Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEĆANJE NA NEKADAŠNJE KOLAŠINSKE DOČEKE NOVE GODINE: Kad je slavlje pripadalo svima

Objavljeno prije

na

Uprkos tome što u varoši postoje dva elitna, mnogo manjih hotela i na desetine restorana, većina Kolašinki i Kolašinaca će i ovu Novu godinu dočekati u svojim domovima, uz televizijski program. Izuzetak su oni mlađi, koji će zabavu potražiti u nekom od kafića. Ipak, svi turističko- ugostiteljski objekti u tom gradu, već sada je izvjesno, biće puni. Njihovi gosti tradicionalno su turisti i to, sudeći prema cjenovniku, uglavnom oni dubljeg džepa. Goste će, opet, tradicionalno, bar u hotelima Bjanka i Four Points by Sheraton, zabavljati Grandove zvijezde. Tako je već par decenija, a razlog zbog čega Kolašinci tokom ,,najluđe noći” ostaju kući, pored besparice, je činjenica da su odavno ,,izgubili svoja omiljena mjesta za izlaske”.

Rijetka su mjesta u ovom gradu gdje se porodično može proslaviti, čak iako kućni budžet to dozvoljava.

Nakon privatizacije za većinu u varoši, kažu, zatvorena su vrata hotela Bjelasica i motela na Babljaku. Hotel, koji se sada zove Bjanka odavno je, cijenama usluga, daleko izvan domašaja mještana, a motela, na ulazu u grad, pored magistrale, je ruina, čije se renoviranje ili rušenje odlaže godinama. Ostale su samo uspomene starijih na vrijeme kada su na novogodišnju radost i dobar provod pravo imali gotovo svi. Bilo je to vrijeme kada se biralo i društvo sa kojim će se zakoračiti u novu godinu.

Sagovornik Monitora nekadašnji uspješni sportista Boro Milošević, podsjeća da tih godina nada i osmijeh nijesu pripadali samo izabranima. „Umjeli smo da se organizujemo i da se veselimo, bez potrebe za dokazivanjem, da napravimo doček Nove godine veličanstvenim. Bila su to prisna druženja i veselja starograđana, turista je tada bilo malo. Slavilo se od srca, iskreno i imali smo čemu da se radujemo i u čemu da uživamo. Kada se stari hotel Bjelasica zatvorio zbog renoviranja, preselili smo se u motel na Babljaku. Tamo nam nije bilo ništa lošije”, kaže Milošević.

U nekadašnjoj Bjelasici, sjeća se on, bile su dvije velike sale. U jednoj je bila kafana, u drugoj restoran, a dijelio ih je veliki podijum za ples. Na podijumu, kaže sagovornik Monitora, tokom večeri izređali bi se svi.

,,Bila je privilegija da se dobije mjesto u restoranu jer se to smatralo elitnim dijelom. Međutim, zadovoljstvo je bilo kasnije preći u kafanu. Dešavalo se da, pred Novu godinu, po tri dana čekam na recepciji hotela da rezervišem mjesto za doček. Nijesmo smjeli da dovodimo svoje cure jer njima nije bilo dozvoljeno da izlaze, a mi, muško društvo bi započeli sa slavljem u noć 31. decembra i povezali slavlje sve do sredine januara. Bračni parovi slavili su posebno. Tek poslije ponoći svi bismo sastavili stolove i slavili zajedno”, sjeća se on novogodišnjih slavlja tokom druge polovine prošlog vijeka.

S obzirom na to da je bio istaknuti sportista, sa društvom je imao, kaže, privilegiju da zapjeva i neke, u to vrijeme, ,,nepoželjne” pjesme. Milošević, ima utisak, da mladi sada slave vještački, kao da se mora, utrkujući se ko će se ljepše obući i više novca potrošiti.

„Vrijeme moje mladosti i ondašnjih slavlja bilo je obilježeno pristojnom i skromnom garderobom. Žene su u ono vijeme bile nekako ljepše, diskretno našminkane i obučene sa ukusom i stilom. Nije bilo nekog dokazivanja, svi smo bili tu na jednom mjestu, komšije, prijatelji, rođaci, drugovi… Bez interesa i bez bilo kakvog navalentnog ponašanja i nametanja statusa, tu smo bili samo da se zajedno proveselimo. Svako je tada od svoje plate mogao sebi priuštiti novogodišnji doček gdje želi u gradu.”

Ne pamti Milošević da je tokom tih zlatnih kolašinskih godina ikada u noći slavlja intervenisala policija niti da je bilo krupnijih incidenta. Još se, međutim, sjeća da se pažljivo birala muzika za doček. Pored, tada u Jugoslaviji, poznatih muzičara, Kolašince je dobro zabavljao i lokalni bend Galaksija.

,,Najžalije mi je što današnja omladina neće imati priliku da doživi makar jednu novogodišnju noć kakvu smo mi imali godinama u nizu. Danas mladi za doček biraju kafiće, skučene, zadimljene prostore, nema one prisne atmosfere. Kao da je izlazak postao takmičenje. Drugačiji je sistem vrijednosti, odnos prema sebi i drugima, sve je drugačije. Prava i velika slavlja prestala su sa zatvaranjem ‘naše’ Bjelasice, a uporedo i sa svim nesrećama koje su zadesile region, a ovaj grad ekonomski i duhovno opustošile”, smatra Milošević.

Lokalni hroničari imaju dosta podataka o tome kako su se njihovi preci veselili tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka. U to vrijeme postojala su dva muzička društva Crveni karanfili i Bijela ruža. Prvo je bilo sastavljeno od starijih Kolašinaca. U njemu su svirali kapelnik Vaso Minić, Drago Divaca, Momčilo Lukin Rakočević, Stevan i Vasilije Begović, Milo Petkov Rakočević i Velizar Janketić.

Konkurentski sastav Bijela ruža činili su mlađi Kolašinci i oficiri iz kasarne na Brezi. Svi ti oficiri bili su ,,kolašinski zetovi”.

,,Oba sastava svirala su u hotelu Bjelasica. Crveni karanfili kao predratni svirači zabavljali su goste samo do ponoći, a potom svirajući šetali gradom i, od kuće do kuće, čestitali Novu godinu. U hotelu su poslije njih nastupali članovi Bijele ruže, koji su svirali do zore. Poslije svirke i oni su ulazili u kuće sugrađana sa lijepim željama za sledeću godinu. Pamti se kako su se tada djeca više radovala tim muzičarima, nego Djeda Mrazu”, zapisali su lokalni hroničari o posleratnim kolašinskim novogodišnjim slavljima.

Muzičari su imali običaj i da u zoru zapjevaju serenade pod nekim prozorom. U Bjelasici nekoliko dana poslije 31. decembra organizovana su slavlja za zaposlene u hotelu, koja su takođe, bila poznata po dobroj atmosferi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo