Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLOVENSKA PLAŽA BEZ ZAŠTITE: Presudili privatni interesi

Objavljeno prije

na

Nacrt kontroverznog Prostornog plana obalnog područja čija je javna rasprava upravo okončana sadrži skandalozan predlog, da se Slovenska plaža u Budvi izbriše iz registra zaštićenih prirodnih dobara. Planeri tročlanog konzorcijuma angažovanog na izradi regionalnog plana za šest primorskih opština za period do 2030. godine, ocijenili su da poznata plaža ne zavređuje bilo kakve vidove zaštite, brige i održavanja, te da je treba prepustiti daljem, potpunom uništenju.

Vjerovatno su slijedili politiku bivšeg ministra turizma i održivog razvoja, Predraga Sekulića, koji je studentima podgoričkog Arhitektonskog fakulteta objelodanio strategiju planiranja prostora u turističkoj prijestonici riječima: ,,Prostor Budve je prosto uništen i treba ga prepustiti njemu samom. Naša ideja je, da ako imamo pet, šest ili deset tačaka na primorju koje su devastirane, da to ide do kraja…”

Slovenska plaža jeste dobrim dijelom devastirana zato je treba prepustiti ,,sebi samoj”, da propadne do kraja, dok i posljednji kvadrat najfinijeg pijeska ne postane građevinsko područje.

Neprimjereno rješenje u 21. vijeku nudi jedan od najznačajnijih prostornih planova koje je Vlada, odnosno Ministarstvo uređenja prostora uradilo u poslednje vrijeme. Dok mnoge turističke zemlje ulažu velike napore da očuvaju svoje pješčane plaže ili naprave nove, vještačke, u Crnoj Gori se donose planovi za njihovo uništavanje.

Umjesto predloga i smjernica za revitalizaciju ove plaže kao izuzetno vrijednog prirodnog dobra, za brisanje ucrtanih kula i solitera koji su se preko više planskih dokumenata našli u njenom neposrednom zaleđu, za uvođenje zone zabrane gradnje i insisitiranju na poštovanju Barselonske konvencije, autori plana aktivno sudjeluju u njenoj degradaciji.

Slovenska plaža uživa zaštićen status kao rezervat prirodnog predjela, koji je dobila Rješenjem o zaštiti objekata prirode iz 1968. godine. Predivna pješčana i šljunkovita plaža, u dužini od 1.600 metara, površine oko 4 hektara, prostire se od budvanske luke do hotela Park. Proglašena je kupalištem 1920. godine, ime su joj dali češki turisti koji su u Budvi ljetovali 1935. godine. Staro ime ove plaže bilo je Podpolje.

Brisanje Slovenske plaže sa spiska zaštićenih prirodnih dobara Planom obalnog područja, ukazuje na dirigovano planiranje, na otvoreno podilaženje interesima vlasnika takozvanih privremenih objekata i lokacija na toj plaži. U pitanju je nečuven postupak koji je neprijatno iznenadio mnoge građane.Nije prepoznata jedinstvena ambijentalna cjelina koju čini Slovenska plaža sa svojom dugom promenadom lungo-mare, podmorskim sprudom, plićakom zvanim Tunja, kojim je povezana sa ostrvom Sv.Nikola. Svaki dio ove cjeline ponaosob zaslužuje posebnu zaštitu.

U praksi, na svakom dijelu navedenog kompleksa predviđene su gradjevinske intervencije. Priprema se teren za žestoku urbanizaciju priobalnog pojasa Budve, pješčanog žala i mora. Neki od planskih dokumenata su na snazi, dok su neki u pripremi. Novi talas betoniranja budvanske obale, tek predstoji, počev od gradske luke pa do Zavale.

U julu prošle godine u prostorijama MORT-a održana je prezentacija predloga Državne studije lokacije za Slovensku plažu, koju je po nalogu nosioca posla, firme Bar projekt, izradio planer Midrag Ralević. Uvid u studiju ostavio je mnoge bez teksta. Na pješčanom žalu jedne od najljepših budvanskih plaža našle su se mnogobrojne kule i soliteri, kongresni centri i šoping molovi, akva parkovi, vidikovci i bazeni, nove plaže, vještačka ostrva u moru… Namjena plana je uređenje kupališta Slovenske plaže, hotelskog kompleksa Park i sadržaja u funkciji naselja na Zavali. Na lokacijama nekolicine Budvana i poznatih biznismena ucrtane su višespratnice.

Urbanizaciji Slovenske plaže prethodila je rasprodaja vila, restorana i raznovrsnih privremenih objekata na obali, koji su bili svojina hotelskog preduzeća Budvanska rivijera. Preko namještenih tendera vrijedne nekretnine prešle su u ruke uticajnih tajkuna i partijskih aktivista DPS-a. Drugi su do lokacija na pijesku Slovenske došli preko preduzeća Morsko dobro, po istom receptu namještanja i prilagođavanja javnih poziva. Državna preduzeća kojima je u opisu rada upravljanje, zaštita i unapređenje državne imovine i morskog dobra, razdijelila su atraktivne nekretnine i lokacije odabranima koji bi na njima da grade hotele, stanove, apartmane, diskoteke…

Predložena studija sa svojim futurističkim rješenjima, nizom solitera, betoniranjem postojeće i gradnje nove Slovenske plaže bila je neprihvatljiva čak i za MORT. Ubrzo je raskinut ugovor sa firmom Bar projekt, ali namjere Vlade i njen programski zadatak uređenja ovog dijela obale i dalje su na snazi.

Mnogi interesi skoncentrisani su u prostoru oko Slovenske plaže čije je zaleđe definisano planom DUP Budva-centar. Ali je finansijska kriza osujetila realizaciju najavljenih projekata po kojima je Budva trebala ličiti na Dubai.

Jedan od takvih je projekat pod nazivom Budva Beach Towers, grupe investitora iz Omana, međunarodne razvojne i investicione kompanije Ominvest. Na parceli koja se nalazi između zgrade Pošte i solitera Tre Canne, u neposrednoj blizini Slovenske plaže, kupljenoj od privatnih vlasnika, planirali su izgradnju stambeno-hotelskog kompleksa ukupne površine oko 30.000 kvadrata, ,,idealno pozicioniranog uz Slovensku plažu, sa veličanstvenim pogledom na Jadransko more i Stari grad Budvu”.

Sastoji se od tri kule od 15 spratova, sa 24.000 m2 ,,vrhunskog stambenog prostora” i oko 3.800m2 hotelskog i komercijalnog. Budvanske kule na plaži ,,predstavljaće jedinstven kulturni centar, mjesto okupljanja i reper grada Budve i okoline”, navodi se na sajtu beogradskog projektnog biroa Arhi.pro, angažovanog na izradi glavnog projekta Budva Beach Towers.

Sličan opis pratio je najavu gradnje čuvenog hotela Jedro na Zavali, do čije realizacije ipak nije došlo.

Planom Budva-centar na koji je saglasnost dalo Ministarstvo održivog razvoja, prostor duž Slovenske plaže koji su prethodne generacije čuvale za razvoj turizma i hotelijerstva, koji je kao takav prepoznat i prostornim planom Južni Jadran, uzurpiran je za gradnju stanova za tržište, što pokazuje primjer tri plažna solitera kompanije iz dalekog Omana.

Stambeni kompleks velikih gabarita i kvadrature planiran je i na lokaciji Jadranskog sajma, koji je u vlasništvu Duška Kneževića i sa njim povezanih firmi. Uz izgrađeni stambeni kompleks Tre Canne u pomenutoj zoni, mjesta za hotele gotovo da nema.

Stanovanje na kopnu prati populizam na moru. U Morskom dobru nedavno je odlučeno da na prostoru duge Slovenske plaže nema mjesta za hotelska kupališta. Ukinuta su. Što je u skladu sa preporukom obrađivača Plana obalnog područja da se Slovenskoj plaži ukine zakonom obezbijeđena zaštita koju je imala punih 48 godina.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo