Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ILIJE ŠOŠKIĆA, UMJETNIKA: Od Crne Gore ni zdravstveno osiguranje

Objavljeno prije

na

Crna Gora ima samo nekoliko umjetnika koji su napravili značajne karijere van regionalnih granica. Jedan od njih je Ilija Šoškić.

Ovog avgusta, Šoškić kao gost maestro boravi u Kotoru u okviru Grada umjetnika (Du¬kley Art Centar) koji je otvoren u bivšoj upravnoj zgradi Jugooceanije. Srijećemo se ispred oronule zgrade, koja je ove godine proglašena kulturnim dobrom.

,,To je ruski projekat. Rade tu umjetnici iz Rusije, Ukrajine, regiona. Pozvali su me na prijedlog Petra Ćukovića. Bar Rusi da me zovu u Crnu Goru, kad ovi naši neće”, kaže umejtnik, kojeg, za razliku od Jugooceanije, vrijeme nije slomilo. Ovog ljeta napunio je 80 godina. ,,Vrijeđa me što sam trenutno gotovo pa anonimno u Crnoj Gori. Nijesam prihvatao nikad da sam dijaspora, disident, da sam stranac u svojoj zemlji”.

Šoškić je krajem ‘60-ih otišao u Italiju. Prve samostalne izložbe u Italiji imao je u galeriji Carbonesi u Bolonji 1971. godine i u Museo di Palazzo Diamanti u Ferari . Od performansa Pucanj u zid, izvedenog 1975. u rimskoj galeriji L'Attico, ne prestaje da intrigira evropsku umjetničku scenu. O njegovim radovima su tokom posljedne četiri decenije pisali značajni italijanski i evropski likovni kritičari.U februaru ove godine imao je izložbu u Rimu, a prošlog mjeseca izložbu posvećenu italijanskom reditelju i piscu Pjeru Paolu Pazoloniju u okviru Festivala evropskog filma Palić.

U Crnoj Gori je prošle godine u okviru Njegoševog jubileja, u Biljardi, postavljen Šoškićev rad Korota i suša. Bila je to rekonstrukcija rada iz 1986, realizovanog u Nikšiću. Kritičari su ocjenili da je Korota i suša jedno od Šoškićevih remek djela, a ujedno i prva instalacija u istoriji crnogorske umjetnosti, izvedena u Crnoj Gori.

Od te 1986. Šoškić pokušava da se vrati u Crnu Goru, ali mu se ne da. Jedino što je tražio od institucija je zdravstveno osiguranje. ,,Ne trebaju mi priznanja, status zaslužnog umjetnika, samo sam im tražio zdravstveno osiguranje. Ukoro putujem u Škotsku, idem u Ameriku, svuda mi pored crnogorskog pasoša treba i osiguranje. Ali, eto, ne daju”, kaže Šoškić.

Zna on kako to ide: ,,Oni bi da me natjeraju da idem na šalter, da se žalim, kukam, kao materijalno ugroženi. Ma idi… To ti je ono ako se neko smiluje, da prvo moliš pa ako daju daju…”.

Njegova supruga Dragica kaže da je bila u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore (ULCG) da provjeri kakav je Ilijin status. Da li ima status slobodnog umjetnika, gdje je problem zašto ne može da dobije zdravstveno i minimalnu penziju. Rekli su da će nešto vidjeti.

U Ministarstvu kulture su im rekli da ništa ne mogu uraditi. Nego da zvanično napišu molbu. Prošli put kad su pisali molbe završile su u smeću. Dragica se sjeća da su kod pojedinih ministara kulture i po desetak puta tražili prijem bezuspješno.

,,Na Venecijanskom bijenalu 2011. gdje sam predstavljao Crnu Goru, Filip Vujanović je, pred tadašnjim ambasadorom i zvanicama, obećao da ću dobiti neki atelje-kuću, kada je čuo da imam jedino baraku u Baru. Kasnije smo tražili prijem kod njega, pisali mu. Prvo je bio na godišnjem, a poslije nije ni odgovarao. I prođoše četiri godine”, kaže Šoškić.

U Italiji i inostranstvu ističe da nema problema, muzeji otkupljuju radove, i sve ide kako priliči odnosu prema umjetniku. Ove godine njegova dva rada otkupio je Narodni muzej u Beogradu, kao i muzej u Novom Sadu.

,,Na vlasti su ljudi koji nemaju nikakve veze s kulturom. Ministar kulture samo je figura. Dosta je tu i neznanja, ali ipak znaju da sam poznat na svjetskoj sceni. A opet je tu taj jedan ignorantski odnos, samo što ne kažu – ma dobro je da si živ”. priča Šoškić bez gorčine i dodaje da ima i dobrih ljudi. Ističe bivšeg konzula u Italiji Željka Stamatovića. ,,Rođen sam u Dečanima, nekima je to bio povod da govore da sam sa Kosova. A ja sam, volim za sebe da kažem, normalni Crnogorac, kojemu na svim izložbama po svijetu uz radove stoji da je crnogorski umjetnik. Stamatović mi je pomogao da dobijem crnogorski pasoš, vidjelo se da mu je stalo. Poslije mi je ugovorio i razgovor sa jednim crnogorskim političarem. Ali sam odustao, rekao sam mu ne mogu ja to”.

Šoškić se 1987. vratio u Jugoslaviju, u Dubrovnik. Od 1991. do 1994. je sa porodicom bio izbjeglica u Budvi. ,,Filo Filipović poklonio mi je atelje od 27 kvadrata u zgradi gdje je TV Budva. Taj atelje je opština dala Lubardi, on Filipoviću, a ovaj meni. Onda su me optužili da sam ja to izdavao, zarađivao pare. Smiješno. Krenuli su tada sa tim pričama i uzeli mi taj atelje. Sada ti isti imaju pola Crne Gore, i malo im je”.

Dodaje da je bilo svakakvih dana, i onih kada nije imao ni za cigare. ,,Zovem galeriste, nikog u Rimu. Šta ću, izađem da šetam. I sretnem jednog galeristu, nije sarađivao sa mnom, ali smo se znali. Ljubazno me pozove da dođem uveče na prijem u Kraljevsku palatu. A tamo krem se okupio. Kažem ovom galeristi: ‘Znaš da jutros kada si me sreo nijesam imao ni za cigare’. On me pogleda i kaže: ‘Sam si izabrao’. Možda i jesam”, priča umjetnik.

,,Volim Crnu Goru, ali sa crnogorskom politikom ne želim da imam posla. Ove u vlasti kultura, a čini mi se ni država, ne interesuju, samo pare. Nijesam ni za opoziciju ni za vlast. Meni je važno da u svoju zemlju ne dolazim anonimno, da ne budem ignorisan”.

Konačno, nije toliko kivan na političare, koliko na svoje kolege: „Politika je takva kakva je i ona će se mijenjati. ULUCG je postao politička organizacija, pa imate tamo ljude koji imaju po nekoliko poslova, oni slikaju, akademici su, profesori, zaslužni umjetnici… Oni su napravili rampu. Raspoređeni su u svim institucijama i ne daju nikom ništa”.

Nabraja dalje da je nestalo Cetinjsko bijenale, da je u Crnu Goru došla Marina Amramović, pa da su i to ugušili, da vajara Rista Stijovića skoro niko ne pominje…

,,Ja se žalim, a eto Dada Đurića. Kako su se prema njemu odnosili i kako se odnose. Nijesu ispoštovali njegovu želju da postave tu stijenu, kamen na njegov grob. Tamo postoji ploča, ali tog kamena nema. Prema priči Dado je izabrao to mjesto iznad Rijeke Crnojevića jer su tu partizani pobili silne Italijane na početku rata, i kao mali tamo je išao i zamišljao te ljude, konje, ubijene, njihove izobličene glave, tijela… Jedva sam došao do Dadovog groba, sve zaraslo u žbunje. Tamo izgleda niko ne dolazi. Da sam na Cetinju, sam bih to očistio, grob mog školskog druga”.

Tako je to u Crnoj Gori sa velikim umjetnicima.

O mladim crnogorskim umjetnicima

,,Primjetno je da mladi crnogorski umjetnici osjećaju modernost, pozitivnu energiju, jezik ovog vremena. Stvarati u ovim uslovima i jeste čudo. Ove mlađe slabo znam, nijesam par godina ni ostajao u Crnoj Gori. A istakao bih radove Irene Lagator, Jelene Tomašević, kao i Bojane Radulović, ona je negdje u inostranstvu. Za mlađe se ne zna oće li postati umjetnici. Talenat, rad. Treba sve to da sazri. Treba imati karakter, magareću upornost. Onaj ko izdrži, uspjeva”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo