Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA VALORIZACIJA ZABORAVLJENIH LOKACIJA I LEGENDI: Sva čuda Kolašina

Objavljeno prije

na

Namjera grupe entuzijasta iz Centra za kulturu i KUD Mijat Mašković, da turistički valorizuju zapostavljene kolašinske lokalitete i legende o njima, nagrađena je nedavno na konkursu Sva čuda Crne Gore. Tri nagrade pripale su Kolašincima, za projekte valorizacije kanjona Mrtvice i Morače, i ideju Igra prsten kao dodatak zimskoj sezoni.

Oni su konkurisali i sa projektima: Ljevišta, selo legendi i junaka, Igre, pjesme i legende kolašinskog kraja u funkciji razvoja turističke ponude, Zmaj preleće s mora na Dunavu – valorizacija Zmajske jame na Talima), Zašto se povijaju bebe – legenda o zmijama i Legenda o ubistvu na svadbi.

Aurori nagrađenih ideja sada žele da ih ustupe i agencijama, vlasnicima smještaja, etno-kuća. Za sada nema zainteresovanih, ali se nadaju da će ih biti.

U Centru za kulturu kažu da je od velike važnosti valorizacija kanjona Mrtvice. Do sada, tvrdi direktor te ustanove Branislav Jeknić, nije bilo nikakve ekonomske koristi za lokalno stanovništvo od „čudesa prirode”, jer su turističke agencije sav prihod uzimale za sebe. Nije naplaćivana nikakva turistička ili izletnička taksa, dok vodiči, kaže on, dovoljno ne poznaju područje, legende i kulturno-istorijske okolonosti.

„Početak turističke rute koji predlažemo za valorizaciju bio bi na mostu Pjenavac koji je poznat i u narodu ostao u sjećanju po tragediji tokom izgradnje, kada je nastradalo 26 radnika”, kaže Jeknić. ,,Dalje, u Gojačevini, prema predanju, doselio se Gojak, rodonačelnik svih Rovčana, a danas se svake godine tu tradicionalno okupljaju Rovčani. Naspram nje u vertikalnoj stijeni se nalazi pećina u kojoj je u početku živio Gojak. Vjerovanje u zajedničkog pretka odlika je svih crnogorskih plemena, a skoro da nema nijednog Rovčanina koji ne zna predanje o Gojaku”, objašnjava direktor Centra.

Danilov most na Mrtvici je sagrađen 1858. i kulturno-istorijski je spomenik od 1957. Podigao ga je knjaz Danilo I Petrović za dušu svoje majke Krstinje. Nalazi se na oko kilometar udaljenosti od mosta Pjenavac. Posle njega slijedi Stari drveni most koji povezuje sela Mrtvo Duboko i Međuriječje.

„U Mrtvom Dubokom se nalazi Crkva Uspenja Bogorodice. Pretpostavlja se da je u doba Bana Ivaniša 1737. g. prenešena iz Međuriječja. Obnovljena je, po drugi put, za vrijeme jeromonaha Josifa Bulatovića, koji je od 1826. do 1876. boravio u ovoj crkvi. On je i podigao konak zvani ‘čardak’ pored crkve. Treći put je obnovljena 1897. po nalogu Mitrofana Bana, a od sredstava koje je Josif ostavio za obnovu crkve”, podsjećaju u Centru za kulturu.

Nedaleko od crkve je pećina Vranštica, na nadmorskoj visini od 580 metara. Njena dužina je oko 756 metara. Oni koji su boravili u pećini tvrde da je bogata ukrasima raznih boja, veličina i oblika. Izuzetno je pristupačna i bila bi dostupna i turistima koji nemaju planinarsku i speleološku vještinu.

„U nastavku se dolazi do kanjona Mrtvice koji je dug devet kilometra, a najzanimljivija u njemu je Kapija želja u kojoj, po legendi, vila sa Maganika ispunjava želje. Kapiju čine dvije stijene spojene pri vrhu, obrasle mahovinom i drvećem. Da bi se želja ispunila potrebno je u tišini kroz kapiju baciti kamen u rijeku. Želja, kaže predanje, mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga jer će se u suprotnom vratiti nesrećom onome ko je poželio”, prepričava Jeknić legendu koja dugo živi u kolašinskom kraju.

Posebnu atrakciju, naglašava on, predstavljaju bukovi (vrelo) zvani Bijeli nerini. Zidovi kanjona Mrtvice su visoki i do 1000 m, a najzanimljiviji dio kanjona predstavlja usjek koji je probila vojska kako bi kanjon bio prohodan čitavom dužinom. On se u narodu naziva Danilov put po Danilu Jaukoviću, generalu koji ga je probio.

Crkva Svetog Ilije u Veljem Dubokom, koja je obnovljena 1904. godine, takođe bi, smatraju autori ideje valorizacije Mrtvice, bila zanimljiva turistima. Pored nje se nalazi Most ljubavi sa interesantnom skulpturom, koja je svojevrsna aluzija na nekadašnje ljubavne sastanke koji su se na tom mjestu dešavali. Iznad mosta se nalazi izvor rijeke Mrtvice.

Visoravan Trebiješ, posjetioce tokom maja, juna i jula dočekuje raznovrsnim planinskim cvijećem i vjerovatno najvećom kolonijom divljih narcisa u Crnoj Gori. Ledničko Kapetanovo jezero nalazi se na 1.768 mnm. Po postanku je ledničko, dužina mu je 480, širina 333, a maksimalna dubina 37 m. Ta ruta bi se završavala na Manitom jezeru, na 1.773. mnm, koje se naziva još i Brnjičko – po okolnom kraju Brnjiku. Najveća dubina tog jezera je 13 metara – objašnjavaju dobitnici nagrade.

Jeknić smatra da bi se valorizacija tih lokaliteta, koji su uklopljeni u logičnu cjelinu najbolje postigla adaptacijom dva objekta bez namjene, a nalaze se u Mrtvom i Veljem Dubokom. Riječ je seoskom domu i školi. Tokom ljeta objekti su prazni, a, tvrdi Jeknić, uz mala sredstva mogli bi se koristiti u turističke svrhe. Na lokalitetu između Gojačevine i Danilovog mosta već postoji inicijativa o izgradnji etno-sela, vodenice i restorana koja bi se mogla uključiti u razradu te ideje, smatra on.

Ideja da se i igra „prstena” ponudi turistima, čeka realizaciju. Vjekovima stara, narodna igra najednostavnije se može opisati kao takmičenje u tome ko će uspješnije sakriti, odnosno, brže pronaći zlatnu burmu ispod jedne od deset vunenih čarapa, poređanih na podu. No, ta igra, kažu oni koji je čuvaju od zaborava, je prije svega psihološko nadmudrivanje, koje prate duhovita zapažanja, čiji je cilj da protivnike dekoncetrišu i osujete. To je, tvrde, pokazivanje vještine ruku i odmjeravanje pronicljivosti.

Među rijetkima koji tu igru još igraju u kolašinskom kraju je i grupa od 15-ak Moračana i Rovčana.

Prema tradiciji, zlatna burma se obično krije ispod vunenih čarapa. Umjesto čarapa, mogu se koristiti i kape ili naglavci. Na pod se prostire ćebe da prsten ne bi zveckao na tvrdoj podlozi i na taj način se olakšalo nalaženje. Broj onih koji učestvuju nije ograničen, mada je najbolje, tvrde iskusniji igrači, kad ih je po pet ili šest u jednoj grupi. Pravila su, uglavnom, ista u svim krajevima kolašinske opštine, ako se izuzmu neke varijacije u Vasojevićima, gdje se ta igra zove i „koza”.

Sve što su Ministrastvu turizma predložili, smatraju u Centru za kulturu i KUD-u, moglo bi i te kako obogatiti kolašinsku turističku ponudu.

„Navikli smo u ovom kraju na ljepotu koja nas okružuje i nijesmo često svjesni da bi to bio doživljaj za turiste. Nadamo se da će, pored nagrade koja nam je značajna, te ideje imati i primjenu, to jest da će koristiti sugrađanima, a naraočito stanovnicima opustošenih sela. Očekujemo da se ubrzo javi neko s dovoljno sluha za isplativost naših projekata, pa da, recimo, već od narednog ljeta, rutom koju smo predložili krenu grupe turista”, zaključuje Jeknić.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo