Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADAN TABAŠ, PREDSJEDNIK ODBORA ZA DIGITALNU TRANSFORMACIJU ASOCIJACIJE MENADŽERA CRNE GORE: Digitalna pismenost pravi put u budućnost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta se podrazumijeva pod digitalnom, odnosno informatičkom pismenošću? Koliki je procenat građana u Crnoj Gori informatički pismen, odnosno koristi aplikacije word, excell, internet?
TABAŠ: Informatička pismenost podrazumijeva skup znanja i vještina koje omogućavaju korišćenje personalne računarske opreme (PC, notebook, tablet) i osnovnih aplikacija (programa, softvera) za zadovoljavanje ličnih ili poslovnih potreba. Na osnovnom nivou to bi bila upravo ona znanja pomenuta u Vašem pitanju. Ali to nikako nije dovoljno. Treba da težimo standardu u kome digitalna pismenost podrazumijeva stavljanje IT-a u funkciju zadovoljavanja većine naših potreba za informisanošću, komunikaciji sa organima državne i lokalne uprave, sa bankama i realizaciju prava i obaveza koja iz toga proističu. Bojim se da smo u ovom trenutku daleko od tog nivoa digitalne pismenosti, ali znam da on nije nedostižan. Prema podacima MONSTAT-a za 2017. godinu oko 70 odsto domaćinstava imalo je PC računar i/ili notebook, a oko 70 odsto posjeduje mobilne uređaje i isto toliko ima pristup internetu. Ovo je zaista dobra osnova, ali teško je reći koliki procenat naše populacije je „informatički pismen”. Radije bih to mjerio na osnovu ovih podataka i činjenice da se u anketi MONSTAT-a od 82-96 odsto populacija između 16 i 54 godine izjasnilo da svakodnevno koriste računar. Zanimljivo je i da samo 30 odsto anketirane populacije misli da ne posjeduje dovoljna znanja u IT-u.

MONIOTOR: Može li se reći da su informatički pismeni svi oni koji koriste društvene mreže?
TABAŠ: Od mlađih od 24 godine čak 96 odsto svakodnevno koristi IT tehnologiju. Ovo bih ipak uzeo sa rezervom, jer iskustveno znam da, posebno tinejdžeri, korišćenje IT tehnologija svode na komunikaciju posredstvom društvenih mreža i praćenje internet sadržaja. Ovo je dobar preduslov, ali ne bih ga prihvatio kao apsolutnu digitalnu pismenost već samo kao osnov za njen razvoj.

MONITOR: U kojim je crnogorskim opštinama najveći procenat kompjuterski pismenih?
TABAŠ: Regionalna podijeljenost u ekonomskom razvoju u Crnoj Gori neminovno se odrazila i na različitost nivoa digitalne pismenosti. Ovaj stav sam formirao na osnovu dugogodišnje analize IT tržišta u Crnoj Gori, ali i na osnovu podataka o internet penetraciji po gradovima i regionima koja se kreće od 57 odsto na sjeveru, preko 70 odsto u centralnoj regiji do 85 odsto na jugu (primorju). Nažalost, stepen primjene IT tehnologija direktno je srazmjeran i ekonomskoj razvijenosti i bogatstvu sredine i pojedinaca u njoj.

MONITOR: Gdje se Crna Gora nalazi po informatičkoj pismenosti u regionu?
TABAŠ: Ovo je vrlo kompleksno pitanje i treba ga sagledati iz raznih uglova. Kao prvo ne bih govorio o informatičkoj pismenosti izolovano, već o stepenu razvoja informacionog društva što je znatno kompleksniji okvir u kome je IT pismenost potreban, ali ne i dovoljan uslov.

Osnovne pretpostavke za razvoj informacionog društva su: razvoj, raspoloživost i dostupnost telekomunikacione infrastrukture, odnosno njenih segmenata koji omogućavaju internet pristup; razvoj i dostupnost servisa državne uprave, lokalnih samouprava i banaka, kao i kompanija iz domena proizvodnje, trgovine, turizma i drugih uslužnih djelatnosti namijenjenih građanima i privredi; unaprijeđivanje i prilagođavanje pravnog okvira dinamičnim promjenama koje donosi digitalizacija; intenzivan razvoj ljudskih resursa, dinamične promjene obrazovnog sistema i stalna edukacija građana i kompanija i kontinuirana promocija informacionog društva i razvoj IT sektora u Crnoj Gori.

Dakle, vrlo kompleksan skup koji u svim elementima uključuje kao preduslov informatičku pismenost.

Kad govorimo o internet pristupu, u Crnoj Gori je raspoloživost tih servisa vrlo dobra kod svih provajdera ovih usluga, ali je po mišljenju značajnog broja građana i kompanija cijena njima adekvatnih servisa i paketa visoka u odnosu na region, a samim tim smanjuje se njihova dostupnost. S druge strane, servisi državne uprave su u razvoju. Portal e-uprave građanima nudi veoma veliki broj servisa, istina na osnovim nivoima razvoja, ali je činjenica da se i tako razvijeni servisi jako malo koriste. Kod servisa e-uprave obično se koristi pet nivoa – od prvog koji podrazumijeva davanje informacija, drugog koji omogućava preuzimanje neophodnih obrazaca, trećeg posredstvom kog podnosite te obrasce institucijama, preko četvrtog koji već omogućava interakciju sa institucijom do najvišeg petog koji svim građanima omogućava personalizovane portale pomoću kojih digitalno upravljaju većinom svojih prava i obaveza u komunikaciji sa okruženjem. Nažalost, kod nas su servisi za sada prvog i drugog, ređe trećeg nivoa, ali moram ponoviti – ni takvi se ne koriste dovoljno i u kapacitetu koji imaju. Mislim da su razlozi i kod davalaca elektronske usluge koji je jako loše promovišu, ali i u strahu, pa možda (usuđujem se reći) manjku informatičkog obrazovanja i informatičke kulture građana.

MONITOR: A gdje smo u svijetu?
TABAŠ: U procjenama koje svake godine daje Svjetski ekonomski forum Crna Gora je pozicionirana između 37. i 42. mjesta u svijetu. Mislim da stanje nije baš tako dobro i da takva ocjena nastaje kao rezultat mjerenja rezultata rada državne uprave na ovom polju, ali ne i društva u cjelini. Ovdje mislim i na definisanje pravnog okvira za razvoj informacionog društva koji je kod nas dosta dobro postavljen. Nažalost, često samo dobro postavljen.

MONITOR: Koliko građani shvataju da je biti digitalno pismen imperativ za sve koji zaista žele da učestvuju u modernoj kulturi življenja?
TABAŠ: U prethodnom odgovoru sam nagovijestio da ne možemo biti zadovoljni stepenom shvatanja i prihvatanja IT-a od strane građana, ako pod tim ne smatramo samo puko korišćenje IT opreme i elementarnih aplikacija i interneta.

MONITOR: Koliko se u crnogorskim firmama koristi elektronsko poslovanje?
TABAŠ: Posljednjih godina se na ovom polju situacija znatno popravila. Naravno, daleko smo od zadovoljavajućeg nivoa. Ali čini mi se da menadžeri crnogorskih kompanija prepoznaju imperativ digitalizacije poslovanja. A na nama iz IT-a je da kroz stalne aktivnosti, promocije, edukativne radionice i slično širimo ideju digitalizacije na svim nivoima društva. Za sada su ulaganja u IT po glavi stanovnika u Crnoj Gori i do deset puta manja u odnosu na zemlje Evropske unije, ali vjerujem da će se taj odnos značajno umanjiti u skorije vrijeme. Za dobro svih nas.

MONITOR: Kako se odbraniti od hakera?
TABAŠ: Ovo je ozbiljna tema koja zahtijeva posebnu obradu. Hakeri su oko nas, a i među nama i problemi sa njima se dešavaju skoro svakodnevno. A jedina odbrana od njih je povećanje nivoa informatičke kulture iI strogo poštovanje IT procedura kod korišćenja digitalnih tehnologija. Odbrana od hakerskih napada podrazumijeva i ekstremno skupu opremu i softvere. Mi se u firmi Čikom informatički inženjering, čiji sam osnivač i generalni direktor, već nekoliko godina ozbiljno bavimo ovim segmentom IT-a.

Četvrta industrijska revolucija

MONITOR: Slažete li se sa tvrdnjama da je širenje digitalne pismenosti jedini pravi put u budućnost ?
TABAŠ: Apsolutno. Zaista vjerujem da je 4. industrijska revolucija informatička (r)evolucija oličena u digitalnoj transformaciji koja se može definisati kao evolutivni proces izmjene ustaljenog načina života i poslovanja primjenom digitalnih tehnologija. Prije svega primjenom softvera i novih tehnoloških rješenja baziranih na internet servisima i modernim informatičkim tehnologijama. Digitalna transformacija je nesumnjiv trend u svijetu, ali i u okruženju. Nizovi paralelnih procesa odvijaju se svakodnevno mijenjajući način života ljudi i rada preduzeća i korporacija. Ona je jednako primjenjiva kako u ekonomski visoko razvijenim zemljama, tako i u onima koje odlikuje niži ili nizak nivo ekonomske razvijenosti, a u koje spadamo i mi. Digitalna transformacija ne može da prevaziđe ekonomski i društveni jaz, ali njena primjena može da ubrza njegovo smanjenje. Zato vjerujem da je to naša velika šansa. Smatra se da će zemlje koje ne uskoče makar u posljednji vagon digitalne transformacije i ne prihvate zakone četvrte industrijske revolucije dodatno zaostati u razvoju dugoročno izgubivši šansu za priključak razvijenima. Rezultati analiza tržišta (IDC, 2017.) predviđaju da će za pet godina trećina preduzeća biti ugrožena od strane svojih konkurenata ukoliko se digitalno ne transformišu.

Posebno važan segment digitalne transformacije je digitalna ekonomija, odnosno digitalno poslovanje kompanija. Digitalizacijom preduzeća povećava se njihova efikasnost, produktivnost i profit kao konačni cilj poslovanja. Digitalna transformacija podrazumijeva promjenu strategije poslovanja u skladu sa konstantnim tehnološkim progresom koji omogućava smanjenje troškova, povećanje profitabilnosti i zadovoljstva kupaca.

Ovo se sve više prepoznaje u okviru formalnih organizacija i NVO u Crnoj Gori. Kao dobar primjer pomenuo bih Asocijaciju menadžera Crne Gore, koja je prije nepuna tri mjeseca formirala Odbor za digitalnu transformaciju. Vizija Odbora je digitalno transformisana ekonomija Crne Gore, a misija evolutivna promjena načina poslovanja i prelazak crnogorskih preduzeća sa ustaljenog načina na digitalno poslovanje prihvatanjem digitalne transformacije. U Privrednoj komori odavno postoji Odbor za informacino komunikacione tehnologije koji okuplja kompanije iz ovog sektora.

Reformom zakoračili unazad

MONITOR: Kako je digitalno opismenjavanje zastupljeno u našem školstvu?
TABAŠ: Nezadovoljan sam načinom na koji se u sistemu obrazovanja tretira digitalno opismenjavanje. Posljednjom reformom smo po mom, ali i mišljenju većine kolega iz svih IT struktura, zakoračili unazad. Fond časova informatike u osnovnoj školi je 4 x 1, ali zajedno sa časovima tehnike. Programom se ne stimuliše kreativno korišćenje informatičke tehnologije već se djeca uče osnovnim softverskim alatima što je prevaziđen pristup i većina djece ih i sama koristi od ranije tako da u školi sistematizuju ta znanja, ali ih ne unaprijeđuju i ne uče da ih koriste u realnom životu. Kadar koji predaje ove predmete često nije dorastao zadatku. Slično je u srednjim školama. Ovo je ozbiljna greška kojom ovim generacijama otežavamo život u nekom budućem digitalnom društvu, umjesto da oni budu njegovi kreatori i nosioci. Na univerzitetima postoji nekoliko fakulteta koji školuju inženjere informatičkog i sličnih profila i programere, ali mislim da im je potrebno više saradnje sa privredom i dinamike u prilagođavinjima nastavnih planova i programa stepenu i brzini promjena u razvoju informatičkih tehnologija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo