

Kada su ga iz Savjeta, ranije, optužili da nesavjesno troši novac građana, Vojičić je uperio prstom na državnu Pobjedu i njihov godišnji minus koji prelazi četiri miliona eura.

Baš o ta četiri miliona i ostalim dugovima Pobjede ove je sedmice pisao nedavno izabrani predsjednik borda direktora te novine, Lav Lajović, u tugaljivom tekstu, direktno se obraćajući čitaocima tog režimskog lista.

Lajović je priznao da, eto, „postoji visok akumuliran gubitak iz ranijeg perioda, i znatno zaduženje kod poslovnih banaka”. A onda oprobani recept relativizovanja odgovornosti: ,,Dugovi, znamo, nijesu od juče. Datiraju iz vremena kada je Pobjeda skinuta sa budžeta, od kada trči tržišnu utakmicu”.

Lajović, inače pomoćnik ministra finansija, nije pričao o detalju da Pobjeda tržišnu utakmicu trči kao privilegovani igrač, kom Vlada oprašta ogromna dugovanja i održava je u životu bez obzira na činjenicu da nezakonito posluje skoro deceniju i da je odavno trebala biti privatizovana ili ugašena.

Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila skoro deset miliona eura. To je, razumije se, novac crnogorskih građana. Kojim je Vlada vraćala čak i dugove Pobjede prema Prvoj banci. Za te pare građani su, opet, dobili uspavanke i bajke o demokratskoj, najljepšoj, najprosperitetnoj u regionu.

Lajović nije bio baš posve iskren. Dugovi jesu od ranije, ali su, što pokazuju izvještaji revizora, duplirani samo tokom dvije posljednje godine. Na kraju 2008. godine gubitak Pobjede iznosio je oko 11 miliona. A na kraju prošle godine – nešto manje od 20 miliona eura.

Dugove očigledno nijesu uspjeli čak ni da zaustave, a kamoli smanje, ni ministri koji su upravljali tom kućom, od Predraga Sekulića do Milorada Katnića. A očigledno nije pomoglo ni to što je za glavnog urednika doveden savjetnik bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđan Kusovac.

A svojski se trudio. Pobjeda je od njegovog dolaska poprište borbe protiv nezavisnih medija, civilnog sektora, opozicije i ostalih kritičara vlasti. Toljagama se mlati po kome hoće, istražuje da li Nebojša Medojević čita Pobjedu, koliko su kredita podigli vlasnici i direktori Vijesti, kako se finansira MANS… Objavljuju se privatne prepiske. Jer, sredstva se ne biraju u borbi protiv kritičara.

No, sve su prilike da Vlada ima neki plan za Pobjedu. Stidljivo je provučeno da bi mogla ući u stečaj do kraja godine, ukoliko ne bude privatizovana. Lajović je pomenuo i prćiju – nekretnine Pobjede čija je vrijednost izmjenama DUP-a prilično uvećana.

A ono, jeste. Što da se troše pare, kad ima režimskih medija koji posao Pobjede i RTCG obavljaju ,,za džabe”. Odnosno, ne finansiraju se milionima iz budžeta.

Specijalci iz Pobjede snaći će se. Tu su eto i otvorena radna mjesta u RTCG, gdje mogu da nastave s proizvodnjom bajki. Jer razriješenje Vojičića nije početak transformacije RTCG u javni servis. Samo prilika još jednom „ specijalcu” da dobro zaradi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo