Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI FINANSIJSKI BROD I GRČKI PUTOKAZI: Ko je jamio jamio je

Objavljeno prije

na

Što god da se narednih dana desi sa Grčkom i njenim finansijskim obavezama prema Evropskoj centralnoj banci (ECB), Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i državama članicama EU, izvjesno je – piše britanski Guardijan – malo prije ili malo kasnije, sa sličnim problemima suočiće se još barem osam evropskih država. Potom nabraja da je riječ o Hrvatskoj, Irskoj, Makedoniji, Portugaliji, Španiji, Ukrajini i – vjerovali ili ne – Crnoj Gori.

Britanci navode kako spisak “prezaduženih” nije konačan. “Među zemljama koje još nijesu u dužničkoj krizi, ali joj se brzo približavaju, su Italija, Mađarska, Letonija, Poljska, Slovačka i Srbija”, navodi Guardijan uz objašnjenje kako “za razliku od Grčke, koja se nalazi pred bankrotom, ostali dužnici nekako otplaćuju dugove, ali iznenadni poremećaji na finansijskim tržištima, kao što je skok kamata, mogu i njih baciti na koljena”.

Da li nam je, zaista, trebala pomenuta vijest iz Londona da bi shvatili svu ozbiljnost crnogorske ekonomske današnjice? Ili smo i sami – samo da smo to htjeli i smjeli – mogli zaključiti kakvo je stanje u državi koja će ove godine, samo za vraćanje glavnice stranog duga (dakle, bez kamata) platiti približno četvrtinu planiranih budžetskih prihoda.

“Crna Gora je danas prezadužena zemlja koja, osim turizma, više nema druge privredne grane koje bi generisale izvoz, zbog čega je njen kapacitet za otplatu duga jako nizak”, upozorava u izjavi za Monitor ekonomski analitičar Dejan Mijović. “Uz to, zbog pogrešnog ekonomskog modela, naš privredni razvoj previše zavisi od priliva stranih direktnih investicija kojih odavno nema u obimu koji bi kreirao zaposlenost i punio državni budžet”.

Zvanična verzija je nešto drugačija. Ili nije. Sve zavisi kakvog su trenutnog raspoloženja vaši sagovornici iz državnog aparata.

“Zapadni Balkan je pred trećom recesijom”, prognozirao je zimus premijer Milo Đukanović upozoravajući da se “zbog onoga što vidimo u okruženju, a s obzirom na to da ekonomija djeluje po principu spojenih sudova, ne možemo nadati ničem dobrom”!? Premijer se, međutim, praktično u istoj rečenici pohvalio kako je izvršna vlast pod njegovom komandom ,,u prethodnom periodu uspješno obavila konsolidaciju javnih finansija”.

Samo koji dan kasnije, nakon što je odgledao kompjutersku animaciju putovanja imaginarnom dionicom autoputa Smokovac –Mateševo, premijer se pohvalio: „Autoput je ne samo simbol, već konkretan dokaz blisko bolje, bogatije i srećnije budućnosti naših građana”.

Uglavnom, Đukanovićeva Vlada je ovogodišnji budžet planirala računajući na ekonomski rast, dok je premijer istovremeno najavljivao novu recesiju.

Zato je bez objašnjenja ostala proljetošnja informacija da je javni dug krajem marta iznosio 2,44 milijarde eura – za četvrtinu više nego 12 mjeseci ranije!?

Treba li podsjećati – posljednjeg dana 2007. godine crnogorski dug je iznosio 732 miliona eura. Dakle, imamo povećanje javnog duga od nekih 1,7 milijardi eura u periodu u kome je BDP porastao sa 2,7 na 3,4 milijarde eura. Poređenja radi, grčki dug je prije devet godina premašio 100 posto BDP-a, da bi lane – uz sve mjere navodne štednje – dosegnuo 174,9 posto društvenog proizvoda. Valja imati na umu da je Grčki BDP samo u tri posljednje godine pao za gotovo 20 posto. A zajmodavci se prave kako ih se taj podatak ni najmanje ne dotiče.

Uglavnom, ako u priču o rastućem zaduženju uvedemo i milijarde investicija koje su, prema zvaničnoj statistici, zapljusnile Crnu Goru nakon osamostaljenja u maju 2006. godine, logično je pitanje – đe su (te) pare?

Znači li vam nešto činjenica da su, praktično isto pitanje (đe su pare), prije dvadeset godina istim ovim vlastima postavljali tadašnji opozicioni prvaci? Neki od njih su, poput vođe liberala Slavka Perovića, digli ruke od ovdašnje politike. Drugi su promijenili ploču. Poput nekadašnjeg narodnjaka Predraga Drecuna, danas revnosnog eksponenta kontroverznih biznisa vladajuće elite. Koji u januaru 2013. najavljuje bolja ekonomska vremena za Crnu Goru: “Mislim da je Đukanović unio taj optimistički duh. Primjetan je taj zaokret u vođenju ekonomske politike, bolje reći u vrijednosnom sistemu na kojem on zasniva ekonomski sistem…”.

Nepoznanica je da li Đukanovićevi obožavaoci pod “novim vrijednosnim sistemom” podrazumijevaju sve ono što se dešavalo oko Prve banke i svih 40, 50 ili 100 miliona direktnih troškova koje je imala država kako bi se prvi čovjek izvršne vlasti, i njegova porodica, sačuvali finansijskih i moralnih gubitaka za koje su bili isključivo odgovorni? Ili se “nova razvojna politika” ogleda, na primjer, u višemilionskoj naknadi koju je nezavisno pravosuđe dosudilo Acu Đukanoviću na ime odštete za nečinjenje državnog aparata pod komandom njegovog rođenog brata.

U redu – Milo Đukanović dio tog vremena, obuhvaćenog sudskim postupkom, nije proveo kao premijer. Ali je i tada primao premijersku platu. Baš kao što je i njegov saradnik iz vladajuće partije i bivših i sdašnjih afera (KAP, Luka…), pardon, Vlada, Branimir Gvozdenović direktorovao u DPS-u o državnom trošku.

Dok su nečije šure i pašenozi gradili zgrade i hotele, drugima su se sinovi zaduživali uz garancije lokalnih samouprava. Na koje je, podrazumijeva se, pao ceh vraćanja uzetih kredita. Što mari, kada je i država – prema zvaničnim podacima – platila skoro pola milijarde na ime nezakonito izdatih garancija. S tim što taj dug može biti veći makar za 10 -15 odsto ako se u obzir uzmu i troškovi tranzicije koje Vlada pokušava sakriti od svojih podanika (od Montenegrobonusa do A2A i Elektroprivrede).

Najbanalniji primjer crnogorskog državotvornog rasipništva zabilježili smo prije dvije godine, uoči proslave hrvatskog učlanjenja u EU. Članovi crnogorske delegacije Filip Vujanović, Igor Lukšić i Milo Đukanović otputovali su za Zagreb vladinim avionom, u tri posebna leta. Delegacija Finske, jedne od najbogatijih članica EU, u Zagreb je došla automobilom, prevalivši 2.100 kilometara. Redovnim avionskim linijama u Hrvatsku su pristigli zvaničnici 20-ak zemalja (Holandija, Turska, Kanada, SAD…). Državni avioni su dovezli još 20-ak delegacija (od Skoplja i Beograda do Brisela). Samo je crnogorski avion letio tri puta u jednom pravcu. Makar su se vratili zajedno. To, opet, govori kako je u avionu bilo dovoljno mjesta za sve.

“Ovakvo stanje je neizdrživo. Ako se nešto ne promijeni bankrot nam je sudbina”, ne jednom je poručio nezavisni poslanik Mladen Bojanić.

Na drugoj strani – riječi utjehe: “Crna Gora će biti među zemljama koje neće značajnije osjetiti posljedice grčke krize”, saopšteno je početkom mjeseca iz Centralne banke. To liči na nekadašnja uvjeravanja da će nas zaobići i globalna ekonomska kriza. Ceh nerazumijevanja – skoro dvije milijarde novostvorenih dugova u mandatima premijera Lukšića i Đukanovića. Oni, valjda, znaju zašto. Mi ćemo saznati – kako. Da vratimo pozajmljeno i potrošeno bez centa uloga u budućnost ove zemlje. Ako kao investicije ne doživljavamo i putovanja ovdašnjih političara. Ili službeni dolazak estradnih zvijezda iz regiona na njihove – javne i tajne -zabave. Od Severene do Jami. Ko god da je jamio.

PRIJETI LI NAM GRČKI SCENARIO
Da

“Odgovor je da”, kaže za Monitor Dejan Mijović, “jer je naša vlast, uprkos izdašne stručne pomoći EU i SAD, od kraja devedesetih uporno izbjegavala da sprovede nužne strukturne reforme, dok je poslije izbijanja globalne finansijske krize vodila pro-cikličnu umjesto anti-ciklične politike”.

Svjestan neodrživosti fiskalne pozicije zemlje i toga da je trajno izgubio povjerenje ozbiljnih investitora, naš premijer se umjesto radikalne izmjene politike odlučio da još dublje zavuče ruku u državni budžet čime nastoji da zavara javnost kako nam predstoje bolja vremena, naglašava jedan od osnivača opozicionog pokreta URA.

“Započeta je gradnja parčeta autoputa i najavljena gradnja termoelektrane u Pljevljima novcem crnogorskih građana umjesto privatnih investitora, koji u ovim i sličnim projektima nisu našli nikakav komercijalni interes.

Umjesto eksluzivnih turističkih naselja, najavljuje se masovna stanogradnja na primorju… Uvodi se novi, dosad neviđeni zakon o eksproprijaciji kako bi država (premijer, seja i braco) kupovala budzašto naše najvrijednije nekretnine, počev od Buljarice pa na dalje, a zatim iste skupo preprodavala strancima radi gradnje stambenih naselja.

Svi ovi potezi nas objektivno udaljavaju od Evrope i zapadnog svijeta, što nas definitivno utvrđuje u uvjerenju da naš premijer vodi dvostruku politiku, pri kojoj nas zaglušujućom retorikom i kozmetičkim bravurama navodno uvodi u EU i NATO, a u stvarnosti sprovodi potpuno suprotnu politiku strateškog približavanja partnerima sa Istoka kojima – po cijenu nepovratnog devastiranja – nudi naše najvrednije prirodne resurse da bi odgodio bankrot i obezbijedio dalji opstanak na vlasti”, kaže Mijović.


PRIJETI LI NAM GRČKI SCENARIO
Ne

Crna Gora nije pred vratima dužničkog kraha uporedivog sa Grčkim problemima, kaže za Monitor ekonomski i finansijski analitičar Mila Kasalica, naglašavajući kako mi još nijesmo dio “neprincipijelne monetarne katastrofe” koju pokušavaju proizvesti međunarodni kreditori “koji se kriju iza tri slova, a svojim bahatim potezima planiraju da unište EU, iako to žele etiketirati izlaskom Grčke iz EMU”.

“Javni dug Crne Gore jeste visok, posebno kada bi se ukupni unutrašnji dug uvezao sa dugovanjima privatnih osoba i segmenta nelikvidne privrede, ali i tako se ne prelazi granica jednogodišnjeg novog proizvoda”, precizira Kasalica. “To znači da dok god stvaramo novu vrijednost i ne upadamo u recesiju na površini smo visoko turbulentne vode”.

Ipak, vrijedno je napomenuti dvije sličnosti sa Grcima koje navedenu turbulenciju definišu kroz značajnu sistemsku ranjivost, kaže naša sagovornica:

“Nekvalitet nove biznis elite (u javnom stavu, poslovnim idejama, radnoj kulturi i posebnim kompetencijama) i njihovo značajno intenciono odsustvo iz poreskih tokova domicilne ekonomije. Ovdje se naravno ne misli na žilavost malog i srednjeg biznisa koji nije naklonjen poreskoj evaziji, koja jeste legitiman model organizacije ali negativno utiče na tokove novca nacionalne ekonomije. I, kao drugo, opterećujući državni aparat, koji stvara uslugu skoro nikakvog novog kvaliteta, a to onda čini ukupnu ekonomiju primjetno nestabilnijom”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo