Povežite se sa nama

OKO NAS

POLJOPRIVREDA, SOCIJALA I ZAPOŠLJAVANJE: Muke po poglavljima

Objavljeno prije

na

Da postoje neka poglavlja 23 i 24 o kojima se pregovara da bi, jednog dana, Crna Gora ušla u Evropsku uniju, naučila su i sitna đeca. Prosječno obaviješteni znaju da je tu riječ o pravosuđu i pravdi, odnosno o slobodi, bezbjednosti i osnovnim pravima. Natprosječno informisani građani uočili su da je poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu označeno kao najkrupniji problem u državi. Ekološkoj. Ostalo uglavnom služi kao poštapalica za trvrdnje kako letimo ka Evropi.

Crna Gora je podnijela zahtjev za članstvo u decembru 2008, u decembru 2010. je dobila status kandidata, a u junu 2012. je započela pregovore sa Evropskom unijom. Dosad je otvoreno 26 od 33 poglavlja, dva su privremeno zatvorena.

Prošle sedmice pregovori su počeli oko dva poglavlja: 11-poljoprivreda i ruralni razvoj i 19 – socijalna politika i zapošljavanje. Odoka: u tim oblastima i nijesu nam neke prilike.

Zajednička poljoprivredna politika EU ima dva stuba. Prvi je uređenje tržišta i direktna podrška plaćanja proizvođačima. Osnovu podrške prvog stuba čine različite mjere koje direktno ili indirektno povećavaju primanja poljoprivrednika i imaju uticaj na tržište i cijene. Drugi stub je politika ruralnog razvoja koja kroz podršku raznovrsnih ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima ima za cilj poboljšanje kvaliteta života kako sa ekonomskog tako i sa društvenog aspekta.

Prof. dr Milan Marković sa Biotehničkog fakulteta u Podgorici za Monitor objašnjava da kroz ovo poglavlje treba domaću agrarnu politiku što bolje pozicionirati u okvire Zajedničke poljoprivredne politike, tj odabrati mjere direktne podrške koje su, s jedne strane prihvatljive za EU, budući da se one u cjelosti finansiraju iz zajedničkog EU budžeta, a s druge strane, što je još važnije, mjere koje će uvažavati razvojne potrebe i specifičnosti crnogorske poljoprivrede.

,,Politika ruralnog razvoja nudi brojne mogućnosti u pogledu izbora mjera kojima će se podržavati poljoprivreda i cjelokupan razvoj sela. Od ukupnog iznosa koji se godišnje izdvaja za Zajedničku poljoprivredniu politiku – oko 58 milijardi eura – oko tri četvrtine ide na direktna plaćanja, a jedna četvrtina na politiku ruralnog razvoja”, kaže profesor Marković. On precizira da, pored usklađivanja poljoprivredne politike sa evropskom, treba ispuniti i odgovarajuće administrativne uslove: da ima administraciju za upravljanje troškovima, da uspostavi integrisani sistem administracije i kontrole, mrežu računovodstvenih podataka na farmama, te administraciju za sprovođenje pravila zajedničkog tržišta i primjenu propisa u oblasti organske proizvodnje, politike kvaliteta i sl.

Mreža računovodstvenih podataka za nekoga ko, recimo u brdima kod Šavnika, čuva dvjesta ovaca, teško je zamisliti. Ali, kaže Marković, uporedna iskustva manje razvijenih EU članica, kao što su Rumunija i Bugarska, pokazuju da, ne samo u ovim nego i u drugim EU članicama – Poljskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Malti, Kipru – opstaju i mali proizvođači, kao i oni koji se na tradicionalan način bave poljoprivredom. „Bez obzira na veličinu poljoprivrednih gazdinstava i sposobnosti crnogorskog pregovaračkog tima za poglavlje 11, nema dileme da će naši proizvođači, i veliki i mali, imati znatno veću finansijsku podršku iz EU budžeta nego što je postojeća, uz ispunjavanje uslova koji se odnose na očuvanje okoline, a koji su dostižni”.

Iako smatra da u administrativnom dijelu pristupanja, koji Evropska komisija pomno prati i ocjenjuje, ima pomaka i dosadašnjoj fazi pridruživanja, profesor Marković ocjenjuje da kada je riječ o suštinskom usklađivanju našeg sistema podrške poljoprivredi postoje brojna otvorena pitanja: „Prvo, nova Strategija iz 2015. ne sadrži višegodišnji plan budžeta za poljoprivredu, tako da taj strateški dokument bez razrađenog finansijskog plana i nema neku težinu, čak ni ozbiljnost. Drugo, budžetska podrška za poljoprivredu je neobjašnjivo i neprihvatljivo mala. Vjerovali ili ne, direktna plaćanja u ukupnom iznosu od pet milona eura su na nivou Malte koja ima 20 puta manje poljoprivrednog zemljišta koje koristi, a teritorija joj je od naše manja 44 puta. Za ruralni razvoj imaju čak veći budžet. Nama bliža Slovenija koristi dva puta više poljoprivrednih površina nego Crna Gora i za direktna plaćanja godišnje iz EU budžeta izdvaja 135 miliona eura – 27 puta više”.

Dodatni problem je što je našoj državi, po svemu sudeći, naporno da se bakće malim proizvođačima. ,,Sprovođenje agrarne politike prethodnih nekoliko godina suštinski je značilo udaljavanje od evropskog modela, zato što EU dodatno stimuliše mala porodična gazdinstva i podržava ih s većim iznosima nego velika, dok ih u Crnoj Gori, kroz razne mehanizme, isključuje iz podrške” primjer za to je postavljanje uslova da domaćinstvo, kako bi dobilo podršku, mora imati četiri krave ili 40 ovaca, na koje se ne dobija premija. Rezultat je, kaže Marković, to da, od 48 hiljada gazdinstava, koliko ih je poljoprivrednim popisom 2010. utvrđeno, ni 20 odsto ne ostvaruje direktnu podršku. Direktnom podrškom po hektaru obuhvaćeno je spod tri odsto poljoprivrednih površina koje se koriste.

U okviru poljoprivredne politike, moraće se uljuditi i šumarstvo. To je stara priča. Desetak godina ima od kad je vlast reklamirala da će uspostaviti geografsko informacioni sistem, pomoću kojeg se, objašnjavali su, može vidjeti svako stablo u Crnoj Gori. Sistema, naravno, nema, a nema ni mnogih stabala koja bi se mogla gledati. Prešegana su, nekad prostom krađom, nekad u okviru vladine politike davanja koncesija čiji je jedini domet punjenje džepova onih koje je država blagoslovila da, suprotno zakonu i zdravom razumu, prodaju trupce. To nam je važan izvozni proizvod, kao i svakoj koloniji.

O tome koliko, razvijajući šumarstvo, čuvamo okolinu svjedoče mještani andrijevičkog sela Ulotina koji ovih dana mole državu da koncesionarima zabrani sječu šume više sela jer ih čuva od obrušavanja kamenja i stijena, ali i od sniježnih lavina.

Dobro, ako im Zeletin poruši kuće, biće tu država da pomogne. Socijalnom politikom.

Upravo otvoreno poglavlje 19 odnosi se na socijalnu politiku i zapošljavanje. Ovo pregovaračko poglavlje primarno se odnosi na radno pravo, zaštitu i zdravlje na radu, jednako tretiranje muškaraca i žena po pitanjima zapošljavanja i socijalne sigurnosti, politiku zapošljavanja, kao i socijalni dijalog, odnosno zabranu diskriminacije.

Boris Marić bivši ministar rada i socijalnog staranja kaže za Monitor da je Akcioni plan usvojen još prije dvije godine adekvatno prepoznao prioritetne mjere, ali da je diskutabilno u kojoj mjeri će one unaprijediti pomenute oblasti, budući da je sistemu socijalne politike i zapošljavanja potrebna sveobuhvatna reforma i promjena pristupa u rješavanju brojnih problema.

„Nakon sedam mjeseci provedenih u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, smatram da najznačajniji nedostaci u sistemu ne mogu biti prevaziđeni samo kvalitetnim zakonima i dobrim softverskim rješenjima. Otuda što izvršna vlast ne samo da ne prepoznaje značaj socijalnog dijaloga, kao ni potrebu uvažavanja komentara zainteresovanih strana tokom procesa pripremanja strateških dokumenata, već konstantno opstruira rad Socijalnog savjeta i ignoriše potrebe marginalizovanih grupa. Na ovaj način su zanemarene potrebe onih na koje se zakonodavstvo odnosi”, kaže Marić

On ocjenjuje da su posljedice evidentne, prije svega u ,,izvitoperenostima uspostavljenih zakonskih rješenja” u oblasti socijalne zaštite i politike zapošljavanja. ,,Najveći broj socijalnih davanja u čijem središtu se nalazi materijalno obezbjeđenje porodice, je ispod nominalno utvrđene granice siromaštva, a brojka od preko 46 hiljada nezaposlenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je više nego zabrinjavajuća”.

Stopa nezaposlenosti je, prema podacima ZZZ koji se tradicionalno smatraju friziranima, prešla je 20 odsto. U zemljama eurozone paniku izaziva nezaposlenost od deset procenata.

,,Poseban izazov u ispunjavanju preuzetih obaveza u okviru poglavlja 19 svakako će biti izrada novog Zakona o radu. Paralelne radne grupe, međusobno neuvažavanje stavova zainteresovanih strana, nespremnost na kompromis, samo su neki od problema koje sam zatekao i koje nisam u potpunosti uspio da otklonim”, kaže Boris Marić. Po njegovom mišljenju, bez većeg povjerenja i uvažavanja među socijalnim partnerima, ne može se unaprijediti socijalna politika i politika zapošljavanja. ,,A da bi socijalni dijalog ispunjavao svoj cilj i dobio na kvalitetu prvi korak u tom pravcu je uklanjanje političkog uticaja na rad izvršne vlasti”.

To ćemo pričekati.

Kako god, izazovi su stvarno veliki. Kako u evropsku politiku ugurati kuma koncesionara kojem su pljevaljske šume na raspolaganju još dvadesetak godina i kako evropski regulisati neraskidivu vezu između izbora i socijalne politike. Odgovor je isti kao u starom vicu: Kako ugurati slona u telefonsku govornicu? Teško.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DJECI SA SMETNJAMA U RAZVOJU USKRAĆENO PRAVO DA SE LIJEČE U CRNOJ GORI: Daleko od prioriteta vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori su među najmarginalizovanijim kategorijama stanovništva. Za njih ne postoje zdravstvene ustanove specijalizovane za rano otkrivanje smetnji u razvoju, nedostaje stručnjaka za ovu oblast, nema sistema podrške roditeljima, nema baze podataka… Roditelji su prinuđeni da spas za svoju djecu traže i plaćaju u drugoj državi

 

„Može se reći da je moje dijete spasio Beograd. Ko zna šta bi se desilo da je ostala da se liječi u Crnoj Gori“, kaže za Monitor Tanja Bajović, majka djevojčice koja ima poremećaj pažnje. Ona je jedna, među mnogim roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, koji će, kako je ranije najavljeno, danas pred Vladom Crne Gore protestovati i tražiti da se njihovoj djeci obezbijedi pravo da se liječe u svojoj državi.

„Glavni problem roditelja djece sa smetnjama je sistem koji ne funkcioniše, ili bolje rečeno djelimično funkcioniše. Sistem nije predvidio da djeci sa smetnjama treba rana stimulacija svakodnevno i nema zaposlen adekvatan kadar. Zbog nedostatka uslova, roditelji su prinuđeni da pomoć dobiju u drugoj državi“, objašnjava Bajović.

To, naravno, iziskuje razdvajanje porodice, i dodatne, velike troškove zbog kojih najčešće moraju da uzimaju kredite. „Tretmani su dugoročni i nerijetko trebaju mjeseci i godine da se dođe do napretka djeteta. Mnogi nisu u mogućnosti to da priušte i djeca u najvažnijem periodu razvoja ostaju uskraćena za adekvatnu podršku.“

Kada se roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju poslije nekog vremena provedenog na liječenju u drugoj državi vrati u Crnu Goru, nailazi na nemogućnost ostvarivanja dalje podrške i tretmana. Zbog toga mora da traži pomoć kod privatnih terapeuta o svom trošku. „Možete samo zamisliti koji je to dodatni finansijski udar na porodicu“, napominje Bajović.

Sa njom je saglasna i Snežana Brnović, majka dječaka sa poremećajem iz spektra autizma, koja je u sličnoj situaciji. „Kada je 2018. godine otvoren Centar za autizam, razvojne smenje i dječju psihijatriju Ognjen Rakočević, tadašnji premijer i ministar zdravlja su obećali da više neće biti potreban odlazak na tretmane u druge centre, već da ćemo sve imati tu na jednom mjestu. Želimo da nam se napokon to omogući“, kaže ona.

Prema njenim riječima, roditelji su od početka godine imali niz sastanaka sa ljudima na odlučujućim pozicijama i dobili obećanja da će se raditi na rješavanju njihovih problema. „Čak je i u Skupštini Crne Gore pokrenuto to pitanje, ali je sve ostalo samo na tome. Zalagali smo se da se Centar Ognjen Rakočević osposobi za davanje češćih tretmana, ali iz nekog razloga kažu da to nije izvodljivo.“

Taj Centar, prema priznanju i samog direktora dr Ivana Krgovića, ni nakon tri godine od osnivanja nema dovoljno stručnog kadra. Fali mu čak 60 defektologa, od čega 30 oligofrenologa i 30 logopeda. U tom centru trenutno radi samo jedan oligofrenolog. Nedavno je otkaz dalo čak petoro zaposlenih, a razlog su gori uslovi za rad u odnosu na one u drugim zdravstvenim ustanovama.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HAOTIČAN AUTOBUSKI SAOBRAĆAJ KROZ BERANE: Lov u mutnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u trouglu Direkcija za saobraćaj – prevoznici – uprava Autobuske stanice Berane razmjenjuju optužbe o kršenju zakona, trpe građani i javni interes

 

Kako to da ni nove državne vlasti nisu uspjele da riješe problem autobuskog saobraćaja kroz Berane i problem najprometnije autobuske stanice na sjeveru Crne Gore? Nemoć, opstrukcija, nemar?

To pitanje se nameće nakon što je preduzeće Viktorija ekspres Budva, koje u partnerstvu sa stečajnom upravom beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, upravlja autobuskom stanicom u Beranama, podnijelo Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv direktora Direktorata za drumski saobraćaj u Ministarstvu kapitalnih investicija Lazara Miljanića i inspektora za drumski saoraćaj Vlada Kneževića, zbog navodne zloupotrebe službenog položaja.

U ovom preduzeću smatraju da su njih dvojica glavni krivici zbog toga što je za samo nekoliko mjeseci, od kraja juna do danas, država Crna Gora oštećena za nekoliko stotina hiljada eura, zbog činjenice da autobuski prevoznici ne ulaze u beransku autobusku stanicu i karte bez ikakve evidencije prodaju direktno u autobusima. ,,Preko 130.000 eura je oštećeno samo preduzeće Simon vojaž zbog činjenice da se ne prodaju peronske karte i ne uzima procenat od karata koje bi bile prodate na biletarnici”, kaže predstavnik preduzeća Viktorija ekspres Bobo Đuričanin.

,,Uvođenjem stečaja  u Simon vojaž, 14. 4. 2021. godine, Privredni sud imenuje za stečajnog upravnika dr Sašu Zejaka. Gospodin Zejak i Privredni sud angažuju Viktoria ekspres i prave sa njima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Od prvog dana gospodin Miljanić vrši opstrukcije na štetu svih radnika i putnika, kao i na štetu preduzeća Viktoria ekspres, tako što ne dozvoljava svojim inspektorima da vrše kontrolu ulaska prevoznika na autobusku stanicu, a samim tim rizikuje živote putnika koji se ukrcavaju van kruga autobuske stanice”, piše u krivičnoj prijavi.

Njeni autori navode da je 9. avgusta sačinjena službena zabilješka u prostorijama Ministarstva kapitalnih investicija, a na osnovu izvršene kontrole na autobuskoj stanici u Beranama, gdje su inspektori ustanovili da stanica u Beranama zadovoljava sve kriterijume potrebne za obavljanje djelatnosti.

,,Na pitanje predstavnika Viktoria ekspres zbog čega ne izvrše kontrolu nelegalnog ukrcavanja putnika na ulici, gdje je ugrožena bezbjednost građana, a samim tim i prevoznici krše zakon, inspektori su odgovorili da u Crnoj Gori postoji zakon o drumskom saobraćaju, ali i da postoji neko ko je iznad zakona i da im ne dozvoljava da rade svoj posao”, navodi se u prijavi.

,,Ako su inspektori MKI dali pozitivno mišljenje o autobuskoj stanici u Beranama, zbog čega direktor Lazar Miljanić i inspektor Vlado Knežević krše zakon, a sve na štetu države Crne Gore i njenih građana. Gospodo iz tužilaštva, da li znate koliko je oštećen budžet Crne Gore, s obzirom na to da prevoznici 17 mjeseci vrše prodaju karata u autobusima gdje nema evidencije”, navodi se u krivičnoj prijavi.

U njoj se postavlja pitanje ko to može da naredi inspektorima da ne rade svoj posao. ,,To su nam oni kazali kada smo im skrenuli pažnju da ne kontrolišu preko trideset prevoznika koji svakodnevno ulaze u Berane, ostavljaju i kupe putnike po ulicama, umjesto na autobuskoj stanici”, kaže Đuričanin.

,,Za samo tri neuslaska u stanicu po zakonu se gubi linija, a mi u Beranama imamo prevoznike koji za samo nekoliko mjeseci, od kada mi upravljamo autobuskom stanicom, imaju po dvjesta do trista neulazaka. I niko po tom pitanju nije ništa uradio. Mi ne možemo da ih natjeramo, a inspektori neće ili ne smiju”, kaže Đuričanin.

Prema njegovim riječima, ako u Direkciji smatraju da ugovor između Viktorie ekspres i stečajne uprave nije zakonit, trebalo je narediti da se ne naplaćuju peronske karte, ali da putnici moraju ulaziti u autobuse na autobuskoj stanici, a ne po ulicama i ćoškovima. ,,Neko je čak naredio da se u međuvremenu protivzakonito iscrtaju stajališta oko autobuske stanice, na punoj liniji i bez proširenja. Takva dva stajališta su u ulici koja vodi prema hitnoj pomoći i urgentnom centru, i to u krivini”, dodaje Đuričanin.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija, odnosno Direkcije za drumski saobraćaj, odgovaraju da intezivno rade na rješavanju problema funkcionisanja Autobuske stanice. Oni su pojasnili da se Miljaniću obratio Marko Babić, vlasnik Vikotorie ekspresa sa molbom da mu se obezbijedi nesmetan rad jer prevoznici Elan, Novoprevoz i drugi vrše nezakonit ukrcaj i iskrcaj putnika, pa i ulaz i izlaz sa autobuske stanice.

,,Takođe, dopisom od 25. juna 2021. godine, sedam prevoznika informišu nas da je stečajni upravnik Saša Zejak dao u zakup autobusku stanicu Berane od četvrtka 23. 6. 2021, gdje, kako oni navode, bez ugovora o pružanju usluga autobuskih stanica privredni subjekt d.o.o Viktoria ekspres Budva pokušava da naplaćuje peronske karte i vrši prodaju karata. Na drugoj strani, stečajni upravnik d.o.o Simon Voyages (firma je vlasnik autobuske stanice u Beranama) ,,traži inspekcijski nadzor nad prevoznicima koji ne koriste autobusku stanicu”, pojašnjavaju iz Direkcije.

Oni kažu da su na osnovu dostavljenih obraćanja, informisali stečajnog sudiju Blaža Jovanića da licencu za pružanje usluga djelatnosti autobuske stanice lice koje upravlja istom ne smije prenositi na drugo lice. I navode da je nadležna državna inspekcija izvršila dvije kontrole rada autobuske stanice.

,,Prilikom kontrola, imajući u vidu da je u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, vrlo značajan uvid u zaključeni Ugovor o davanju u zakup autobuske stanice, isti nije htio da dostavi inspektorima na uvid direktor Babić, ni stečajni upravnik Zejak. Nadležni državni inspektori su u skladu sa zakonskim mogućnostima pismenim putem zahtijevali od stečajnog upravnika da dostavi Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (o zakupu autobuske stanice), koji do dana današnjeg nije dostavljen”.

U proteklom periodu, kako navode, održano je više sastanaka u Ministarstvu.

,,Kako ministarstvo nije uspjelo da izvrši uvid u zaključeni Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji,  isto je uputilo (06. avgusta) Centaru bezbjednosti Berane inicijativu za pokretanje inspekcijskog nadzora u cilju utvrđivanja svih činjenica od značaja za zakonit rad Autobuske stanice Berane”, navode u MKI. ,,Uputili smo 11. avgusta Opštini Berane – predsjedniku Opštine – zahtjev za određivanje autobuskog stajališta. Ministarstvo je 30. avgusta uputilo Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju Zahtjev za preduzimanje radnji iz nadležnosti tužilaštva, u vezi sa ovim predmetnom”. Iz MIK-a, dodaju da je 3. avgusta dostavljena inicijativa grupe prevoznika za ukidanje licence Autobuskoj stanici Berane.

Autobuska stanica u Beranama je najveća i najprometnija na sjeveru Crne Gore, što potvrđuje činjenica da kroz ovaj grad svakodnevno prolazi preko trideset prevoznika, od kojih neki imaju i po devet ulazaka tokom samo jednog dana.

Nevolje u Beranama počele su u maju prošle godine, kada su radnici tadašnjeg Simon vojaža stupili u štrajk zbog toga što im nisu bile isplaćene zarade za dvije godine. Od tada je nastao haos oko autobuske stanice, a uvođenjem stečaja to je trebalo da se zaustavi. To se, međutim, nije dogodilo, jer autoprevoznici bojkotuju autobusku stanicu i Viktoriu ekspres.

Da li će se nešto promijeniti nakon prodaje Simon vojaža, ostaje da se vidi. Ostaje da se, zapravo, vidi da li će 14. oktobra, za kada je zakazana prva prodaja putem licitacije po početnoj cijeni od 2,3 miliona eura, biti zainteresovanih kupaca za cjelokupnu imovinu ove kompanije.

U suprotnom, to će značiti dalje prolongiranje neodrživog stanja, kako za one koji koriste usluge prevoza, tako i za obične građane i vozače malih automobila koji prolaze pored autobuske stanice. To će značiti i dalje izdavanje autobuskih karata bez evidencije i plaćanja bilo kakvog poreza.

                                                                                                                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

INSEKTI DESETKUJU SMRČEVU ŠUMU NA SJEVERU: Potkornjak i nebriga ostavljaju pustoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma

 

Veliki problem  crnogorskih  šuma je  sušenje stabala smrče i njihovo odumiranje. Takva pojava uzrokovana je kombinacijom oboljenja i insekata,  u sadejstvu sa abiotičkim (ponajviše klimatskim) faktorima. Smrču na teritoriji cijelog sjevera, u većoj ili manjoj mjeri,  najviše ugrožava vrsta insekta poznatog kao potkornjak.

Zaposleni u kolašinskoj jednici  Područna jedinica (PJ) Uprave za šume (UŠ) pokušavaju ovih dana da,  u Parku prorode  (PP) Komovi,   zaštite komplekse smrče napadnute potkornjakom. Ta vrsta  insekta  štetočine, kažu, može da desetkuje šumske komplekse, ukoliko se hitno ne reaguje.  Kako su Monitoru kazali u Kolašinu, štetočina je na Komovima na vrijeme uočena na stablima, pa se nadaju da neće biti značajnije šete.

„Naši lugari su na vrijeme primijetili pojedinačna osušena stabla. Ubrzo je inspekcija napravila zapisnik i sada slijede kompleksne mjera da se zaštiti svako stablo i spriječi širenje insekta. Na području naše opštine, istina, ima malo smrče, pa nam je zbog toga posao jednostavniji. Sušni period ljetos izuzetno je pogodovao potkornjaku, jer  se on zavlači ispod kore na mjestima gdje nema vlage. Naši zaposleni sada upozoravaju i mještane u tom dijelu da zaštite drvene objekte, jer taj insket napada, osim dubećih i oborena stabla i drvnu građu“, objašnjavaju u kolašinskoj PJ UŠ.

Mjere koje planiraju da preduzmu podrazumijevaju postavljanje, takozvanih, feromonskih klopki, sanitarnu sječu, uklanjanje oboljelih stabala, ali i spaljivanje granja.

Potkornjak prijeti smrčama u još nekoliko opština, sudeći prema lokalnim izvještajima o stanju životne sredine. Međutim, gotovo uvijek, izostaju podaci o šteti koju je taj insekt već napravio, odnosno, o broju stabala ili površini ugrožene šume. Tako se sve, uglavnom, svodi na potvrdu opasnosti i planove o zaštiti.

Precizne podatke izbjegavaju i u JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG). Uprkos nezvaničnim tvrdnjama o intenzivnom sušenju stabala smrče u okviru prve zone zaštite NP Durmitor, u  godišnjim izvještajima mogu se naći samo površne informacije.

„U cilju zaštite šuma i održavanja šumskih ekosistema postavljene su feromonske klopke u prostornoj cjelini Žabljak i u odjelima koji se smatraju kao najrizičnija područja za pojavu prenamnožavanja potkornjaka. Monitoringom je utvrđeno da je broj osušenih stabala znatno manji u odnosu na prethodnih pet-šest  godina i sa smanjenom brojnošću populacije podkornjaka“, piše, na primjer, u posljednjem izvještaju o programskim aktivnostima JP NPCG.

Prema onome što su u UŠ saopštili u izvještajima za prošlu godinu, crnogorske četinsrske  šume ugrožene su  od potkornjaka koji napadaju, pored smrča i  jele i borove.  „Svake godine se nabavljaju feromonske klopke i feromonski preparati za sve područne jedinice, utvrđuje brojnost tih štetnih insekata i intenzitet napada. Sve sa ciljem blagovremenog otkrivanja gradacije sipaca potkornjaka. Kontrola brojnosti potkornjaka svodila se na postavljanje klopki i preparata na najugroženijim mjestima i redovno se evidentirao broj klopki i broj ulovljenih potkornjaka“, piše u izvještaju UŠ.

Tamo tvrde da su u šumama u državnom vlasništvu ukupno postavili  302 klopke, uglavnom tamo „gdje vizuelni simptomi ukazuju na prisutnost i povećanu brojnost potkornjaka“. Najviše takvih klopki postavljeno je na području opštine Pljevlja, „gdje je intenzitet napada najveći, posebno u gazdinskoj jedinici Ljubišnja“.

Na području te gazdinske jedinice 2016. godine, potkornjak  je bukvalno slistio smrčevu šumu. Resorno ministarstvo je,  te godine,  konstatovalo da je zbog nebrige kocesionara Vektra Jakić  u Ljubišnji, zbog zaraze potkornjakom, osušeno 100.000 „kubika“, uglavnom smrče. U izvještaju  je  zaključeno „da doznaka sanitara osušenih i potkornjakom napadnutih stabala, njihova sječa i brzo izvlačenje iz šume, kao jedino valjano rješenje, godinama izostaju“.

Iz podgoričkog Instituta za šumarstvo, podsjetili su tada  da je u  smrčevoj šumi tog dijela pljevaljske opštine, već osušen četvorogodišnji prirast. U  klasifikaciji EUNIS prepoznate smrče Ljubišnje, klasifikovane su kao posebno vrijedan tip staništa.

Međutim, piše u zvaničnim dokumentima UŠ,  stanje šume na toj lokaciji lani je bilo znatno bolje. Razlog je,  kako tvrde, upravo,  postavljanje feromonskih klopki. „Dodatne feromonske klopke su postavljene i u ostalim područnim jedinicama, gdje je bilo neophodno. Kontrolom i prebrojavanjem broja ulovljenih imaga tokom 2020. godine, može se zaključiti da su potkornjaci, u zavisnosti od lokaliteta bili aktivni od početka maja do početka oktobra. Cijeneći  registrovani broj ulovljenih imaga, intenzitet napada ocijenjen  je kao slab. Blagovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno redukovati brojnost (od 30 do 80 odsto )“, piše u izvještaju UŠ.

No, da li je za toliko stvarno i redukovana opasnost od potkornjaka, nigdje nije zvanično kostatovano.

Stručnjaci i u regionu i kod  nas upozoravaju da će povećanje prosječne temperature vazduha iz godine u godinu dovesti do rizika od masovnije pojave potkornjaka. Zbog toga će, tvrde, biti ugroženo sve više četinara.

„Posljedice globalnog otopljavanja se znaju, namnožavanje insekata potkornjaka, zatim pojava gljive truležnice i kao rezultat svega toga dolazi do sušenja određene površine pod šumom“,  jedan je od zaključaka sa stručnog skupa  održanog nedavno na Kopaoniku.  Kako je preporučeno sa te konfrencije,  rješavanja  problema je da se napadnuta žarišta u što kraćem vremenskom roku posijeku.

„Siječenjem  se sprječava dalje širenje suše na druga stabla insektima potkornjacima. Odmah nakon sječe radi se pošumljavanje vještačkim ali i prirodnim putem. Do sada se pokazalo da se podmladak u takvim djelovima šume jako dobro razvija“, preporuke su sa skupa na Kopaoniku.

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma. Adekvatna reakcija izostala je i u toj situaciji,  slično, kao i u svim drugim oblastima kada je probleme potrebno rješavati brzo, sistemski i stručno.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo