Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kao na Divljem zapadu

Objavljeno prije

na

U centru Ulcinja, 2. avgusta uveče, ubijena su dva čovjeka. Rade Aleksić, ljekar iz Ulcinja, ispalio je dva metka u potiljak Ulcinjanina Halila Adovića, sa kojim je bio u dugogodišnjoj svađi zbog prostora za reklamu. Tokom pucnjave poginuo je i slučajni prolaznik Ahmet Tači, turista iz Njemačke, koji je na dan ubistva doputovao sa porodicom u Ulcinj. Beživotno tijelo Slavoljuba Mijatovića, rodom iz Pljevalja, nađeno je, takođe u utorak veče, na seoskom putu iznad Kamenova nadomak Budve. Mijatović je godinama živio u Njemačkoj, a posljednjih desetak boravio je u Budvi.

Pretposljednjeg dana jula zamalo se u Budvi nije desilo još jedno ubistvo. Branislav Mirković iz Beograda pokušao je da ubije Laza Paovića iz Kotora.

Nasilnici ne prezaju da u sred bijela dana krenu u pljačku i upotrijebe oružje i kad je plijen sitan novac.

Petorica razbojnika nedavno su na Starom aerodromu u Podgorici pretukli i opljačkali E. G. koji je šetao sa suprugom i djetetom. Mladića nijesu bili ni maskirani, a od žrtve su oteli torbicu sa 50 eura i sat.

Javnost je šokiralo nedavno ubistvo mladog košarkaša i kapitena B reprezentacije Crne Gore Ljubomira Jovanovića na Cetinju. Na njega je pucao razbojnik koji je opljačkao kazino Lutrije Crne Gore. Ubica još nije uhvaćen.

Nije otkriven ni ubica biznismena Dragana Bećirovića, koji je stradao u Budvi 10. aprila ove godine. Bećirović je bio izvršni direktor kompanije Bepler i Džejkobson, u čijem su sastavu hotel Avala u Budvi i hoteli Bjanka i Lipka u Kolašinu. Mediji su poslovanje Dragana Bećirovića i njegovog brata Zorana povezali sa biznisom Stanka Subotića i familijom Đukanović.

Iz PZP su upozorili da se Crna Gora mora obračunati sa organizovanim kriminalom. ,,Ovakvo alarmantno stanje prijeti da mafijaške obračune pretvori u svakodnevicu i dovede u pitanje unutrašnju stabilnost Crne Gore i bezbjednost svih njenih građana”, poručio je Pokret za promjene.

Ova i slične opomene nijesu uzbudile nadležne.

U januaru ove godine u Budvi je ubijen i Ivan Šćepanović, iz Kraljeva. Šćepanović je u Crnoj Gori povremeno živio i imao nekoliko građevinskih parcela u Perazića dolu.

Četiri mjeseca kasnije u Podgorici je ubijen Aleksandar Pejanović, bivši bokser i policajac. Na Pejanovića je pucao komšija, policajac Zoran Bulatović. Pejanović je javnosti postao poznat kada je uhapšen zbog nereda na demonstracijama protiv priznanja nezavisnosti Kosova u oktobru 2008. godine. Nakon 20-tak dana od demonstracija Pejanović se predao policiji gdje je pretučen u čuvenoj betonjerci.

Najnovija ubistva samo su nastavak serije ranijih, od kojih ni do dan danas nije rasvijetljeno tridesetak.

Prošle godine u Kotoru je ubijen Dragan Dudić. U medijima je objavljeno da je Dudić poznat kao blizak saradnik i poslovni partner Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Dudić je bio suvlasnik popularne kotorske diskoteke Maksimus i, prema navodima medija, njegove firme su pod lupom crnogorskog tužilaštva zbog sumnje da je preko njih prao novac zarađen preprodajom kokaina. Na Dudića je pucao Ivan Vračar iz Nikšića.

U Kotoru je prije dvije godine ubijen i vlasnik kotorskog Red taksija Dejan Đuković. Život je izgubio u klasičnoj sačekuši ispred ulaza zgrade u kojoj je stanovao.

Budva je u avgustu 2008. godine bila mjesto još jednog krvavog obračuna. Ubijen je Goran Pejović, ali, kako je utvrđeno, greškom. Mladić iz Nikšića, koji nije imao ni saobraćajni prekršaj, sjedio je sa drugovima u vrijeme kada je za drugim stolom bio Budvanin Ivan Delić. Ubica je u mladića sasuo najmanje sedam metaka, uz riječi: ,,Ovo ti je pozdrav iz Beograda”.

Prava meta bio je Ivan Delić, koji je do tada preživio tri atentata.

Za Ivana Delića prvi put se čulo 2001. godine, kada ga je Anketni odbor Skupštine SR Jugoslavije, na čelu sa liderom radikala Vojislavom Šešeljom, osumnjičio da je 7. februara 2002. ubio Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra odbrane. Dvije godine kasnije, Delićeva vjerenica i njen brat poginuli su u eksploziji bombe u njihovoj kući, takođe u Budvi.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u Podgorici avgusta 2005. godine.

Krajem maja ove godine navršilo se sedam godina od ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Te majske noći 2004. godine u Crnoj Gori je prvi put ubijen novinar i glavni i odgovorni urednik lista.

U prvi sumrak 8. januara 2001, u Podgorici je ubijen Darko Beli Raspopović, visoki funkcioner Službe državne bezbjednosti. Pred desetinama očevidaca ubica je hladnokrvno pucao u leđa Raspopoviću.

Tim povodom u medijima je, po ko zna koji put, konstatovano da je u zemlji koja je godinama preživljavala zahvaljujući švercu teško povući liniju razgraničenja između predstavnika vlasti i podzemlja, i da je sve manje onih koji se u Crnoj Gori mogu osjećati bezbjedno.

Imali su u vidu i slučaj kada je osam mjeseci ranije, na gotovo identičan način, u Podgorici ubijen visoki policijski funkcioner Goran Žugić, tada savjetnik predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za bezbjednost.

Učestala ubistva i napadi na građane proizvod su višegodišnje kriminalizacije društva. U kriminalizovanom miljeu odrasla je generacija kojoj je u svijest usađeno da su nasilje , šverc i sticanje bogatstva preko noći – vrline.

I pored niza nerasvijetljenih ubistava i pokušaja ubistava, niko od najodgovornijih u crnogorskoj policiji nije dao ostavku ili bio smijenjen.

Pod pritiskom EU, vlast sada hapsi neke doskorašnje uglednike i svoje miljenike zbog organizovanog kriminala ali to radi, vidi se i golim okom, veoma selektivno. Svako u Crnoj Gori zna, ko je iznad zakona. Naša država nosi etiketu – lider kriminala u regionu.

Neslavni rekord Budve

Budva drži neslavni rekord po broju ubistava, od kojih većina nikada nije rasvijetljena.

Serija još nerazjašnjenih ubistava počela je 1991. godine, kada je usmrćen Kotoranin Vlastimir Zečević, zvani Mićko Talijan. Pred Višim sudom u Podgorici vođen je postupak protiv dvojice Beograđana, ali taj zločin ni poslije dvije decenije nije rasvijetljen.

Tri godine kasnije Budvu je, u ranu zoru, 4. avgusta 1994., potresla strahovita eksplozija. Policiji je ostalo da konstatuje da su u vazduh odletjeli luksuzni automobil beogradske registracije i njegov vlasnik, dvadesetsedmogodišnji Boro Nedović, Crnogorac iz Beograda. Nikada nije otkriven počinilac.

Nije otkriven ni atentator na Sašu Labovića (29) iz Budve. Ubistvo se dogodilo na svetostefanskoj plaži, tri mjeseca nakon likvidacije Barana Vasa Pavićevića i Jovana Vujičića na Paštrovačkoj gori. U po bijela dana, dok je izlazio iz vode, Labović je pogođen u grudi i na mjestu ostao mrtav. Policija je pronašla snajper i rukavice koje je koristio ubica.

U najstrožem centru Budve ubijen je 27. februara 1997. Radoslav Stanišić (48), zvani Rako Dilinger. Bez rezultata su ostali pokušaji policije da rasvijetli ovaj zločin. Stanišić je bio blizak prijatelj Željka Ražnatovića Arkana.

U ljeto iste godine u Budvi je usmrćen Cetinjanin Đorđije Minja Bećir. Bećir je bio prijatelj sa Radoslavom Stanišićem. Ni ovaj zločin nije razriješen.

Podgoričanin Blagota Baja Sekulić bio je sljedeća žrtva nepoznatih ubica. Posljednjeg dana maja 2002. godine ubijen je takođe u Budvi.

U ljeto 2004. godine u Budvi je ubijen Tomo Vujisić, vlasnik kafića Znak pitanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo