Mještani sela Ulotina kod Andrijevice, zatražili su od Uprave za šume Crne Gore da hitno raskine ugovor sa koncesionarima koji vrše sječu šume iznad njihovog sela i na taj način zaustavi eksploataciju drvne mase sa ovog područja.

Time su se Uloćani pridružili pobuni velikog broja stanovnika sjevernih opština koji traže da se onemogući nemilosrdna eksloatacija svih prirodnih resursa ovog dijela države, bez ikave koristi za lokalno stanovništvo.

Oni su podsjetili da se radi o šumi u gazdinskoj jedinici Piševska rijeka – Zeletin, odjeljenje 25 i 26, koja, kako su naveli, predstavlja zaštitni pojas iznad njihovog, i još nekoliko sela na tom području.

Mještani tvrde da bi nastavak sječe šume na ovom potezu donio velike probleme lokalnom stanovništvu, s obzirom na to da se radi o rastinju koje je vjekovima štitilo Ulotinu od sniježnih lavina i drugih elementarnih nepogoda sa vrhova Zeletina. Kažu i da će ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima blokirati put koji preko njihovih imanja vodi do šume.

,,Obavještavamo sve nadležne institucije da ćemo svim raspoloživim sredstvima stati u zaštitu šume iznad našeg sela, koju je država dala koncesionarima na korišćenje. Uradićemo to jer mi ne smijemo dozvoliti da se taj zaštitni pojas uništava. Ovaj šumski pojas štiti da se sa visokih planinskih vrhova sniježne lavine ne sruče na sela”, kaže Rade Vlahović.

On podsjeća da su mještani ovih dana morali ići u policiju da daju izjave u vezi sa ovim problemom. ,,Tražimo da se obustvavi svaki vid sječe šume na ovom potezu, jer niko nema pravo da nas, radi bilo čijeg interesa, seli sa vjekovnih ognjišta” .

Uloćani tvrde da bi svaka dalja sječa šume iznad ovog sela predstavljala zločin nad prirodom. ,,Naši preci su od davnina brižno vodili računa o ovom zaštitnom pojasu šume, koji se nalazi ispod golog kamenitog brda, znajući šta on znači za Ulotinu. Radili su to jer zbog velikog nagiba na ovom terenu se često dešavaju lavine, kao i obrušavanje kamenja i stijena i to u svim godišnjim dobima. Naši očevi i djedovi nijesu djeci dozvoljavali da tu uberu jelku, što jasno govori koliko su značaja pridavali održavanju rastinja iznad naših kuća. Sada su se pojavili privilegovani pojedinci koji su krenuli da šumu uništavaju, ostavljajući za sobom veliki nered”, kaže Vlahović.

Mještani Ulotine uzalud objašnjavaju nadležnim službama da se šuma o kojoj je riječ oduvijek smatrala visoko zaštićenom, i da zbog toga nije dolazilo do njene sječe.

Kažu i da nije ni pravo ni pošteno što ih niko nije obavijestio da je planirana sječa te šume. ,,Bilo bi prirodno da se o ovakvom potezu, odnosno o sječi šume tamo gdje je nikada nije bilo, organizuju javne rasprave. Da se o svemu čuje glas mještana. Nas niko ništa nije pitao, kao da i ne postojimo, iako se zna da naša bratstva ovdje žive vjekovima. Mi smo o sječi šume saznali tek kad su se pojavili radnici Uprave za šume iz Andrijevice, koji su izvršili doznaku u tim odjeljenjima i obavijestili nas da je šuma pretvorena u ekonomsku i data koncesionaru na eksploataciju”, objašnjavaju mještani sela Ulotina.

Oni ukazuju na nespornu činjenicu da bi sječa šume u potpunosti poremetila i vodoizvorišta sa kojih se selo napaja vodom i da bi došlo do ugrožavanja rijetkih divljih životinjskih vrsta na ovom području.

,,Koncesionar je tokom prošle godine izvodeći radove u odjeljenju 24 narušio i poremetio pojedina vodoizvorišta. Ako bi se nastavila sječa šume na ovom području, pravljenjem puteva i takozvanih vlaka, korišćenjem raznog goriva i maziva bili ugrožaveni svi izvori pitke vode sa kojih se mještani snadbijevaju. U predjelu Zeletina žive zaštićene vrste životinja od mrkog medvjeda do srne, pa bi ulaskom teških mašina i sječom šume bila uništena njihova staništa. Sve to govori da šuma iznad Ulotine, umjesto nemilosrdne devastacije, zaslužuje posebnu zaštitu”, poručuju mještani.

Zeletin je velika planina koja pripada masivu Prokletija, a proteže se od Andrijevice, odnosno andrijevičkog sela Kuti, pa sve do Gusinja. Prirodnjaci ističu da je ova planina jedan od najočuvanijih biodiverziteta u Crnoj Gori, jako interesantnog reljefa, na kom se neprestano smjenjuju litice i grebeni, vrtače i jaruge, pašnjaci i lokve, listopadne i zimzelene šume prepune atraktivnih stogodišnjih stabala.

,,Budući da prirodno pripada masivu Prokletija, planinu je trebalo uključiti u zonu nacionalnog parka, tako da bi se na taj način zaštitili svi resursi koje sada napadaju raznorazni povlašćeni koncesionari”, smatraju Uloćani.

Mještani su istakli da će se oštro suprotstaviti i namjeri države i pojedinaca da na Vođeničkom potoku, koji prolazi kroz Ulotinu, prave minielektrane.

,,Ispod Zeletina izvire Vođenički potok koji prolazi kroz naše selo i služi za navodnjavanje. To je naša sveta voda i najoštrije ćemo se suprotstaviti namjeri da njegov potencijal iskoristi za izgradnju mini elektrana, jer bi ga na taj način mještani potpuno izgubili. Takođe, nećemo dozvoliti da se izgradnjom puteva uništi njegovo vodoizvorište poznato kao Petrov mramor”, poručuju mještani sela Ulotina.

Osim Andrijevice, gdje su se pored Uloćana pobunili i mještani sela u masivu ispod Komova, i stanovnici beranskih prigradskih naselja i sela Kaludra, Donja Ržanica, Donje Luge i Zagorje, nekoliko mjeseci tokom godine koja ostaje za nama držali su u blokadi put koji vodi ka planinskim katunima Cmiljevice.

Oni zahtijevaju da koncesionari poprave puteve i naprave betonske mostove koji su u godinama nemilosrdne eksploatacije uništeni prolaskom teško natovarenih kamiona i druge šumske mehanizacije. Traže i da se preispitaju raspodjele koncesija i da se omogući svim vlasnicima pilana na ovom području da rade, a ne samo odabranim.

Pobune protiv koncesionara u beranskom selu Šekular traju već deceniju. Povremeno je dolazilo i do eskalacije sukoba između mještana i koncesionara, da je morala intervenisati i policija.

Stanovnici širom sjevernih opština traže da se dio sredstava od prirodnih resursa usmjeri u razvoj njihovih lokalnih zajednica. Stvari su očigledne. Ogromno blago od posječene šume sliva se u džepove moćnih pojedinaca koji za sobom ostavljaju devastirane prostore i uništene puteve.

Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo koje se obično definiše sa dvije riječi – šumarska mafija.

Predsjednici sjevernih opština ranije su u više navrata saopštavali kako se kolač od šuma neskladno dijeli, i da neprimjereno malo pripada opštinama na čijim teritorijama se šume nalaze. Oni su ukazivali na to da šumskim blagom treba da se upravlja na sjeveru, kao što se morskim dobrom upravlja na jugu.

Centralne vlasti su do sada odbijale da se odreknu ovog izvora prihoda koji je čest izvor manipulacija, posebno u toku izbornih kampanji. Zbog toga se širi virus pobune.

Tufik SOFTIĆ

Komentari