Povežite se sa nama

MONITORING

Skrenuli sa svakog puta

Objavljeno prije

na

Jovanka Broz biće sahranjena u subotu, 26. oktobra, u Kući cvijeća u Beogradu, uz vojne počasti. Srpski premijer Ivica Dačić kazao je da njegova vlada smatra kako istorijske nepravde prema Jovanki Broz treba da budu ispravljene i time što će biti udovoljeno njenoj želi da bude sahranjena pored ili u blizini supruga Josipa Broza Tita.

Budući da je Jovanka Broz bila nosilac Partizanske spomenice, sahrana će biti obavljena uz sve vojne počasti. U počasnom stroju biće gardisti, a uz nadgrobnu ploču nekadašnji partizani. Dolazak su najavile delegacije iz Slovenije, BiH, Hrvatske, Crne Gore.

Neće biti tužbalica i lelekača. Za ženama se ne leleče, tužbalice su izašle iz mode. A šteta je. Tužbalice su znale da nabroje šta sve sa ovoga, treba javiti nekome na onom svijetu. Niko bolje od Jovanke ne bi mogao prenijeti Titu šta se sve sa nama, njegovima, otkad ga nema, dogodilo.

Vrlo uspješno smo, sve što je od nasljedstva SFRJ valjalo upropastili, ono što je bilo loše sačuvali smo i nadgradili. Koliko je stvar temeljno urađena, jasno se vidi u tome što najvrednije iz socijalizma nijesmo samo uništili, već smo ga i učinili predmetom poruge. Sve što je bilo zlo, s respektom se pominje. Solidarnost, zajedništvo, brigu o najsiromašnijama, novi su gospodari likividirali kao ostatak mračne prošlosti. Udbu, monopole i klanjanje vođama prigrlili su kao da im je od baba ostalo.

Za početak smo se poklali. U krvi, kako i dolikuje, uništena je velika, stvoreno je sedam državica.

Kraj Jovankinog groba stajaće koliko budu mogli da izdrže nekadašnji njeni saborci iz Šeste ličke. Antifašizam nam je u tačno takvom stanju. Jedva izdržava. Nove verzije glase: četnici i ustaše borili su se za Srbiju, odnosno Hrvatsku. Ko se borio protiv fašizma, postalo je delikatno pitanje. Za potrebe evropejstva nekad se sjetimo i antifašista, partizana. Ali nekako – da se kod kuće ne čuje mnogo. Spomenici podignuti u čast NOR-a negdje su uništavani, negdje zapuštani do uništenja. Ideja da budu predloženi za zaštitu UNESKO-a, jer neki od njih imaju posebnu umjetničku vrijednost, primljena je mlako. Da je spomenik u Jasenovcu podignut negdje gdje su stradali Hrvati, da su đaci u Kragujevcu strijeljani hrvatskom rukom – druga bi bila pjesma. Ne za UNESKO, za unutrašnje potrebe. Udruženja nekadašnjih Titovih partizana su pokazala da umiju da posluže novim vođama, čak i kad su rušili sve za šta su oni život davali.

Tokom rata i raspada Jugoslavije za običan svijet veze među nekadašnjim republikama bile su prekinute. Za krijumčare, prodavce droge i ubice prepreka nije bilo. Naprotiv. Stručnjaci su odavno ukazali kako kriminalci iz bivše SFRJ savršeno sarađuju. Čuveni su ovdašnji putevi droge, ispomoć oko ubistava uobičajen je posao. Današnje bratstvo i jedinstvo izgleda ovako: mnogo je zgodnije kad nekoga u Zagrebu ubije neko iz Zemuna nego da se za taj poslić angažuje lokalno ljudstvo. Teže ga je pronaći ili mu otkriti motive. Usluga se plati ili uzvrati. Policije, zasad, regionalnu saradnju uglavnom reklamiraju. Nešto zaista urade, najčešće pod patronatom neke od međunarodnih službi.

Saradnja među političarima takođe je na zavidnom nivou. U pričama o odnosima između bivših vođa Srbije i Hrvatske Slobodana Miloševića i Franja Tuđmana, više nije lako razlikovati mit i stvarnost, samo je bliskost nesporna. O tome ovih dana ponešto objavljuje CIA. Osim veza koje se prepliću sa kriminalom i korupcijom, kao što je kupovina i prodaja struje, političari bivše SFRJ brižljivo njeguju i obično, dnevnopolitičko dobrosusjedstvo. Kao kad, slučajno pred izbore, u Crnu Goru kod premijera Mila Đukanovića obavezno navrati iz BiH neko od bošnjačkih lidera.

Ovih dana radnici u Hrvatskoj se bune zbog najave izmjena zakona o radu. Objašnjavaju da novoizmišljeni izraz ,,fleksigurnost” poslodavcima daje mogućnost da radnike tretiraju kao robove. Među 122 države, po tretmanu svojih radnika, Srbija je na 85. mjestu. U Crnoj Gori ,,fleksigurnost” su radnicima darovali lani, sad se radi na tome da im prava budu dodatno umanjena. Radnici se zovu – zaposleni.

U dalekoj, i prema socijalističkim idejama tradicionalno nepovjerljivoj Americi, ponegdje su uveli učešće radnika u donošenju odluka i raspodjeli profita. Skandinavske zemlje nižu i uspjehe u vođenju ekonomske politike i u socijalnoj politici. Ne propadaju. Ovdje ideja samouprave služi za sprdnju ideolozima donjogoričkog neoliberalizma.

Fabrike su razorene ili rasprodate. Prema zvaničnim podacima na području bivše SFRJ ima oko dva i po miliona nezaposlenih. Nezvanično, brojka je mnogo veća. Posljednje informacije Kosovske agencije za statistiku ukazuju da je čak 44.9 odsto stanovništva bez posla.

Od 162 rangirane zemlje, prema Globalnom indeksu ropstva koji je ovih dana prvi put objavljen, Crna Gora se nalazi na 53. mjestu. Procjenjuje se da u savremenom ropstvu u Crnoj Gori žive 2.234 osobe. U Srbiji u savremenom ropstvu živi skoro 26.000 ljudi, slično je u BiH. Prema definiciji Fondacije Hodaj slobodno, u moderno ropstvo spada svaka praksa koja podsjeća na ropstvo, kao što je dužnička zavisnost, prisilan brak, prodaja i iskorišćavanje djece, trgovina ljudima i prinudni rad.

Najniže plate u zemljama nekadašnje Jugoslavije imaju u Makedoniji, najbolje su plaćeni Slovenci.

Prosječna mjesečna plata je u Sloveniji u julu iznosila 990, u Hrvatskoj 722 eura. Prosječna zarada u Crnoj Gori bez poreza i doprinosa u avgustu je iznosila 475 eura. Prosječna zarada čini 59 odsto minimalne potrošačke korpe. U Federaciji BiH prosječna mjesečna neto plata po zaposlenom za juli iznosila je oko 430 eura. U Srbiji, u isto vrijeme bila je 385 eura. Prosječna neto plata u Makedoniji je 342 eura.

Bosna i Hercegovina i Crna Gora su, prema podacima sa internet stranice Roads kill, zemlje na čijim se putevima gine najviše u Evropi.

Nedavno su objavljeni i rezultati istraživanja koje je pokazalo da se nijedan univerzitet iz zemalja Balkana nije našao među najboljih 500 univerziteta u svijetu. Iz zemalja regiona najbolje rangirani je Univerzitet u Ljubljani koji se nalazi u grupi univerziteta između 551. i 600. mjesta. Od ostalih univerziteta iz regiona, slijedi Univerzitet u Zagrebu koji se nalazi u grupi univerziteta između 601. i 650. mjesta. Univerzitet u Beogradu nalazi se na 701. mjestu. Predstavnike među najboljim univerzitetima u svijetu nemaju Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i Kosovo, prenijela je agencija Anadolija.

Ima i gdje je Crna Gora najbolja. Od zemalja Balkana najviše pretplatnika mobilne telefonije ima u Crnoj Gori, gdje je zabilježeno 178 pretplatnika na 100 stanovnika. Deveti na svijet. Istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma jasno je pokazalo da broj korisnika mobitela nije povezan sa standardom života u određenoj zemlji, pa se tako u velikom broju razvijenih i bogatih zemalja nalazi mali broj pretplatnika mobilnih telefona.

Pametni odlaze. Zemlje Balkana suočene su sa ozbiljnim problemom ,,odliva mozgova”, odnosno migracijom visokoobrazovanih stručnjaka, naučnika i intelektualaca u inostranstvo. Najveći problem sa sve većim odlaskom visokoobrazovanih mladih ljudi bilježe Srbija i Bosna i Hercegovina odakle se godišnje oko 12.000 odnosno 10.000 obrazovanih osoba preseli u inostranstvo. Od 144 zemlje Srbija je zauzela 143. mjesto. Najmanji ,,odliv mozgova” bilježi Crna Gora.

Pošto će imati kad, Jovanka bi mogla Titu da ispriča i manje zvanične, ali vrlo slikovite detalje. Koliko smo napredovali po pitanju pasta za zube, recimo. U njegovo vrijeme imali smo Zirodent i Kolinos. Kraj. Sad je mogućnost izbora ogromna. Redovi i redovi. Samo zubare, za većinu stanovništva, ne pokriva zdravstveno osiguranje. Šef Crne Gore Milo Đukanović jednom je ukazao kako su nam nakon pada berlinskog zida prošireni vidici pa je svako htio da ima lijep, a ne Obodov frižider. Prednost Obodina – bio je dostupan – nije pominjao. Za veliki dio stanovništva Crne Gore sreća i to što – traju.

Da, posebno će morati da izdvoji Crnu Goru. Po tome što smo Tita zamijenili, Titom, samo lošim. A možda Jovanka nije pažljivo pratila, pa prenese da je ,,Crna Gora primjer u regionu”. Ako se tada Tito u grobu ne prevrne, neće nikad.

Miloš BAKIĆ

Drugarica, dama, žrtva

Supruge uvaženih državnika često smatraju cijenjenom vezom sa prošlošću. No, nije uvijek i svuda tako. Jovanka Broz u grupi je zlohudih udovica. Od nje je napravljen specijalni primjer državne paranoje: isključena je iz javnog života, u suštini stavljena u kućni pritvor, nije imala pasoš i ličnu kartu, držana je u vili na beogradskom Dedinju koja je vremenom sve više propadala. Njen autobiograf Žarko Jokanović tvrdi kako su u Beogradu poslije osamostaljenja Crne Gore 2006. iskoristili priliku da Jovanki Broz ne isplaćuju prinadležnosti tokom šest mjeseci, pa je često i gladovala.

Rođena kao Jovanka Budisavljević u decembru 1924. u Lici, u Hrvatskoj, pristupila je partizanima sa 17 godina, dva puta bila ranjavana i izašla iz rata sa oficirskim činom. Udala se za Tita 1952. Bila je prva dama gotovo četvrt vijeka, vodila raskošan život dok je Tito balansirao između Istoka i Zapada.

Odnosi između prvih supružnika Jugoslavije su narušeni početkom 1970-ih, kada su o tome počeli da raspravljaju i visoki partijski organi. Drugovi su počeli da optužuju Jovanku Broz da spletkari, da ima državničke ambicije. Prema izvještaju iz 1988. godine napisanom za Predsjedništvo SFRJ, između 1974. i 1988. godine najviši forumi u zemlji su na čak 59 sastanaka raspravljali samo o Jovanki. Ovaj proces je započeo sam Tito 21. januara 1974, kada je zatražio da u Savezu Komunista Jugoslavije bude osnovana specijalna komisija koja će proučavati „slučaj drugarice Jovanke”.

U poznim 1970-im Tito je, po nekim mišljenjima, već počinjao da vjeruje kako mu je bezbjednost dovedena u pitanje. Otuda je partijska elita, sumnjičava prema Jovankinom uticaju riješila da prvu damu marginalizuje.

Posljednji put u javnosti Tito i Jovanka viđeni su 14. juna 1977. na zvaničnom prijemu za premijera Norveške. Kasnije tog ljeta je skrajnuta pod sumnjivim okolnostima i bez zvaničnog objašnjenja.

Nije se vidjela sa Titom posljednje tri godine njegovog života. U javnosti se nakratko pojavila tokom Titove sahrane, i to tek nakon što je indijska premijerka Indira Gandi zaprijetila da se neće pojaviti na pogrebu ukoliko i Jovanka ne bude tu. Prema Monitorovim izvorima, i Titovi sinovi, Žarko i Mišo, su insistirali da se ona pojavi na sahrani.

Jovo Kapičić, penzionisani general i nekadašnji visoki oficir Udbe, kaže da je Jovanka Broz odvojena od Tita jer se sumnjalo da bi poslije državnikove smrti mogla da preuzme vlast u SFR Jugoslaviji. Sumnjalo se, kako je rekao Kapičić, da bi Titova udovica uz pomoć nekih generala JNA porijeklom iz Like, odakle je i ona, mogla da napravi vojni puč.

Nekadašnji visoko rangirani diplomata, posljednji jugoslovenski šef diplomatije, Budimir Lončar je pak ukazao kako je Jovanka Broz vjerovatno imala neke svoje slabosti. ,,Koliko sam čuo, bila je pomalo opsesivna, preokupirana time ko su Titovi potencijalni neprijatelji. Na tome je zapravo i izgubila svoju poziciju supruge. Ona je došla dotle da je rekla ‘ili ja ili oni’. Lončar smatra kako je Jovanka Broz ,,izgleda ipak imala dobar predosećaj jer se radilo o Ljubičiću i o Dolancu. Dakle, o dvojici ljudi koji jesu pokušavali u situaciji Titovih poznih godina, da sa njime manipulišu. Prema tome ona je imala dobar instinkt, ali nije imala dobar i opravdani postupak”.

Jovanka Broz je upravo te funkcionere završnog perioda Titovog života – Dolanca, Ribičiča i Ljubičića – smatrala kreatorima svoje nesreće.

Najstariji od Titovih unuka Joška Broz ovih dana je kazao kako se Tito i Jovanka od 1977. pa do Brozove smrti nisu vidjeli. ,,Ja sam bio s njim u Sloveniji kad je umirao. Jovanka je i tada dolazila i tražila da ga vidi, što je Tito lično odbio. Znam to jer sam ga lično obavijestio da je stigla i da moli da ga vidi. Njegova riječ je tada bila – ne!”.

Pošto je Tito umro, Jovanka je smatrana za nepoželjnu osobu. U intervjuu za beogradski dnevnik Politika ona je 2009. kazala: ,,Isterali su me (iz vile)… u spavaćici, bez ičega, ne dozvolivši mi ni da uzmem fotografiju nas dvoje… Bila sam u izolaciji i tretirana kao kriminalac… Nisam mogla da napustim kuću, a da me ne prate naoružani čuvari”. Kada se SFRJ početkom 1990-tih raspala, ona kao da je postala apatrid.

Jovanka Broz se nikada nije izjasnila o političkim akterima zbivanja u kojima je zbrisana zemlja čiji će simbol ostati.

Odnos prema Jovanki Broz se nije bitno promijenio ni tokom 1990-ih kada su Srbijom žarili i palili Slobodan Milošević i Mira Marković. Novinar Milomir Marić tvrdi da Mira Marković, supruga Slobodana Miloševica, nikad nije voljela Jovanku Broz, zbog sujete i ljubomore. ,,Mira je htela da bude prva dama epohe, a ne da to bude Jovanka”.

Ni u postpetooktobarskom periodu u Srbiji, Jovanki Broz nije bilo bolje. Tek 2009. su joj ministri u vladi Srbije Ivica Dačić i Rasim Ljajić uručili lična dokumenta.

 

Miljenko Jergović, književnik:

– Jovanka Broz bila je tretirana, uglavnom, kao živi komad namještaja, koji trune i crvotoči, i ne treba nikome više. Titov pisaći stol, kanabe na kojemu je odmarao stare kosti, i njegova žena nikome nisu trebali. Osim paranoicima i pornografima.

Latinka Perović, istoričarka:

-Kakva god bila, ta će sudbina biti jedno od važnih ogledala u kojima se ogledamo mi, jučerašnji i dojučerašnji savremenici Jovanke Broz, u kojima je žudnja za političkom osvetom utulila osećanje za složenosti života i istorije, za tragiku čoveka. Bez tog osećanja, mi smo u slepoj zoni moralnog relativizma kao osnove svekolikog nasilja nad čovekom: živim i mrtvim.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AFERE I ZATAŠKAVANJE U SPC-u: Vučić, Porfirije i kineske rakete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porfirije  se nije našao na tapetu jer je propovijedao jevanđelje ljubavi. Naprotiv. Optužba ljubljanskog tužilaštva se tiče krivičnog djela zlostavljanja na radnom mjestu za koje se tereti i Crkvena opština Ljubljana kao pravno lice, jer je djelo u njeno ime i za njen račun vršio Porfirije, tadašnji rukovodilac. Zaprijećena kazna je do tri godine zatvora. Tužilaštvo optužuje Porfirija da je, u svojstvu mitropolita, prekršio prava paroha Željka Lubarde  jer mu je uručio  otkaz ugovora o radu, zato što se on protivio premještaju u drugu parohiju

 

 

U nedjelju je, tokom posjete manastiru Pinosava kod Smederevske Palanke, srbijanski vladar Aleksandar Vučić prvi put javno stao u zaštitu patrijarha Srpske crkve (SPC) zbog niza skandala koji potresaju vrh ove najveće i de fakto režimske vjerske zajednice.  Portal Nova.rs je prošle sedmice dobio zvaničnu potvrdu iz Slovenije da je  Okružno državno tužilaštvo u Ljubljani početkom januara podnijelo optužni prijedlog protiv patrijarha Porfirija Perića. Optužbe se odnose na period kada je Perić bio mitropolit zagrebačko – ljubljanski. Vučić je na molbu novinara za komentar rekao da je potez slovenačkog tužilaštva “napad – jedan u nizu onih koji treba da ruši ono što je sveto u srpskom narodu, pa i u srpskoj državi”. Vučić je sva korupcionaška previranja i optužbe za kriminal u državi i crkvi objasnio kao napade na njega, vojsku i sada napad da se sruši patrijarh i srpska crkva.

Patrijarh se nije našao na tapetu jer je propovijedao jevanđelje ljubavi i borbu protiv nepravde. Naprotiv. Optužni prijedlog ljubljanskog tužilaštva se tiče krivičnog djela zlostavljanja na radnom mjestu (čl. 196 i 197) za koje se tereti i Crkvena opština Ljubljana kao pravno lice, jer je djelo u njeno ime i za njen račun vršio Porfirije kao tadašnji rukovodilac. Zaprijećena kazna za ovo djelo je do tri godine zatvora. Tužilaštvo optužuje Porfirija da je, u svojstvu mitropolita, prekršio prava zaposlenog paroha Željka Lubarde u Crkvenoj opštini Ljubljana u periodu od 2014. do 2017. god. i naložio da se Lubardi uruči otkaz ugovora o radu, navodno iz poslovnih razloga.

Tužilaštvo smatra da je  razlog otkaza osvetnički potez jer se Lubarda protivio premještaju u drugu parohiju. U izveštaju tužilaštva navodi se da je prvo planiran premeštaj u Novo Mesto, a zatim u Koprivnicu (Hrvatska). Premještaj nije bio posljedica objektivnih potreba službe, već subjektivnog razloga. Navodi se da je od oktobra 2014. Lubarda trpio psihičko nasilje, ponižavanje i nejednako postupanje. Razlog takvog postupanja Porfirija prema Lubardi je zbog njegove saradnje u krivičnom postupku protiv sveštenika Perina Boškovića. Slovenački državni organi su tada pronašli imovinu koja je smatrana sumnjivom – 848 hiljada eura. Na bankovnom računu koji je glasio na ime Boškovića blokirano je oko 441 hiljada eura. Boškovića je na kraju slovenački sud pravosnažno osudio zbog pronevjere crkvene imovine – tačnije 33,689 eura. Dobio je šest mjeseci zatvora, uslovno dvije godine.

Perić je pokušao zataškati pronevjeru, ali Lubarda nije bio kooperativan. “Porfirije je otvoreno zabranio da svjedočim na sudu”, rekao je Lubarda kome je zbog toga kasnije uručen otkaz. Nakon toga je ovaj sveštenik pokrenuo spor pred Radnim i socijalnim sudom u Ljubjani. Sud je u presudi od 9. januara 2020. utvrdio niz radnji koje predstavljaju mobing. SPC se žalio drugostepenom sudu i Vrhovnom sudu Slovenije. Vrhovni sud je 16. februara 2021. presudio u korist Lubarde da je bio žrtva zlostavljanja na radu i da mu SPC mora isplatiti 13 hiljada eura odštete.

Srbijanskom gospodaru sve navedeno “samo lijepo govori o našem patrijarhu, to je sve što mogu da vam kažem”. Onda nastavlja: “Ako nekad niste sigurni za koga treba da budete,… čijim delom da se ponosite i dičite, dovoljno je da pogledate šta oni koji nam nisu prijatelji, da ne kažem težu riječ, o nama govore”. Nakon što je Slovence proglasio za neprijatelje srpstva, Vučić se prebacio na Hrvate i kazao da je to što oni kude Porfirija “dovoljno zaslužuje poštovanje i čast u srpskom narodu, a da je sve jasno kakvo mišljenje treba da se ima o onima koje Hrvati hvale”. Potom se  prebacio na Kosovo: “ Nikada ne smijemo da zaboravimo martovski pogrom Srba na KiM 2004. godine. Ne treba nikome da se svetimo, ali  moramo da pamtimo”.

Po slovenačkoj presudi Vučićev patrijarh se i te kako osvetio nekooperativnom svešteniku. Bošković je puno bolje prošao. Nastavio je raditi bez ikakvih posljedica sve do penzije. Nije čak ni disciplinski odgovarao na crkvenom sudu. Teško i da bi mogao doći pred crkveni sud kad se vidi Porfirijev izbor za rukovodioca crkvenog suda sadašnje beogradsko – karlovačke mitropolije.

Od kada je sadašnji patrijarh došao na čelo SPC-a 2021.,  izabrano je čak 14 vikarnih (pomoćnih) episkopa. Porfirija trenutno opslužuje nevjerovatan broj od sedam vikarnih episkopa samo za njegovu Mitropoliju beogradsko – karlovačku.  Portal Nova.rs je nedavno objavio faksimile zapisnika o saslušanju tada maloljetnog svjedoka označenog inicijalima R.S. radi zaštite. On je svjedočio 2003. godine pred Opštinskim sudom u Vranju u okviru predmeta Ki br. 14/03. Isti predmet je u Opštinskom sudu u Nišu zaveden pod brojem K 247/03. R.S. je istražnim organima opisao susret u manastiru Prohor Pčinjski sa tadašnjim monahom i sadašnjim Porfirijevim vikarnim episkopom Aleksejem Bogićevićem. „Kada sam ušao u sobu i sagnuo se da pogledam posteljinu, tada me je Aleksej poljubio u vrat“ navodi svjedok koji je tim postupkom ostao zatečen. Dalje se navodi da mu je Bogićević „dao..neke gaćice i rekao da su mu male zbog njegovog polnog organa”. R.S. se požalio vranjskom episkopu Pahomiju Gačiću. Navodi se da mu je Pahomije obećao da će se o tome obaviti razgovor s Bogićevićem i da će Bogićević biti udaljen iz manastira.  Dalje svjedok opisuje kako je u decembru 1995., u prostorijama eparhije bio izložen seksualnom napastovanju od strane Pahomija. Nakon ovog događaja od R.S. je traženo da potpiše izjavu u kojoj se zaklinje  „na krst i Jevanđelje“ da se ništa od navedenog nije dogodilo i da nije bio izložen bilo kakvom zlostavljanju. Svjedok je to odbio.

Aleksej Bogićević je sada, osim pozicije vikara patrijarha i predsjednik Crkvenog suda Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Pedofilsku aferu vladike Pahomija je kasnije, po brojnim navodima, srpska vlada zataškala. Za seksualna napastvovanja niko nije odgovarao. SPC se uopšte nije oglašavala a kamo li sazvala crkveni sud da ispita navode. Dok je trajala pedofilska afera sa Pahomijem srbijanski patrijarh Irinej Gavrilović je došao u posjet mitropolitu crnogorskom Amfilohiju Radoviću sa kojim je već bio u nesaglasju po mnogim pitanjima. Malo prije toga je Amfilohije izazvao buru u javnosti zbog napada na Paradu ponosa koju je uporedio sa “sodomskim smradom” nakon čega su reagirale brojne NVO. Zajedno s tadašnjim patrijarhom je stigao i Pahomije vranjski koga je patrijarh vidno paradirao pored sebe, što je u crkvenim krugovima protumačeno kao poruka Beograda Amfilohiju da spusti loptu.   

Drugi Porfirijev vikarni episkop Nikon Cvetićanin je takođe ušao u fokus javnosti. Nedavno je objavljeno da je upisan kao vlasnik firme koja od njegovog dolaska na čelo preduzeća formalno posluje bez prihoda i sa gubitkom. Javno dostupni bilans stanja pokazuje da firma nema evidentiranu imovinu, nema potraživanja od kupaca, ne bilježi prodaju, a od gotovine ima svega 2.000 dinara. Istovremeno je u obavezi da vrati kratkoročni dug od više od pet miliona dinara, prema finansijskom izvještaju iz 2024. Firma je osnovana 2002. godine, i, po podacima Agencije za privredne registre (APR), nem nijednog zaposlenog. Registrovana je za proizvodnju deterdženata, sapuna, sredstava za čišćenje i poliranje.

Sinod (crkvena vlada) je  nedavno smijenio vladiku žičkog Justina Stefanovića. To je pravdano tvrdnjom da je Justin tobože neovlašćeno osnovao tri privredna društva i da je prikrivao njihovo poslovanje dok se on upisao kao stvarni vlasnik. Sajt APR-a negira navode Sinoda. Jednostavnom pretragom može se vidjeti da je vlasnik pomenutih firmi SPC – Eparhija žička. Justin je poznat kao kritičar režima Vučića. O smjeni Nikona za istu stvar za sada nema ni govora.

Sinod  se 5. marta sastao u Bijeljini (BiH). Do sada je bez presedana da se crkvena vlada sastaje van Srbije. Sastanak je održan u raskošnoj palati koju je izgradio episkop Vasilije Kačavenda, akter navodnih silovanja maloljetnika, i drugih homoseksualnih afera. I sami episkopski dvor je bio mjesto homoseksualnog orgijanja po snimcima koji su objavljeni prije nego će Kačavenda biti skrajnut u penziju, uz sve privilegije. Na sajtu Patrijaršije nije objašnjeno zašto je tamo bio sastanak osim da su „razmatrana tekuća pitanja iz života SPC-a”. Član Sinoda od prošle godine je i lojalista braće Vučić, episkop budimljansko – nikšićki Metodije Ostojić. Navodno se priprema i materijal za Arhijerejski sabor u maju gdje bi se moglo desiti da se Mitropolija crnogorsko – primorska (čiji arhijerej Joanikije Mićović je takođe neposlušan Vučiću) skrati još za manastir Ostrog i Boku Kotorsku. Tako se liši većine finansijskih prihoda.

Vučićevi režimski mediji udaraju na sve bubnjeve da Srbija dobija moćne supersonične kineske rakete CM-400 od kojih se , po kazivanju njegovih propagandista,  tresu gaće Hrvatima i svima drugima.

Srbija postaje velesila Evrope, dok će komunističke kineske rakete braniti gospodara i njegovog patrijarha. I zataškati sve prljavštine režima.

   Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ ZORANA BRAUNOVIĆA, BIVŠEG NAČELNIKA KOLAŠINSKE POLICIJE: Nepodobni profesionalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok mediji bliski prethodnom režimu vode negativnu kampanju protiv Braunovića, sadašnji bezbjednosni vrh bivšeg komandira drži na ledini neutemeljenih sumnji i još sumnjivijih pocesa. Sve kunući se u profesionalizaciju policije i „čišćenje“ spornih kadrova prethodnog režima. „Ničiji“, nigdje nijesu dobro došli

 

 

Zoran Braunović, bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti Kolašin uputio je početkom mjeseca zahtjev Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije MUP-a, tražeći da se izvrši potpuni nadzor slučaja koji kolašinsko tužilaštvo vodi protiv njega i dvoje službenika tamošnje policije. To je jedna u nizu urgencija i zahtjeva koje je Braunović uputio gotovo svim institucijama u zemlji, tražeći da se utvrdi istina. Institucije ćute, ostavljajući  bivšeg načelnika, svojevremeno nagrađenog kao najboljeg  komandira policije u Crnoj Gori, javnim sumnjama, medijskoj propagandi  i više nego sumnjivim procesima.

Braunović je više puta bio na meti prethodnog režima, a nedavno se ponudio da svjedoči pred Anketnim odborom Skupštine o slučaju „crne trojke“, priči o nasilju i pritisku na kritičare u vrijeme bivše vlasti. Parlament ponudu još nije prihvatio, uprkos tome što je slučaj razmatran na Anketnom odboru, a vlast ga prilično medijski i politički eksploatisala. Nakon svjedočenja bivšeg visokog policijskog funkcionera Milana Paunovića u parlamentu o slučaju „crne trojke“, mediji iz kruga bivšeg režima vodili su negativnu kampanju protiv Braunovića, kao potencijalnog svjedoka. Upravo se pozivajući  na postupak koji vodi kolašinsko tužilaštvo protiv njega po anonimnoj prijavi, zbog obračuna  prekovremenih sati.

Aktuelni vrh bezbjednosnog sektora Braunovića je ostavio na ledini neutemeljenih sumnji, dok se deklarativno bori za profesionalizaciju policije i „čišćenje“  spornih kadrova prethodnog režima. Opozicija, civilni sektor i struka sve češće problematizuju iskrenost te deklarativne politike, optužujući ih za politizaciju  i stavljanje policije pod kontrolu jedne partije. U takvom konceptu, ničiji nijesu dobrodošli.

Braunović je bio i jedan od kandidata za šefa Uprave policije u punom mandatu, ali je povukao kandidaturu, nakon što je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović  javno proglasio novog šefa i prije okončanja konkursa. Dan prije nego što je  uputio zahtjev unutrašnjoj kontroli, početkom ovog mjeseca, Braunović je uputio urgenciju i ministru Šaranoviću,  kao „posljednji pokušaj“ da se stvar riješi unutar kuće. Na prethodne slične zahtjeve nije dobio odgovor.

„Podsjećam da sam zajedno sa kolegama označen i faktički optužen za postupanja koja su vršena uz nadzor i saglasnosti nadležnih struktura MUP-a i Uprave policije. Smatram da je potpuno i nepristrasno utvrđivanje činjenica jedini način da se zaštiti zakonitost sistema i profesionalni integritet službenika“, navodi se u tom dopisu. Bivši načelnik kolašinske policije ukazuje i da su nakon njegovog ranijeg obraćanja ministru uslijedile radnje koje smatra  neuobičajenim i zabrinjavajućim.

„Preko pomoćnika direktora Dragana Gorovića, a putem koordinatora OKC Milana Delića, inicirane su pojačane i svakodnevne kontrole, uz poruke koje su se mogle shvatiti kao pritisak na službenike u pogledu eventualne solidarnosti sa mnom. Takvo postupanje doživljavam kao dodatni vid institucionalnog pritiska“, konstatuje u dopisu Šaranoviću.

Braunović je smijenjen prošlog ljeta. Prethodno je unutrašnja kontrola, pa kolašinsko tužilaštvo, odnosno tužiteljica Maja Šćepanović,  pokrenulo istragu o obračunu prekovremenih, noćnih i prazničnih sati  protiv njega , službenice OB Kolašin Ljubice Bojić i komandira Vanje Miletića, iako su oni, kao i ostali u kolašinskoj policiji, isplaćivani na isti način, po obračunima koje je prethodno odobrilo Ministarstvo unutrašnjih poslova. Miletić je u međuvremenu izuzet iz optužnog predloga. Monitor je imao uvid u svu dokumentaciju. Tužilaštvo je, pri tom, postupalo po anonimnoj prijavi.

U međuvremenu, Braunović je raspoređen u Operativno komunikacioni centar(OKC), ali je to rješenje poništeno. I nije donešeno novo.

U zahtjevu koji je bivši kolašinski načelnik uputio Unutrašnjoj kontroli MUP-a početkom ovog mjeseca traži se da to odeljenje utvrdi da li je obračun prekovremenih, noćnih i prazničnih sati izvršen u skladu sa zakonima, podzakonskim aktima i instrukcijama MUP-a i da li za svaki mjesec postoji odluka nadležnog organa kojom se odobravaju ti sati. Traži se i da se provjeri da li za svaki od tih mjeseci postoji obrazloženje, i da li se ono razlikuje za Braunovića, Ljubicu Bojić i Vanju Miletića u odnosu na druge službenike. Kao i da li su u proceduri obračuna pribavljene sve saglasnosti nadležnih rukovodilaca. U zahtjevu se posebno insistira da se utvrdi da li se obrazloženje razlikuje u odnosu na službenicu Ljubicu Bojić. Ona je takođe nagrađivana službenica policije. Svake godine ocijenjena odličnom ocjenom. Kada su u pitanju prekovremeni sati, nije ni bila u poziciji da njima manevriše mimo nadležnih.  Istovremeno, tužiteljica Šćepanović vodi istragu protiv njenog supruga, iako je sud donio dvije oslobađajuće presude.  Njen suprug, takođe službenik policije, pod istragom je šest godina, a tri godine suspendovan.

U dopisu koji je početkom marta Braunović uputio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Mrkoviću objašnjavaju se detalji anonimne prijave na osnovu koje tužilaštvo još vodi istragu.

„U anonimnoj prijavi, pored drugh netačnih navoda, navodi se da smo navodno oštetili budžet za desetine hiljada eura. Međutim, iz dostupne dokumentacije proizilazi da je službenica Ljubica Bojić, čije se ime posebno pominje u prijavi, za šest mjeseci ostvarila osnovnu zaradu u iznosu od 719 eura, a ukupno za navodno šest spornih mjeseci primila 928 eura po osnovu dodatka za rad“, navodi bivši načelnik policije u dopisu Markoviću.

„Napominjem da isti tužilac već šest godina vodi postupak protiv supruga iste službenice, iako su prethodno donijete oslobađajuće presude, a on se nalazi u statusu suspenzije tri godine. Takve okolnosti mogu kod nepristrasnog posmatrača stvoriti utisak selektivnog postupanja“, navodi se dalje u dopisu VDT.

Isto tužilaštvo odbacilo je nedavno prijavu protiv Braunovićevog prethodnika, Milije Vukanovića, uprkos tvrdnjama dvojice kolašinskih policajaca – da im je Vukanić kao načelnik naređivao da sa magistralnog puta koji prolazi kroz taj grad sklanjaju saobraćajne patrole, kako bi prošli nečiji kamioni. Vukanović je sada u penziji. Rukovoditeljka ODT Kolašin Maja Šćepanović medijima je saopštila  da je prijavu odbacila “jer u radnjama prijavljenog nema elemenata bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja”.

Braunović je istom tužilaštvu uputio zahtjev da mu se dostavi informacija zbog čega to tužilaštvo nije postupalo više mjeseci po prijavi koju je podnio protiv NN lica, autora anonimne prijave, za lažno svjedočenje.

Monitor je kontaktirao Braunovića, ali je on obrazložio da ga u tome sprječava Zakon o unutrašnjim poslovima. „Ali sve ću reći na odboru, uz dokaze“, kazao je.

„Ništa nas ne zaustavlja da u ovoj borbi istrajemo i ispunimo obećanja koja smo dali – čiste institucije koje će da grade zdravu Crnu Goru”, saopštio je prije koji dan Aleksa Bečić, lider Demokrata i potpredsjednik Vlade. Dok njegovi kadrovi u policiji, pod parolom čišćenja institucija, čiste i profesionalce. Jer su ničiji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZABILJEŽEN ISTORIJSKI MINIMUM ROĐENE DJECE U CRNOJ GORI: Demografski alarm koji nema ko da čuje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Negativni demografski trend u Crnoj Gori traje od 1991. godine, a prošle godine zabilježen je istorijski minimum rođene djece. Ukoliko se postojeće tendencije nastave, do 2070. godine demografska struktura Crne Gore mogla bi biti značajno izmijenjena. Stručnjaci upozoravaju da bi udio stanovništva starijeg od 65 godina mogao dostići više od 40 odsto ukupne populacije. Rješenje vide u sveobuhvatoj strategiji izgradnje društva u kom mladi vide perspektivu

 

 

Od januara do decembra protekle godine u Crnoj Gori rođeno je 6.910 djece, pri čemu je broj rođenih dječaka i djevojčica gotovo izjednačen, podaci su Monstata. Ovi preliminarni statistički pokazatelji ukazuju na zabrinjavajuću činjenicu da je riječ o najmanjem broju rođenih otkako se u zemlji sistematski prati vitalna statistika.

,,Taj podatak predstavlja ozbiljan demografski alarm i potvrdu dugoročnog pada nataliteta u Crnoj Gori i ukazuje na brojne strukturne promjene u stanovništvu u Crne Gore’’, naglasila je za TV Podgoricu mr Mileva Brajušković – Popović, iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije. Ocijenila je da je to upozorenje da se dugogodišnji trend smanjenja populacije – nastavlja.

Iz ovog ministrstva saopštili su da je je od 1991. stopa ukupnog fertiliteta pala ispod 2.1. U prevodu, u Crnoj Gori već duže od tri decenije ne obezbjeđuje se ni prosta reprodukcija, odnosno zamjena generacija.

,,Ovaj podatak predstavlja ozbiljan demografski signal koji zahtijeva dublju analizu i pažnju javnosti, stručne zajednice i donosilaca odluka”, upozorava za Monitor demograf, prof. dr Miroslav Doderović.

On objašnjava da pad broja rođenih nije izolovan fenomen jedne godine, već dio dugoročnog trenda smanjenja nataliteta. Ukupna stopa fertiliteta u Crnoj Gori iznosi oko 1,7–1,8 djece po ženi, što je znatno ispod nivoa potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva (oko 2,1). Kao i u većini evropskih država, stopa fertiliteta u zemlji je već duže vrijeme ispod tog nivoa, što znači da se  stanovništvo dugoročno smanjuje, a starosna struktura populacije mijenja se u pravcu povećanja udjela starijih generacija.

Iz Društva statističara i demografa Crne Gore navode da je kratak zaokret u kontinuiranom padu nataliteta zabilježen između 2006. i 2009. godine, kada je broj novorođenih dostigao 8.642 u 2009. godini, što je 1.700 novorođenih više nego danas, odnosno približno 25 odsto više nego u 2025. godini. Još jedan kraći period rasta bilježi se između 2012. i 2015. godine, dok se od 2016. godine broj rođenih smanjuje gotovo svake godine.

,,Uzroci ovakvog trenda mogu se objasniti kombinacijom demografskih i društvenih faktora. Dugoročni pad nataliteta prvenstveno je povezan sa emigracijom mladog stanovništva, odlaganjem roditeljstva i smanjenjem broja žena reproduktivne dobi. S druge strane, kratkotrajni porasti broja rođenih, poput onog između 2006. i 2009. godine, mogu se objasniti povoljnijom demografskom strukturom u tom momentu. Međutim, tome je vjerovatno doprinijela i društveno-ekonomska atmosfera optimizma nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, što je kod dijela mladih porodica moglo podstaći odluku o rađanju djece, ali i usporiti emigraciju mladog stanovništva”, kaže za Monitor dr Gordana Radojević iz Društva statističara i demografa Crne Gore.

Od 2016. ponovo je prisutan kontinuirani godišnji pad nataliteta, iako je taj period obilježen povećanim izdvajanjem za majke sa troje i više djece, kao i značajnim rastom prosječnih zarada. ,,Iskustvo nas uči da kretanje nataliteta ne zavisi isključivo od ekonomskih faktora, već i od šireg skupa demografskih i društvenih promjena, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou, koje utiču na odluke o roditeljstvu, ali i na odluke mladih ljudi o tome u kojoj državi će živjeti i raditi”, kaže Radojević.

Doderović navodi da demografska kretanja treba posmatrati u širem kontekstu ukupnih ekonomskih, socijalnih, političkih, bezbjednosnih i kulturoloških okolnosti. ,,Među najčešće identifikovanim uzrocima pada nataliteta navodimo nekoliko međusobno povezanih faktora. Prije svega, riječ je o ekonomskoj nesigurnosti i rastućim troškovima života, koji značajno utiču na odluku o roditeljstvu. Snažan uticaj ima i kontinuirano iseljavanje mladog i radno sposobnog stanovništva. Sve prisutniji je i trend kasnijeg stupanja u brak i roditeljstvo, što skraćuje reproduktivni period i utiče na manji broj djece po porodici. Dodatni problem predstavlja nedovoljno razvijen sistem institucionalne podrške porodicama, koji se ogleda u nedostatku vrtića, ograničenim stambenim mogućnostima za mlade porodice i otežanom usklađivanju profesionalnih i porodičnih obaveza”, navodi Doderović.

Demografske projekcije za Crnu Goru ukazuju da će se negativni trendovi vjerovatno nastaviti i u narednim decenijama. Iz Duštva statističara i demografa ističu da savremene međunarodne migracije sve više utiču na lokalnu demografsku sliku, pa su dugoročne promjene teško potpuno predvidive. Navode da ratovi, klimatske promjene i druge krize mogu u kratkom periodu značajno promijeniti broj i strukturu stanovništva. Kao primjer toga uzimaju početak rata u Ukrajini 2022. godine, kada se u jednom trenutku broj ljudi koji borave u Crnoj Gori povećao i do oko 100.000, što je imalo vidljiv uticaj na ukupnu populaciju i ekonomske tokove.

,,Ono što se može očekivati sa mnogo većom sigurnošću jeste da će se broj državljana Crne Gore koji žive u zemlji nastaviti smanjivati, prije svega zbog emigracije mladog stanovništva”, ističe Radojević.

Preciznih podataka nema, ali projekcije govore da u inostranstvu živi preko pola miliona ljudi porijeklom iz Crne Gore.

Ukoliko se postojeće tendencije nastave, demografske projekcije govore da bi do 2070. demografska struktura Crne Gore mogla biti značajno izmijenjena. Doderović objašnjava da bi u takvom scenariju udio stanovništva starijeg od 65 godina mogao dostići više od 40 odsto ukupne populacije, dok bi ukupni broj stanovnika bio znatno manji (100 000) nego danas. ,,Takva demografska slika imala bi ozbiljne posljedice po funkcionisanje društva i ekonomije. Procjene ukazuju da bi domaćoj privredi u narednim decenijama moglo nedostajati više desetina hiljada radnika kako bi se održala stabilnost ekonomskog sistema”, kaže Doderović.

Demografi se slažu da kada je riječ o pokušajima da se negativni trendovi ublaže, određene mjere postoje, ali one uglavnom imaju ograničen domet, te da u Crnoj Gori nema ozbiljnih i dugoročnih politika koje se sistemski bave ovim pitanjem.

Lokalne samouprave su prethodnih godina uvodile skromne finansijske podrške porodicama, naknade za novorođenu djecu i mjere koje se odnose na roditeljska prava. Doderović smatra da je sve to  nedovoljno,neodgovorno,skromno,i nefikasno, te da većina takvih mjera, ukoliko nijesu dio šire i dugoročne strategije, ne mogu značajnije promijeniti demografske tokove.

,,Postoje pojedinačne mjere i finansijski podsticaji, ali su one često fragmentirane i vezane za političke cikluse. Iako je ova Vlada najavila izradu Strategije demografskog razvoja za period 2027–2037., taj proces je pokrenut tek nedavno, i to posljednjoj godini mandata Vlade, zbog čega ostaje pitanje da li će ona predstavljati zaista dugoročan razvojni dokument ili samo pokušaj da se demografska pitanja ponovo otvore uoči narednih izbora”, ističe Radojević.

Višedecenijska demografska kriza nije samo pitanje niskog nataliteta, ističe Doderović. Smatra da je ona rezultat istovremenog djelovanja tri negativna procesa: niske stope fertiliteta, povećane smrtnosti i intenzivne emigracije. On naglašava da se ovaj problem ne može riješiti parcijalno, već je potrebna ozbiljna, sveobuhvatna i dugoročna državna strategija.

,,Prije svega, država mora prestati da demografiju tretira kao temu za povremene političke izjave i da je konačno postavi u središte razvojnih politika. Neophodno je obezbijediti sistemsku podršku porodicama sa djecom, razvijati dostupnu mrežu vrtića i predškolskih ustanova, omogućiti subvencionisano stanovanje za mlade, unaprijediti uslove rada i bolje uskladiti profesionalni i porodični život. Jednako je važno jačati obrazovni i zdravstveni sistem, posebno u manjim sredinama, i kreirati uslove koji će smanjiti odlazak mladih iz  Crne Gore”, ističe Doderović.

On naglašava i da se važan segment tih mjera odnosi i na unapređenje rodne ravnopravnosti. Iskustva brojnih zemalja pokazuju da su stope fertiliteta više tamo gdje postoji bolja podrška roditeljima, ravnopravnija raspodjela porodičnih obaveza i veća usklađenost rada i roditeljstva. ,,To znači da demografska politika ne može biti uspješna bez snažnije zaštite porodice, ali i bez jačanja položaja žena na tržištu rada i unutar porodičnog života”, kaže Doderović.

Demografi tvrde da projekcije za Crnu Goru jesu ozbiljne i upozoravajuće, ali nijesu nepromjenjiva sudbina. ,,Negativni trendovi mogu se ublažiti samo ukoliko država bude djelovala odgovorno, planski i dugoročno. Ključni izazov nije samo povećati broj rođenih, već izgraditi društvo u kojem mladi vide perspektivu, žele da ostanu i u kojem imaju realne uslove da planiraju porodicu i budućnost. Bez toga, demografski pad će se nastaviti, a njegove posljedice će biti sve teže za čitavo društvo”, zaključuje Doderović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo