Što god da se narednih dana desi sa Grčkom i njenim finansijskim obavezama prema Evropskoj centralnoj banci (ECB), Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i državama članicama EU, izvjesno je – piše britanski Guardijan – malo prije ili malo kasnije, sa sličnim problemima suočiće se još barem osam evropskih država. Potom nabraja da je riječ o Hrvatskoj, Irskoj, Makedoniji, Portugaliji, Španiji, Ukrajini i – vjerovali ili ne – Crnoj Gori.
Britanci navode kako spisak “prezaduženih” nije konačan. “Među zemljama koje još nijesu u dužničkoj krizi, ali joj se brzo približavaju, su Italija, Mađarska, Letonija, Poljska, Slovačka i Srbija”, navodi Guardijan uz objašnjenje kako “za razliku od Grčke, koja se nalazi pred bankrotom, ostali dužnici nekako otplaćuju dugove, ali iznenadni poremećaji na finansijskim tržištima, kao što je skok kamata, mogu i njih baciti na koljena”.
Da li nam je, zaista, trebala pomenuta vijest iz Londona da bi shvatili svu ozbiljnost crnogorske ekonomske današnjice? Ili smo i sami – samo da smo to htjeli i smjeli – mogli zaključiti kakvo je stanje u državi koja će ove godine, samo za vraćanje glavnice stranog duga (dakle, bez kamata) platiti približno četvrtinu planiranih budžetskih prihoda.
“Crna Gora je danas prezadužena zemlja koja, osim turizma, više nema druge privredne grane koje bi generisale izvoz, zbog čega je njen kapacitet za otplatu duga jako nizak”, upozorava u izjavi za Monitor ekonomski analitičar Dejan Mijović. “Uz to, zbog pogrešnog ekonomskog modela, naš privredni razvoj previše zavisi od priliva stranih direktnih investicija kojih odavno nema u obimu koji bi kreirao zaposlenost i punio državni budžet”.
Zvanična verzija je nešto drugačija. Ili nije. Sve zavisi kakvog su trenutnog raspoloženja vaši sagovornici iz državnog aparata.
“Zapadni Balkan je pred trećom recesijom”, prognozirao je zimus premijer Milo Đukanović upozoravajući da se “zbog onoga što vidimo u okruženju, a s obzirom na to da ekonomija djeluje po principu spojenih sudova, ne možemo nadati ničem dobrom”!? Premijer se, međutim, praktično u istoj rečenici pohvalio kako je izvršna vlast pod njegovom komandom ,,u prethodnom periodu uspješno obavila konsolidaciju javnih finansija”.
Samo koji dan kasnije, nakon što je odgledao kompjutersku animaciju putovanja imaginarnom dionicom autoputa Smokovac –Mateševo, premijer se pohvalio: „Autoput je ne samo simbol, već konkretan dokaz blisko bolje, bogatije i srećnije budućnosti naših građana”.
Uglavnom, Đukanovićeva Vlada je ovogodišnji budžet planirala računajući na ekonomski rast, dok je premijer istovremeno najavljivao novu recesiju.
Zato je bez objašnjenja ostala proljetošnja informacija da je javni dug krajem marta iznosio 2,44 milijarde eura – za četvrtinu više nego 12 mjeseci ranije!?
Treba li podsjećati – posljednjeg dana 2007. godine crnogorski dug je iznosio 732 miliona eura. Dakle, imamo povećanje javnog duga od nekih 1,7 milijardi eura u periodu u kome je BDP porastao sa 2,7 na 3,4 milijarde eura. Poređenja radi, grčki dug je prije devet godina premašio 100 posto BDP-a, da bi lane – uz sve mjere navodne štednje – dosegnuo 174,9 posto društvenog proizvoda. Valja imati na umu da je Grčki BDP samo u tri posljednje godine pao za gotovo 20 posto. A zajmodavci se prave kako ih se taj podatak ni najmanje ne dotiče.
Uglavnom, ako u priču o rastućem zaduženju uvedemo i milijarde investicija koje su, prema zvaničnoj statistici, zapljusnile Crnu Goru nakon osamostaljenja u maju 2006. godine, logično je pitanje – đe su (te) pare?
Znači li vam nešto činjenica da su, praktično isto pitanje (đe su pare), prije dvadeset godina istim ovim vlastima postavljali tadašnji opozicioni prvaci? Neki od njih su, poput vođe liberala Slavka Perovića, digli ruke od ovdašnje politike. Drugi su promijenili ploču. Poput nekadašnjeg narodnjaka Predraga Drecuna, danas revnosnog eksponenta kontroverznih biznisa vladajuće elite. Koji u januaru 2013. najavljuje bolja ekonomska vremena za Crnu Goru: “Mislim da je Đukanović unio taj optimistički duh. Primjetan je taj zaokret u vođenju ekonomske politike, bolje reći u vrijednosnom sistemu na kojem on zasniva ekonomski sistem…”.
Nepoznanica je da li Đukanovićevi obožavaoci pod “novim vrijednosnim sistemom” podrazumijevaju sve ono što se dešavalo oko Prve banke i svih 40, 50 ili 100 miliona direktnih troškova koje je imala država kako bi se prvi čovjek izvršne vlasti, i njegova porodica, sačuvali finansijskih i moralnih gubitaka za koje su bili isključivo odgovorni? Ili se “nova razvojna politika” ogleda, na primjer, u višemilionskoj naknadi koju je nezavisno pravosuđe dosudilo Acu Đukanoviću na ime odštete za nečinjenje državnog aparata pod komandom njegovog rođenog brata.
U redu – Milo Đukanović dio tog vremena, obuhvaćenog sudskim postupkom, nije proveo kao premijer. Ali je i tada primao premijersku platu. Baš kao što je i njegov saradnik iz vladajuće partije i bivših i sdašnjih afera (KAP, Luka…), pardon, Vlada, Branimir Gvozdenović direktorovao u DPS-u o državnom trošku.
Dok su nečije šure i pašenozi gradili zgrade i hotele, drugima su se sinovi zaduživali uz garancije lokalnih samouprava. Na koje je, podrazumijeva se, pao ceh vraćanja uzetih kredita. Što mari, kada je i država – prema zvaničnim podacima – platila skoro pola milijarde na ime nezakonito izdatih garancija. S tim što taj dug može biti veći makar za 10 -15 odsto ako se u obzir uzmu i troškovi tranzicije koje Vlada pokušava sakriti od svojih podanika (od Montenegrobonusa do A2A i Elektroprivrede).
Najbanalniji primjer crnogorskog državotvornog rasipništva zabilježili smo prije dvije godine, uoči proslave hrvatskog učlanjenja u EU. Članovi crnogorske delegacije Filip Vujanović, Igor Lukšić i Milo Đukanović otputovali su za Zagreb vladinim avionom, u tri posebna leta. Delegacija Finske, jedne od najbogatijih članica EU, u Zagreb je došla automobilom, prevalivši 2.100 kilometara. Redovnim avionskim linijama u Hrvatsku su pristigli zvaničnici 20-ak zemalja (Holandija, Turska, Kanada, SAD…). Državni avioni su dovezli još 20-ak delegacija (od Skoplja i Beograda do Brisela). Samo je crnogorski avion letio tri puta u jednom pravcu. Makar su se vratili zajedno. To, opet, govori kako je u avionu bilo dovoljno mjesta za sve.
“Ovakvo stanje je neizdrživo. Ako se nešto ne promijeni bankrot nam je sudbina”, ne jednom je poručio nezavisni poslanik Mladen Bojanić.
Na drugoj strani – riječi utjehe: “Crna Gora će biti među zemljama koje neće značajnije osjetiti posljedice grčke krize”, saopšteno je početkom mjeseca iz Centralne banke. To liči na nekadašnja uvjeravanja da će nas zaobići i globalna ekonomska kriza. Ceh nerazumijevanja – skoro dvije milijarde novostvorenih dugova u mandatima premijera Lukšića i Đukanovića. Oni, valjda, znaju zašto. Mi ćemo saznati – kako. Da vratimo pozajmljeno i potrošeno bez centa uloga u budućnost ove zemlje. Ako kao investicije ne doživljavamo i putovanja ovdašnjih političara. Ili službeni dolazak estradnih zvijezda iz regiona na njihove – javne i tajne -zabave. Od Severene do Jami. Ko god da je jamio.
PRIJETI LI NAM GRČKI SCENARIO
Da
“Odgovor je da”, kaže za Monitor Dejan Mijović, “jer je naša vlast, uprkos izdašne stručne pomoći EU i SAD, od kraja devedesetih uporno izbjegavala da sprovede nužne strukturne reforme, dok je poslije izbijanja globalne finansijske krize vodila pro-cikličnu umjesto anti-ciklične politike”.
Svjestan neodrživosti fiskalne pozicije zemlje i toga da je trajno izgubio povjerenje ozbiljnih investitora, naš premijer se umjesto radikalne izmjene politike odlučio da još dublje zavuče ruku u državni budžet čime nastoji da zavara javnost kako nam predstoje bolja vremena, naglašava jedan od osnivača opozicionog pokreta URA.
“Započeta je gradnja parčeta autoputa i najavljena gradnja termoelektrane u Pljevljima novcem crnogorskih građana umjesto privatnih investitora, koji u ovim i sličnim projektima nisu našli nikakav komercijalni interes.
Umjesto eksluzivnih turističkih naselja, najavljuje se masovna stanogradnja na primorju… Uvodi se novi, dosad neviđeni zakon o eksproprijaciji kako bi država (premijer, seja i braco) kupovala budzašto naše najvrijednije nekretnine, počev od Buljarice pa na dalje, a zatim iste skupo preprodavala strancima radi gradnje stambenih naselja.
Svi ovi potezi nas objektivno udaljavaju od Evrope i zapadnog svijeta, što nas definitivno utvrđuje u uvjerenju da naš premijer vodi dvostruku politiku, pri kojoj nas zaglušujućom retorikom i kozmetičkim bravurama navodno uvodi u EU i NATO, a u stvarnosti sprovodi potpuno suprotnu politiku strateškog približavanja partnerima sa Istoka kojima – po cijenu nepovratnog devastiranja – nudi naše najvrednije prirodne resurse da bi odgodio bankrot i obezbijedio dalji opstanak na vlasti”, kaže Mijović.
PRIJETI LI NAM GRČKI SCENARIO
Ne
Crna Gora nije pred vratima dužničkog kraha uporedivog sa Grčkim problemima, kaže za Monitor ekonomski i finansijski analitičar Mila Kasalica, naglašavajući kako mi još nijesmo dio “neprincipijelne monetarne katastrofe” koju pokušavaju proizvesti međunarodni kreditori “koji se kriju iza tri slova, a svojim bahatim potezima planiraju da unište EU, iako to žele etiketirati izlaskom Grčke iz EMU”.
“Javni dug Crne Gore jeste visok, posebno kada bi se ukupni unutrašnji dug uvezao sa dugovanjima privatnih osoba i segmenta nelikvidne privrede, ali i tako se ne prelazi granica jednogodišnjeg novog proizvoda”, precizira Kasalica. “To znači da dok god stvaramo novu vrijednost i ne upadamo u recesiju na površini smo visoko turbulentne vode”.
Ipak, vrijedno je napomenuti dvije sličnosti sa Grcima koje navedenu turbulenciju definišu kroz značajnu sistemsku ranjivost, kaže naša sagovornica:
“Nekvalitet nove biznis elite (u javnom stavu, poslovnim idejama, radnoj kulturi i posebnim kompetencijama) i njihovo značajno intenciono odsustvo iz poreskih tokova domicilne ekonomije. Ovdje se naravno ne misli na žilavost malog i srednjeg biznisa koji nije naklonjen poreskoj evaziji, koja jeste legitiman model organizacije ali negativno utiče na tokove novca nacionalne ekonomije. I, kao drugo, opterećujući državni aparat, koji stvara uslugu skoro nikakvog novog kvaliteta, a to onda čini ukupnu ekonomiju primjetno nestabilnijom”.
Zoran RADULOVIĆ