Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: KOMPANIJE DUHOVI: Akcionari nepostojećih firmi

Objavljeno prije

na

Više beranskih privrednih preduzeća i kompanija, nekada vrlo uglednih i velikih, koja odavno ne postoje, još se vode u registru državne Centralne depozitarne agencije (CDA). Među tim preduzećima su i hotelsko turističko preduzeće Berane, fabrika za protektiranje guma Gumig i nekadašnja fabrika kože Polimka.

Manjinski akcionari ovih kompanija ovom činjenicom nijesu iznenađeni, jer u većini tih preduzeća ranije nijesu vođeni stečajevi niti procesi likvidacije, ali su svjesni da nemaju nikave koristi od toga što im se imena još provlače u registru CDA. Da pravda jednom, ipak, mora stići one koji su te kompanije uništili, svi odreda očekuju.

Najsvježiji je primjer gašenja firme KIPS Polimka AD Berane. Podgorička kompanija KIPS je naime, ugasila svoju kćerku firmu u Beranama, i u ovom gradu nastavila da radi pod podgoričkim imenom, što su bivši radnici i građani koji su bili akcionari, shvatili kao prevaru.

Nekadašnji sindikalni lider Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo u procesu stečaja i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana koji su vlasnici akcija za ovo još uvijek ne znaju.

„Trgovinski centar KIPS u nekadašnjoj fabrici kože Polimka nastavio je da radi pod nazivom KIPS Podgorica , objašnjava za Monitor bivši sindikalni lider Kaže kako je tražio da se država umiješa i ispita privatizaciju, ali da nije bilo rezultata. „Nijesam imao podršku. Sam ne mogu ništa”, kaže Veljić. Strahuje da se na ovaj način zatiru i tragovi velike pljačke milionski vrijednih mašina i opreme, koji su iz fabrike nestali nakon privatizacije.

„Jedino još gajim nadu da će se akcionari, kojih još ima skoro četrdeset odsto, pobuniti”, kaže Veljić. Tvrdi da nije bilo nikave sjednice akcionara na kojoj bi se donijela jedna ovako važna odluka.

Poslije bezuspješnog višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.

Industrija kože AD Polimka Berane, prodata je za simboločnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program, i obavezu investicionih ulaganja od milion, ali su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona, dok je u magacinima bilo robe na zalihama u vrijednosti od još milion eura. „Te mašine su bile ispravne i konzervirane” – podsjeća Veljić.

„Sada se u CDA naša firma vodi kao da je u stečaju. Ona odavno ne postoji, sve je rasprodato, i mi osnovano sumnjamo da se na ovaj način utiru tragovi velike pljačke mašina, opreme i robe sa zaliha, na koje su manjinski akcionari imali pravo” – kaže nekadašnji sindikalni lider Polimke.

Hotelsko turističko preduzeće Berane temeljno je opljačkano prije desetak godina, ali manjinski akcionari se i u ovom slučaju još nadaju da taj kriminal neće proći nekažnjeno. Nadu za to im upravo, kako kažu, daje činjenica da firma nije izbrisana iz registra CDA. Komentariše da manjinski akcionari ne zaboravljaju pljačku, iako firma faktički postoji još samo u papirima.

„Udruženje manjinskih akcionara nije ugašeno, kao što ni akcionarsko društvo nije izbrisano u CDA. U našem slučaju nije vođen proces stečaja niti likvidacije. Zato mi vjerujemo da će pljačka jednom biti raskrinkana”, kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara HTP Berane Miomir Ćorac.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.

Oni su imali u startu 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto. Euroturist GMBH je, međutim, vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni.

Na meti se najprije našla Gradska kafana, ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji, u centru grada. Oduvijek popularno mjesto prodato je već sljedeće godine pod sumnjivim okolnostima.

Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nikada nije bilo.

Monitor je u više navrata pisao o pljačkaškoj privatizaciji Hotelsko-turističkog preduzeća Berane. Kao i gradska kafana, ubrzo su narednih godina rasprodati svi vrijedni hoteli i kafane koje su pripadale beranskom HTP-u. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost pljačke.

Euroturist GMBH do danas je, ipak, sa 50,14 procenata vlasnik nepostojeće firme koja se i dalje vodi u registru Centralne depozitarne agencije.

Fabrika za protektiranje guma Gumig privatizovana je 2003. godine, u isto vrijeme kada i HTP, čak su i početni vlasnici bili isti. Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte-adria slovenačkog berzanskog mešetara Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.

Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve vrijedno.

„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Nestali su i svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma”, prisjećaju se danas bivši radnici.

Prema nekim informacijama pogoni Gumiga su na kraju prodati izvjesnoj industriji za preradu mesa, ali to nije zabilježeno u registru CDA, gdje su još većinski vlasnici nekoliko privatnih lica, koji su u srodničkim odnosima sa nekima od nekadašnjih vlasnika Hotelsko- turističkog preduzeća Berane.

U CDA dalje se vode: Hladnjača AD Berane, Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane. Nijedna od njih odavno ne postoji, dok se imena manjinskih akcionara, od kojih su neki među deset najvećih, povlače u registru kroz nazive fantomskih kompanija.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo