Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠANKE JEKNIĆ-PEŠIĆ: Oficirka veze ponovo na vezi

Objavljeno prije

na

Dok iščekuje nastavak suđenja za šverc cigareta (22. decembar, Italija, Bari) – koje je nakon tri godine dugih preliminarnih saslušanja počelo februara 2013. godine – Dušanka Jeknić-Pešić, istaknuta figura sa optužnice o međunarodnoj organizovanoj kriminalnoj grupi, napreduje. Promovisana je za direktoricu Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju (i kulturnu saradnju), pri Minsitarstvu vanjskih poslova. Namještenje je obavljeno tiho, tek se u imovinskom kartonu pojavila nova funkcija. Valjda se u dijelu ekonomije – dok je bila šefica trgovinske misije – dobro pokazala u Milanu, kao konekcija crnogorskih i italijanskih lica sa optužnice, bolje: Đukanovićeva osoba za vezu.

Jeknić-Pešić je do decembra 2014, bila član borda direktora Budvanske rivijere. Prije toga bila je i direktorica predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Sloveniji. Još ranije, nakon što je naprasno nestala iz Milana (izbjegavši da se, jula 2003. godine, u svom stanu sretne sa istraživačima iz italijanske Direkcije za antimafiju, koji su sa te lokacije otišli punih ruku spornih nalaza: telefonski imenici, dokumenta, fotografije…), poslata je takođe u Ljubljanu, gdje je bila prva savjetnica ambasadora Branka Perovića.

Lejdi Keš – kako su je prozvali milanski trgovci, zbog gotovinskog plaćanja u najskupljim buticima – uspon je počela s proljeća 1997. godine. Tada u Milanu, i počinje njena rola u švercerskom (Đukanović i ekipa mu tepaju: tranzitnom) duvanskom poslu, koji je intezivno trajao od 1994. do 2001. godine. Đuzepe Šelzi, tužilac koji je pokrenuo istragu (2011. godine iz tužilaštva u Bariju odlazi u Generalno tužilaštvo, nasleđuje ga tužiteljka Eugenija Pontisulja, a nju, nedavno, tužilac Karmelo Riko) ostavio je iza sebe gomilu dokaznog materijala o ulozi Jeknić-Pešić u kriminogenom kartelu.

Šelzijeva optužnica (u kojoj su i Veselin Barović, Branko Vujošević, Branislav Mićunović; Miroslav Ivanišević u odvojenom postupku oslobođen optužbi; ime Mila Đukanovića, prvog na listi, arhivirano zbog imuniteta ) je poput scenarija za Kum. Jeknić-Pešić, na osnovu prisluškivanih razgovora, imala je kontakt sa gotovo svim akterima duvanskog posla. Pričala je sa: Đukanovićem, njegovim tjelohraniteljem Zoranom Jovanovićem, Duškom Markovićem, Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem…

Inspektori su 2003. godine, ustanovili da je imala kontakte i sa stranim faktorom. Telefonski je bila na vezi sa izvjesnim Klementeom Biondijem. Taj čovjek bio je na liniji sa Rencom Galfetijem (advokat) i mafijašem Frankom dela Toreom. Šelzi, između ostaloga, notira u optužnici da su Jeknić-Pešić, Dela Toro, Biondi i Galfeti do 3. aprila 2001. ,,uz saglasnost Mila Đukanovića” izmijenili dokaznu dokumentaciju protiv Dela Torea u namjeri da opravdaju više sumnjivih finansijskih transakcija.

Šelzi piše i da je Pešićeva povremeno uzimala veće sume novca od Dela Torea. Zapisuje i da je kao njegova klijentkinja dobila audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira (1997. godine). Živjela je luksuzno, čak i za italijanske prilike, a kamoli ovdašnje, tada pod sankcijama(!): odsijedala u predsjedničkom apartmanu luksuznog hotela Principe di Savoja…

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za naš list kaže da njeno imenovanje na novu funkciju ne predstavlja posebno iznenađenje imajući u vidu apsolutni nedostatak smislenih kriterijuma za odabir kadra koji će predstavljati zemlju.

,,Još su svježa sjećanja na imenovanje bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše za ambasadora u Sloveniji, u momentu dok Specijalno tužilaštvo vodi istragu protiv njega zbog slučaja Carine i sumnje da je budžet Podgorice oštećen za blizu 11 miliona eura. Slična je situacija i sa bivšim ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem koji je ‘iz ličnih razloga’ podnio ostavku nakon smrti jedne od beba koje su se inficirale u bjelopoljskoj bolnici, da bi se nedugo nakon toga obreo na poziciji savjetnika premijera.”

Milovac kaže da je to dio principa kojim se rukovode visoki državni funkcioneri – „Sve za fotelju, fotelju nizašta”. „Upravo je to održanje na pozicijama za mnoge od njih i suštinsko pitanje fizičke slobode, a tome najbolje mogu da svjedoči prvo premijer Đukanović, ali i njegovi prvi saradnici Marović, Branimir Gvozdenović, Vujica Lazović, Marković i njima slični koji se već godinama sumnjiče za teška krivična djela, a koji se na slobodi nalaze ne zbog nedostatka dokaza, već prije svega zbog ogromnog političkog uticaja na tužilaštvo i policiju koji im njihove državne i političke funkcije omogućavaju.”

S druge strane, premijer demonstrira da se lojalnih saradnika teško odriče, bez obzira na količinu prljavog veša. Tako, navodi Milovac, pored pomenutih, dobar primjer je i Veselin Veljović, uz koga se vezuju brojne afere, a koji je novu funkciju ponovo našao u bezbjednosnom sektoru.

„Takođe, i pored činjenice da se ministar Petar Ivanović sumnjiči da je bio u komunikaciji sa članovima kriminalne organizacije narko bosa Darka Šarića, premijer nije uradio bilo šta po tom pitanju kako bi otklonio sumnje da njegova Vlada ima i više nego aktivne veze sa organizovanim kriminalom”.

„Bilo bi zanimljivo pročitati obrazloženje Ministarstva za imenovanje Jeknić, kao i šta je to nju preporučilo na novu državnu funkciju, nakon svih kontraverzi. Nema sumnje da je Jeknićeve, kao svi pomenuti javni funkcioneri, novu šansu zaslužila zbog dosadašnjeg rada i načina na koji je obavljala svoju ulogu u sistemu kojim upravlja Đukanović. Nema dokaza da je to bilo u javnom interesu. Ono za što postoje dokazi jeste da Đukanović ovakvim ‘zapošljavanjem’ učvršćuje svoju poziciju, nastavljajući da zarobljava institucije koje bi trebalo da služe građanima, a ne lično njemu i ekipi poltrona i kriminalaca koji mu gravitiraju,”

kaže Milovac. Sudbina (ili: majka i supruga?) je čudo: i porodica Jeknić Pešić se obrela u diplomatiji. Kćerka Ksenija Popović, 2006. godine odlazi u Madrid kao prvi sekretar u ambasadi Srbije i Crne Gore, da bi nakon referenduma postala diplomata u Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon toga zatičemo je na poziciji prvog sekretara u ambasadi u Rimu. Ksenijin otac, Petar Popović, trenutno je ambasador Crne Gore u Grčkoj. Što bi kazao jedan naš diplomata: impresivna dijalektika nepotizma.

Đukanovićeva oficirka veze ne brine. Na sve optužbe kaže da je „potpuno mirna”. Ko ne bi bio kada je u hladovini Vođe, koji kontroliše sve (institucije).

,,Ekonomska diplomatija” – korumpirana rasprodaja crnogorskih bogatstava

,,Sadašnje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore nije ništa drugo nego kriminogena jazbina za kadrove i kadrovkinje koji su od Crne Gore napravili privatnu državu služeći interesima jednog čovjeka i jedne familije. Bez obzira na lažnu i lažljivu evropsku retoriku kojom obasipaju ‘partnere’ iz Brisela i Vašingtona, oni su svi zajedno saradnici u dugogodišnjem zločinačkom poduhvatu protiv demokratije, vladavine prava, ljudskih sloboda i socijalne pravde u Crnoj Gori”, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.

,,Crnogorska diplomatija je vođena od strane onih kojima je na prvom mjestu bilo staranje za političko ‘zdravlje’ Mila Đukanovića, a tek onda za sve ostalo što se podrazumijeva pod javnim interesom crnogorskih građana i građanki. Posljedice takvih diplomatskih vratolomija su vrlo vidljive i iznutra i iz vani, pa kredibilni stručnjaci za međunarodne odnose javno opisuju Crnu Goru kao ‘mafijašku državu’.

Zbog toga uopšte ne iznenađuje informacija da izvjesna Dušanka Jeknić-Pešić, totalni anonimus u svijetu diplomatije, ali zato jedna od glavnih aktera međunarodnog kriminalnog poduhvata šverca cigareta, obavlja funkciju direktorice Direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju. Jer što je postojeća crnogorska ‘ekonomska diplomatija’ nego bezočno korumpirana rasprodaja crnogorskih prirodnih i privrednih bogatstava, a ‘kulturna saradnja’ papagajsko ponavljanje klišea iz NATO-vskih propagandnih pamfleta?”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo