Povežite se sa nama

OKO NAS

ADVENTISTI U CRNOJ GORI: Humanost na prvom mjestu

Objavljeno prije

na

Radovan Aćimić ima šezdeset sedam godina. Porodica Aćimić je jedna prvih podgoričkih porodica koja je prihvatila ideje adventističke vjerske zajednice poslije Drugog svjetskog rata. Podsjeća da adventizam u Crnoj Gori postoji od 1920. godine. ,,Prvi propovjednici su se pojavili u tom periodu. I otada je djelovanje Crkve kontinuirano sve do naših dana. Prema posljednjem popisu adventista ima oko 800, mada mislimo da ih ima više”.

Adventisti su vjerska zajednica srednje veličine. Spadaju u nezavisne protestantske crkve. Po broju inostranih misija su vodeća crkva u svijetu, a po broju bolnica i škola zauzimaju drugo mjesto, odmah iza znatno brojnije Rimokatoličke crkve.

Aćimić kaže da nije imao problema u praktikovanju vjere. U prošlosti to, ipak, nije bio slučaj. „Ljude koji su se bavili misionarskim radom su popisivali, zatvarali, proganjali. Tako je bilo do ‘45. Od Drugog svjetskog rata naovamo je znatno lakše. Prvu crkvu smo imali u Hercegovačkoj ulici i bilo nas je oko sto pedeset”.

Imaju oko 13 miliona članova u više od 237 zemalja u svijetu. Neki ih smatraju sektom, ali oni nisu nastali odvajanjem od bilo koje crkve – što je osnovna karakteristika sekte. Ovaj pokret je nastao u okviru brojnih crkava prošlog vijeka, bez namjere osnivanja neke nove crkve. Biblija im je jedini autoritet. Isus Hrist je, po njima, jedini posrednik između Boga i čovjeka. Karakteriše ih nepostojanje statusne razlike između sveštenika – pastora i vjernika, kao i krštenje odraslih uranjanjem.

Aćimićevi roditelji su bili adventisti, te je i on preuzeo to porodično nasljeđe. ,,To ipak ne znači da nasljeđe i ta učenja nisam preispitivao, pogotovo kao mladić, na studijama u Beogradu. Data mi je sloboda da biram. Kao i svaki čovjek trudim se da radim po savjesti. Poštujem svoju vjeru, ali se nisam uvijek pridržavao svih pravila. Sva sam učenja provjeravao”.

Prisjeća se da su devedesetih adventisti bili prepoznati kao ljudi ,,koje politika, vjera ili nacionalnost ne interesuju, kao pacifisti koji žele i imaju mogućnost da pomognu”. Jedan ratni izvještač, koji je govorio o stanju u zaraćenom Sarajevu, rekao je da su prostorije ADRA (adventističke humanitarne organizacije) bile jedino mjesto ,,u ovom paklenom gradu gdje se tri zaraćena naroda mogu naći zajedno i gdje se pomoć pružala svakome”.

Rada Đurković je direktorica ADRA – humanitarne organizacije u sklopu adventističke crkve. ADRA u Crnoj Gori postoji tridesetak godina. ,,Evo već četvrtu godinu zaredom u saradnji sa ADRA iz Njemačke, njihova djeca pakuju novogodišnje poklone za Crnu Goru. Svi ovi paketi idu djeci u seoskim školama i dnevnim centrima, kao i djeci koja su u inkluzivnom obrazovanju. Primat imaju sjeverne opštine. Ovi paketi idu za Mojkovac, Berane, Bijelo Polje i Rožaje.”

U sklopu ADRA u martu je osnovana i likovna radionica za djecu. Organizovane su izložbe u više crnogorskih gradova. Od prodaje tih djela je pokrenut projekat prikupljanja sredstava za Hemako-onkološko odjeljenje za djecu oboljelu od kancera. To su radili u saradnji sa NVO Feniks, objašnjava Đurković.

Adventisti vjeruju da Biblija podupire subotu kao dan odmora. Kažu da nigdje u Bibliji nemaju povod za vjerovanje da je Bog uspostavio nedjelju kao dan odmora. Po njihovom vjerovanju Sedmi dan je subota. Zato ih ponekad zovu i subotari.

Aćimić objašnjava da je nedjelja kao sedmi dan bio izum zapadne crkve. Katolička crkva je unijela nedjelju kako bi privukla pagane i olakšala im preobraćanje u hrišćanstvo, jer je to bio dan boga Sunca. Do 11. vijeka i istočna pravoslavna crkva je slavila subotu kao najvažniji dan u sedmici. ,,Neke pravoslavne crkve poput one u Etiopiji i dalje se pridržavaju te prakse. Subota je dan odmora, jer šabat znači odmor,” kaže Aćimić.

Hijerarhija u crkvi je zasnovana na delegatskom principu. U manjim zajednicama ljudi se biraju na određene dužnosti prema njihovim sposobnostima. Biraju se na lokalnim skupštinama i mandat im traje godinu dana. ,,Više lokalnih zajednica čini oblast, više oblasti čini uniju, više unija jednu diviziju – više njih generalnu konferenciju”, kaže Aćimić. Sjedište crkve se nalazi u Vašingtonu. Delegati iz cijelog svijeta dolaze tamo i biraju ljude za različita čelna mjesta. Biraju se na pet godina. Nemaju doživotnu vlast kao papa ili patrijarh.

Žene mogu biti pastori, ali ne i rukopoloženi pastori, tj. ne mogu obavljati uobičajene svešteničke dužnosti poput krštenja, opela, vjenčanja. ,,Ali mogu biti dio vladajuće strukture i visoko su pozicionirane u našoj crkvi”, navodi Aćimić.

Ipak i pored svega adventisti smatraju sebe jednom od najkonzervativnijih protestantskih zajednica. Smatraju da reformacija još nije gotova. Razvili su se na nasljeđu protestanata koji su se suprotstavili velikoj moći katoličke crkve koja je putem indulgencija – tj. plaćanjem za oproste grijeha, naljutila svoje vjernike u Zapadnoj Evropi.

Adventisti su protestantska grupacija koju je 1833. osnovao Vilijem Miler, američki farmer. Dobili su naziv po latinskoj riječi adventus znači dolazak. U nekoliko navrata su najavljivali dolazak Hrista.

Protojerej Predrag Šćepanović, predstavnik Mitropolije crnogorsko- primorske i direktor Radija Svetigora pitanju vjerskih denominacija, tj. vjerskih zajednica pristupa na dvojak način, bez obzira na razlike ne spori humanitarnu ulogu adventista. „Što se praktičnog života tiče protestanti su puno učinili za pravoslavnu crkvu time što su ustupali svoje hramove za bogosluženje naročito u Engleskoj i Njemačkoj”.

Bile male ili velike, organizovane na jednim ili drugim pravilima, sve religije načelno propovijedaju ljubav, mir, razumijevanje i toleranciju. Tu su da pruže utjehu i da pomognu razgranatim i dobro organizovanim humanitarnim organizacijama.

Zato se češće trebamo podsjetiti da naš način nije i jedini.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

OKO NAS

NEVOLJE U ORGANIZACIJI FESTIVALA SEA DANCE: Država nema strategiju razvoja festivalskog turizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Festival Sea Dance će se održati i ove godine iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca. No, ovaj slučaj ogolio je jedan od ključnih problema u festivalskom turizmu. Resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju za njegov razvoj

 

,,Izgubiti Sea Dance u godini u kojoj je država, čiji budžet prevashodno zavisi od turizma, ušla potpuno nepripremljena u sezonu i sada,’gata’ kakva će ona na kraju biti – bio bi  debakl. Međutim, u dobrom dijelu, problem je i u organizatorima, ljudima koji osmišljavaju koncept, a koji godinama ne mijenjaju ništa”, kaže za Monitor muzički kritičar Milovan Marković o ovogodišnjim nevoljama u  organizaciji festivala Sea Dance u Crnoj Gori.

Taj Festival se od 2014. održava u Crnoj Gori. Održaće se i ove godine,  iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca.  Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović objasnio je da je država zakonskim mogućnostima limitirana da podrži Sea Dance.  Zakon o kontroli državne pomoći propisuje da Vlada Crne Gore može da opredijeli maksimalno 200 hiljada eura podrške u okviru tri godine. Taj je iznos, EXIT, kao organizator Sea Dance-a već dobio prošle godine. Od početka njegove realizacije, kazao je ministar, Vlada je za festival izdvojila 4,3 miliona eura.

Organizatori Sea Dance-a su tvrdeći da im nije na vrijeme saopšteno da država ne može da pomogne. ,,Tokom juna obaviješteni smo da će dosadašnji model saradnje morati da se promijeni i da se radi na rješenjima, nakon čega je uslijedila serija sastanaka o tome. Informisali smo nadležne državne službe o modelima koji funkcionišu u drugim zemljama u kojima EXIT realizuje festival. Međutim, nijedan od tri predložena modela koji funkcionišu u zemljama Evropske unije (EU), kao što je Hrvatska nije prihvaćen”, naveli su u saopštenju.

Upozorili su i da izostankom festivala država ne bi uštedjela, već bi bila uskraćena za milionske prihode i promociju.

To je, izvjesno, istina. No, postavljaju se dva ključna pitanja. Prvo – šta bi država trebalo da promijeni u odnosu prema ovoj turističkoj ponudi, kao i u razvoju kulture? I drugo – poslije koliko vremena bi jedan festival, kakav je Sea Dance, trebalo da, makar djelimično, postane samoodrživ i zbog čega to do danas nije, budući da je riječ o poslovnoj saradnji od koje je, prema podacima organizatora festivala, Crna Gora do sada prihodovala preko 50 miliona eura?

,,Naša festivalska scena je stihijska, nedovoljno iskoordinisana i nesolidarna. Festival, po logici stvari, svoju održivost ne bi smio zasnivati (samo) na domaćoj publici, već i na inostranim turistima i ‘fest džankijima’. Da bi to bilo što uspješnije – mora se uključiti država”, kaže Marković.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema je to  što resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju. Na primjer, da, za početak, realno definišu target grupe koje posjećuju određeni grad da bi, na osnovu toga, svi zajedno mogli formirati i kriterijume na osnovu kojih bi se investiralo u festivale a, zatim, i pružila podrška u vidu infrastrukture, logistike i sličnog. ,,Takve strategije bi, na prvom mjestu, definisale iz kojih zemalja dolaze turisti koji posjećuju grad, u kojim periodima i šta im, na koji način i kako treba plasirati”.

Bilo je ovakvih slučajeva i ranije. U maju ove godine, organizatori Lake festa u Nikšiću bili su u sličnoj situaciji. Oni su se žalili da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), jedan od njihovih glavnih sponzora, pravi otklon od festivala. ,,Kako drugačije tumačiti činjenicu da je EPCG za najveći crnogorski rok festival opredijelila pet hiljada eura. Odlično ljudi u toj kompaniji znaju da se sa tim novcem Lake fest ne može organizovati… Sama činjenica da se manifestaciji koja je trajno pomjerila Nikšić na kulturno-muzičkoj mapi regiona daje takva trivijalna podrška govori dosta”, izjavio je tada direktor Lake festa Peđa Zečević. Ipak, i taj festival će se održati.

Neki festivali uopšte ne dobijaju pomoć od države. Organizator Petrova Jazz i Montenegro Sun Reggae festivala Vinko Mihajlović je nedavno, gostujući u Bojama jutra na TV Vijesti, izjavio da za 16 godina postojanja prvog, i 10 godina drugog – nijedan od ova dva festivala nije dobio nikakva sredstva od Ministarstva kulture. Bilo je upitno i hoće li se 2017. godine  održati veliki Međunarodni festival KotorArt, jer je pomoć od tadašnjeg Ministarstva kulture izostala.

Marković napominje da odgovornost snose i organizatori koji ne čine mnogo da iz godine u godinu poboljšaju sadržaj festivala. ,,U kampovima nemaju nikakav sadržaj, i svake godine, uz par lokalnih bendova, vrte iste izvođače iz regiona jer, na kraju, znaju da kako i koliko god bude posjećen festival, u najgorem slučaju, biće na nuli zato što će država, ili državne firme (sponzori) isfinansirati sve. U suštini, samoodrživost festivala u Crnoj Gori, najčešće, uništava ono naše ‘radi, kako bilo, samo da bi se (od)radilo’”.

Svi ovi slučajevi ne govore samo o odnosu države prema festivalskom turizmu, jednoj od najvažnijih turističkih ponuda koja donosi razne pogodnosti, već i prema kulturi.

NVO Expeditio je nedavno Ministarstvu kulture i medija uputila sugestije i komentare u svrhu izrade Nacionalnog programa razvoja kulture. Između ostalog, predlažu mapiranje manifestacija, kao i temeljno istraživanje nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. ,,U Crnoj Gori, za razliku od zemalja regiona (naročito Hrvatske i Slovnije), akteri nezavisne kulturne scene godinama su nevidljivi, slabo podržani i ostavljeni da djeluju uglavnom na temelju svog entuzijazma i volonterizma. Nezavisna kulturna scena je bukvalno – zapuštena i prepuštena da stihijski razvija svoje kapacitete. S druge strane, sektor kulture, po svojoj prirodi neprofitan, ne može se razviti bez pomoći države”, navode iz NVO Expeditio.

Marković kaže da je teško govoriti o očuvanju alternativne kulture i muzike u zemlji koja, uz sav trud i entuzijazam talentovanih i kvalitetnih pojedinaca, uopšte nema valjanu muzičku scenu. ,,Zato mislim da će, i sada i u budućnosti, sve zavisiti od te njihove ljubavi prema ideji, muzici, idealu kojim se vode i, naravno, želji za emancipacijom sugrađana kulturom otpora”, zaključuje on.

Ima i dobrih primjera. Nedavno održani Festival Kulture Zabjelo, pobrao je simpatije, naročito među domaćom publikom. Na državi je da osmisli dugoročne modele saradnje kojima bi podržala kulturne i turističke manifestacije.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLANOVI ZA  NOV NAČIN UREĐENJA CENTRA KOLAŠINA: Privremeni objekati na meti  kritika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese unificiranost glavnoj ulici u Kolašinu, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je predviđeno da svi privremeni objekti u centru grada izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština

 

Novim Programom privremenih objekata kolašinska vlast ispravlja, kako tvrde, dosadašnje sopstvene greške u toj oblasti, prije svega kada je riječ o centru grada i pješačkoj zoni. Tim dokumentom sada nijesu obuhvaćene vikend kuće, koje su bile planirane skoro na cijeloj teritoriji opštine.

Realizacija dosadašnjeg Programa privremenih objekata u Kolašinu   napravila je na terenu prilično haotičnu situaciju.  Naročito u najužem centru grada.  To  sada  priznaju čak i predstavnici  lokalne vlasti, iako je, godinama,  stanje  ignorisano, a u Opštini bili „gluvi“ na brojne kritike kako sugrađana, tako i  turista.  Planom nijesu bile predviđene lokacije za sadržaje za djecu, omladinu i stare… Taj dokument omogućio je da se u centru grada godinama toleriše veliki broj objakata za prodaju, čiji je izgled zavisio isključivo od ukusa, potreba  i mogućnosti vlasnika. Takođe, prema Programu,  jedino mjesto za dječje igralište bio je Trg Vukmana Krušćića. Zbog toga je, prije godinu, na tom prostoru, tik pored spomenika Veljku Vlahoviću, na kaldrmi, uz ulicu,  postavljen plastični mobilijar u nekoliko boja.

Igralište je narušilo arhitektonski sklad tog dijela gradskog jezgra, a  ispostavilo se da nije ni bilo bezbjedno za djecu, jer nije postavljena zaštitna ograda prema ulici.  Brojni apeli građana i zamjerke turista nijesu uredile plodom, pa je igralište ostalo na jednom od dva kolašinska trga, sve do prije nekoliko sedmica, kada je novoizabrana predsjednica Opštine Marta Šćepanović naložila njegovo uklanjanje.  Istovremeno, usred sezone, bilo je neophodno i sanirati dio trga, odnosno razbiti betonsku ploču i ukloniti armaturu, koje su bili podloga za mobilijar,  pa se ispostavilo da je prošlogodišnja loša odluka, ove godine, skupo koštala građane.

„Važeći plan privremenih objekata nije predviđao više lokacija neophodnih turističkom mjestu, te  sadržaje za mlade, djecu i stare… Njegova primjena na terenu se pokazala neadekvatnom. Trenutno smo u situaciji da nijedan objekat u Ulici IV proleterske, takozvanoj  Sibirskoj, nije isti, niti zauzima istu površinu“, argumentovala je nedavno pred lokalnim parlamentom  Šćepanović svoju odluku da ubrza završtetak i donošenje novog Programa.

Prije toga, pored igrališta, ukonjeno je još nekoliko objekata, koji su godinama stajali bez namjene na javnim površinama po cijelom gradu. Među njima i prodavnica  na rubu gornjeg trga, sklepana od lima.

Donošenje novog Programa, kako je najavljeno, umnogome će promijeniti  sadašnju situaciju na bolje. Međutim, bilo je očigledno da to rješenje koje je usaglašeno, nakon brojnih sugestija sa raznih državnih adresa, nije po volji svima u lokalnoj izvršnoj vlasti.  Program, koji je dobio podršku skupštinske većine, dobio je i saglasnost  Agencije za zaštitu životne sredine, Uprave za zaštitu kulturnih dobara i, na kraju, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Ispostavilo se da se konačna verzija novog programa bitno razlikuje od nacrta koji je bio na javnoj raspravi prošle godine. Naime, u dokumentu sada nema vikend kuća, koje su činile okosnicu nacrta.  Kako je objasnila Šćepanović, Ministarstvo nije bilo saglasno da se na taj način omogući izgradnja velikog broja kuća za odmor na području skoro cijele opštine.  U tome su vidjeli namjeru da se „na mala vrata“ uvedu objekti, koji bi mogli ubrzo postati, umjesto privremeni, trajni. Upravo oko toga nastali su i nesporazumi u kolašinskoj izvršnoj vlasti, pa recimo sekretarka  za planiranje prostora Ljiljana Rakočević, za razliku od predsjednice Opštine, smatra to radikalnim potezom,  zbog kojeg će trpjeti građani.

Prema pređašnjoj verziji, a prije sugestija Ministarstva, Programom je bilo predviđeno da se grade vikend kuće svuda na teritoriji Opštine, osim  u prvoj, drugoj i petoj zoni. Na ostalom prostoru preporučeno je da ukupna pripadajuća površina parcele jednoj vikend kućici iznosi minimum 300 kvadrata. Površina osnove tih objekta , bilo je predviđeno, ne smije  prelaziti 50 kvadrata, a moraju biti izgrađene isključivo od drveta.

Predviđajući gradnju vikend kuća u tolikom obimu, Opština je, kako je tek  sada objašnjeno, namjeravala da ispravi manjkavosti aktuelnih detaljnih urbanističkih planova za mnoga naselja. Takođe, i zakonska ograničenja.  Naime tim DUP-ovima nije predviđena gradnja stalnih objakata, pa su namjeravali da građanima izađu u susret dopuštajući gradnju vikend kuća, koje su bili obuhvatili nacrtom Programa privremenih objekata. Sekretarka Rakočević je čak objasnila da provobitna verzija tog dokumenta imala „socijalnu dimenziju“.

„Grub je potez brisanje vikend kuća iz dokumenta. Ta kategorija privremenih objekata činila je pola Programa. Veliki dio lokalnog stanovništva u progradskim naseljima ne može da gradi po zakonu o objektima, pa smo kao prelazno rješenje  namjeravali da dozvolimo gradnju vikend kuća uz domaćinstvo. Sagledavali smo problematiku sa socijalnog stanovištva. Pokazali smo senziblitet za potrebe naših sugrađana“, rekla je Rakočević.

S druge strane, Šćepanović smatra da će finalna verzija, pokazati na koji način treba da budu uređeni glavna ulica i trgovi, to jest, da će ispraviti mnoge dosadašnje neravilnosti. Predsjednica Opštine je nagovijestila da će nemogućnost gradnje, koja sada muči Kolašince u mnogim naseljima, biti riješena kroz dodatne razrade i izradu novih DUP-ova.

Kako objašnjava, Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese i unificiranost glavnoj ulici, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je, naime, predviđeno da svi privremeni objekti u centru gradu izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština.

„Izgled našeg grada zavisi  najviše od privremnih objekata. Za sve ugostitelje u glavnoj ulici i zainteresovane za privremen  objekte  ostavićemo primjeren rok do 1. maja naredne godine kako bi mogli da usklade izgled svojih objekata. Predviđen je  tačno izgled kućica u glavnoj ulici. Svjedoci smo da je najviše kritika  na  društvenim mrežama i u medijima Kolašin, u posljednje vrijeme, ,,zaslužio” upravo zbog neuskađenog izgleda objekata  u donjem dijelu IV proleterske”, kaže predsjednica Opštine.

Programom je precizirano  da  objekti treba da budu projektovani i izvedeni u duhu savremene arhitekture, uz mogućnost da se u oblikovanju i materijalizaciji koriste elemente i forme tradicionalne arhitekture. Sugerisano je i da se izbjegavaju elementi ,,lažne pseudomodernističke arhitekture, napadni folklorizam, istorijske etno-elemente drugih sredina, kao i elemente pseudoarhitekture (prefabrikovane betonske, plastične, gipsane i druge elemente)”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pusić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Državna statistika gubitke značajno smanjuje. Prema posljednjim dostupnim podacima iz Nacionalne procjene rizika od katastrofa, objavljene krajem 2021. godine, u periodu od 2010. do 2020. godine Crnu Goru je pogodio 1001 šumski požar. Godina 2020. bila je najteža – samo u njoj bilo ih je 220. Prema procjenama Uprave za šume, te je godine ukupna šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila preko 12 miliona eura. Prema evropskom modelu procjene štete, kako se navodi u posljednjem izvještaju DRI-a, ta je šteta najmanje desetostruko veća.

„Crna Gora još nema adekvatnu opremu za odgovarajući odgovor u slučaju šumskih požara; njeni kapaciteti u tom smislu su ograničeni i dovode do toga da se svake sezone kreće gotovo ispočetka“, neki su od zaključaka izvještaja Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara.

U reviziji se navodi da MUP, odnosno Direktorat za vanredne situacije, iako je to obaveza tog resora, nije izradio program razvoja sistema zaštite i spašavanja. Nije izrađena ni nacionalna procjena rizika od katastrofa, a programi i procjene rizika ne postoje ni na lokalnom nivou. Država još nema ni sistem za obavještavanje ugroženog stanovništva o pojavi određene vrste opasnosti. Podsjeća se da država, Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i dalje nemaju efikasan i funkcionalan sistem za razmjenu informacija, iako je taj projekat započet prije 10 godina.

U martu ove godine, nakon dvije promjene vlasti, ista pjesma. Crna Gora nije popravila, ni ojačala zaštitu od šumskih požara, navodi se u izvještaju DRI-a. Većina preporuka koje su iz DRI-a dali nadležnim institucijama prije oko dvije i po godine još nije realizovana – od 42 preporuke – 23 još čekaju.

Pored nabavke kanadera ono što može da se uradi je da se preko 600 vatrogasaca adekvatno opremi za borbu sa vatrenom stihijom. U Izvještaju DRI-a se navodi da vatrogasci često nemaju adekvatnu ličnu opremu. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50 – 80 odsto smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihi ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u Izvještaju DRI-a.

A može i da se pali manje. Komandir Služba zaštite i spašavanja Herceg Novog Zlatko Ćirović izjavio je  da su za dva meseca hercegnovski vatrogasci gasili sedamdesetak manjih i većih požara, te da su neki od njih podmetnuti. ,,Osnovano sumnjamo da su požari  podmetnuti, što nam ukazuje da uglavnom nastaju u srcu šume. Znači, ne uz put, već po nekoliko stotina metara od puta. Od subote imamo intenzivnu komunikaciju sa policijom. Nadam se da ćemo uspjeti da stanemo u kraj tim počiniocima navodi on”.

Do sada se u tome nije uspijevalo. U teoriji gotovo svi požari bi se mogli spriječiti jer ih posredno ili neposredno uzrokuje čovjek, a to čini u našim područjima 97 odsto svih požara, navodi se u Izvještaju o zaštiti od požara DRI-a. U praksi to ne funkcioniše. Elektrovodovi, zapaljeni kontejneri, paljenje otpada, prijave tužilaštva protiv NN lica, na tome se uglavnom završava rad istražnih organa u otkrivanju uzroka požara.  Analiza Evropskog informacionog sistema o šumskim požarima (EFFIS) pokazuju da je preko 95 odsto požara u Evropi izazvano ljudskim faktorom. Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore, onaj ,,ko požarom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu čija vrijednost prelazi iznos od dvadeset hiljada eura, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina”. Ako je to djelo učinjeno na mjestu gdje je okupljeno više ljudi – može dobiti kaznu zatvora od jedne do šest godina.

Umjesto da se opožareno područje ozeleni ono se, posebno na primorju, betonira. Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je zato predložio da Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, po ugledu na neke od mediteranskih zemalja, pod hitno donese moratorijum na gradnju na opožarenim površinama u Crnoj Gori.

O apsurdnom sistemu koji nema ko da reguliše u korist građanima,  govori i nevjerovatni podatak da vatrogasci iz Bara kada gase požar u Crmnici moraju da plate za tunel Sozinu. U skladu sa tim, vatrogasci iz Kotora i Tivta su ove nedjelje morali da plate trajekt, 14.50 eura, da bi pomogli svojim kolegama u Novom da ugase požar u Njivicama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo