Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Muke po lubenici

Objavljeno prije

na

Gladnom francuskom narodu Marija Antoaneta je poručivala – kad već nemate hljeba, jedite – kolače. Za razliku od nje – naša Vlada vodi o računa o zdravlju stanovništva, pa nudi nešto manje kalorično. Obezbijedili su nam da, ovoga ljeta kada slabo šta u državi ide kako treba, makar možemo siti da se najedemo – jeftinih lubenica. Osvježavaju, a ne goje. Francuska kraljica je nesmotrenu izjavu, ali i način vladanja platila – životom. Srećom, mi živimo u demokratiji. Svi Vladini promašaji idu na štetu budžeta, pa će i ovaj o subvencioniranju proizvodnje lubenica biti potkrpljen na „najbezbolniji način” – iz zajedničke nam kase. Poljoprivrednici će se, ipak, sami morati nekako zakrpiti. Kako znaju i umiju.

BILO KUDA, LUBENICA SVUDA: Ako ništa – lijepo je vidjeti zelene plodove posvuda. Dominiraju u super- marketima, piljarama, na pijacama, tezgama pored puta. I turizam ima vajde od njih. Gosti koji ionako stalno kukaju da je sve skupo, kako su pretrpane plaže, zakrčeni putevi a zemlja ne baš čista – sada mogu makar jeftino da se slade – lubenicama. Možda je unaprijedimo u brend, kako to vole da kažu kreatori naše spoljnotrgovinske, nikad dosegnute, budućnosti. Ima tu mjesta i za novi slogan koji, osim na more, turiste zove i na – bagatelne lubenice.

No, iza kulisa – naravno, nije baš veselo. Poljoprivrednici se hvataju za glavu. Gomile plodova požutjelo i istrulilo po livadama, jer nije imao ko da ih otkupi zbog prezasićenosti tržišta. Očajni su – novac uložili u proizvodnju, a zarade zbog niskih cijena i velike ponude nema. Prst upiru u Ministarstvo poljoprivrede i ministra Tarzana Miloševića. Iako je, na početku izgledalo, kao da ima baš dobre namjere – čitava zamisao o povećanju proizvodnje i subvencioniranom otkupu lubenica se izjalovila. Bolje reći – istrulila.

Naime, Ministarstvo poljoprivrede je donijelo odluku da zaštitna ili minimalna otkupna cijena paradajza bude 22 centa, a lubenice 12. Odlučili su i da će iz agrobudžeta subvencionirati registrovane – legalne otkupljivače sa pet centi po kilogramu.

Početkom ove godine ministar Milošević je ohrabrio poljoprivrednike da proizvode i garantovao otkup njihovih proizvoda. Milošević je tada rekao, govoreći u Golubovcima, da poljoprivrednici u saradnji sa Ministarstvom moraju povećati poljoprivrednu proizvodnju, a da je obaveza države da na kvalitetan način riješi problem otkupa poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivrednici su poslušali ministra, nagrnuli na livade, usijali, radili, a sa plodovima sada nemaju gdje. Na pretrpanom tržištu vlada haos.

,,Na žalost, država nije obezbijedila plasman poljoprivrednih proizvoda, tako da su uloženi trud i sredstva ostali bez rezultata”, upozorio je odbornik Socijalističke narodne partije u Skupštini glavnog grada i Gradske opštine Tuzi Kolja Ljuljđuraj.

Opomenuo je i da proizvođači ubuduće neće nasjedati lažnim obećanjima o sigurnom otkupu, garantovanoj cijeni, beneficijama… Poljoprivrednici tvrde da su prevareni.

„Dao bih ove lubenice što su mi ostale neprodate u humanitarne svrhe, ali ne znam kome”, požalio se poljoprivredni proizvođač iz Tuzi David Camaj. Njemu je ostalo 200 tona lubenice da propada na imanju, a novac koji je uložio u tu proizvodnju – ne zna kako da vrati.

OVO NEMA NIGDJE: Predsjednik poljoprivredenih proizvođača Donje Gorice Budimir Mugoša kaže da je u startu napravljena velika greška: „Subvencije kao podsticajna mjera za razvoj poljoprivrede u svim uređenim državama daju se proizvođaču po jedinici obrađene površine i to za strateški važne ili kulture namijenjene izvozu. Naravno, lubenica ne spada ni u jednu od ove dvije kategorije i kao takva nije subvencionirana nigdje u Evropi na ovaj način”.

On tvrdi da bi, u slučaju da se Ministarstvo poljoprivrede nije umiješalo na ovaj „blago rečeno nevješt način”, lubenica kao ranijih godina imala veleprodajnu cijenu oko 15 centi, a maloprodajnu oko 25.

,,Proizvođači su u cijeloj priči izgleda nebitni. Oni koji imaju sreću ili vezu da im proizvod bude otkupljen po ovoj cijeni, mogu vratiti samo uložena sredstva, ali bez valorizacije svoga rada i bez centa zarade. Iduće godine vjerovatno će dići ruku od izgaranja po njivama bez ikakve koristi. A narod koji se ove godine, zahvaljujući ekspertima iz Vlade, jeftino najeo lubenica iduće godine kupovaće uvozne iz Albanije, Makedonije, Srbije… po mnogo višim cijenama”, kaže Mugoša.

Iz državnog preduzeća Plodovi, koje se bavi otkupom voća i povrća priznaju da zbog hiperprodukcije ne mogu otkupiti sve ponuđene lubenice i objasnili kako je veliki pritisak napravljen na njih.

No, neko je ipak, imao neke koristi od čitave gužve. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika Malesije Smailj Čunmuljaj smatra da su subvencije bile namijenjene prvenstveno trgovcima i lancima trgovina. Njegov kolega Mladen Aligrudić iz Zete misli da su cijene bile dobre i za potrošače, koji su se ove godine, kako kaže, najeli lubenice po smiješnoj cijeni.

Sada proizvođačima ostaje da procijene isplati li se više baviti poljoprivredom ili ne. Većina poljoprivrednika i njihovih predstavnika iz udruženja tvrdi da će mnogi dobro razmisliti da li će više ići na njivu.

Poljoprivrednici sada upozoravaju da Ministarstvo poljoprivrede za narednu godinu treba bolje da osmisli koliko čega da se sadi i da budu u neposrednom kontaktu sa poljoprivrednicima kako se ne bi desila poplava nekog proizvoda, kao ove godine. Ali i da povedu računa o planovima za subvencioniranje.

Sa druge strane, ministar Milošević objasnio je: ,,Siguran sam da ima dovoljno iskustva iz ove godine i poljoprivredni proizvođači moraju da vode računa zajedno sa opštinama i Gradskom opštinom i sa Ministarstvom na koji će način prići sijanju određene kulture”.

Lijepo od ministra. Na prvo je mjesto stavio proizvođače. On je mislio za ovu godinu. Oni neka misle za narednu.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo