Neumjesno korišćenje imena Central park u budvanskom kontekstu, predstavlja klasičan primjer takozvanog greenwashing-a, zelenog obmanjivanja, naziva poznatog i u arhitekturi. U pitanju je marketinška strategija kojom se neki građevinski objekat predstavlja kao ekološki i „zelen“, iako je suštinski na djelu betoniranje

Iz kabineta predsjednika Opštine Budva, Nikole Jovanovića, najavljen je novi ekskluzivni projekat – Central park Budva – investicija vrijedna oko 25 miliona eura. Poslije čitavog niza projekata vrijednih na desetine miliona eura koje je tokom ove godine u investicionom zamahu, kakav se ne pamti, plasirala lokalna uprava, najava izgradnje novih objekata na jedinoj preostaloj zelenoj parceli u gradu, izazvala je brojne negativne komentare među građanima i predstavnicima političkih partija.

Gradnja se planira na slobodnoj lokacji pored zgrade Pošte, preko puta tržnog centra TQ Plaza, poznatoj kao Velja voda, površine 5.087 m2, koja u ovom trenutku predstavlja djelimično uređenu parkovsku površinu. Nešto manje od 3.000 kvadrata zemljišta u vlasništvu je tivatske kompanije CG LUX, kazahtanskog biznismena Igora Bidila, dok je preostalih 2.140 kvadrata u vlasništvu države Crne Gore, sa pravom raspolaganja Opštine.

Na sjednici Skupštine koja je održana 30. oktobra, planirano je da predsjednik Jovanović odbornicima predstavi detalje ovog projekta, kako bi dobio saglasnost da započne pregovore oko njegove realizacije. Investicija od 25,3 miliona eura predviđena je rebalansom budžeta čiji je predlog izazvao veoma oštru raspravu u kojoj umalo nije došlo do fizičkog obračuna među odbornicima. Sjednica SO je prekinuta nakon što su sa nje udaljeni odbornici opozicije, Blažo Rađenović (URA) i Jovana Todorović (DNP), dok su odbornici Demokrata i Pokreta za grad napustili zasijedanje.

U njihovom odsustvu skupštinska većina, koju čine Jovanovićeva grupa Budva naš grad, DPS i ES, usvojila je rebalans budžeta i dala ovlašćenje predsjedniku Jovanoviću da započne pregovore sa CG Lux oko realizacije projekta Central park Budva.

„Ovlašćuje se predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović da u ime i za račun Opštine Budva vodi pregovore i usaglasi predlog Ugovora o zajedničkom investiranju i izgradnji sa Društvom za turizam, trgovinu i usluge, export-import “CG LUX” D.O.O. Tivat, te preuzme druge radnje u cilju realizacije projekta “Central park Budva-park koji povezuje grad“ – koncept novog javnog prostora sa pratećim sadržajima i javnim garažama“, piše u odluci Skupštine

Odbornicima nije predočena  projektna dokumentacija iz koje bi se moglo vidjeti na osnovu čega je utvrđena vrijednost projekta na 25 miliona. Nisu pred sobom imali idejni projekat, ime autora idejnog rješenja, podatke na osnovu kakvog prethodnog postupka je ono nastalo i ko je i na koji način izvršio procjenu vrijednosti investicije. Predstavnicima građana dostavljena je loša kompjuterska animacija projekta u kojoj su navedene pojedinačne cijene za svaki segment investicije (garaže, trg, park) ukupno 25.311.562 miliona eura. Ko je to izračunao, kojom metodologijom i na osnovu kakve dokumentacije, niko nije ni pitao.

Za ovaj projekat podzemnih garaža nije raspisan javni urbanističko-athitektonski konkurs, kao ni za dvije montažne garaže koje u centru grada, na Trgu republike, izvodi novosadska kompanija Gemmax gradnja. Opština nema posebnu službu, savjet ili komisiju za urbanističko i arhitektonsko uređenje grada. Sve odluke donosi jedan čovjek, pa se dogodilo da su na oko 300 metara razdaljine, u gradskom jezgru, planirane tri javne garaže.

Takozvani Central park predviđa izgradnju objekta sa jednom nadzemnom etažom i sedam podzemnih, u kojima se smještaju komercijalni sadržaji i javne garaže. Javnost je ostala uskraćena za detaljne informacije oko ovog projekta koji se predstavlja kao javno-privatno partnerstvo u kojem se javna zelena površina kombinuje sa velikim podzemnim parkinzima i komercijalnim poslovnim prostorima.

Na parecli od 5.000 kvadrata zelena površina ostaje u manjini. Zelenilo zauzima oko 3.000 kvadrata, ostatak od 2.000 hiljade nadzemnog dijela i sedam etaža podzemnog, predstavlja ogroman novi betonski objekat. Nadzemna građevina i prva podzemna etaža raspolažu sa oko 4.740 bruto površine na kojoj su predviđeni restorani, gastro zone, teretane, prodavnice, prostori za djecu….

Pod zemljom se planira izgradnja 6 etaža sa 540 garažnih mjesta. Priča o parku i izgradnji zelene oaze u centru Budve pred podacima o tome šta se planira, gubi na vjerodostojnosti.

Na lokaciji površine približno 5.100 kvadrata, u neposrednoj blizini hotela, poslovnih sadržaja i glavnih gradskih pješačkih pravaca, predviđeno je formiranje savremenog javnog prostora koji objedinjuje približno 3.000 kvadrata parkovskih površina i 2.000 kvadrata uređenog gradskog trga. Riječ je o ambicioznom arhitektonsko-urbanističkom konceptu koji ima potencijal da značajno unaprijedi kvalitet svakodnevnog života građana, ali i da doprinese stvaranju novog, prepoznatljivog identiteta centra Budve.

Koliko je projekat ambiciozan pokazuje i naziv – Central park Budva, po ugledu na poznati Central park u Njujorku. Neumjesno korišćenje imena Central park u budvanskom kontekstu, predstavlja klasičan primjer takozvanog greenwashing-a, zelenog obmanjivanja, naziva poznatog i u arhitekturi. U pitanju je marketinška strategija kojom se neki građevinski objekat predstavlja kao ekološki i „zelen“, iako za to ne postoje dokazi. Njime se stvara privid ekološkog pristupa kroz arhitektonske vizuelizacije i javne prezentacije, kao „urbana oaza“, jer sadrži malo zelene površine, dok se istovremeno betoniraju mnogo veće.

Nakon što su planovi Opštine o gradnji Central parka u Budvi dospjeli u medije, na društvenim mrežama osvanuli su podsmješljivi komentari i usporedbe sa Central parkom u Njujorku, sa kojim ovaj budvanski nema nikakve sličnosti. Radi se o jeftinom propagandnom triku u poslu kojim se privatna imovina komercijalno valorizuje pod plaštom javnog interesa.

Najpoznatiji gradski park na svijetu i jedan od simbola Njujorka izgrađen je u 19. vijeku prema projektu čuvenih pejzažnih arhitekata Frederika Loa Olmsteda (Frederick Law Olmsted) i Kalverta Voksa (Calvert Vaux). Predstavlja remek djelo pejzažne arhitekture, sa valovitim livadama, stazama, jezerima i bujnim šumama. Central park je globalni primjer masivnog zelenog prostora okruženog neboderima i betonom, navodi se u brojnim tekstovima o ovom najposjećenijem gradskom parku na svijetu.

Prostire se na oko 341 hektar, odnosno 3 miliona kvadrata, dok zeleni dio budvanskog parka zauzima 0,3 hektara ili 3.000 m2 površine, a cijeli projekat 0,5 ha.

Central park nema podzemnih javnih garaža, tržnih centara, poslovnih prostora teretana i trgovina. Sagrađen je na prirodnom tlu, zemlji i stijenama, dok se ovaj u Budvi formira na krovu podzemnih garaža kao pejzažna arhitektura na vještačkoj podlozi. On nema za cilj izolaciju od budvanskih solitera i silnog betona kao mjesto mira i odmora za posjetioce,  već rješavanje hroničnog nedostatka parking mjesta u gradu. Mali sadašnji park postaće mjesto buke, saobraćajne gužve i zagađenja okoline. Sve suprotno od koncepta Central parka na koji se autori ove ideje pozivaju.

Iz Demokratske CG pozvali su Specijalno državno tužilaštvo da obrati pažnju na najavljeni projekat. Oni su kazali da je u pitanju posao iza kojeg stoji DPS, odnosno projektna podrška nerealizovanim kombinacijama iz vremena Svetozara Marovića.

„Vlast koja nije u stanju da zakrpi rupe na asfaltu sada želi da nas ubijedi kako će izgraditi šest nivoa podzemnih garaža na jedinoj preostaloj velikoj zelenoj površini iza hotela Budva – lokalitetu poznatom kao Velja voda..“ kazali su u saopštenju za medije.

Branka PLAMENAC

Vijest da je slikarka Vasilisa Radojević sahranjena o trošku nikšićkog Centra za socijalni rad potresla je javnost i institucije, koje o umjetnicima naročito i ne haju dok su živi

Smrt umjetnika često zna biti opomena društvu. Tako je vijest da je slikarka Vasilisa Radojević sahranjena o trošku nikšićkog Centra za socijalni rad potresla javnost.

U oproštajnoj poruci kolektiv narodne kuhinje i NVO ,,Izvor života” Nikšić upozorio je na odnos društva prema velikoj umjetnici.

,,29. oktobra 2026. godine sahranjena je naša umjetnica Vasilisa Radojević, čiji su talenat i djela zaslužili mnogo više pažnje i priznanja. Nažalost, i njen odlazak obelježila je tužna stvarnost uz sahranu socijalnih službi i svega pedesetak sugrađana koji su je ispratili na poslednji počinak. Njena djela će ostati da žive, ali je gorak osećaj što se vrijednost velikih ljudi često prepozna tek kada ih više nema. Sličnu sudbinu doživio je i naš Živko Nikolić. Jer svi ih prepoznajemo kada ih više nema, a dok su živi, usamljeni, oni su zaboravljeni“, navodi se u čitulji.

Činjenicu da  je umjetnica zaboravljena od države i institucija  a da su mnogi, manje zaslužni umjetnici, zahvaljujući partijskim i drugim vezama dobili nacionalnu penziju, problematizovana je na društvenim mrežama. Kao primjer navođen je prošlogodišnji skandal dodjele Trinaestojulske nagrade pjesniku Bećiru Vukoviću.

„Društvo koje ne umije da iskaže zahvalnost svojim zaslužnim ljudima, posebno onda kada ih ispraća na posljednji počinak, šalje poruku o sebi, a ne o onome koga ispraća’“, jedan je od komentara na društvenim mrežama.

Nakon slikarkine smrti, preko Pobjede  se oglasio i njen sestrić Nenad Uskoković, ljekar i psihoterapeut. Izjavio je da porodica nema pravo da pobjegne od sopstvenog dijela odgovornosti i izgubljenog kontakta. Istakao je i da umjetnik nije samo član jedne porodice: „Umjetnik čiji je rad decenijama bio dio kulture jedne zemlje pripada i njenom kulturnom pamćenju. I zato pitanje Vasilise Radojević nije samo porodično pitanje. Ona je bila umjetnica Crne Gore. Bila je umjetnica Nikšića. I zbog toga me boli pomisao da je neko takvog opusa mogao da ode tako tiho“, kazao je Uskoković

On je postavio pitanja: „Da li društvo svoje umjetnike primjećuje samo onda kada stoje pred slikama na otvaranju izložbe, kada dobijaju nagrade i kada su dio kulturnog života ili ih se sjeća i onda kada ostare, kada se povuku, kada ih sve rjeđe viđamo? Da li neko pita gdje su? Kako žive? Da li im je potrebna pomoć? I da li grad i država kojima su svojim radom nešto dali imaju obavezu da makar znaju da su još među njima?“.

Radojević je diplomirala slikarstvo na APU u Beogradu. Studijski se usavršavala u Rimu i Firenci. Radila je kao scenografkinja na RTCG-u. Samostalno je izlagala u Podgorici, Beogradu, Svetom Stefanu, Nikšiću, Dubrovniku, Splitu, Rimu, Parizu, Budvi, Bečićima, Tivtu i na Sardiniji. Učestvovala je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Bila je članica ULUCG-a od 1978. godine.

U intervjuu Monitoru 2010. godine izjavila je: „Rad, rad i samo rad. Dešavalo mi se da naslikam dvije slike za jedan dan, a nekada sliku stvaram godinu dana. Ali stalno radim i tako pronalazim duševni mir. Zbog tragične smrti brata i supruga Masima, čovjeka koji me je bezuslovno volio i u svemu me podržavao, upadala sam u veliki haos. Rad me je izvukao ili neka veća sila. Bilo je teško. Ko me shvati, zavoli me za cijeli život, a ko ne… Imam veliko srce. Život bez emocija je nemoguć“.

Regionalni mediji su nakon Vasilisine smrti prenosili detalje o životu fatalne Crnogorke koja je bila udata za italijanskog grofa, o njenom susretu sa rediteljem Federikom Felinijem, poštovanju za njeno stvaralaštvo slikarskog barda Uroša Toškovića…

Slikar Nikica Raičević za Pobjedu je kazao da je njegova prijateljica  imala sopstveni svijet koji je godinama prenosila na platna. On je ocijenio da je Vasilisa bila ,,žrtva“ naše kulturne sredine koja joj nije dovoljno davala šansu da izlaže i nije joj davala podršku.

„Ali, Vasilisa je išla svojim putem, ne tražeći pomoć ni od koga. Njena najveća pomoć je bila njena porodica. Istovremeno to je bila i njena najveća rana. Poslije smrti brata ona se potpuno okrenula samoj sebi i počela da stvara djela u koja je ugrađivala duh jedne srećne porodice koja je u jednom trenutku bila žestoko ranjena. Vasilisa je tu svoju ranu do kraja života nosila na svoj, umjetnički način“, istakao je Raičević.

Slikar Branislav Bane Sekulić, Vasilisin kolega sa studija, izjavio je za Pobjedu da ona tokom karijere nije uspjela da dostigne nivo umjetničkog priznanja koji je svojim talentom zasluživala. „Mislim da joj je ljepota mnogo odmogla u slikarskoj karijeri. Bila je izuzetno lijepa žena, često na naslovnim stranama tadašnjih jugoslovenskih časopisa. Naša sredina ne oprašta ni ljepotu ni ružnoću. Crnogorska likovna scena izgubila je talentovanu i ostvarenu umjetnicu koja nije dobila priznanje kakvo zaslužuje. Oni koji odlučuju o likovnoj umjetnosti u Crnoj Gori trebalo je mnogo više da obrate pažnju na njeno stvaralaštvo. Zaslužila je mnogo više nego što je dobila“, ocijenio je Sekulić.

„Više volim da mi kažu da sam luda slikarka nego da me sažaljevaju i da kažu: ‘Greote, šta joj se sve izdešavalo u životu.’ Zato se isplačem u sobi, stavim jastuk preko glave da me niko ne čuje i ujutro izađem nasmijana. Kao vuk sama ližem svoje rane, a onda izađem i ujedam!’“, kazala je u jednom od intervjua slikarka koja je i svojom smrću opomenula crnogorsku javnost.

Devet dana nakon smrti umjetnice Opština Nikšić je zakazala komemorativnu sjednicu  u četvrtak, 5. novembra. „Sjednica će biti prilika da se prisjetimo Vasilise Radojević, njenog umjetničkog rada i svega što je svojim stvaralaštvom ostavila Nikšiću i njegovoj kulturnoj zajednici“, navodi se u saopštenju Opštine Nikšić, a najavljeno je da će na sjednici govoriti i Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić. Usljedile su ocjene da se radi o vrhuncu licemjerstva.

Neke institucije i dalje ćute.

Predrag NIKOLIĆ

Događaji od 3. novembra, zbog kojih je taj dan nazvan „Sudnji utorak“  gurnuli su zemlju u opasan institucionalni ćorsokak. Naime, osam sudija Ustavnog tribunala, koje je imenovala  proevropska parlamentarna većina, suspendovalo je na mjesec dana predsjednika i potpredsjednika tog suda. Sutkinja bliska vlasti, preuzela je rukovođenje institucijom. Glasnogovornik poljskog predsjednika Navrockog, objavio je da je predsjednik otvoren za razgovor s premijerom Tuskom o ustavnoj krizi. To je pružilo krhku nadu da bi se sukobi između liberala i konzervativaca – koji prijete uništenjem političkog sistema Poljske – mogli prevazići

Glasnogovornik poljskog predsjednika, Karola Nawrockog, objavio je 3. novembra da je predsjednik otvoren za sastanak s premijerom Donaldom Tuskom kako bi razgovarali o eskalirajućoj ustavnoj krizi. To je pružilo krhku nadu da bi se sukobi između liberala i konzervativaca – koji prijete uništenjem političkog sistema Poljske – mogli prevazići. Događaji od 3. novembra, zbog kojih je taj dan nazvan „Sudnji utorak“ (polj. Sądny Wtorek), gurnuli su zemlju u opasan institucionalni ćorsokak. Naime, osam sudija Ustavnog tribunala (Trybunał Konstytucyjny – TK), koje je imenovala trenutna proevropska parlamentarna većina, suspendovalo je na mjesec dana predsjednika tog suda Bogdana Święczkowskog i potpredsjednika Bartłomieja Sochańskog. Anna Korwin-Piotrowska, sutkinja bliska vlasti, preuzela je rukovođenje institucijom.

Postoje dva važna detalja vezana za ovaj sastanak osam sudija koje podržava vlast. Prvo, sve ih je imenovala vladajuća koalicija predvođena Tuskom, ali predsjednik države nije primio zakletvu od njih petoro. Karola Nawrockog podržava stranka Pravo i pravda (PiS), koja je i dalje najveća stranka u parlamentu, iako je izgubila većinu nakon parlamentarnih izbora 2023. godine. Očigledno je da je predsjednik, iz političkih razloga, opstruirao sudije koje je izabrala liberalna koalicija. Ipak, zakon nalaže polaganje zakletve, a predsjednik Ustavnog tribunala Bogdan Święczkowski imao je proceduralni osnov da novim sudijama onemogući obavljanje dužnosti.

Drugo, Ustavni tribunal broji 15 sudija koje na mandat od devet godina bira Sejm, donji dom parlamenta. Međutim, prema poljskom zakonu, za rad je neophodno prisustvo dvije trećine od ukupnog broja sudija, a na sastanku ih je bilo samo osam. Stoga se odluke donesene na „Sudnji utorak“ ne mogu smatrati pravno valjanim. Ipak, Donald Tusk to ne namjerava priznati. Premijeru je potrebno imenovanje novih sudija u Ustavni sud (TK) kako bi ispunio zahtjeve Evropske unije.

Tokom predizborne kampanje 2023. godine, Donald Tusk je obećao ukidanje gotovo potpune zabrane abortusa, što je njegovoj Građanskoj koaliciji donijelo veliki broj glasova žena. U oktobru 2020. godine, Ustavni sud je potvrdio da je abortus dozvoljen samo ako je trudnoća posljedica krivičnog djela (silovanja ili incestuoznog odnosa) ili ako predstavlja prijetnju po zdravlje žene. Tusk nije ispunio svoje obećanje. Vladajuća parlamentarna koalicija, pored Tuskove liberalne stranke i saveza Nova ljevica, uključuje i stranke koje zavise od podrške ljudi s vjerskim uvjerenjima. Zbog toga izmjene zakona, koje je Sejm usvojio 20. oktobra, samo ublažavaju kazne za pomaganje ženama pri prekidu trudnoće i dozvoljavaju abortus u slučajevima teških fetalnih anomalija. Velika je vjerovatnoća da će predsjednik države staviti veto na ove izmjene, a njegovu odluku podrža bi  konzervativni Ustavni sud, koji je i dalje pod uticajem stranke Pravo i pravda (PiS).

Dana 30. oktobra počela se razvijati opasna politička kriza. Sudije koje podržava vlada preuzele su silom kontrolu nad sudom. Policija je raspoređena u zgradi Ustavnog suda i oko nje. Pristalice Święczkowskog pokušale su probiti policijske kordone kako bi mu osigurale ulazak u zgradu.  Vlada je izjavila da je bila primorana upotrijebiti silu kako bi uspostavila demokratsku vladavinu prava u sudu koji su nezakonito kontrolisali kadrovi stranke PiS.

Tusk nastoji učiniti Poljsku liberalnijom. Ipak, krajnji ishod njegovog djelovanja može se znatno razlikovati od njegovih namjera. U savremenom društvu, demokratija mora biti usmjerena na pravila i procedure. U suprotnom, demokratske institucije će neizbježno postati predmet manipulacije u korist najmoćnijih političkih i poslovnih grupa. Demokratske procedure mogu djelovati dugotrajno i dosadno, a mogu se koristiti i za ometanje progresivnih promjena, ali za njih ne postoji alternativa.

Uticajni novinar Paweł Lisicki, glavni urednik nezavisnog političkog sedmičnika Do Rzeczy” (Do poente), uporedio je preuzimanje Ustavnog suda (TK) s postupcima demonstranata u Srbiji koji su 26. oktobra ušli u redakciju televizije Informer, prekinuli rad tog kanala i izveli njegovog vlasnika Dragana Vučićevića iz zgrade.

U oba slučaja, cilj je bio olakšati provođenje progresivnih promjena, ali najznačajniji ishod bila je dalja polarizacija društva.

Predsjednik Nawrocki je osudio preuzimanje Ustavnog suda kao neustavan „državni udar”. Nakon „utorka presude”, predsjednička administracija je zvanično najavila podnošenje krivičnih prijava protiv vlade zbog nezakonitog preuzimanja državne institucije. Premijer je izjavio da „u određenim pitanjima ne može biti kompromisa”, iako su protesti već postali žestoki, a za zaštitu zgrade suda bila je potrebna intervencija policije za suzbijanje nereda.

Lider stranke PiS, Jarosław Kaczyński, brzo je postao glavna figura protesta. Pridružili su mu se lideri stranke Konfederacija, koja je do tada nastojala ostati po strani u sukobu između Kaczyńskog i Tuska. Još je značajnije to što je stranka Konfederacija  zvanično okarakterisala postupke Donalda Tuska kao „državni udar” i „uzurpaciju”.

Bivši premijer Mateusz Morawiecki, koji je predvodio posljednju vladu stranke Pravo i pravda (PiS) – smijenjenu nakon izbora 2023. godine – također je došao da pruži podršku protestu. Pridruživanje aktivnostima koje predvodi PiS očigledno šteti njegovim vlastitim političkim planovima. Morawiecki je 24. jula isključen iz stranke PiS, a ubrzo nakon toga najavio je osnivanje vlastite političke stranke i samostalan nastup na izborima 2027. godine. Iako su ga pristalice PiS-a ispred zgrade Ustavnog suda dočekale hladno, to ga nije spriječilo da pruži punu podršku zahtjevima Jarosława Kaczyńskog.

Morawiecki je 2. novembra najavio formiranje istražnog odbora koji će se baviti postupcima saradnika Donalda Tuska, te ih upozorio na posljedice. Obećao je da će osigurati da „svi odgovorni za nezakonito preuzimanje Ustavnog suda”-  uz pomoć policije – budu zakonski kažnjeni.

Iako parlamentarna većina može blokirati planove Morawieckog za pokretanje parlamentarne istrage o postupcima policije, Službe za državnu zaštitu i vladinih predstavnika, konzervativci su danas ujedinjeniji nego ikada, i Kaczyńskog smatraju svojim privremenim liderom. Konzervativci su spremni za borbu protiv vlade Donalda Tuska. To se, za sada, može smatrati glavnim ishodom „utorka presude”.

Sukob između liberala i nacional-konzervativaca mogao bi duboko podijeliti zemlju. Ukoliko se ne zaustavi, Poljska će biti primorana da se fokusira na prevazilaženje unutrašnjih podjela, što će neminovno dovesti do smanjenja njenog angažmana na međunarodnoj sceni. Takav razvoj događaja mogao bi ozbiljno ugroziti planove američke administracije za izgradnju nove evropske sigurnosne arhitekture, u kojoj bi Poljska trebala imati ključnu ulogu.

Čini se da je pogrešno očekivati da će američki predsjednik Donald Trump odustati od svojih međunarodnih projekata – koji su inače nevažni za američko javno mnjenje – te da će se usredotočiti na domaće probleme kako bi povratio popularnost Republikanske stranke nakon njenog poraza na izborima na sredini mandata.

Trump gradi carstvo i prijeko mu je potreban pouzdaniji lider u EU od Njemačke i Francuske, koje pokušavaju pružiti otpor njegovim planovima. Uz američku podršku, Poljska bi mogla postati politički lider Evrope. Njena vojska postaje sve snažnija, a ekonomska ovisnost o Njemačkoj značajno se smanjila.  Čini se da je to jedina zemlja u Evropi u kojoj i konzervativci i liberali smatraju Rusiju glavnim protivnikom; stoga ne postoji opasnost od uspostavljanja samostalnih veza između Rusije i Poljske. No,  ako bi Poljska – uslijed posljedica „sudbonosnog utorka” – postala podijeljena, izgubila bi svaku vrijednost za Trumpove planove, i bila bi prisiljena odustati od vlastitih geopolitičkih ambicija.

Dmitri GALKIN