Povežite se sa nama

OKO NAS

ADVENTISTI U CRNOJ GORI: Humanost na prvom mjestu

Objavljeno prije

na

Radovan Aćimić ima šezdeset sedam godina. Porodica Aćimić je jedna prvih podgoričkih porodica koja je prihvatila ideje adventističke vjerske zajednice poslije Drugog svjetskog rata. Podsjeća da adventizam u Crnoj Gori postoji od 1920. godine. ,,Prvi propovjednici su se pojavili u tom periodu. I otada je djelovanje Crkve kontinuirano sve do naših dana. Prema posljednjem popisu adventista ima oko 800, mada mislimo da ih ima više”.

Adventisti su vjerska zajednica srednje veličine. Spadaju u nezavisne protestantske crkve. Po broju inostranih misija su vodeća crkva u svijetu, a po broju bolnica i škola zauzimaju drugo mjesto, odmah iza znatno brojnije Rimokatoličke crkve.

Aćimić kaže da nije imao problema u praktikovanju vjere. U prošlosti to, ipak, nije bio slučaj. „Ljude koji su se bavili misionarskim radom su popisivali, zatvarali, proganjali. Tako je bilo do ‘45. Od Drugog svjetskog rata naovamo je znatno lakše. Prvu crkvu smo imali u Hercegovačkoj ulici i bilo nas je oko sto pedeset”.

Imaju oko 13 miliona članova u više od 237 zemalja u svijetu. Neki ih smatraju sektom, ali oni nisu nastali odvajanjem od bilo koje crkve – što je osnovna karakteristika sekte. Ovaj pokret je nastao u okviru brojnih crkava prošlog vijeka, bez namjere osnivanja neke nove crkve. Biblija im je jedini autoritet. Isus Hrist je, po njima, jedini posrednik između Boga i čovjeka. Karakteriše ih nepostojanje statusne razlike između sveštenika – pastora i vjernika, kao i krštenje odraslih uranjanjem.

Aćimićevi roditelji su bili adventisti, te je i on preuzeo to porodično nasljeđe. ,,To ipak ne znači da nasljeđe i ta učenja nisam preispitivao, pogotovo kao mladić, na studijama u Beogradu. Data mi je sloboda da biram. Kao i svaki čovjek trudim se da radim po savjesti. Poštujem svoju vjeru, ali se nisam uvijek pridržavao svih pravila. Sva sam učenja provjeravao”.

Prisjeća se da su devedesetih adventisti bili prepoznati kao ljudi ,,koje politika, vjera ili nacionalnost ne interesuju, kao pacifisti koji žele i imaju mogućnost da pomognu”. Jedan ratni izvještač, koji je govorio o stanju u zaraćenom Sarajevu, rekao je da su prostorije ADRA (adventističke humanitarne organizacije) bile jedino mjesto ,,u ovom paklenom gradu gdje se tri zaraćena naroda mogu naći zajedno i gdje se pomoć pružala svakome”.

Rada Đurković je direktorica ADRA – humanitarne organizacije u sklopu adventističke crkve. ADRA u Crnoj Gori postoji tridesetak godina. ,,Evo već četvrtu godinu zaredom u saradnji sa ADRA iz Njemačke, njihova djeca pakuju novogodišnje poklone za Crnu Goru. Svi ovi paketi idu djeci u seoskim školama i dnevnim centrima, kao i djeci koja su u inkluzivnom obrazovanju. Primat imaju sjeverne opštine. Ovi paketi idu za Mojkovac, Berane, Bijelo Polje i Rožaje.”

U sklopu ADRA u martu je osnovana i likovna radionica za djecu. Organizovane su izložbe u više crnogorskih gradova. Od prodaje tih djela je pokrenut projekat prikupljanja sredstava za Hemako-onkološko odjeljenje za djecu oboljelu od kancera. To su radili u saradnji sa NVO Feniks, objašnjava Đurković.

Adventisti vjeruju da Biblija podupire subotu kao dan odmora. Kažu da nigdje u Bibliji nemaju povod za vjerovanje da je Bog uspostavio nedjelju kao dan odmora. Po njihovom vjerovanju Sedmi dan je subota. Zato ih ponekad zovu i subotari.

Aćimić objašnjava da je nedjelja kao sedmi dan bio izum zapadne crkve. Katolička crkva je unijela nedjelju kako bi privukla pagane i olakšala im preobraćanje u hrišćanstvo, jer je to bio dan boga Sunca. Do 11. vijeka i istočna pravoslavna crkva je slavila subotu kao najvažniji dan u sedmici. ,,Neke pravoslavne crkve poput one u Etiopiji i dalje se pridržavaju te prakse. Subota je dan odmora, jer šabat znači odmor,” kaže Aćimić.

Hijerarhija u crkvi je zasnovana na delegatskom principu. U manjim zajednicama ljudi se biraju na određene dužnosti prema njihovim sposobnostima. Biraju se na lokalnim skupštinama i mandat im traje godinu dana. ,,Više lokalnih zajednica čini oblast, više oblasti čini uniju, više unija jednu diviziju – više njih generalnu konferenciju”, kaže Aćimić. Sjedište crkve se nalazi u Vašingtonu. Delegati iz cijelog svijeta dolaze tamo i biraju ljude za različita čelna mjesta. Biraju se na pet godina. Nemaju doživotnu vlast kao papa ili patrijarh.

Žene mogu biti pastori, ali ne i rukopoloženi pastori, tj. ne mogu obavljati uobičajene svešteničke dužnosti poput krštenja, opela, vjenčanja. ,,Ali mogu biti dio vladajuće strukture i visoko su pozicionirane u našoj crkvi”, navodi Aćimić.

Ipak i pored svega adventisti smatraju sebe jednom od najkonzervativnijih protestantskih zajednica. Smatraju da reformacija još nije gotova. Razvili su se na nasljeđu protestanata koji su se suprotstavili velikoj moći katoličke crkve koja je putem indulgencija – tj. plaćanjem za oproste grijeha, naljutila svoje vjernike u Zapadnoj Evropi.

Adventisti su protestantska grupacija koju je 1833. osnovao Vilijem Miler, američki farmer. Dobili su naziv po latinskoj riječi adventus znači dolazak. U nekoliko navrata su najavljivali dolazak Hrista.

Protojerej Predrag Šćepanović, predstavnik Mitropolije crnogorsko- primorske i direktor Radija Svetigora pitanju vjerskih denominacija, tj. vjerskih zajednica pristupa na dvojak način, bez obzira na razlike ne spori humanitarnu ulogu adventista. „Što se praktičnog života tiče protestanti su puno učinili za pravoslavnu crkvu time što su ustupali svoje hramove za bogosluženje naročito u Engleskoj i Njemačkoj”.

Bile male ili velike, organizovane na jednim ili drugim pravilima, sve religije načelno propovijedaju ljubav, mir, razumijevanje i toleranciju. Tu su da pruže utjehu i da pomognu razgranatim i dobro organizovanim humanitarnim organizacijama.

Zato se češće trebamo podsjetiti da naš način nije i jedini.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo