Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kao na Divljem zapadu

Objavljeno prije

13 godina

na

Ubistvo-Dudic

U centru Ulcinja, 2. avgusta uveče, ubijena su dva čovjeka. Rade Aleksić, ljekar iz Ulcinja, ispalio je dva metka u potiljak Ulcinjanina Halila Adovića, sa kojim je bio u dugogodišnjoj svađi zbog prostora za reklamu. Tokom pucnjave poginuo je i slučajni prolaznik Ahmet Tači, turista iz Njemačke, koji je na dan ubistva doputovao sa porodicom u Ulcinj. Beživotno tijelo Slavoljuba Mijatovića, rodom iz Pljevalja, nađeno je, takođe u utorak veče, na seoskom putu iznad Kamenova nadomak Budve. Mijatović je godinama živio u Njemačkoj, a posljednjih desetak boravio je u Budvi.

Pretposljednjeg dana jula zamalo se u Budvi nije desilo još jedno ubistvo. Branislav Mirković iz Beograda pokušao je da ubije Laza Paovića iz Kotora.

Nasilnici ne prezaju da u sred bijela dana krenu u pljačku i upotrijebe oružje i kad je plijen sitan novac.

Petorica razbojnika nedavno su na Starom aerodromu u Podgorici pretukli i opljačkali E. G. koji je šetao sa suprugom i djetetom. Mladića nijesu bili ni maskirani, a od žrtve su oteli torbicu sa 50 eura i sat.

Javnost je šokiralo nedavno ubistvo mladog košarkaša i kapitena B reprezentacije Crne Gore Ljubomira Jovanovića na Cetinju. Na njega je pucao razbojnik koji je opljačkao kazino Lutrije Crne Gore. Ubica još nije uhvaćen.

Nije otkriven ni ubica biznismena Dragana Bećirovića, koji je stradao u Budvi 10. aprila ove godine. Bećirović je bio izvršni direktor kompanije Bepler i Džejkobson, u čijem su sastavu hotel Avala u Budvi i hoteli Bjanka i Lipka u Kolašinu. Mediji su poslovanje Dragana Bećirovića i njegovog brata Zorana povezali sa biznisom Stanka Subotića i familijom Đukanović.

Iz PZP su upozorili da se Crna Gora mora obračunati sa organizovanim kriminalom. ,,Ovakvo alarmantno stanje prijeti da mafijaške obračune pretvori u svakodnevicu i dovede u pitanje unutrašnju stabilnost Crne Gore i bezbjednost svih njenih građana”, poručio je Pokret za promjene.

Ova i slične opomene nijesu uzbudile nadležne.

U januaru ove godine u Budvi je ubijen i Ivan Šćepanović, iz Kraljeva. Šćepanović je u Crnoj Gori povremeno živio i imao nekoliko građevinskih parcela u Perazića dolu.

Četiri mjeseca kasnije u Podgorici je ubijen Aleksandar Pejanović, bivši bokser i policajac. Na Pejanovića je pucao komšija, policajac Zoran Bulatović. Pejanović je javnosti postao poznat kada je uhapšen zbog nereda na demonstracijama protiv priznanja nezavisnosti Kosova u oktobru 2008. godine. Nakon 20-tak dana od demonstracija Pejanović se predao policiji gdje je pretučen u čuvenoj betonjerci.

Najnovija ubistva samo su nastavak serije ranijih, od kojih ni do dan danas nije rasvijetljeno tridesetak.

Prošle godine u Kotoru je ubijen Dragan Dudić. U medijima je objavljeno da je Dudić poznat kao blizak saradnik i poslovni partner Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Dudić je bio suvlasnik popularne kotorske diskoteke Maksimus i, prema navodima medija, njegove firme su pod lupom crnogorskog tužilaštva zbog sumnje da je preko njih prao novac zarađen preprodajom kokaina. Na Dudića je pucao Ivan Vračar iz Nikšića.

U Kotoru je prije dvije godine ubijen i vlasnik kotorskog Red taksija Dejan Đuković. Život je izgubio u klasičnoj sačekuši ispred ulaza zgrade u kojoj je stanovao.

Budva je u avgustu 2008. godine bila mjesto još jednog krvavog obračuna. Ubijen je Goran Pejović, ali, kako je utvrđeno, greškom. Mladić iz Nikšića, koji nije imao ni saobraćajni prekršaj, sjedio je sa drugovima u vrijeme kada je za drugim stolom bio Budvanin Ivan Delić. Ubica je u mladića sasuo najmanje sedam metaka, uz riječi: ,,Ovo ti je pozdrav iz Beograda”.

Prava meta bio je Ivan Delić, koji je do tada preživio tri atentata.

Za Ivana Delića prvi put se čulo 2001. godine, kada ga je Anketni odbor Skupštine SR Jugoslavije, na čelu sa liderom radikala Vojislavom Šešeljom, osumnjičio da je 7. februara 2002. ubio Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra odbrane. Dvije godine kasnije, Delićeva vjerenica i njen brat poginuli su u eksploziji bombe u njihovoj kući, takođe u Budvi.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u Podgorici avgusta 2005. godine.

Krajem maja ove godine navršilo se sedam godina od ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Te majske noći 2004. godine u Crnoj Gori je prvi put ubijen novinar i glavni i odgovorni urednik lista.

U prvi sumrak 8. januara 2001, u Podgorici je ubijen Darko Beli Raspopović, visoki funkcioner Službe državne bezbjednosti. Pred desetinama očevidaca ubica je hladnokrvno pucao u leđa Raspopoviću.

Tim povodom u medijima je, po ko zna koji put, konstatovano da je u zemlji koja je godinama preživljavala zahvaljujući švercu teško povući liniju razgraničenja između predstavnika vlasti i podzemlja, i da je sve manje onih koji se u Crnoj Gori mogu osjećati bezbjedno.

Imali su u vidu i slučaj kada je osam mjeseci ranije, na gotovo identičan način, u Podgorici ubijen visoki policijski funkcioner Goran Žugić, tada savjetnik predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za bezbjednost.

Učestala ubistva i napadi na građane proizvod su višegodišnje kriminalizacije društva. U kriminalizovanom miljeu odrasla je generacija kojoj je u svijest usađeno da su nasilje , šverc i sticanje bogatstva preko noći – vrline.

I pored niza nerasvijetljenih ubistava i pokušaja ubistava, niko od najodgovornijih u crnogorskoj policiji nije dao ostavku ili bio smijenjen.

Pod pritiskom EU, vlast sada hapsi neke doskorašnje uglednike i svoje miljenike zbog organizovanog kriminala ali to radi, vidi se i golim okom, veoma selektivno. Svako u Crnoj Gori zna, ko je iznad zakona. Naša država nosi etiketu – lider kriminala u regionu.

Neslavni rekord Budve

Budva drži neslavni rekord po broju ubistava, od kojih većina nikada nije rasvijetljena.

Serija još nerazjašnjenih ubistava počela je 1991. godine, kada je usmrćen Kotoranin Vlastimir Zečević, zvani Mićko Talijan. Pred Višim sudom u Podgorici vođen je postupak protiv dvojice Beograđana, ali taj zločin ni poslije dvije decenije nije rasvijetljen.

Tri godine kasnije Budvu je, u ranu zoru, 4. avgusta 1994., potresla strahovita eksplozija. Policiji je ostalo da konstatuje da su u vazduh odletjeli luksuzni automobil beogradske registracije i njegov vlasnik, dvadesetsedmogodišnji Boro Nedović, Crnogorac iz Beograda. Nikada nije otkriven počinilac.

Nije otkriven ni atentator na Sašu Labovića (29) iz Budve. Ubistvo se dogodilo na svetostefanskoj plaži, tri mjeseca nakon likvidacije Barana Vasa Pavićevića i Jovana Vujičića na Paštrovačkoj gori. U po bijela dana, dok je izlazio iz vode, Labović je pogođen u grudi i na mjestu ostao mrtav. Policija je pronašla snajper i rukavice koje je koristio ubica.

U najstrožem centru Budve ubijen je 27. februara 1997. Radoslav Stanišić (48), zvani Rako Dilinger. Bez rezultata su ostali pokušaji policije da rasvijetli ovaj zločin. Stanišić je bio blizak prijatelj Željka Ražnatovića Arkana.

U ljeto iste godine u Budvi je usmrćen Cetinjanin Đorđije Minja Bećir. Bećir je bio prijatelj sa Radoslavom Stanišićem. Ni ovaj zločin nije razriješen.

Podgoričanin Blagota Baja Sekulić bio je sljedeća žrtva nepoznatih ubica. Posljednjeg dana maja 2002. godine ubijen je takođe u Budvi.

U ljeto 2004. godine u Budvi je ubijen Tomo Vujisić, vlasnik kafića Znak pitanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo