Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADAN TABAŠ, PREDSJEDNIK ODBORA ZA DIGITALNU TRANSFORMACIJU ASOCIJACIJE MENADŽERA CRNE GORE: Digitalna pismenost pravi put u budućnost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta se podrazumijeva pod digitalnom, odnosno informatičkom pismenošću? Koliki je procenat građana u Crnoj Gori informatički pismen, odnosno koristi aplikacije word, excell, internet?
TABAŠ: Informatička pismenost podrazumijeva skup znanja i vještina koje omogućavaju korišćenje personalne računarske opreme (PC, notebook, tablet) i osnovnih aplikacija (programa, softvera) za zadovoljavanje ličnih ili poslovnih potreba. Na osnovnom nivou to bi bila upravo ona znanja pomenuta u Vašem pitanju. Ali to nikako nije dovoljno. Treba da težimo standardu u kome digitalna pismenost podrazumijeva stavljanje IT-a u funkciju zadovoljavanja većine naših potreba za informisanošću, komunikaciji sa organima državne i lokalne uprave, sa bankama i realizaciju prava i obaveza koja iz toga proističu. Bojim se da smo u ovom trenutku daleko od tog nivoa digitalne pismenosti, ali znam da on nije nedostižan. Prema podacima MONSTAT-a za 2017. godinu oko 70 odsto domaćinstava imalo je PC računar i/ili notebook, a oko 70 odsto posjeduje mobilne uređaje i isto toliko ima pristup internetu. Ovo je zaista dobra osnova, ali teško je reći koliki procenat naše populacije je „informatički pismen”. Radije bih to mjerio na osnovu ovih podataka i činjenice da se u anketi MONSTAT-a od 82-96 odsto populacija između 16 i 54 godine izjasnilo da svakodnevno koriste računar. Zanimljivo je i da samo 30 odsto anketirane populacije misli da ne posjeduje dovoljna znanja u IT-u.

MONIOTOR: Može li se reći da su informatički pismeni svi oni koji koriste društvene mreže?
TABAŠ: Od mlađih od 24 godine čak 96 odsto svakodnevno koristi IT tehnologiju. Ovo bih ipak uzeo sa rezervom, jer iskustveno znam da, posebno tinejdžeri, korišćenje IT tehnologija svode na komunikaciju posredstvom društvenih mreža i praćenje internet sadržaja. Ovo je dobar preduslov, ali ne bih ga prihvatio kao apsolutnu digitalnu pismenost već samo kao osnov za njen razvoj.

MONITOR: U kojim je crnogorskim opštinama najveći procenat kompjuterski pismenih?
TABAŠ: Regionalna podijeljenost u ekonomskom razvoju u Crnoj Gori neminovno se odrazila i na različitost nivoa digitalne pismenosti. Ovaj stav sam formirao na osnovu dugogodišnje analize IT tržišta u Crnoj Gori, ali i na osnovu podataka o internet penetraciji po gradovima i regionima koja se kreće od 57 odsto na sjeveru, preko 70 odsto u centralnoj regiji do 85 odsto na jugu (primorju). Nažalost, stepen primjene IT tehnologija direktno je srazmjeran i ekonomskoj razvijenosti i bogatstvu sredine i pojedinaca u njoj.

MONITOR: Gdje se Crna Gora nalazi po informatičkoj pismenosti u regionu?
TABAŠ: Ovo je vrlo kompleksno pitanje i treba ga sagledati iz raznih uglova. Kao prvo ne bih govorio o informatičkoj pismenosti izolovano, već o stepenu razvoja informacionog društva što je znatno kompleksniji okvir u kome je IT pismenost potreban, ali ne i dovoljan uslov.

Osnovne pretpostavke za razvoj informacionog društva su: razvoj, raspoloživost i dostupnost telekomunikacione infrastrukture, odnosno njenih segmenata koji omogućavaju internet pristup; razvoj i dostupnost servisa državne uprave, lokalnih samouprava i banaka, kao i kompanija iz domena proizvodnje, trgovine, turizma i drugih uslužnih djelatnosti namijenjenih građanima i privredi; unaprijeđivanje i prilagođavanje pravnog okvira dinamičnim promjenama koje donosi digitalizacija; intenzivan razvoj ljudskih resursa, dinamične promjene obrazovnog sistema i stalna edukacija građana i kompanija i kontinuirana promocija informacionog društva i razvoj IT sektora u Crnoj Gori.

Dakle, vrlo kompleksan skup koji u svim elementima uključuje kao preduslov informatičku pismenost.

Kad govorimo o internet pristupu, u Crnoj Gori je raspoloživost tih servisa vrlo dobra kod svih provajdera ovih usluga, ali je po mišljenju značajnog broja građana i kompanija cijena njima adekvatnih servisa i paketa visoka u odnosu na region, a samim tim smanjuje se njihova dostupnost. S druge strane, servisi državne uprave su u razvoju. Portal e-uprave građanima nudi veoma veliki broj servisa, istina na osnovim nivoima razvoja, ali je činjenica da se i tako razvijeni servisi jako malo koriste. Kod servisa e-uprave obično se koristi pet nivoa – od prvog koji podrazumijeva davanje informacija, drugog koji omogućava preuzimanje neophodnih obrazaca, trećeg posredstvom kog podnosite te obrasce institucijama, preko četvrtog koji već omogućava interakciju sa institucijom do najvišeg petog koji svim građanima omogućava personalizovane portale pomoću kojih digitalno upravljaju većinom svojih prava i obaveza u komunikaciji sa okruženjem. Nažalost, kod nas su servisi za sada prvog i drugog, ređe trećeg nivoa, ali moram ponoviti – ni takvi se ne koriste dovoljno i u kapacitetu koji imaju. Mislim da su razlozi i kod davalaca elektronske usluge koji je jako loše promovišu, ali i u strahu, pa možda (usuđujem se reći) manjku informatičkog obrazovanja i informatičke kulture građana.

MONITOR: A gdje smo u svijetu?
TABAŠ: U procjenama koje svake godine daje Svjetski ekonomski forum Crna Gora je pozicionirana između 37. i 42. mjesta u svijetu. Mislim da stanje nije baš tako dobro i da takva ocjena nastaje kao rezultat mjerenja rezultata rada državne uprave na ovom polju, ali ne i društva u cjelini. Ovdje mislim i na definisanje pravnog okvira za razvoj informacionog društva koji je kod nas dosta dobro postavljen. Nažalost, često samo dobro postavljen.

MONITOR: Koliko građani shvataju da je biti digitalno pismen imperativ za sve koji zaista žele da učestvuju u modernoj kulturi življenja?
TABAŠ: U prethodnom odgovoru sam nagovijestio da ne možemo biti zadovoljni stepenom shvatanja i prihvatanja IT-a od strane građana, ako pod tim ne smatramo samo puko korišćenje IT opreme i elementarnih aplikacija i interneta.

MONITOR: Koliko se u crnogorskim firmama koristi elektronsko poslovanje?
TABAŠ: Posljednjih godina se na ovom polju situacija znatno popravila. Naravno, daleko smo od zadovoljavajućeg nivoa. Ali čini mi se da menadžeri crnogorskih kompanija prepoznaju imperativ digitalizacije poslovanja. A na nama iz IT-a je da kroz stalne aktivnosti, promocije, edukativne radionice i slično širimo ideju digitalizacije na svim nivoima društva. Za sada su ulaganja u IT po glavi stanovnika u Crnoj Gori i do deset puta manja u odnosu na zemlje Evropske unije, ali vjerujem da će se taj odnos značajno umanjiti u skorije vrijeme. Za dobro svih nas.

MONITOR: Kako se odbraniti od hakera?
TABAŠ: Ovo je ozbiljna tema koja zahtijeva posebnu obradu. Hakeri su oko nas, a i među nama i problemi sa njima se dešavaju skoro svakodnevno. A jedina odbrana od njih je povećanje nivoa informatičke kulture iI strogo poštovanje IT procedura kod korišćenja digitalnih tehnologija. Odbrana od hakerskih napada podrazumijeva i ekstremno skupu opremu i softvere. Mi se u firmi Čikom informatički inženjering, čiji sam osnivač i generalni direktor, već nekoliko godina ozbiljno bavimo ovim segmentom IT-a.

Četvrta industrijska revolucija

MONITOR: Slažete li se sa tvrdnjama da je širenje digitalne pismenosti jedini pravi put u budućnost ?
TABAŠ: Apsolutno. Zaista vjerujem da je 4. industrijska revolucija informatička (r)evolucija oličena u digitalnoj transformaciji koja se može definisati kao evolutivni proces izmjene ustaljenog načina života i poslovanja primjenom digitalnih tehnologija. Prije svega primjenom softvera i novih tehnoloških rješenja baziranih na internet servisima i modernim informatičkim tehnologijama. Digitalna transformacija je nesumnjiv trend u svijetu, ali i u okruženju. Nizovi paralelnih procesa odvijaju se svakodnevno mijenjajući način života ljudi i rada preduzeća i korporacija. Ona je jednako primjenjiva kako u ekonomski visoko razvijenim zemljama, tako i u onima koje odlikuje niži ili nizak nivo ekonomske razvijenosti, a u koje spadamo i mi. Digitalna transformacija ne može da prevaziđe ekonomski i društveni jaz, ali njena primjena može da ubrza njegovo smanjenje. Zato vjerujem da je to naša velika šansa. Smatra se da će zemlje koje ne uskoče makar u posljednji vagon digitalne transformacije i ne prihvate zakone četvrte industrijske revolucije dodatno zaostati u razvoju dugoročno izgubivši šansu za priključak razvijenima. Rezultati analiza tržišta (IDC, 2017.) predviđaju da će za pet godina trećina preduzeća biti ugrožena od strane svojih konkurenata ukoliko se digitalno ne transformišu.

Posebno važan segment digitalne transformacije je digitalna ekonomija, odnosno digitalno poslovanje kompanija. Digitalizacijom preduzeća povećava se njihova efikasnost, produktivnost i profit kao konačni cilj poslovanja. Digitalna transformacija podrazumijeva promjenu strategije poslovanja u skladu sa konstantnim tehnološkim progresom koji omogućava smanjenje troškova, povećanje profitabilnosti i zadovoljstva kupaca.

Ovo se sve više prepoznaje u okviru formalnih organizacija i NVO u Crnoj Gori. Kao dobar primjer pomenuo bih Asocijaciju menadžera Crne Gore, koja je prije nepuna tri mjeseca formirala Odbor za digitalnu transformaciju. Vizija Odbora je digitalno transformisana ekonomija Crne Gore, a misija evolutivna promjena načina poslovanja i prelazak crnogorskih preduzeća sa ustaljenog načina na digitalno poslovanje prihvatanjem digitalne transformacije. U Privrednoj komori odavno postoji Odbor za informacino komunikacione tehnologije koji okuplja kompanije iz ovog sektora.

Reformom zakoračili unazad

MONITOR: Kako je digitalno opismenjavanje zastupljeno u našem školstvu?
TABAŠ: Nezadovoljan sam načinom na koji se u sistemu obrazovanja tretira digitalno opismenjavanje. Posljednjom reformom smo po mom, ali i mišljenju većine kolega iz svih IT struktura, zakoračili unazad. Fond časova informatike u osnovnoj školi je 4 x 1, ali zajedno sa časovima tehnike. Programom se ne stimuliše kreativno korišćenje informatičke tehnologije već se djeca uče osnovnim softverskim alatima što je prevaziđen pristup i većina djece ih i sama koristi od ranije tako da u školi sistematizuju ta znanja, ali ih ne unaprijeđuju i ne uče da ih koriste u realnom životu. Kadar koji predaje ove predmete često nije dorastao zadatku. Slično je u srednjim školama. Ovo je ozbiljna greška kojom ovim generacijama otežavamo život u nekom budućem digitalnom društvu, umjesto da oni budu njegovi kreatori i nosioci. Na univerzitetima postoji nekoliko fakulteta koji školuju inženjere informatičkog i sličnih profila i programere, ali mislim da im je potrebno više saradnje sa privredom i dinamike u prilagođavinjima nastavnih planova i programa stepenu i brzini promjena u razvoju informatičkih tehnologija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo