Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA VALORIZACIJA ZABORAVLJENIH LOKACIJA I LEGENDI: Sva čuda Kolašina

Objavljeno prije

na

Namjera grupe entuzijasta iz Centra za kulturu i KUD Mijat Mašković, da turistički valorizuju zapostavljene kolašinske lokalitete i legende o njima, nagrađena je nedavno na konkursu Sva čuda Crne Gore. Tri nagrade pripale su Kolašincima, za projekte valorizacije kanjona Mrtvice i Morače, i ideju Igra prsten kao dodatak zimskoj sezoni.

Oni su konkurisali i sa projektima: Ljevišta, selo legendi i junaka, Igre, pjesme i legende kolašinskog kraja u funkciji razvoja turističke ponude, Zmaj preleće s mora na Dunavu – valorizacija Zmajske jame na Talima), Zašto se povijaju bebe – legenda o zmijama i Legenda o ubistvu na svadbi.

Aurori nagrađenih ideja sada žele da ih ustupe i agencijama, vlasnicima smještaja, etno-kuća. Za sada nema zainteresovanih, ali se nadaju da će ih biti.

U Centru za kulturu kažu da je od velike važnosti valorizacija kanjona Mrtvice. Do sada, tvrdi direktor te ustanove Branislav Jeknić, nije bilo nikakve ekonomske koristi za lokalno stanovništvo od „čudesa prirode”, jer su turističke agencije sav prihod uzimale za sebe. Nije naplaćivana nikakva turistička ili izletnička taksa, dok vodiči, kaže on, dovoljno ne poznaju područje, legende i kulturno-istorijske okolonosti.

„Početak turističke rute koji predlažemo za valorizaciju bio bi na mostu Pjenavac koji je poznat i u narodu ostao u sjećanju po tragediji tokom izgradnje, kada je nastradalo 26 radnika”, kaže Jeknić. ,,Dalje, u Gojačevini, prema predanju, doselio se Gojak, rodonačelnik svih Rovčana, a danas se svake godine tu tradicionalno okupljaju Rovčani. Naspram nje u vertikalnoj stijeni se nalazi pećina u kojoj je u početku živio Gojak. Vjerovanje u zajedničkog pretka odlika je svih crnogorskih plemena, a skoro da nema nijednog Rovčanina koji ne zna predanje o Gojaku”, objašnjava direktor Centra.

Danilov most na Mrtvici je sagrađen 1858. i kulturno-istorijski je spomenik od 1957. Podigao ga je knjaz Danilo I Petrović za dušu svoje majke Krstinje. Nalazi se na oko kilometar udaljenosti od mosta Pjenavac. Posle njega slijedi Stari drveni most koji povezuje sela Mrtvo Duboko i Međuriječje.

„U Mrtvom Dubokom se nalazi Crkva Uspenja Bogorodice. Pretpostavlja se da je u doba Bana Ivaniša 1737. g. prenešena iz Međuriječja. Obnovljena je, po drugi put, za vrijeme jeromonaha Josifa Bulatovića, koji je od 1826. do 1876. boravio u ovoj crkvi. On je i podigao konak zvani ‘čardak’ pored crkve. Treći put je obnovljena 1897. po nalogu Mitrofana Bana, a od sredstava koje je Josif ostavio za obnovu crkve”, podsjećaju u Centru za kulturu.

Nedaleko od crkve je pećina Vranštica, na nadmorskoj visini od 580 metara. Njena dužina je oko 756 metara. Oni koji su boravili u pećini tvrde da je bogata ukrasima raznih boja, veličina i oblika. Izuzetno je pristupačna i bila bi dostupna i turistima koji nemaju planinarsku i speleološku vještinu.

„U nastavku se dolazi do kanjona Mrtvice koji je dug devet kilometra, a najzanimljivija u njemu je Kapija želja u kojoj, po legendi, vila sa Maganika ispunjava želje. Kapiju čine dvije stijene spojene pri vrhu, obrasle mahovinom i drvećem. Da bi se želja ispunila potrebno je u tišini kroz kapiju baciti kamen u rijeku. Želja, kaže predanje, mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga jer će se u suprotnom vratiti nesrećom onome ko je poželio”, prepričava Jeknić legendu koja dugo živi u kolašinskom kraju.

Posebnu atrakciju, naglašava on, predstavljaju bukovi (vrelo) zvani Bijeli nerini. Zidovi kanjona Mrtvice su visoki i do 1000 m, a najzanimljiviji dio kanjona predstavlja usjek koji je probila vojska kako bi kanjon bio prohodan čitavom dužinom. On se u narodu naziva Danilov put po Danilu Jaukoviću, generalu koji ga je probio.

Crkva Svetog Ilije u Veljem Dubokom, koja je obnovljena 1904. godine, takođe bi, smatraju autori ideje valorizacije Mrtvice, bila zanimljiva turistima. Pored nje se nalazi Most ljubavi sa interesantnom skulpturom, koja je svojevrsna aluzija na nekadašnje ljubavne sastanke koji su se na tom mjestu dešavali. Iznad mosta se nalazi izvor rijeke Mrtvice.

Visoravan Trebiješ, posjetioce tokom maja, juna i jula dočekuje raznovrsnim planinskim cvijećem i vjerovatno najvećom kolonijom divljih narcisa u Crnoj Gori. Ledničko Kapetanovo jezero nalazi se na 1.768 mnm. Po postanku je ledničko, dužina mu je 480, širina 333, a maksimalna dubina 37 m. Ta ruta bi se završavala na Manitom jezeru, na 1.773. mnm, koje se naziva još i Brnjičko – po okolnom kraju Brnjiku. Najveća dubina tog jezera je 13 metara – objašnjavaju dobitnici nagrade.

Jeknić smatra da bi se valorizacija tih lokaliteta, koji su uklopljeni u logičnu cjelinu najbolje postigla adaptacijom dva objekta bez namjene, a nalaze se u Mrtvom i Veljem Dubokom. Riječ je seoskom domu i školi. Tokom ljeta objekti su prazni, a, tvrdi Jeknić, uz mala sredstva mogli bi se koristiti u turističke svrhe. Na lokalitetu između Gojačevine i Danilovog mosta već postoji inicijativa o izgradnji etno-sela, vodenice i restorana koja bi se mogla uključiti u razradu te ideje, smatra on.

Ideja da se i igra „prstena” ponudi turistima, čeka realizaciju. Vjekovima stara, narodna igra najednostavnije se može opisati kao takmičenje u tome ko će uspješnije sakriti, odnosno, brže pronaći zlatnu burmu ispod jedne od deset vunenih čarapa, poređanih na podu. No, ta igra, kažu oni koji je čuvaju od zaborava, je prije svega psihološko nadmudrivanje, koje prate duhovita zapažanja, čiji je cilj da protivnike dekoncetrišu i osujete. To je, tvrde, pokazivanje vještine ruku i odmjeravanje pronicljivosti.

Među rijetkima koji tu igru još igraju u kolašinskom kraju je i grupa od 15-ak Moračana i Rovčana.

Prema tradiciji, zlatna burma se obično krije ispod vunenih čarapa. Umjesto čarapa, mogu se koristiti i kape ili naglavci. Na pod se prostire ćebe da prsten ne bi zveckao na tvrdoj podlozi i na taj način se olakšalo nalaženje. Broj onih koji učestvuju nije ograničen, mada je najbolje, tvrde iskusniji igrači, kad ih je po pet ili šest u jednoj grupi. Pravila su, uglavnom, ista u svim krajevima kolašinske opštine, ako se izuzmu neke varijacije u Vasojevićima, gdje se ta igra zove i „koza”.

Sve što su Ministrastvu turizma predložili, smatraju u Centru za kulturu i KUD-u, moglo bi i te kako obogatiti kolašinsku turističku ponudu.

„Navikli smo u ovom kraju na ljepotu koja nas okružuje i nijesmo često svjesni da bi to bio doživljaj za turiste. Nadamo se da će, pored nagrade koja nam je značajna, te ideje imati i primjenu, to jest da će koristiti sugrađanima, a naraočito stanovnicima opustošenih sela. Očekujemo da se ubrzo javi neko s dovoljno sluha za isplativost naših projekata, pa da, recimo, već od narednog ljeta, rutom koju smo predložili krenu grupe turista”, zaključuje Jeknić.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo