Povežite se sa nama

INTERVJU

SLOBODAN VASKOVIĆ, BLOGER I NOVINAR IZ BANJALUKE: Anticivilizacijski potez Vlade RS

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vlada Republike Srpske stavila je prije nekoliko dana van snage Izvještaj Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, sačinjen u Banjaluci 2004. godine. Kakve će to posljedice izazvati u BiH?
VASKOVIĆ: Takav necivilizacijski akt ne može promijeniti činjenice, koje su presuđene kroz procese pred dva međunarodna suda. Samim tim taj akt je besmislen sa aspekta njegove međunarodne, ali i domaće validnosti. Ovdje je riječ o najjezivijem mogućem spinu, koji je najštetniji po narod, čije su vlasti takav akt donijele.

Taj postupak Vlade RS najteži je udarac Srbima zadan od rata naovamo, jer cijeli narod, voljom neodgovornih, takozvanih političara, vraća u period prije dešavanja u Srebrenici 1995. godine, koja su, nažalost, završila genocidom. Ujedno je on najodvratnija moguća zloupotreba bošnjačkih žrtava u Srebrenici, ali i srpskih žrtava u tom kraju.

To je suštinska poruka suludog, antinarodnog i anticivilizacijskog poteza Vlade RS, čiji su kratkoročni ciljevi uzimanje političkih predizbornih poena na najmorbidniji mogući način, a srednjoročni i dugoročni potpuna destabilizacija i BiH i regiona, kako bi se vladajuća interesna skupina na svaki način održala na vlasti.

U svakom slučaju, biće teških posljedica i po BiH, ali i po Srbe kao narod. I po Republiku Srpsku, jer je učinjeno nešto što se nikako nije smjelo učiniti. Nema kolektivne krivice ni za jedan zločin, to je naglašeno u svim presudama međunarodnih sudova, a sada imamo situaciju da tzv. srpsko rukovodstvo pokušava nametnuti kolektivnu krivicu narodu koji vodi. I, što je najtragičnije, polazi im to za rukom!

MONITOR: Vlada RS je najavila da će formirati nezavisnu međunarodnu komisiju koja će “na objektivan i nepristrasan način” utvrditi stradanja svih naroda na području srebreničke regije u periodu od 1992. do 1995. godine…
VASKOVIĆ: Niko Vladu RS nije sprečavao da formira kakvu god hoće komisiju u prethodnih 12 godina, koliko je ova vlast “u sedlu”, ali to nisu učinili, jer ih to nije interesovalo. Dvanaest godina nije malo i mogli su utvrditi, da su htjeli, svaku žrtvu – i bošnjačku i srpsku i bilo koje druge nacionalnosti. Međutim, nisu imali vremena – imali su razvijene poslove pljačke RS i druge izborne džokere. Sada ih više nemaju i posegnuli su za, po narod, najopasnijim mogućim sredstvom – negiranjem presuda dva međunarodna suda. To je postupak bez presedana, unaprijed osuđen na propast.

Iako sračunat za ponovno sijanje mržnje među narodima, pa i izazivanje oružanih incidenata i sukoba, vjerujem da postoje snage koje to mogu spriječiti. A to su garanti Dejtonskog sporazuma. Ukoliko oni to ne učine, onda smo na pragu novog rata. Isto tako postupak Vlade RS – povlačenje Izvještaja Komisije, treba gledati i u svjetlu globalnog sukoba Zapada i Rusije, koji se dijelom odvija i na prostoru BiH, kao što se odvija i u cijelom regionu. Lično smatram da je ovakav anticivilizacijski postupak banjalučkog režima potaknut iz Moskve.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik kaže da je povod ali ne i razlog za povlačenje Izvještaja „pokušaj ‘hladnog’ progona još 21.000 Srba”, koliko ih se našlo „nimalo objektivno, na spisku koji je Udruženje majki Srebrenice dostavilo njemačkom državnom tužiocu”. Je li u pravu?
VASKOVIĆ: Milorad Dodik je lažov bez presedana. Zna se ko je nadležan za procesuiranje ratnih zločina na području BiH. Dodik je nekada bio ultrapragmatik, a danas je ultraizgubljen u vremenu i prostoru i jedino što on želi jeste da, ne pitajući za cijenu, opstane na političkoj sceni RS.

Nažalost, jedan dio naroda je uspio ubijediti da na Planeti postoji samo RS ili da je, u najgorem slučaju, RS alpari svjetskim velesilama. Takva politika već proizvodi ogromne posljedice po sam narod, koje su ništa šta će tek da uslijedi. Sam Dodik i njegova sudbina su manje bitni u tom velikom krahu koji slijedi i koji je neminovan.

MONITOR: Dodik je izjavio da će u novi izvještaj biti upisan svaki Bošnjak koji je stradao, dodajući da je istina „da je od 3,5 do četiri hiljade sahranjenih na mezaru i u Potočarima 50 odsto vojnika i da je to pretvoreno u vojno groblje, a ne groblje civilnih žrtava rata, kako to oni prikazuju”…
VASKOVIĆ: Budimo ozbiljni za razliku od Dodika. Genocid se ne presuđuje zbog broja nastradalih, ubijenih…, već ako se dokaže namjera istrebljenja.

Ako se dokaže da postoji namjera istrebljenja, onda se genocid može presuditi i za ubistvo jednog jedinog čovjeka. Dodik samo manipuliše, jer zna da nije narod ni pravni stručnjak, a ni analitičar da može razlučiti svaku nijansu njegovih ogavnih laži. Uz gotovo pa potpunu kontrolu medija u RS, smatra da će mu te morbidne, blasfemične manipulacije donijeti izbornu pobjedu.

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da je za povlačenje Izvještaja glasala i opozicija?
VASKOVIĆ: Opozicija nije glasala za povlačenje Izvještaja, već je glasala za povlačenje nekih njegovih dijelova koji su u međuvremenu dokazani kao netačni. Druga bitna stvar jeste da Narodna skupština u slučaju Izvještaja nije imala o čemu da glasa, jer taj Izvještaj nije ni donijela niti je on ikada bio neka od tački dnevnog reda na bilo kom zasjedanju parlamenta, otkako je Izvještaj donešen. Samim tim, sve što je parlament odlučio ima status ništavnog. Treća i najbitnija stvar – Vlada RS, preciznije lična alatka Milorada Dodika, je povukla kompletan Izvještaj i ne postoji ni minimum šansi da se sakriju iza Narodne skupštine ili opozicije, što je bio cilj Milorada Dodika.

Da bih bio do kraja precizan – smatram da opozicija uopšte nije trebala da prisustvuje toj besmislenoj i apsurdnoj sjednici parlamenta na kojoj je Narodna skupština raspravljala o povlačenju nečega za šta nije nadležna, niti je učestvovala u donošenju tog izvještaja.

MONITOR: Da li se povlačenje Izvještaja može dovesti u vezu sa prikupljanjem političkih poena pred oktobarske izbore?
VASKOVIĆ: Apsolutno, to sam već pojasnio. Ali njene implikacije su daleko dublje od skupljanja poena, dugoročno negativne po Srbe kao narod i veoma veoma opasne po mir u cijelom Regionu.

MONITOR: Pokušaji da se odbace ili dopune izvještaji o Srebrenici dio su širih napora da se revidiraju činjenice iz prošlih ratova, poriče istorija i politizuje tragedija – upozorio je Stejt Department povodom zaključaka Narodne skupštine RS…
VASKOVIĆ: Rekao bih da je to prilično precizna ocjena.

MONITOR: Kako je reagovano u Federaciji BiH?
VASKOVIĆ: Logično, bošnjački političari su oštro osudili odbacivanje izvještaja Komisije za Srebrenicu. Ipak, čini se da se ovaj put nisu “upecali” na Dodikovu udicu, već su reakcije, iako vrlo jasne u pogledu činjenice da nikakva odluka institucija RS ne može promijeniti kvalifikaciju koju su o zločinu u Srebrenici dali međunarodni sudovi, bile umjerene, pa nije došlo do “domino efekta” međusobnih optužbi koje je Dodik očekivao. Uglavnom su reagovali bošnjački političari koji su nosioci određenih funkcija u RS. Hrvatski političari, prije svega oni iz HDZ BiH, nisu se uopšte oglašavali, čime su dali za pravo Dodikovim potezima.

MONITOR: Vi ste na svom blogu napisali o Dodiku i ovo: „Svakom zlu dođe kraj, pa će i ovom koje vlada u RS”! Kakve su šanse da na oktobarskim izborima Dodika i njegovu stranku porazi opozicija?
VASKOVIĆ: Šanse su realne, dezorijentisanost režima je golom rukom opipljiva i jasno vidljiva, ali Dodik se neće predati ni po cijenu krađe izbora, pa ni po cijenu žrtava. Uostalom, zato je i povukao Izvještaj, računajući na potpunu radikalizaciju situacije, pa i žrtve. Uz to, već je pokrao izbore 2014., ali opozicija, nažalost, tada nije reagovala, već je prihvatila da bude pokradena. Vidjećemo da li će to dozvoliti i u oktobru 2018.? Nadam se da neće.

MONITOR: Vlada RS je odbacila kao “neustavne i nezakonite pokušaje Ministarstva sigurnosti i drugih institucija BiH da rasporede pripadnike drugih bh policijskih agencija u BiH na teritoriji RS” i Ministarstvu unutrašnjih poslova naredila da ih spriječe “svim raspoloživim sredstvima”. Može li zbog svih tih Vladinih odluka doći do sukoba u BiH?
VASKOVIĆ: Migrantska kriza u BiH ne postoji ni približno u onom obimu u kojem se želi prikazati, posebno u RS. Sve su to predizborna ispaljivanja balona ultraminorna u odnosu na ključnu temu našeg razgovora – povlačenje Izvještaja Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, sačinjenog u Banjaluci 2004. godine

Ogavna manipulacija

MONITOR: Sapšteno je da Vlada formira i nezavisnu međunarodnu komisiju koja će ispitati i sačiniti izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine.
VASKOVIĆ: Prije odgovora, želim naglasiti da ukoliko ne priznajete žrtve drugih naroda ne možete očekivati ni priznavanje sopstvenih. Ukoliko negirate zločine pojedinaca iz sopstvenog naroda kako možete očekivati da drugi priznaju zločine nad vašim narodom.

Kultura zločina postupcima kao što je povlačenje Izvještaja nastavlja da se njeguje, razvija, daje joj se na snazi, što kratkoročno može donijeti možda neki izborni poen, ali je dugoročno pogubno po interese naroda. Što se tiče Komisije za Sarajevo – opet je na odgovor isto pitanje – šta se čekalo 12 godina, od kojih su osam na vlasti bili oni koji Banjalukom i RS haraju 12 godina?!

I taj postupak je predizborni trik, ogavna manipulacija, bez ikakve suštine.

Bilo bi dobro da se formira Komisija koja će ispitati sva stradanja, naravno i stradanja Srba u Sarajevu, ali ona mora biti potpuno objektivna i imati saglasnost svih političkih subjekata u BiH. Sve izvan toga je politizacija tragedija, kako naroda u cjelini, tako i pojedinačnih i zloupotreba tih tragedija u lične svrhe organizovanih kriminalnih grupa koje vladaju u RS. I ne samo u RS, već i u Federaciji BiH.

Dragičevića je ubila policija

MONITOR: Zašto se po Vašem mišljenju „mjera očaja u kojima se nalaze institucije RS može okarakterisati kao Bezdan”?
VASKOVIĆ: Zato što institucije RS ne postoje. One su tek forma i to posve demolirana. Sva vlast je iz njih isisana i prebačena u ruke interesnih grupa i zločinačkih organizacija svih kalibara koje su stvarna vlast u ovom entitetu. I koje ubijaju djecu, kao što su ubile Davida Dragičevića, i, što je najjezivije, javno pokušavaju prikriti ubistvo. To je najgnusniji postupak u posljednjoj deceniji u Evropi. Davida Dragičevića, mladića od 21. godinu, ubili su pojedini pripadnici policije, svi to znaju, a vrh MUP-a RS i nadležno Tužilaštvo najaktivniji su sudionici prikrivanja ubica i naručilaca ubistva. Jasno je da je sistem koji je stvorio Dodik i njegova stranačka legija najveći neprijatelj naroda, RS, BiH i regiona.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo