Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠANKE JEKNIĆ-PEŠIĆ: Oficirka veze ponovo na vezi

Objavljeno prije

na

Dok iščekuje nastavak suđenja za šverc cigareta (22. decembar, Italija, Bari) – koje je nakon tri godine dugih preliminarnih saslušanja počelo februara 2013. godine – Dušanka Jeknić-Pešić, istaknuta figura sa optužnice o međunarodnoj organizovanoj kriminalnoj grupi, napreduje. Promovisana je za direktoricu Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju (i kulturnu saradnju), pri Minsitarstvu vanjskih poslova. Namještenje je obavljeno tiho, tek se u imovinskom kartonu pojavila nova funkcija. Valjda se u dijelu ekonomije – dok je bila šefica trgovinske misije – dobro pokazala u Milanu, kao konekcija crnogorskih i italijanskih lica sa optužnice, bolje: Đukanovićeva osoba za vezu.

Jeknić-Pešić je do decembra 2014, bila član borda direktora Budvanske rivijere. Prije toga bila je i direktorica predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Sloveniji. Još ranije, nakon što je naprasno nestala iz Milana (izbjegavši da se, jula 2003. godine, u svom stanu sretne sa istraživačima iz italijanske Direkcije za antimafiju, koji su sa te lokacije otišli punih ruku spornih nalaza: telefonski imenici, dokumenta, fotografije…), poslata je takođe u Ljubljanu, gdje je bila prva savjetnica ambasadora Branka Perovića.

Lejdi Keš – kako su je prozvali milanski trgovci, zbog gotovinskog plaćanja u najskupljim buticima – uspon je počela s proljeća 1997. godine. Tada u Milanu, i počinje njena rola u švercerskom (Đukanović i ekipa mu tepaju: tranzitnom) duvanskom poslu, koji je intezivno trajao od 1994. do 2001. godine. Đuzepe Šelzi, tužilac koji je pokrenuo istragu (2011. godine iz tužilaštva u Bariju odlazi u Generalno tužilaštvo, nasleđuje ga tužiteljka Eugenija Pontisulja, a nju, nedavno, tužilac Karmelo Riko) ostavio je iza sebe gomilu dokaznog materijala o ulozi Jeknić-Pešić u kriminogenom kartelu.

Šelzijeva optužnica (u kojoj su i Veselin Barović, Branko Vujošević, Branislav Mićunović; Miroslav Ivanišević u odvojenom postupku oslobođen optužbi; ime Mila Đukanovića, prvog na listi, arhivirano zbog imuniteta ) je poput scenarija za Kum. Jeknić-Pešić, na osnovu prisluškivanih razgovora, imala je kontakt sa gotovo svim akterima duvanskog posla. Pričala je sa: Đukanovićem, njegovim tjelohraniteljem Zoranom Jovanovićem, Duškom Markovićem, Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem…

Inspektori su 2003. godine, ustanovili da je imala kontakte i sa stranim faktorom. Telefonski je bila na vezi sa izvjesnim Klementeom Biondijem. Taj čovjek bio je na liniji sa Rencom Galfetijem (advokat) i mafijašem Frankom dela Toreom. Šelzi, između ostaloga, notira u optužnici da su Jeknić-Pešić, Dela Toro, Biondi i Galfeti do 3. aprila 2001. ,,uz saglasnost Mila Đukanovića” izmijenili dokaznu dokumentaciju protiv Dela Torea u namjeri da opravdaju više sumnjivih finansijskih transakcija.

Šelzi piše i da je Pešićeva povremeno uzimala veće sume novca od Dela Torea. Zapisuje i da je kao njegova klijentkinja dobila audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira (1997. godine). Živjela je luksuzno, čak i za italijanske prilike, a kamoli ovdašnje, tada pod sankcijama(!): odsijedala u predsjedničkom apartmanu luksuznog hotela Principe di Savoja…

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za naš list kaže da njeno imenovanje na novu funkciju ne predstavlja posebno iznenađenje imajući u vidu apsolutni nedostatak smislenih kriterijuma za odabir kadra koji će predstavljati zemlju.

,,Još su svježa sjećanja na imenovanje bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše za ambasadora u Sloveniji, u momentu dok Specijalno tužilaštvo vodi istragu protiv njega zbog slučaja Carine i sumnje da je budžet Podgorice oštećen za blizu 11 miliona eura. Slična je situacija i sa bivšim ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem koji je ‘iz ličnih razloga’ podnio ostavku nakon smrti jedne od beba koje su se inficirale u bjelopoljskoj bolnici, da bi se nedugo nakon toga obreo na poziciji savjetnika premijera.”

Milovac kaže da je to dio principa kojim se rukovode visoki državni funkcioneri – „Sve za fotelju, fotelju nizašta”. „Upravo je to održanje na pozicijama za mnoge od njih i suštinsko pitanje fizičke slobode, a tome najbolje mogu da svjedoči prvo premijer Đukanović, ali i njegovi prvi saradnici Marović, Branimir Gvozdenović, Vujica Lazović, Marković i njima slični koji se već godinama sumnjiče za teška krivična djela, a koji se na slobodi nalaze ne zbog nedostatka dokaza, već prije svega zbog ogromnog političkog uticaja na tužilaštvo i policiju koji im njihove državne i političke funkcije omogućavaju.”

S druge strane, premijer demonstrira da se lojalnih saradnika teško odriče, bez obzira na količinu prljavog veša. Tako, navodi Milovac, pored pomenutih, dobar primjer je i Veselin Veljović, uz koga se vezuju brojne afere, a koji je novu funkciju ponovo našao u bezbjednosnom sektoru.

„Takođe, i pored činjenice da se ministar Petar Ivanović sumnjiči da je bio u komunikaciji sa članovima kriminalne organizacije narko bosa Darka Šarića, premijer nije uradio bilo šta po tom pitanju kako bi otklonio sumnje da njegova Vlada ima i više nego aktivne veze sa organizovanim kriminalom”.

„Bilo bi zanimljivo pročitati obrazloženje Ministarstva za imenovanje Jeknić, kao i šta je to nju preporučilo na novu državnu funkciju, nakon svih kontraverzi. Nema sumnje da je Jeknićeve, kao svi pomenuti javni funkcioneri, novu šansu zaslužila zbog dosadašnjeg rada i načina na koji je obavljala svoju ulogu u sistemu kojim upravlja Đukanović. Nema dokaza da je to bilo u javnom interesu. Ono za što postoje dokazi jeste da Đukanović ovakvim ‘zapošljavanjem’ učvršćuje svoju poziciju, nastavljajući da zarobljava institucije koje bi trebalo da služe građanima, a ne lično njemu i ekipi poltrona i kriminalaca koji mu gravitiraju,”

kaže Milovac. Sudbina (ili: majka i supruga?) je čudo: i porodica Jeknić Pešić se obrela u diplomatiji. Kćerka Ksenija Popović, 2006. godine odlazi u Madrid kao prvi sekretar u ambasadi Srbije i Crne Gore, da bi nakon referenduma postala diplomata u Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon toga zatičemo je na poziciji prvog sekretara u ambasadi u Rimu. Ksenijin otac, Petar Popović, trenutno je ambasador Crne Gore u Grčkoj. Što bi kazao jedan naš diplomata: impresivna dijalektika nepotizma.

Đukanovićeva oficirka veze ne brine. Na sve optužbe kaže da je „potpuno mirna”. Ko ne bi bio kada je u hladovini Vođe, koji kontroliše sve (institucije).

,,Ekonomska diplomatija” – korumpirana rasprodaja crnogorskih bogatstava

,,Sadašnje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore nije ništa drugo nego kriminogena jazbina za kadrove i kadrovkinje koji su od Crne Gore napravili privatnu državu služeći interesima jednog čovjeka i jedne familije. Bez obzira na lažnu i lažljivu evropsku retoriku kojom obasipaju ‘partnere’ iz Brisela i Vašingtona, oni su svi zajedno saradnici u dugogodišnjem zločinačkom poduhvatu protiv demokratije, vladavine prava, ljudskih sloboda i socijalne pravde u Crnoj Gori”, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.

,,Crnogorska diplomatija je vođena od strane onih kojima je na prvom mjestu bilo staranje za političko ‘zdravlje’ Mila Đukanovića, a tek onda za sve ostalo što se podrazumijeva pod javnim interesom crnogorskih građana i građanki. Posljedice takvih diplomatskih vratolomija su vrlo vidljive i iznutra i iz vani, pa kredibilni stručnjaci za međunarodne odnose javno opisuju Crnu Goru kao ‘mafijašku državu’.

Zbog toga uopšte ne iznenađuje informacija da izvjesna Dušanka Jeknić-Pešić, totalni anonimus u svijetu diplomatije, ali zato jedna od glavnih aktera međunarodnog kriminalnog poduhvata šverca cigareta, obavlja funkciju direktorice Direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju. Jer što je postojeća crnogorska ‘ekonomska diplomatija’ nego bezočno korumpirana rasprodaja crnogorskih prirodnih i privrednih bogatstava, a ‘kulturna saradnja’ papagajsko ponavljanje klišea iz NATO-vskih propagandnih pamfleta?”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo