Povežite se sa nama

OKO NAS

POLJOPRIVREDA, SOCIJALA I ZAPOŠLJAVANJE: Muke po poglavljima

Objavljeno prije

na

Da postoje neka poglavlja 23 i 24 o kojima se pregovara da bi, jednog dana, Crna Gora ušla u Evropsku uniju, naučila su i sitna đeca. Prosječno obaviješteni znaju da je tu riječ o pravosuđu i pravdi, odnosno o slobodi, bezbjednosti i osnovnim pravima. Natprosječno informisani građani uočili su da je poglavlje 27 koje se odnosi na životnu sredinu označeno kao najkrupniji problem u državi. Ekološkoj. Ostalo uglavnom služi kao poštapalica za trvrdnje kako letimo ka Evropi.

Crna Gora je podnijela zahtjev za članstvo u decembru 2008, u decembru 2010. je dobila status kandidata, a u junu 2012. je započela pregovore sa Evropskom unijom. Dosad je otvoreno 26 od 33 poglavlja, dva su privremeno zatvorena.

Prošle sedmice pregovori su počeli oko dva poglavlja: 11-poljoprivreda i ruralni razvoj i 19 – socijalna politika i zapošljavanje. Odoka: u tim oblastima i nijesu nam neke prilike.

Zajednička poljoprivredna politika EU ima dva stuba. Prvi je uređenje tržišta i direktna podrška plaćanja proizvođačima. Osnovu podrške prvog stuba čine različite mjere koje direktno ili indirektno povećavaju primanja poljoprivrednika i imaju uticaj na tržište i cijene. Drugi stub je politika ruralnog razvoja koja kroz podršku raznovrsnih ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima ima za cilj poboljšanje kvaliteta života kako sa ekonomskog tako i sa društvenog aspekta.

Prof. dr Milan Marković sa Biotehničkog fakulteta u Podgorici za Monitor objašnjava da kroz ovo poglavlje treba domaću agrarnu politiku što bolje pozicionirati u okvire Zajedničke poljoprivredne politike, tj odabrati mjere direktne podrške koje su, s jedne strane prihvatljive za EU, budući da se one u cjelosti finansiraju iz zajedničkog EU budžeta, a s druge strane, što je još važnije, mjere koje će uvažavati razvojne potrebe i specifičnosti crnogorske poljoprivrede.

,,Politika ruralnog razvoja nudi brojne mogućnosti u pogledu izbora mjera kojima će se podržavati poljoprivreda i cjelokupan razvoj sela. Od ukupnog iznosa koji se godišnje izdvaja za Zajedničku poljoprivredniu politiku – oko 58 milijardi eura – oko tri četvrtine ide na direktna plaćanja, a jedna četvrtina na politiku ruralnog razvoja”, kaže profesor Marković. On precizira da, pored usklađivanja poljoprivredne politike sa evropskom, treba ispuniti i odgovarajuće administrativne uslove: da ima administraciju za upravljanje troškovima, da uspostavi integrisani sistem administracije i kontrole, mrežu računovodstvenih podataka na farmama, te administraciju za sprovođenje pravila zajedničkog tržišta i primjenu propisa u oblasti organske proizvodnje, politike kvaliteta i sl.

Mreža računovodstvenih podataka za nekoga ko, recimo u brdima kod Šavnika, čuva dvjesta ovaca, teško je zamisliti. Ali, kaže Marković, uporedna iskustva manje razvijenih EU članica, kao što su Rumunija i Bugarska, pokazuju da, ne samo u ovim nego i u drugim EU članicama – Poljskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Malti, Kipru – opstaju i mali proizvođači, kao i oni koji se na tradicionalan način bave poljoprivredom. „Bez obzira na veličinu poljoprivrednih gazdinstava i sposobnosti crnogorskog pregovaračkog tima za poglavlje 11, nema dileme da će naši proizvođači, i veliki i mali, imati znatno veću finansijsku podršku iz EU budžeta nego što je postojeća, uz ispunjavanje uslova koji se odnose na očuvanje okoline, a koji su dostižni”.

Iako smatra da u administrativnom dijelu pristupanja, koji Evropska komisija pomno prati i ocjenjuje, ima pomaka i dosadašnjoj fazi pridruživanja, profesor Marković ocjenjuje da kada je riječ o suštinskom usklađivanju našeg sistema podrške poljoprivredi postoje brojna otvorena pitanja: „Prvo, nova Strategija iz 2015. ne sadrži višegodišnji plan budžeta za poljoprivredu, tako da taj strateški dokument bez razrađenog finansijskog plana i nema neku težinu, čak ni ozbiljnost. Drugo, budžetska podrška za poljoprivredu je neobjašnjivo i neprihvatljivo mala. Vjerovali ili ne, direktna plaćanja u ukupnom iznosu od pet milona eura su na nivou Malte koja ima 20 puta manje poljoprivrednog zemljišta koje koristi, a teritorija joj je od naše manja 44 puta. Za ruralni razvoj imaju čak veći budžet. Nama bliža Slovenija koristi dva puta više poljoprivrednih površina nego Crna Gora i za direktna plaćanja godišnje iz EU budžeta izdvaja 135 miliona eura – 27 puta više”.

Dodatni problem je što je našoj državi, po svemu sudeći, naporno da se bakće malim proizvođačima. ,,Sprovođenje agrarne politike prethodnih nekoliko godina suštinski je značilo udaljavanje od evropskog modela, zato što EU dodatno stimuliše mala porodična gazdinstva i podržava ih s većim iznosima nego velika, dok ih u Crnoj Gori, kroz razne mehanizme, isključuje iz podrške” primjer za to je postavljanje uslova da domaćinstvo, kako bi dobilo podršku, mora imati četiri krave ili 40 ovaca, na koje se ne dobija premija. Rezultat je, kaže Marković, to da, od 48 hiljada gazdinstava, koliko ih je poljoprivrednim popisom 2010. utvrđeno, ni 20 odsto ne ostvaruje direktnu podršku. Direktnom podrškom po hektaru obuhvaćeno je spod tri odsto poljoprivrednih površina koje se koriste.

U okviru poljoprivredne politike, moraće se uljuditi i šumarstvo. To je stara priča. Desetak godina ima od kad je vlast reklamirala da će uspostaviti geografsko informacioni sistem, pomoću kojeg se, objašnjavali su, može vidjeti svako stablo u Crnoj Gori. Sistema, naravno, nema, a nema ni mnogih stabala koja bi se mogla gledati. Prešegana su, nekad prostom krađom, nekad u okviru vladine politike davanja koncesija čiji je jedini domet punjenje džepova onih koje je država blagoslovila da, suprotno zakonu i zdravom razumu, prodaju trupce. To nam je važan izvozni proizvod, kao i svakoj koloniji.

O tome koliko, razvijajući šumarstvo, čuvamo okolinu svjedoče mještani andrijevičkog sela Ulotina koji ovih dana mole državu da koncesionarima zabrani sječu šume više sela jer ih čuva od obrušavanja kamenja i stijena, ali i od sniježnih lavina.

Dobro, ako im Zeletin poruši kuće, biće tu država da pomogne. Socijalnom politikom.

Upravo otvoreno poglavlje 19 odnosi se na socijalnu politiku i zapošljavanje. Ovo pregovaračko poglavlje primarno se odnosi na radno pravo, zaštitu i zdravlje na radu, jednako tretiranje muškaraca i žena po pitanjima zapošljavanja i socijalne sigurnosti, politiku zapošljavanja, kao i socijalni dijalog, odnosno zabranu diskriminacije.

Boris Marić bivši ministar rada i socijalnog staranja kaže za Monitor da je Akcioni plan usvojen još prije dvije godine adekvatno prepoznao prioritetne mjere, ali da je diskutabilno u kojoj mjeri će one unaprijediti pomenute oblasti, budući da je sistemu socijalne politike i zapošljavanja potrebna sveobuhvatna reforma i promjena pristupa u rješavanju brojnih problema.

„Nakon sedam mjeseci provedenih u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, smatram da najznačajniji nedostaci u sistemu ne mogu biti prevaziđeni samo kvalitetnim zakonima i dobrim softverskim rješenjima. Otuda što izvršna vlast ne samo da ne prepoznaje značaj socijalnog dijaloga, kao ni potrebu uvažavanja komentara zainteresovanih strana tokom procesa pripremanja strateških dokumenata, već konstantno opstruira rad Socijalnog savjeta i ignoriše potrebe marginalizovanih grupa. Na ovaj način su zanemarene potrebe onih na koje se zakonodavstvo odnosi”, kaže Marić

On ocjenjuje da su posljedice evidentne, prije svega u ,,izvitoperenostima uspostavljenih zakonskih rješenja” u oblasti socijalne zaštite i politike zapošljavanja. ,,Najveći broj socijalnih davanja u čijem središtu se nalazi materijalno obezbjeđenje porodice, je ispod nominalno utvrđene granice siromaštva, a brojka od preko 46 hiljada nezaposlenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je više nego zabrinjavajuća”.

Stopa nezaposlenosti je, prema podacima ZZZ koji se tradicionalno smatraju friziranima, prešla je 20 odsto. U zemljama eurozone paniku izaziva nezaposlenost od deset procenata.

,,Poseban izazov u ispunjavanju preuzetih obaveza u okviru poglavlja 19 svakako će biti izrada novog Zakona o radu. Paralelne radne grupe, međusobno neuvažavanje stavova zainteresovanih strana, nespremnost na kompromis, samo su neki od problema koje sam zatekao i koje nisam u potpunosti uspio da otklonim”, kaže Boris Marić. Po njegovom mišljenju, bez većeg povjerenja i uvažavanja među socijalnim partnerima, ne može se unaprijediti socijalna politika i politika zapošljavanja. ,,A da bi socijalni dijalog ispunjavao svoj cilj i dobio na kvalitetu prvi korak u tom pravcu je uklanjanje političkog uticaja na rad izvršne vlasti”.

To ćemo pričekati.

Kako god, izazovi su stvarno veliki. Kako u evropsku politiku ugurati kuma koncesionara kojem su pljevaljske šume na raspolaganju još dvadesetak godina i kako evropski regulisati neraskidivu vezu između izbora i socijalne politike. Odgovor je isti kao u starom vicu: Kako ugurati slona u telefonsku govornicu? Teško.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi

 

 

Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i  škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.

Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.

Navodno,  izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.

„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.

Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.

„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.

Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.

Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.

Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.

Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.

Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.

Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ROŽAJE,  NAKON HAPŠENJA BIVŠEG OPERATIVCA ANB: Decenije opasnih svjedočenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji

 

 

Nekoliko akcija koje su  izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide,  a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.

„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.

Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.

Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine  Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.

O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.

On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.

Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne  ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište  u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.

Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome  spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.

Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.

Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.

Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.

Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.

Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.

Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je  niklo mnogo velelepnih građevina.

Jedna od takvih,  fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.

Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinjani  ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti  vapaj za pravdom i odgovornošću

 

 

Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i  poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“,  „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva  stradala su  i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.

Protestanti ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.

„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To  vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.

Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da  Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.

„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.

Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.

„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“,  poručili su.

Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.

„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.

On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“,  kazao je Đurašković.

Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog.  Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.

– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.

Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.

Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju  i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.

Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.

Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.

Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja  kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo