Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADAN TABAŠ, PREDSJEDNIK ODBORA ZA DIGITALNU TRANSFORMACIJU ASOCIJACIJE MENADŽERA CRNE GORE: Digitalna pismenost pravi put u budućnost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta se podrazumijeva pod digitalnom, odnosno informatičkom pismenošću? Koliki je procenat građana u Crnoj Gori informatički pismen, odnosno koristi aplikacije word, excell, internet?
TABAŠ: Informatička pismenost podrazumijeva skup znanja i vještina koje omogućavaju korišćenje personalne računarske opreme (PC, notebook, tablet) i osnovnih aplikacija (programa, softvera) za zadovoljavanje ličnih ili poslovnih potreba. Na osnovnom nivou to bi bila upravo ona znanja pomenuta u Vašem pitanju. Ali to nikako nije dovoljno. Treba da težimo standardu u kome digitalna pismenost podrazumijeva stavljanje IT-a u funkciju zadovoljavanja većine naših potreba za informisanošću, komunikaciji sa organima državne i lokalne uprave, sa bankama i realizaciju prava i obaveza koja iz toga proističu. Bojim se da smo u ovom trenutku daleko od tog nivoa digitalne pismenosti, ali znam da on nije nedostižan. Prema podacima MONSTAT-a za 2017. godinu oko 70 odsto domaćinstava imalo je PC računar i/ili notebook, a oko 70 odsto posjeduje mobilne uređaje i isto toliko ima pristup internetu. Ovo je zaista dobra osnova, ali teško je reći koliki procenat naše populacije je „informatički pismen”. Radije bih to mjerio na osnovu ovih podataka i činjenice da se u anketi MONSTAT-a od 82-96 odsto populacija između 16 i 54 godine izjasnilo da svakodnevno koriste računar. Zanimljivo je i da samo 30 odsto anketirane populacije misli da ne posjeduje dovoljna znanja u IT-u.

MONIOTOR: Može li se reći da su informatički pismeni svi oni koji koriste društvene mreže?
TABAŠ: Od mlađih od 24 godine čak 96 odsto svakodnevno koristi IT tehnologiju. Ovo bih ipak uzeo sa rezervom, jer iskustveno znam da, posebno tinejdžeri, korišćenje IT tehnologija svode na komunikaciju posredstvom društvenih mreža i praćenje internet sadržaja. Ovo je dobar preduslov, ali ne bih ga prihvatio kao apsolutnu digitalnu pismenost već samo kao osnov za njen razvoj.

MONITOR: U kojim je crnogorskim opštinama najveći procenat kompjuterski pismenih?
TABAŠ: Regionalna podijeljenost u ekonomskom razvoju u Crnoj Gori neminovno se odrazila i na različitost nivoa digitalne pismenosti. Ovaj stav sam formirao na osnovu dugogodišnje analize IT tržišta u Crnoj Gori, ali i na osnovu podataka o internet penetraciji po gradovima i regionima koja se kreće od 57 odsto na sjeveru, preko 70 odsto u centralnoj regiji do 85 odsto na jugu (primorju). Nažalost, stepen primjene IT tehnologija direktno je srazmjeran i ekonomskoj razvijenosti i bogatstvu sredine i pojedinaca u njoj.

MONITOR: Gdje se Crna Gora nalazi po informatičkoj pismenosti u regionu?
TABAŠ: Ovo je vrlo kompleksno pitanje i treba ga sagledati iz raznih uglova. Kao prvo ne bih govorio o informatičkoj pismenosti izolovano, već o stepenu razvoja informacionog društva što je znatno kompleksniji okvir u kome je IT pismenost potreban, ali ne i dovoljan uslov.

Osnovne pretpostavke za razvoj informacionog društva su: razvoj, raspoloživost i dostupnost telekomunikacione infrastrukture, odnosno njenih segmenata koji omogućavaju internet pristup; razvoj i dostupnost servisa državne uprave, lokalnih samouprava i banaka, kao i kompanija iz domena proizvodnje, trgovine, turizma i drugih uslužnih djelatnosti namijenjenih građanima i privredi; unaprijeđivanje i prilagođavanje pravnog okvira dinamičnim promjenama koje donosi digitalizacija; intenzivan razvoj ljudskih resursa, dinamične promjene obrazovnog sistema i stalna edukacija građana i kompanija i kontinuirana promocija informacionog društva i razvoj IT sektora u Crnoj Gori.

Dakle, vrlo kompleksan skup koji u svim elementima uključuje kao preduslov informatičku pismenost.

Kad govorimo o internet pristupu, u Crnoj Gori je raspoloživost tih servisa vrlo dobra kod svih provajdera ovih usluga, ali je po mišljenju značajnog broja građana i kompanija cijena njima adekvatnih servisa i paketa visoka u odnosu na region, a samim tim smanjuje se njihova dostupnost. S druge strane, servisi državne uprave su u razvoju. Portal e-uprave građanima nudi veoma veliki broj servisa, istina na osnovim nivoima razvoja, ali je činjenica da se i tako razvijeni servisi jako malo koriste. Kod servisa e-uprave obično se koristi pet nivoa – od prvog koji podrazumijeva davanje informacija, drugog koji omogućava preuzimanje neophodnih obrazaca, trećeg posredstvom kog podnosite te obrasce institucijama, preko četvrtog koji već omogućava interakciju sa institucijom do najvišeg petog koji svim građanima omogućava personalizovane portale pomoću kojih digitalno upravljaju većinom svojih prava i obaveza u komunikaciji sa okruženjem. Nažalost, kod nas su servisi za sada prvog i drugog, ređe trećeg nivoa, ali moram ponoviti – ni takvi se ne koriste dovoljno i u kapacitetu koji imaju. Mislim da su razlozi i kod davalaca elektronske usluge koji je jako loše promovišu, ali i u strahu, pa možda (usuđujem se reći) manjku informatičkog obrazovanja i informatičke kulture građana.

MONITOR: A gdje smo u svijetu?
TABAŠ: U procjenama koje svake godine daje Svjetski ekonomski forum Crna Gora je pozicionirana između 37. i 42. mjesta u svijetu. Mislim da stanje nije baš tako dobro i da takva ocjena nastaje kao rezultat mjerenja rezultata rada državne uprave na ovom polju, ali ne i društva u cjelini. Ovdje mislim i na definisanje pravnog okvira za razvoj informacionog društva koji je kod nas dosta dobro postavljen. Nažalost, često samo dobro postavljen.

MONITOR: Koliko građani shvataju da je biti digitalno pismen imperativ za sve koji zaista žele da učestvuju u modernoj kulturi življenja?
TABAŠ: U prethodnom odgovoru sam nagovijestio da ne možemo biti zadovoljni stepenom shvatanja i prihvatanja IT-a od strane građana, ako pod tim ne smatramo samo puko korišćenje IT opreme i elementarnih aplikacija i interneta.

MONITOR: Koliko se u crnogorskim firmama koristi elektronsko poslovanje?
TABAŠ: Posljednjih godina se na ovom polju situacija znatno popravila. Naravno, daleko smo od zadovoljavajućeg nivoa. Ali čini mi se da menadžeri crnogorskih kompanija prepoznaju imperativ digitalizacije poslovanja. A na nama iz IT-a je da kroz stalne aktivnosti, promocije, edukativne radionice i slično širimo ideju digitalizacije na svim nivoima društva. Za sada su ulaganja u IT po glavi stanovnika u Crnoj Gori i do deset puta manja u odnosu na zemlje Evropske unije, ali vjerujem da će se taj odnos značajno umanjiti u skorije vrijeme. Za dobro svih nas.

MONITOR: Kako se odbraniti od hakera?
TABAŠ: Ovo je ozbiljna tema koja zahtijeva posebnu obradu. Hakeri su oko nas, a i među nama i problemi sa njima se dešavaju skoro svakodnevno. A jedina odbrana od njih je povećanje nivoa informatičke kulture iI strogo poštovanje IT procedura kod korišćenja digitalnih tehnologija. Odbrana od hakerskih napada podrazumijeva i ekstremno skupu opremu i softvere. Mi se u firmi Čikom informatički inženjering, čiji sam osnivač i generalni direktor, već nekoliko godina ozbiljno bavimo ovim segmentom IT-a.

Četvrta industrijska revolucija

MONITOR: Slažete li se sa tvrdnjama da je širenje digitalne pismenosti jedini pravi put u budućnost ?
TABAŠ: Apsolutno. Zaista vjerujem da je 4. industrijska revolucija informatička (r)evolucija oličena u digitalnoj transformaciji koja se može definisati kao evolutivni proces izmjene ustaljenog načina života i poslovanja primjenom digitalnih tehnologija. Prije svega primjenom softvera i novih tehnoloških rješenja baziranih na internet servisima i modernim informatičkim tehnologijama. Digitalna transformacija je nesumnjiv trend u svijetu, ali i u okruženju. Nizovi paralelnih procesa odvijaju se svakodnevno mijenjajući način života ljudi i rada preduzeća i korporacija. Ona je jednako primjenjiva kako u ekonomski visoko razvijenim zemljama, tako i u onima koje odlikuje niži ili nizak nivo ekonomske razvijenosti, a u koje spadamo i mi. Digitalna transformacija ne može da prevaziđe ekonomski i društveni jaz, ali njena primjena može da ubrza njegovo smanjenje. Zato vjerujem da je to naša velika šansa. Smatra se da će zemlje koje ne uskoče makar u posljednji vagon digitalne transformacije i ne prihvate zakone četvrte industrijske revolucije dodatno zaostati u razvoju dugoročno izgubivši šansu za priključak razvijenima. Rezultati analiza tržišta (IDC, 2017.) predviđaju da će za pet godina trećina preduzeća biti ugrožena od strane svojih konkurenata ukoliko se digitalno ne transformišu.

Posebno važan segment digitalne transformacije je digitalna ekonomija, odnosno digitalno poslovanje kompanija. Digitalizacijom preduzeća povećava se njihova efikasnost, produktivnost i profit kao konačni cilj poslovanja. Digitalna transformacija podrazumijeva promjenu strategije poslovanja u skladu sa konstantnim tehnološkim progresom koji omogućava smanjenje troškova, povećanje profitabilnosti i zadovoljstva kupaca.

Ovo se sve više prepoznaje u okviru formalnih organizacija i NVO u Crnoj Gori. Kao dobar primjer pomenuo bih Asocijaciju menadžera Crne Gore, koja je prije nepuna tri mjeseca formirala Odbor za digitalnu transformaciju. Vizija Odbora je digitalno transformisana ekonomija Crne Gore, a misija evolutivna promjena načina poslovanja i prelazak crnogorskih preduzeća sa ustaljenog načina na digitalno poslovanje prihvatanjem digitalne transformacije. U Privrednoj komori odavno postoji Odbor za informacino komunikacione tehnologije koji okuplja kompanije iz ovog sektora.

Reformom zakoračili unazad

MONITOR: Kako je digitalno opismenjavanje zastupljeno u našem školstvu?
TABAŠ: Nezadovoljan sam načinom na koji se u sistemu obrazovanja tretira digitalno opismenjavanje. Posljednjom reformom smo po mom, ali i mišljenju većine kolega iz svih IT struktura, zakoračili unazad. Fond časova informatike u osnovnoj školi je 4 x 1, ali zajedno sa časovima tehnike. Programom se ne stimuliše kreativno korišćenje informatičke tehnologije već se djeca uče osnovnim softverskim alatima što je prevaziđen pristup i većina djece ih i sama koristi od ranije tako da u školi sistematizuju ta znanja, ali ih ne unaprijeđuju i ne uče da ih koriste u realnom životu. Kadar koji predaje ove predmete često nije dorastao zadatku. Slično je u srednjim školama. Ovo je ozbiljna greška kojom ovim generacijama otežavamo život u nekom budućem digitalnom društvu, umjesto da oni budu njegovi kreatori i nosioci. Na univerzitetima postoji nekoliko fakulteta koji školuju inženjere informatičkog i sličnih profila i programere, ali mislim da im je potrebno više saradnje sa privredom i dinamike u prilagođavinjima nastavnih planova i programa stepenu i brzini promjena u razvoju informatičkih tehnologija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo