Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA VALORIZACIJA ZABORAVLJENIH LOKACIJA I LEGENDI: Sva čuda Kolašina

Objavljeno prije

na

Namjera grupe entuzijasta iz Centra za kulturu i KUD Mijat Mašković, da turistički valorizuju zapostavljene kolašinske lokalitete i legende o njima, nagrađena je nedavno na konkursu Sva čuda Crne Gore. Tri nagrade pripale su Kolašincima, za projekte valorizacije kanjona Mrtvice i Morače, i ideju Igra prsten kao dodatak zimskoj sezoni.

Oni su konkurisali i sa projektima: Ljevišta, selo legendi i junaka, Igre, pjesme i legende kolašinskog kraja u funkciji razvoja turističke ponude, Zmaj preleće s mora na Dunavu – valorizacija Zmajske jame na Talima), Zašto se povijaju bebe – legenda o zmijama i Legenda o ubistvu na svadbi.

Aurori nagrađenih ideja sada žele da ih ustupe i agencijama, vlasnicima smještaja, etno-kuća. Za sada nema zainteresovanih, ali se nadaju da će ih biti.

U Centru za kulturu kažu da je od velike važnosti valorizacija kanjona Mrtvice. Do sada, tvrdi direktor te ustanove Branislav Jeknić, nije bilo nikakve ekonomske koristi za lokalno stanovništvo od „čudesa prirode”, jer su turističke agencije sav prihod uzimale za sebe. Nije naplaćivana nikakva turistička ili izletnička taksa, dok vodiči, kaže on, dovoljno ne poznaju područje, legende i kulturno-istorijske okolonosti.

„Početak turističke rute koji predlažemo za valorizaciju bio bi na mostu Pjenavac koji je poznat i u narodu ostao u sjećanju po tragediji tokom izgradnje, kada je nastradalo 26 radnika”, kaže Jeknić. ,,Dalje, u Gojačevini, prema predanju, doselio se Gojak, rodonačelnik svih Rovčana, a danas se svake godine tu tradicionalno okupljaju Rovčani. Naspram nje u vertikalnoj stijeni se nalazi pećina u kojoj je u početku živio Gojak. Vjerovanje u zajedničkog pretka odlika je svih crnogorskih plemena, a skoro da nema nijednog Rovčanina koji ne zna predanje o Gojaku”, objašnjava direktor Centra.

Danilov most na Mrtvici je sagrađen 1858. i kulturno-istorijski je spomenik od 1957. Podigao ga je knjaz Danilo I Petrović za dušu svoje majke Krstinje. Nalazi se na oko kilometar udaljenosti od mosta Pjenavac. Posle njega slijedi Stari drveni most koji povezuje sela Mrtvo Duboko i Međuriječje.

„U Mrtvom Dubokom se nalazi Crkva Uspenja Bogorodice. Pretpostavlja se da je u doba Bana Ivaniša 1737. g. prenešena iz Međuriječja. Obnovljena je, po drugi put, za vrijeme jeromonaha Josifa Bulatovića, koji je od 1826. do 1876. boravio u ovoj crkvi. On je i podigao konak zvani ‘čardak’ pored crkve. Treći put je obnovljena 1897. po nalogu Mitrofana Bana, a od sredstava koje je Josif ostavio za obnovu crkve”, podsjećaju u Centru za kulturu.

Nedaleko od crkve je pećina Vranštica, na nadmorskoj visini od 580 metara. Njena dužina je oko 756 metara. Oni koji su boravili u pećini tvrde da je bogata ukrasima raznih boja, veličina i oblika. Izuzetno je pristupačna i bila bi dostupna i turistima koji nemaju planinarsku i speleološku vještinu.

„U nastavku se dolazi do kanjona Mrtvice koji je dug devet kilometra, a najzanimljivija u njemu je Kapija želja u kojoj, po legendi, vila sa Maganika ispunjava želje. Kapiju čine dvije stijene spojene pri vrhu, obrasle mahovinom i drvećem. Da bi se želja ispunila potrebno je u tišini kroz kapiju baciti kamen u rijeku. Želja, kaže predanje, mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga jer će se u suprotnom vratiti nesrećom onome ko je poželio”, prepričava Jeknić legendu koja dugo živi u kolašinskom kraju.

Posebnu atrakciju, naglašava on, predstavljaju bukovi (vrelo) zvani Bijeli nerini. Zidovi kanjona Mrtvice su visoki i do 1000 m, a najzanimljiviji dio kanjona predstavlja usjek koji je probila vojska kako bi kanjon bio prohodan čitavom dužinom. On se u narodu naziva Danilov put po Danilu Jaukoviću, generalu koji ga je probio.

Crkva Svetog Ilije u Veljem Dubokom, koja je obnovljena 1904. godine, takođe bi, smatraju autori ideje valorizacije Mrtvice, bila zanimljiva turistima. Pored nje se nalazi Most ljubavi sa interesantnom skulpturom, koja je svojevrsna aluzija na nekadašnje ljubavne sastanke koji su se na tom mjestu dešavali. Iznad mosta se nalazi izvor rijeke Mrtvice.

Visoravan Trebiješ, posjetioce tokom maja, juna i jula dočekuje raznovrsnim planinskim cvijećem i vjerovatno najvećom kolonijom divljih narcisa u Crnoj Gori. Ledničko Kapetanovo jezero nalazi se na 1.768 mnm. Po postanku je ledničko, dužina mu je 480, širina 333, a maksimalna dubina 37 m. Ta ruta bi se završavala na Manitom jezeru, na 1.773. mnm, koje se naziva još i Brnjičko – po okolnom kraju Brnjiku. Najveća dubina tog jezera je 13 metara – objašnjavaju dobitnici nagrade.

Jeknić smatra da bi se valorizacija tih lokaliteta, koji su uklopljeni u logičnu cjelinu najbolje postigla adaptacijom dva objekta bez namjene, a nalaze se u Mrtvom i Veljem Dubokom. Riječ je seoskom domu i školi. Tokom ljeta objekti su prazni, a, tvrdi Jeknić, uz mala sredstva mogli bi se koristiti u turističke svrhe. Na lokalitetu između Gojačevine i Danilovog mosta već postoji inicijativa o izgradnji etno-sela, vodenice i restorana koja bi se mogla uključiti u razradu te ideje, smatra on.

Ideja da se i igra „prstena” ponudi turistima, čeka realizaciju. Vjekovima stara, narodna igra najednostavnije se može opisati kao takmičenje u tome ko će uspješnije sakriti, odnosno, brže pronaći zlatnu burmu ispod jedne od deset vunenih čarapa, poređanih na podu. No, ta igra, kažu oni koji je čuvaju od zaborava, je prije svega psihološko nadmudrivanje, koje prate duhovita zapažanja, čiji je cilj da protivnike dekoncetrišu i osujete. To je, tvrde, pokazivanje vještine ruku i odmjeravanje pronicljivosti.

Među rijetkima koji tu igru još igraju u kolašinskom kraju je i grupa od 15-ak Moračana i Rovčana.

Prema tradiciji, zlatna burma se obično krije ispod vunenih čarapa. Umjesto čarapa, mogu se koristiti i kape ili naglavci. Na pod se prostire ćebe da prsten ne bi zveckao na tvrdoj podlozi i na taj način se olakšalo nalaženje. Broj onih koji učestvuju nije ograničen, mada je najbolje, tvrde iskusniji igrači, kad ih je po pet ili šest u jednoj grupi. Pravila su, uglavnom, ista u svim krajevima kolašinske opštine, ako se izuzmu neke varijacije u Vasojevićima, gdje se ta igra zove i „koza”.

Sve što su Ministrastvu turizma predložili, smatraju u Centru za kulturu i KUD-u, moglo bi i te kako obogatiti kolašinsku turističku ponudu.

„Navikli smo u ovom kraju na ljepotu koja nas okružuje i nijesmo često svjesni da bi to bio doživljaj za turiste. Nadamo se da će, pored nagrade koja nam je značajna, te ideje imati i primjenu, to jest da će koristiti sugrađanima, a naraočito stanovnicima opustošenih sela. Očekujemo da se ubrzo javi neko s dovoljno sluha za isplativost naših projekata, pa da, recimo, već od narednog ljeta, rutom koju smo predložili krenu grupe turista”, zaključuje Jeknić.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo