Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zaglavljena zemlja

Objavljeno prije

na

Ni taj prag nijesmo prešli. Narodni poslanici dali su sve od sebe, radili su u nedjelju, upropastili vikend – uzalud. Zakon o izboru odbornika i poslanika nije usvojen. Jasno se vidjela slika crnogorskog društva – prepolovljena polutrula jabuka. Zakon, preciznije njegove izmjene i dopune, o kojem se u Crnoj Gori raspravlja četiri godine, odavno je dosadna priča i onima koji pažljivo prate politička zbivanja. Na zanimljivosti je naglo dobio kad je Evropska komisija njegovo usvajanje proglasila prvim uslovom za dobijanje datuma pristupnih pregovora.

Na pitanje zašto je Evropi važno da imamo pristojan izborni zakon postoje najmanje dva moguća odgovora. Važno je za izbore uspostaviti elementarne demokratske norme, ali je važno i da se vidi i da li su ovdašnji zastupnici naroda sposobni da se dogovaraju. Pitanje je da li bi crnogorski parlament, kao najreprezentativnije političko tijelo, uspio da obezbijedi dvotrećinsku većinu za usvajanje bilo čega. Zakona o tome da sunce izlazi i zalazi svaki dan, na primjer. Kako stoje stvari – ne bi – ako se izuzme povećanje poslaničkih plata..

Nakon obnove nezavisnosti i godinu i po pogađanja, u oktobru 2007, usvojen je Ustav Crne Gore. Njime je garantovano pravo na autentičnu zastupljenost manjinskih naroda u državnom i lokalnim parlamentima. Uz primjenu principa ,,afirmativne akcije”. I tada je svima bilo jasno da se ne zna šta to znači. Stvar je trebao da precizira izborni zakon, ali, kao što se vidi, slabo ide.

Ustavom nije precizirano ko su u Crnoj Gori narodi a ko nacionalne manjine. To je, tokom dogovora o izbornom zakonu beskrajno komplikovalo stvari jer se nije znalo ni čiju autentičnu zastupljenost treba obezbijediti, a kamoli kako.

Sadašnjim zakonom o izboru odbornika i poslanika utvrđen je model odgovarajuće zastupljenosti Albanaca u Skupštini. Četiri poslanika biraju se na posebno određenim biračkim mjestima na kojima pretežno glasaju Albanci. Time je samo jednoj manjini pružena mogućnost da ima „rezervisana” poslanička mjesta. Albanci ne odustaju od toga da je riječ o stečenom pravu. Ostali onda, traže da i oni slično pravo steknu. Ako Albanaca ima oko pet odsto i imaju četiri mandata, onda bi Bošnjaci , sa preko osam odsto stanovništva morali imati bar sedam, pa redom.

Nije lako DPS-u. Tako je lijepo pričati o multinacionalnoj Crnoj Gori, međuetničkom skladu, a tako teško odreći se i jednog jedincatog sigurnog glasa.

Bijaše u predlog zakona koji je sačinila vlast ušla odredba da na listama bude 30 odsto žena. Ne i da svako treće ime bude žensko. Ukrašavale bi krajeve lista.

Nekako su se, valjda, bili dogovorili i šta da rade sa građanima koji nemaju crnogorsko državljanstvo, a u biračkom su spisku.

Sve su to sitnice dok se ne dođe do srpskog pitanja. Ako Srba ima 28 odsto, ali ih ima manje od Crnogoraca – da li su oni manjinski narod. Oni neće da budu manjina, ali nijesu ni većina. Za vladajuće krugove je neprihvatljivo da imamo dva većinska naroda. Tu se ulazi u začarane krugove odsustva želje za dijalogom, potpirivanja podjela, na kraju, idealne osnove za dugotrajan opstanak na vlasti. Neće oni nama.

U raspravama oko izbornog zakona bitno je obogaćen naš politički jezik. Imamo pravoslavnu većinu, lingvističku većinu i slovensku, pa samim tim i neslovensku opoziciju.

Za prijedlog izbornog zakona glasali su poslanici vladajuće koalicije. Poslanički klubovi Nove srpske demokratije, Pokreta za promjene i albanskih stranaka bili su protiv. Socijalistička narodna partija bila je uzdržana. Ta stranka ponudila je svoju verziju izbornog zakona, i ispostavila zahtjev da se istovremeno izmjenama zakona urede pitanja državljanstva i upotrebe srpskog jezika u školama. Vlast je još ranije rekla da o tome neće da razgovara. Takav nam je dijalog.

Poslanik Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori Mehmed Bardhi ocijenio je da vlast pokušava da nađe glasove, a ne da riješi problem. Kao i uvijek.

Razmijenjene su uobičajene međusobne optužbe: jedni koče naš put ka Evropi, drugi sprovode diskriminatorsku politiku, te za Evropu i nijesu. Tako možemo sto godina. Biser trenutka bio je poslanik DPS-a Miodrag Vuković. Uočio je da srpski patrijarh Irinej, umjesto da brani Kosovo, boravi u Crnoj Gori, normalno, da bi se bavio izbornim zakonodavstvom, te da bi zakon bio usvojen, a Crna Gora dobila datum za početak pregovora da se Beograd nije umiješao. Anđeli s Miškom.

Premijer Igor Lukšić se izjasnio razočaranim. ,,Ovo je bila prilika da pokažemo da smo ozbiljni, a već naredni put ćemo pokušati da pokažemo da nijesmo neozbiljni”.

Naredni put bi mogao biti krajem avgusta. Prema skupštinskim propisima tada bi mogla biti zakazana još jedna sjednica parlamenta, na kojoj bi izborni zakon mogao biti usvojen. Potrebno je samo da se dogovore. Dubina dosad iskopanih rovova govori da je vjerovatnoća za to mala. Sa srpskih strana stižu poluglasovi da bi prihvatljivo rješenje moglo biti da se u škole, dok se ne definiše status srpskog, vrati maternji jezik. Vlast ćuti, ali udžbenike štampane na crnogorskom drži podalje od očiju javnosti.

U međuvremenu se naveliko diskutuje šta bi za Crnu Goru značio zaostatak u pregovorima sa Evropom. S jedne strane – ljepotu. Ako nijesmo ispunili prvi niko nas neće pitati za ostale uslove. Borbu protiv korupcije i slične bolne stvari. „Šta će DPS-u bilo kakve integracije koje bi ograničile moć njihovog lidera i koje bi kroz jačanje vladavine prava ugrozile pozicije njihovih partnera iz organizovanog kriminala”, primijetili su u Novoj.

Na drugoj strani izdvojili su se glasovi onih koji smatraju da je neuspjeh na evropskom putu ozbiljan razlog za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Iz vlasti je stigla poruka da za tim nema potrebe. Nerealno je, kažu, očekivati da bilo ko može dobiti dvotrećinsku većinu. To je savršena logika nekoga ko se navikao na apsolutnu vlast.

Možda bi nam druge ptice pjevale da su ranije morali da se dogovaraju. Zakon u topuzu, zalud nas je učio vladika, nije kompatibilan sa evropskim integracijama.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo