DRUŠTVO
Za presudu saznali iz medija
,,Treba li opisivati šok i beznađe Vidosave Jovanović kada je ugledala, nakon nepune tri godine pritvora, ubicu svog sina na slobodi”, navodi se u pismu porodice Jovanović, koje je nedavno uputila predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Medenici. Porodica Željka Jovanovića, koji je u avgustu 2006. ubijen ispred cetinjskog kafića Ambasador, iz štampe je saznala da je Nenad Kaluđerović, koga je Viši sud u Podgorici osudio za to ubistvo, pušten na slobodu.
Jovanovići su to saznali kada je početkom ovog mjeseca Kaluđerovićev advokat Marko Dakić saopštio medijima da je njegovom branjeniku ukinut pritvor i da je po žalbi ukinuta prvostepena presuda Višeg suda kojom je Kaluđerović osuđen na 10 godina zatvora. Dakić je to saopštio iako nije imao odluku o ukidanju pritvora.
Nije samo porodica ubijenog Jovanovića za ukidanje pritvora Kaluđerovića saznala iz medija. I Više državno tužilaštvo je za ovu odluku saznalo iz medija. Tužilaštvo je obavijestilo porodicu Jovanović da im nije dostavljeno rješenje o ukidanju pritvora, kao ni drugostepena odluka Apelacionog suda.
Protivno zakonu i sudskoj praksi skoro mjesec dana oštećena porodica, tužilaštvo, kao ni predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nijesu znali razloge zbog kojih je Kaluđeroviću ukinut pritvor.
Nezadovoljni oslobađajućom presudom i neodgovornim postupanjem pravosuđa, porodica Jovanović je, osim Vesni Medenici, pisala i Dragutinu Čolakoviću, predsjedniku Apelacionog suda i iznijela sumnje da je ,, neko odlučio da ubicu oslobodi, a pravni osnov će se naći”. U pismu Medenici navodi se da porodica Jovanović pet godina bezuspješno pokušava da dokaže pravdu.
Korespondencija Jovanovića sa državnim organima traje od ubistva 2006. godine. Naime, odmah nakon tragedije na Cetinju, Nenad Kaluđerović je pobjegao. Porodica Jovanović se pismima obraćala nadležnim institucijama. U pismima se navodi da je Kaluđeroviću omogućeno bjekstvo, jer cetinjska policija nije preduzela sve potrebne mjere, poput blokade grada, da se Kaluđerović nalazi u Crnoj Gori ali da energične akcije MUP-a nema jer se radi o ,,zaštićenom ubici s jakim vezama u policiji”.
Odgovorio je jedino predsjednik Filip Vujanović, juna 2008. godine, obavijestivši ih da je za ,,Nenadom Kaluđerovićem raspisana lokalna, nacionalna i međunarodna potjernica preko Interpola Podgorice, te da operativni podaci policije ukazuju da je on jedno vrijeme boravio u BiH, te da se sada nalazi u Rusiji”.
Nakon više od dvije godine bjekstva Nenad Kaluđerović se prijavio pravosudnim organima Crne Gore u novembru 2008. Na suđenju je izjavio da se ne osjeća krivim i da nije ubio Željka Jovanovića. Naveo je da je ranije bio u pritvoru pod sumnjom za pokušaj ubistva, ali je na kraju oslobođen, tako da nije želio da bez razloga bude ponovo zatvaran.
U oktobru 2010. Viši sud u Podgorici osudio ga je na deset godina zatvora zbog ubistva Željka Jovanovića. U presudi se navodi da je ,,pri tuči između okrivljenih Kaluđerović Nenada i Predraga, te Danka Đurovića sa jedne, Željka i Zorana Jovanovića sa druge strane, okrivljeni Nenad Kaluđerović iz pištolja nepoznate marke, kalibra 9 mm, prema Željku Jovanoviću ispalio hitac koji ga je pogodio u glavu, nanoseći mu tešku tjelesnu povredu od koje je preminuo u 23,25 časova”.
Zoran Jovanović i Predrag Kaluđerović osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, Danko Đurović na osam mjeseci, a Milan Stanojević na deset mjeseci.
Nakon sedam mjeseci od prvostepene presude Višeg suda, Apelacioni sud Crne Gore usvaja žalbe i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem. Apelacioni sud je utvrdio da ,,činjenice utvrđene u postupku iz posrednih dokaza-indicija nijesu dovoljne da bi se donio siguran zaključak da je optuženi Kaluđerović Nenad lišio života oštećenog Jovanović Željka, već se iz njih može donijeti i drugačiji činjenično pravni zaključak u odnosu na onaj koji je donio prvostepeni sud. Osim toga, razlozi u pobijenoj presudi za donijeti zaključak prvostepenog suda su nedovoljni, nejasni i protivurječni”.
Rješenje Apelacionog suda je doneseno 3. juna ove godine, a isti dan je doneseno i rješenje o ukidanju pritvora Nenadu Kaluđeroviću. Zanimljivo je da se u ovom rješenju navodi da je Kaluđerović u pritvoru bio gotovo četiri i po godine. Ispada da su mu u Apelacionom sudu u pritvor računali i dvije godine koje je Kaluđerović proveo u bjekstvu! Apelacioni sud je u obrazloženju naveo da više ne postoji opasnost od bjekstva, te da je u međuvremenu Kaluđerović operisan i da mu je potrebno redovno liječenje i stalna kontrola.
Nakon saznanja iz štampe da je Kaluđerović pušten na slobodu, Vidosava Jovanović u pismu predsjedniku Apelacionog suda Dragutinu Čolakoviću pita se ,,kako možemo imati povjerenja u zakonitost rada Apelacionog suda”? Ona navodi da su ,,višegodišnje prijateljske veze pojedinih sudija sa Kaluđerovićima bile opredjeljujuće i više nego dovoljne da na slučaju moga sina umre i pravo i pravda u Crnoj Gori”. U pismu Vesni Medenici, porodica Jovanović navodi da se iz Rješenju Apelacionog suda stiče utisak da se novom vijeću sugeriše da se Kaluđerović oslobodi. Na kraju se pitaju ima li smisla više učestvovati u tom sudskom postupku.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini