DRUŠTVO
SLOVENSKA PLAŽA BEZ ZAŠTITE: Presudili privatni interesi
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor onlineNacrt kontroverznog Prostornog plana obalnog područja čija je javna rasprava upravo okončana sadrži skandalozan predlog, da se Slovenska plaža u Budvi izbriše iz registra zaštićenih prirodnih dobara. Planeri tročlanog konzorcijuma angažovanog na izradi regionalnog plana za šest primorskih opština za period do 2030. godine, ocijenili su da poznata plaža ne zavređuje bilo kakve vidove zaštite, brige i održavanja, te da je treba prepustiti daljem, potpunom uništenju.
Vjerovatno su slijedili politiku bivšeg ministra turizma i održivog razvoja, Predraga Sekulića, koji je studentima podgoričkog Arhitektonskog fakulteta objelodanio strategiju planiranja prostora u turističkoj prijestonici riječima: ,,Prostor Budve je prosto uništen i treba ga prepustiti njemu samom. Naša ideja je, da ako imamo pet, šest ili deset tačaka na primorju koje su devastirane, da to ide do kraja…”
Slovenska plaža jeste dobrim dijelom devastirana zato je treba prepustiti ,,sebi samoj”, da propadne do kraja, dok i posljednji kvadrat najfinijeg pijeska ne postane građevinsko područje.
Neprimjereno rješenje u 21. vijeku nudi jedan od najznačajnijih prostornih planova koje je Vlada, odnosno Ministarstvo uređenja prostora uradilo u poslednje vrijeme. Dok mnoge turističke zemlje ulažu velike napore da očuvaju svoje pješčane plaže ili naprave nove, vještačke, u Crnoj Gori se donose planovi za njihovo uništavanje.
Umjesto predloga i smjernica za revitalizaciju ove plaže kao izuzetno vrijednog prirodnog dobra, za brisanje ucrtanih kula i solitera koji su se preko više planskih dokumenata našli u njenom neposrednom zaleđu, za uvođenje zone zabrane gradnje i insisitiranju na poštovanju Barselonske konvencije, autori plana aktivno sudjeluju u njenoj degradaciji.
Slovenska plaža uživa zaštićen status kao rezervat prirodnog predjela, koji je dobila Rješenjem o zaštiti objekata prirode iz 1968. godine. Predivna pješčana i šljunkovita plaža, u dužini od 1.600 metara, površine oko 4 hektara, prostire se od budvanske luke do hotela Park. Proglašena je kupalištem 1920. godine, ime su joj dali češki turisti koji su u Budvi ljetovali 1935. godine. Staro ime ove plaže bilo je Podpolje.
Brisanje Slovenske plaže sa spiska zaštićenih prirodnih dobara Planom obalnog područja, ukazuje na dirigovano planiranje, na otvoreno podilaženje interesima vlasnika takozvanih privremenih objekata i lokacija na toj plaži. U pitanju je nečuven postupak koji je neprijatno iznenadio mnoge građane.Nije prepoznata jedinstvena ambijentalna cjelina koju čini Slovenska plaža sa svojom dugom promenadom lungo-mare, podmorskim sprudom, plićakom zvanim Tunja, kojim je povezana sa ostrvom Sv.Nikola. Svaki dio ove cjeline ponaosob zaslužuje posebnu zaštitu.
U praksi, na svakom dijelu navedenog kompleksa predviđene su gradjevinske intervencije. Priprema se teren za žestoku urbanizaciju priobalnog pojasa Budve, pješčanog žala i mora. Neki od planskih dokumenata su na snazi, dok su neki u pripremi. Novi talas betoniranja budvanske obale, tek predstoji, počev od gradske luke pa do Zavale.
U julu prošle godine u prostorijama MORT-a održana je prezentacija predloga Državne studije lokacije za Slovensku plažu, koju je po nalogu nosioca posla, firme Bar projekt, izradio planer Midrag Ralević. Uvid u studiju ostavio je mnoge bez teksta. Na pješčanom žalu jedne od najljepših budvanskih plaža našle su se mnogobrojne kule i soliteri, kongresni centri i šoping molovi, akva parkovi, vidikovci i bazeni, nove plaže, vještačka ostrva u moru… Namjena plana je uređenje kupališta Slovenske plaže, hotelskog kompleksa Park i sadržaja u funkciji naselja na Zavali. Na lokacijama nekolicine Budvana i poznatih biznismena ucrtane su višespratnice.
Urbanizaciji Slovenske plaže prethodila je rasprodaja vila, restorana i raznovrsnih privremenih objekata na obali, koji su bili svojina hotelskog preduzeća Budvanska rivijera. Preko namještenih tendera vrijedne nekretnine prešle su u ruke uticajnih tajkuna i partijskih aktivista DPS-a. Drugi su do lokacija na pijesku Slovenske došli preko preduzeća Morsko dobro, po istom receptu namještanja i prilagođavanja javnih poziva. Državna preduzeća kojima je u opisu rada upravljanje, zaštita i unapređenje državne imovine i morskog dobra, razdijelila su atraktivne nekretnine i lokacije odabranima koji bi na njima da grade hotele, stanove, apartmane, diskoteke…
Predložena studija sa svojim futurističkim rješenjima, nizom solitera, betoniranjem postojeće i gradnje nove Slovenske plaže bila je neprihvatljiva čak i za MORT. Ubrzo je raskinut ugovor sa firmom Bar projekt, ali namjere Vlade i njen programski zadatak uređenja ovog dijela obale i dalje su na snazi.
Mnogi interesi skoncentrisani su u prostoru oko Slovenske plaže čije je zaleđe definisano planom DUP Budva-centar. Ali je finansijska kriza osujetila realizaciju najavljenih projekata po kojima je Budva trebala ličiti na Dubai.
Jedan od takvih je projekat pod nazivom Budva Beach Towers, grupe investitora iz Omana, međunarodne razvojne i investicione kompanije Ominvest. Na parceli koja se nalazi između zgrade Pošte i solitera Tre Canne, u neposrednoj blizini Slovenske plaže, kupljenoj od privatnih vlasnika, planirali su izgradnju stambeno-hotelskog kompleksa ukupne površine oko 30.000 kvadrata, ,,idealno pozicioniranog uz Slovensku plažu, sa veličanstvenim pogledom na Jadransko more i Stari grad Budvu”.
Sastoji se od tri kule od 15 spratova, sa 24.000 m2 ,,vrhunskog stambenog prostora” i oko 3.800m2 hotelskog i komercijalnog. Budvanske kule na plaži ,,predstavljaće jedinstven kulturni centar, mjesto okupljanja i reper grada Budve i okoline”, navodi se na sajtu beogradskog projektnog biroa Arhi.pro, angažovanog na izradi glavnog projekta Budva Beach Towers.
Sličan opis pratio je najavu gradnje čuvenog hotela Jedro na Zavali, do čije realizacije ipak nije došlo.
Planom Budva-centar na koji je saglasnost dalo Ministarstvo održivog razvoja, prostor duž Slovenske plaže koji su prethodne generacije čuvale za razvoj turizma i hotelijerstva, koji je kao takav prepoznat i prostornim planom Južni Jadran, uzurpiran je za gradnju stanova za tržište, što pokazuje primjer tri plažna solitera kompanije iz dalekog Omana.
Stambeni kompleks velikih gabarita i kvadrature planiran je i na lokaciji Jadranskog sajma, koji je u vlasništvu Duška Kneževića i sa njim povezanih firmi. Uz izgrađeni stambeni kompleks Tre Canne u pomenutoj zoni, mjesta za hotele gotovo da nema.
Stanovanje na kopnu prati populizam na moru. U Morskom dobru nedavno je odlučeno da na prostoru duge Slovenske plaže nema mjesta za hotelska kupališta. Ukinuta su. Što je u skladu sa preporukom obrađivača Plana obalnog područja da se Slovenskoj plaži ukine zakonom obezbijeđena zaštita koju je imala punih 48 godina.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni zemljom, ni nebom
Objavljeno prije
7 danana
1 Novembra, 2024Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je iznenadilo crnogorske vlasti, koje su mislile da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji
Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.
Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.
Hrvatska je tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.
Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome. Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.
Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio da putuje, izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.
Hrvatska strana ima obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu. Budući da se radi o vladinom, državnom avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.
Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili oznaku tajno. Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok Bečića nema na spsiku putnika. Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora, Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion. Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko i Maltu. Tamo se nije išlo preko hrvatskog neba.
Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom
U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu. Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju, proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.
“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.
Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića, poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao premijera Spajića za komentar Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy, da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.
Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu, da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.
“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.
Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina, napala Dubrovnik. Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada, u rijetkim medijima.
Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.
Stvar je mnogo složenija i od toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su proizvele hiljade i hiljade žrtava na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.
To što naši zvaničnici moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje. Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom
Objavljeno prije
7 danana
1 Novembra, 2024Crna Gora je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja. Po izvještaja ambasadora EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom
Prije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.
Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.
Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.
Kada se pogledaju druge zemlje kandidati i problemi u kojima se nalaze, onda je jasno da malenoj Crnoj Gori i nije neki problem biti lider u evropskim intergracijama.
EK u izvještaju za susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH) pohvaljuje donijete zakone o pravosuđu, borbi protiv pranja novca i sukoba interesa. Implementacija se nije proslavila. EK pogotovo upozorava na secesionističko djelovanje entiteta Milorada Dodika „koje podriva jedinstvo, suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak … države“ a time i napredak u pristupanju EU. Kosovo je pod vladom Albina Kurtija takođe napredovalo u borbi protiv organizovanog kriminala i poslovno okruženje je poboljšano. Međutim, pravosuđe koje je naslijeđeno od prethodne kriminalizovane vlasti proizašle iz dijela vođstva Oslobodolačke vojske Kosova (OVK) je nemoguće reformisati bez promjena ustava. A ustav je nemoguće promijeniti bez glasova srpskih poslanika koji su opet pod kontrolom Beogradu lojalnih mafijaških bosova. Njima ne odgovara da Kosovo postane sređena država.
Albanija je otvorila prvi klaster pregovaračkih poglavlja 15. oktobra. Međutim vladavina prava, efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i slobode medija, imovinskih prava i manjina ostaju veliki izazov za vladu premijera Edija Rame. Takozvani veting proces u albanskom pravosuđu je donio neke rezultate nakon godina rada ali i upozorenje za Crnu Goru da se stvari ne mogu mijenjati na bolje preko noći. Problem sa hapšenjem gradonačelnika Himare (etničkog Grka) je stvorio i nove probleme sa Grčkom. Atina je upozorila da će odnos Tirane prema grčkoj manjini odrediti dinamiku albanskog napredovanja ka EU. Šta to znači i koliko može to trajati najbolje zna Sjeverna Makedonija. Od Makedonaca EK očekuje da nastave sa reformama, posebno u okviru pravosuđa, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Međutim, novi problem koji Skopje ima sa bugarskim pretenzijama prema njihovom nacionalnom identitetu i zahtjevu da se bugarska nacionalna zajednica unese u Ustav su opet blokirali pristupni proces.
Primjeri Sjeverne Makedonije i Albanije su dobra lekcija i za Crnu Goru. Pokazuju šta se sve može desiti na putu za punopravno članstvo kad se ulazi, u crnogorskom slučaju bespotrebno, u svađu sa susjednim zemljama članicama EU. Premijer Milojko Spajić je nedavno priznao da se odnosi sa Hrvatskom trebaju popraviti nakon izglasavanja rezolucije o Jasenovcu na očitu inicijativu srbijanskog predsjednika sprovedenu preko Andrije Mandića i ostalih poslušnika u vučićevskom bloku.
Da Evropa mora taktizirati i dozirati politiku štapa i šargarepe je jasno još od početka ruske agresije na Ukrajinu krajem februara 2022. godine koja je dala podsticaj zamrlom procesu proširenja. Sadašnji izvještaj dolazi u trenutku i rata i velikih turbulencija kada je u pitanja strateška opredijeljenost za članstvo u u Evropskoj Uniji (EU) u dvjema bivšim sovjetskim republikama – Moldaviji i Gruziji. U Moldaviji je za dlaku prošao referendum (sa svega 0.39 odsto prednosti) da se u ustavu zemlje unese članstvo u evropskoj porodici kao strateški cilj. U Gruziji je zvanično proruska vladajuća partija osvojila 54 odsto glasova. Izborni procesi u obje države su pratile ozbiljne optužbe, (uključujući i OEBS-ove posmatrače), da je proruski blok uz pomoć kriminalaca i ruskih obavještajaca masovno kupovao glasove i namještao rezultate na mnogim biračkim mjestima.
Za EK i briselske diplomate je i strateški pravac Srbije takođe upitan. Većina srbijanskog stanovništva, po anketama, je ili indiferentna, ili se protivi ulasku u EU, pogotovo ako je uslov za to priznanje Kosova kao nezavisne države. Režimski mediji u Srbiji vode aktivnu kampanju protiv EU članstva, što je ovoga puta i Brisel prepoznao i zatražio od vlasti traži da, kao stvar prioriteta, „mnogo aktivnije i objektivnije komuniciraju o pristupanju Uniji” i da se suprotstave dezinformacijama u nacionalnim medijima. U izvještaju o napretku Srbije navodi se da Beograd nije uveo sankcije Moskvi i da je zadržao odnose sa Rusijom na visokom nivou dok se naglašava i pojačana saradnja sa Kinom. U ključnoj oblasti vladavine prava (poglavlje 23) postignut je “ograničeni napredak” kao i u oblasti pravosuđa. ”Određeni napredak” je postignut u oblasti borbe protiv korupcije jer je usvajena antikorupcijska strategija za godine 2024–2028. Kada je u pitanju sloboda izražavanja i medija nije bilo napretka, a preporuke iz prošlogodišnjeg izveštaja nisu usvojene, navodi Komisija. Dovoljno je vidjeti da je RSF index medijskih sloboda na Kosovu za 23 mjesta bolji od Srbije.
Situacija u Srbiji I njeno strateško opredjeljenje imaju veliki uticaj na Crnu Goru i na njen put. Blok partija koji su prvenstvene lojalne predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (NSD-DNP-SNP) i njegovom pansrpskom programu objedivanjanja „srpskih zemalja“ su ljetošnjom rekonstrukcijom vlade postali dio izvršne vlasti. Predsjednik Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić je šef 28. saziva parlamenta od njegovog konstituisanja prošle godine.
Nade da će 44. vlada, koja sada ima dvotrećinsku (a time i ustavnu) većinu u parlamentu, to iskoristiti da ozbiljno reformiše zakržljalo pravosuđe, državnu upravu i demontira miloističko nasljeđe države, su ozbiljno dovedene u pitanje. Dosadašnji potezi vučićevskog bloka pokazuju da se gotovo isključivo potenciraju identitetske priče i konfrontacija unutar Crne Gore i prema nesrpskim susjedima – očigledno po zadatku službenog Beograda i njegovih službi bezbjednosti. Vraćanje kapele kralja Aleksandra na Lovćen, srpski kao službeni jezik, promocija četništva i fašističkih kolaboracinista iz Drugog svjetskog rata i drugo ni malo ne doprinose „pomirenju“ koje formalno Mandić promovira. Premijeru Spajiću ostaje težak zadatak da sačuva stabilnu vladu, uvede zemlju ka EU i pravi povremene ustupke koalicionim partnerima. Možda je numerologija na Spajićevoj strani – 28. saziv parlamenta bi mogao 28. godine uvesti zemlju kao 28. članicu EU. Još da se karte poslože.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost
Objavljeno prije
7 danana
1 Novembra, 2024Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila odgovornost. Do vrha
Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja, u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.
Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.
Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.
Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.
Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.
“On je opasan kriminalac, kome se namerači taj je gotov. Danima je išao po našim selima, obio jednu kuću, ukrao pušku. Poslije ubio dvoje poštenih i nedužnih ljudi. Čuo sam da je lovac, mnogo bolje on poznaje teren nego ovi policajci i vojska što ga traže. Postoji mogućnost da je prešao u susjednu Bosnu ili Srbiju preko nekog divljeg prelaza, ali ipak mislim da je on ovuda negdje, jer teren oko Bijelog Polja zna najbolje”, rekao je mještanin Petar Bulatović.
Na dan kada su sahranjeni Madžgalji, iz Uprave policije je saopšteno da su mještani samo na dan zločina prijavili da se Balijagić naoružan kreće tim krajem. Ipak, nijesu objasnili kako su u petak veče, sve i da je tačno da je bila samo jedna prijava, mještane sela u Vraneškoj dolini ostavili na milost i nemilost nasilniku, silovatelju i razbojniku, koji je govoto četiri decenije proveo u zatvorima. Dva policajca koji su obišli Sokolac na dan tragedije, prema svjedočenjima porodice ubijenih, ispitali su mještane, među kojima i pokojne.
“Nijesu tačni navodi da je ovo lice više puta prijavljivano Upravi policije, jedina prijava iz MZ Tomaševo, u odnosu na A.B. zaprimljena je 25. oktobra, na dan kada je krivično djelo i izvršeno. Navedena prijava se odnosila na okolnost da se lice A.B. nalazi u zaseoku Sokolac i da posjeduje pušku. Tada su policijski službenici, odmah, bez odlaganja postupili po prijavi i izašli na lice mjesta gdje nije zatečeno prijavljeno lice, već se ono u međuvremenu udaljilo”, kaže se u saopštenju.
Advokat Veselin Radulović smatra da je osumnjičeni zbog svoje prošlosti morao biti na ‘radaru’ nadležnih. Kaže da se ovakvi incidenti dešavaju i u mnogo uređenijim državama nego što je Crna Gora.
“Ipak, neprihvatljivo je da se ovakvo lice deset dana kreće potpuno naoružano. Policija mora da nađe način da ta lica bezbjednosno operativno pokrije u svakom momentu”, smatra on.
Nije prvi put da su nadležni organi propustili priliku da preventivno reaguju, kako ne bi došlo do tragedije većih obima. Svježi su primjeri nekoliko slučajeva porodičnog nasilja, gdje su policija i tužilaštvo gotovo ignorisali prijave i žalbe ugroženih žena, koje su kasnije postale žrtve femicida. Takav je primjer ubijene devetnaestogodišnje Šejle Bakije, koja je policiji prethodno prijavila prijetnje njenog partnera Ilira Đokaja. Ili najnoviji slučaj ubijene Biljane Pavićević koju je bivši suprug ubio na terasi sopstvenog stana. U oba slučaja su policija i tužilaštvo prebacivali vruć krompir za nedjelovanje, ali niko nije snosio odgovornost, niti kazao šta će drugačije raditi, mimo jednog mlakog uputstva Vrhovnog državnog tužioca, koji je suštinski rekao tužiocima da rade svoj posao.
Aktivistkinja Bojana Jokić objašnjava da uloga policije nije samo sprovođenje zakona nakon što se dogode krivična djela, već da je ona prvenstveno preventivna. U obavezi je da štiti građane.
„Ako nije u mogućnosti to da uradi onda je vrijeme za ostavke, preuzimanje odgovornosti i apsolutnu reorganizaciju te institucije“, kaže Jokićeva.
Nakon višednevne bezuspješne potrage za ubicom, Jokićeva strahuje da naš državni aparat nije u stanju da zaštiti građane od jedne osobe, a ne želi da pomisli šta bi bilo da se dogodi nešto ozbiljnije.
„Višestruki povratnik, osuđivani pljačkaroš, silovatelj i dvostruki ubica šeta slobodno već danima, a naše službe (Uprava policije, Vojska, specijalne jedinice) ne mogu da ga nađu. Samo razmišljam šta bi bilo da smo pod nekim terorističkim napadom“, kaže Jokićeva.
U međuvremenu, panika se preselila i na susjedne gradove i sela. Čak i preko državne granice. Građani prijavljuju da Balijagića vide u Kolašinu, Plavu, Brodarevu. Nastava u bjelopoljskim školama održava se onlajn, vojnici spavaju u kućama sa građanima, kako bi se osjećali bezbjednije.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović saopštio je da je važno da se odgovornost u ovom slučaju individualizuje i da se svi potencijalni propusti identifikuju.
Ministar je u pravu. Niko se neće osjećati sigurno i bezbjedno dok se za propuste ne bude snosila odgovornost. Do vrha.
Ko je Alija Balijagić
Alija Balijagić osuđen je 2016. godine u Višem sudu u Bijelom Polju zbog silovanja sedamdesetšestogodišnje žene. Prema optužnici, zločin se dogodio 30. oktobra 2015. godine oko 19. časova u jednom prigradskom naselju u Bijelom Polju. Za Balijagićem je policija tragala nakon prijave žrtve, ali nije odmah uhapšen jer su se čekali rezultati vještačenja.
On je zbog drugog djela teške krađe i nedozvoljenog držanja oružja uhapšen krajem novembra 2015. godine, kada je iz jedne kuće ukrao oružje.
Iz policije su saopštavali da je počinio više krađa po rodnom selu, Okladima i Pavinom Polju. Kada je policija prilazila da ga uhapsi, ispalio je jedan metak iz puške u vazduh.
Balijagić je zbog raznih razbojništava, razbojničkih krađa i drugih djela, oko dvije decenije proveo u zatvoru. Krajem osamdesetih sumnjičen je za više krađa, nakon što je prešao u susjednu Srbiju. Prije nego što je 2003. godine pao u ruke antiterorističkoj jedinici MUP-a Crne Gore, on je po selima prijepoljske, pribojske i čajetinske opštine, blizu novovaroških sela, počinio seriju krađa i razbojništava, upadajući u staračka domaćinstva, krijući se od potjera i sijući strah i trepet po planinskim selima.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Slučaj ubistva Anele Hodžić, podsjetnik da potjere mogu dugo da traju
Ovih dana navršilo se 17 godina od ubistva dvadesetsedmogodišnje Anele Hodžić iz sela Trpezi kod Berana, a njen „dželat“ Isad Muhović, koji je tada imao 44 godine, još izmiče pravdi i međunarodnoj potjeri.
Ovaj slučaj, iz oktobra 2007, podsjetnik je da ubice uprkos organizovanim potjerama mogu veoma dugo da se skrivaju.
„Crnogorska policija je tada raspisala crvenu Interpolovu potjernicu, koja je još na snazi. Postojala su operativna saznanja da je na Kosovu, ili u Novom Pazaru. Uglavnom, još nije uhvaćen“, kazao je Monitoru sagovornik iz beranske policije. Iz policije pojašnjavaju da je moguće da se toliko krije uz promjenu ličnog opisa i lažnu dokumentaciju.
Isad je u oktobru 2007. upao u kuću Hodžića u Trpezima, i Anelu ubio naočigled dva maloljetna sina, od tri i pet godina, i u prisustvu njene majke.
Dok su ga svi tražili po Bihoru, uspio je da se vrati prema gradu, do desetak kilometara udaljenog sela Police, i da se noć-dvije krije kod prijatelja, u čijem bunaru je pronađen kolt iz kog je pucano. Odatle se neopaženo domogao planine Cmiljevice, u blizini granice sa Kosovom.
Policija je uzalud stezala obruč u tom pojasu. Vjerovalo se da je prešao ilegalno na Kosovo, o čemu je obaviješten UNMIK. Tu mu se izgubio svaki trag, i do danas nema nikavih naznaka gdje je dalje mogao da ode.
Gdje se sedamnaest godina krije Isad Muhović, da li je ostao na Kosovu, krije li se u regionu, ili je stigao do zapadnoevropskih zemalja, gdje je nekada boravio, pitanja su na koja ni danas nema odgovora.
Sumnja da se skriva u Zapadnoj Evropi podgrijana je činjenicom da je nekada živio u Švajcarskoj, gdje je, navodno, imao i porodicu. I visokotiražni list Blik, koji se štampa u Cirihu, pisao je o Anelinom ubistvu i potrazi za Isadom. List je pisao da se za njim traga i u Švajcarskoj zbog sumnjivih poslova.
Tufik SOFTIć
Komentari
Kolumne
Novi broj
MUSTAFA CANKA: GUSARSKA REPUBLIKA ULCINJ (XXI): Gusarska igra
Bolest kao krivica
ULCINJSKI PUT DO LUKE: Studija do nove godine, a onda…
Izdvajamo
-
Izdvojeno7 dana
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
Izdvojeno4 sedmice
FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Lov na agente
-
DETEKTOR4 sedmice
Javašluk u Upravi za zaštitu kulturnih dobara
-
INTERVJU2 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
INTERVJU4 sedmice
SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Mora se jasno vidjeti put kojim idemo
-
FOKUS3 sedmice
REZULTATI POPISA: Svih nas ima
-
DUHANKESA3 sedmice
35 godina “Monitora“ – kapa dolje!