Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLOVENSKA PLAŽA BEZ ZAŠTITE: Presudili privatni interesi

Objavljeno prije

na

Nacrt kontroverznog Prostornog plana obalnog područja čija je javna rasprava upravo okončana sadrži skandalozan predlog, da se Slovenska plaža u Budvi izbriše iz registra zaštićenih prirodnih dobara. Planeri tročlanog konzorcijuma angažovanog na izradi regionalnog plana za šest primorskih opština za period do 2030. godine, ocijenili su da poznata plaža ne zavređuje bilo kakve vidove zaštite, brige i održavanja, te da je treba prepustiti daljem, potpunom uništenju.

Vjerovatno su slijedili politiku bivšeg ministra turizma i održivog razvoja, Predraga Sekulića, koji je studentima podgoričkog Arhitektonskog fakulteta objelodanio strategiju planiranja prostora u turističkoj prijestonici riječima: ,,Prostor Budve je prosto uništen i treba ga prepustiti njemu samom. Naša ideja je, da ako imamo pet, šest ili deset tačaka na primorju koje su devastirane, da to ide do kraja…”

Slovenska plaža jeste dobrim dijelom devastirana zato je treba prepustiti ,,sebi samoj”, da propadne do kraja, dok i posljednji kvadrat najfinijeg pijeska ne postane građevinsko područje.

Neprimjereno rješenje u 21. vijeku nudi jedan od najznačajnijih prostornih planova koje je Vlada, odnosno Ministarstvo uređenja prostora uradilo u poslednje vrijeme. Dok mnoge turističke zemlje ulažu velike napore da očuvaju svoje pješčane plaže ili naprave nove, vještačke, u Crnoj Gori se donose planovi za njihovo uništavanje.

Umjesto predloga i smjernica za revitalizaciju ove plaže kao izuzetno vrijednog prirodnog dobra, za brisanje ucrtanih kula i solitera koji su se preko više planskih dokumenata našli u njenom neposrednom zaleđu, za uvođenje zone zabrane gradnje i insisitiranju na poštovanju Barselonske konvencije, autori plana aktivno sudjeluju u njenoj degradaciji.

Slovenska plaža uživa zaštićen status kao rezervat prirodnog predjela, koji je dobila Rješenjem o zaštiti objekata prirode iz 1968. godine. Predivna pješčana i šljunkovita plaža, u dužini od 1.600 metara, površine oko 4 hektara, prostire se od budvanske luke do hotela Park. Proglašena je kupalištem 1920. godine, ime su joj dali češki turisti koji su u Budvi ljetovali 1935. godine. Staro ime ove plaže bilo je Podpolje.

Brisanje Slovenske plaže sa spiska zaštićenih prirodnih dobara Planom obalnog područja, ukazuje na dirigovano planiranje, na otvoreno podilaženje interesima vlasnika takozvanih privremenih objekata i lokacija na toj plaži. U pitanju je nečuven postupak koji je neprijatno iznenadio mnoge građane.Nije prepoznata jedinstvena ambijentalna cjelina koju čini Slovenska plaža sa svojom dugom promenadom lungo-mare, podmorskim sprudom, plićakom zvanim Tunja, kojim je povezana sa ostrvom Sv.Nikola. Svaki dio ove cjeline ponaosob zaslužuje posebnu zaštitu.

U praksi, na svakom dijelu navedenog kompleksa predviđene su gradjevinske intervencije. Priprema se teren za žestoku urbanizaciju priobalnog pojasa Budve, pješčanog žala i mora. Neki od planskih dokumenata su na snazi, dok su neki u pripremi. Novi talas betoniranja budvanske obale, tek predstoji, počev od gradske luke pa do Zavale.

U julu prošle godine u prostorijama MORT-a održana je prezentacija predloga Državne studije lokacije za Slovensku plažu, koju je po nalogu nosioca posla, firme Bar projekt, izradio planer Midrag Ralević. Uvid u studiju ostavio je mnoge bez teksta. Na pješčanom žalu jedne od najljepših budvanskih plaža našle su se mnogobrojne kule i soliteri, kongresni centri i šoping molovi, akva parkovi, vidikovci i bazeni, nove plaže, vještačka ostrva u moru… Namjena plana je uređenje kupališta Slovenske plaže, hotelskog kompleksa Park i sadržaja u funkciji naselja na Zavali. Na lokacijama nekolicine Budvana i poznatih biznismena ucrtane su višespratnice.

Urbanizaciji Slovenske plaže prethodila je rasprodaja vila, restorana i raznovrsnih privremenih objekata na obali, koji su bili svojina hotelskog preduzeća Budvanska rivijera. Preko namještenih tendera vrijedne nekretnine prešle su u ruke uticajnih tajkuna i partijskih aktivista DPS-a. Drugi su do lokacija na pijesku Slovenske došli preko preduzeća Morsko dobro, po istom receptu namještanja i prilagođavanja javnih poziva. Državna preduzeća kojima je u opisu rada upravljanje, zaštita i unapređenje državne imovine i morskog dobra, razdijelila su atraktivne nekretnine i lokacije odabranima koji bi na njima da grade hotele, stanove, apartmane, diskoteke…

Predložena studija sa svojim futurističkim rješenjima, nizom solitera, betoniranjem postojeće i gradnje nove Slovenske plaže bila je neprihvatljiva čak i za MORT. Ubrzo je raskinut ugovor sa firmom Bar projekt, ali namjere Vlade i njen programski zadatak uređenja ovog dijela obale i dalje su na snazi.

Mnogi interesi skoncentrisani su u prostoru oko Slovenske plaže čije je zaleđe definisano planom DUP Budva-centar. Ali je finansijska kriza osujetila realizaciju najavljenih projekata po kojima je Budva trebala ličiti na Dubai.

Jedan od takvih je projekat pod nazivom Budva Beach Towers, grupe investitora iz Omana, međunarodne razvojne i investicione kompanije Ominvest. Na parceli koja se nalazi između zgrade Pošte i solitera Tre Canne, u neposrednoj blizini Slovenske plaže, kupljenoj od privatnih vlasnika, planirali su izgradnju stambeno-hotelskog kompleksa ukupne površine oko 30.000 kvadrata, ,,idealno pozicioniranog uz Slovensku plažu, sa veličanstvenim pogledom na Jadransko more i Stari grad Budvu”.

Sastoji se od tri kule od 15 spratova, sa 24.000 m2 ,,vrhunskog stambenog prostora” i oko 3.800m2 hotelskog i komercijalnog. Budvanske kule na plaži ,,predstavljaće jedinstven kulturni centar, mjesto okupljanja i reper grada Budve i okoline”, navodi se na sajtu beogradskog projektnog biroa Arhi.pro, angažovanog na izradi glavnog projekta Budva Beach Towers.

Sličan opis pratio je najavu gradnje čuvenog hotela Jedro na Zavali, do čije realizacije ipak nije došlo.

Planom Budva-centar na koji je saglasnost dalo Ministarstvo održivog razvoja, prostor duž Slovenske plaže koji su prethodne generacije čuvale za razvoj turizma i hotelijerstva, koji je kao takav prepoznat i prostornim planom Južni Jadran, uzurpiran je za gradnju stanova za tržište, što pokazuje primjer tri plažna solitera kompanije iz dalekog Omana.

Stambeni kompleks velikih gabarita i kvadrature planiran je i na lokaciji Jadranskog sajma, koji je u vlasništvu Duška Kneževića i sa njim povezanih firmi. Uz izgrađeni stambeni kompleks Tre Canne u pomenutoj zoni, mjesta za hotele gotovo da nema.

Stanovanje na kopnu prati populizam na moru. U Morskom dobru nedavno je odlučeno da na prostoru duge Slovenske plaže nema mjesta za hotelska kupališta. Ukinuta su. Što je u skladu sa preporukom obrađivača Plana obalnog područja da se Slovenskoj plaži ukine zakonom obezbijeđena zaštita koju je imala punih 48 godina.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo