OKO NAS
SLUČAJ ILIJE ŠOŠKIĆA, UMJETNIKA: Od Crne Gore ni zdravstveno osiguranje

Crna Gora ima samo nekoliko umjetnika koji su napravili značajne karijere van regionalnih granica. Jedan od njih je Ilija Šoškić.
Ovog avgusta, Šoškić kao gost maestro boravi u Kotoru u okviru Grada umjetnika (Du¬kley Art Centar) koji je otvoren u bivšoj upravnoj zgradi Jugooceanije. Srijećemo se ispred oronule zgrade, koja je ove godine proglašena kulturnim dobrom.
,,To je ruski projekat. Rade tu umjetnici iz Rusije, Ukrajine, regiona. Pozvali su me na prijedlog Petra Ćukovića. Bar Rusi da me zovu u Crnu Goru, kad ovi naši neće”, kaže umejtnik, kojeg, za razliku od Jugooceanije, vrijeme nije slomilo. Ovog ljeta napunio je 80 godina. ,,Vrijeđa me što sam trenutno gotovo pa anonimno u Crnoj Gori. Nijesam prihvatao nikad da sam dijaspora, disident, da sam stranac u svojoj zemlji”.
Šoškić je krajem ‘60-ih otišao u Italiju. Prve samostalne izložbe u Italiji imao je u galeriji Carbonesi u Bolonji 1971. godine i u Museo di Palazzo Diamanti u Ferari . Od performansa Pucanj u zid, izvedenog 1975. u rimskoj galeriji L'Attico, ne prestaje da intrigira evropsku umjetničku scenu. O njegovim radovima su tokom posljedne četiri decenije pisali značajni italijanski i evropski likovni kritičari.U februaru ove godine imao je izložbu u Rimu, a prošlog mjeseca izložbu posvećenu italijanskom reditelju i piscu Pjeru Paolu Pazoloniju u okviru Festivala evropskog filma Palić.
U Crnoj Gori je prošle godine u okviru Njegoševog jubileja, u Biljardi, postavljen Šoškićev rad Korota i suša. Bila je to rekonstrukcija rada iz 1986, realizovanog u Nikšiću. Kritičari su ocjenili da je Korota i suša jedno od Šoškićevih remek djela, a ujedno i prva instalacija u istoriji crnogorske umjetnosti, izvedena u Crnoj Gori.
Od te 1986. Šoškić pokušava da se vrati u Crnu Goru, ali mu se ne da. Jedino što je tražio od institucija je zdravstveno osiguranje. ,,Ne trebaju mi priznanja, status zaslužnog umjetnika, samo sam im tražio zdravstveno osiguranje. Ukoro putujem u Škotsku, idem u Ameriku, svuda mi pored crnogorskog pasoša treba i osiguranje. Ali, eto, ne daju”, kaže Šoškić.
Zna on kako to ide: ,,Oni bi da me natjeraju da idem na šalter, da se žalim, kukam, kao materijalno ugroženi. Ma idi… To ti je ono ako se neko smiluje, da prvo moliš pa ako daju daju…”.
Njegova supruga Dragica kaže da je bila u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore (ULCG) da provjeri kakav je Ilijin status. Da li ima status slobodnog umjetnika, gdje je problem zašto ne može da dobije zdravstveno i minimalnu penziju. Rekli su da će nešto vidjeti.
U Ministarstvu kulture su im rekli da ništa ne mogu uraditi. Nego da zvanično napišu molbu. Prošli put kad su pisali molbe završile su u smeću. Dragica se sjeća da su kod pojedinih ministara kulture i po desetak puta tražili prijem bezuspješno.
,,Na Venecijanskom bijenalu 2011. gdje sam predstavljao Crnu Goru, Filip Vujanović je, pred tadašnjim ambasadorom i zvanicama, obećao da ću dobiti neki atelje-kuću, kada je čuo da imam jedino baraku u Baru. Kasnije smo tražili prijem kod njega, pisali mu. Prvo je bio na godišnjem, a poslije nije ni odgovarao. I prođoše četiri godine”, kaže Šoškić.
U Italiji i inostranstvu ističe da nema problema, muzeji otkupljuju radove, i sve ide kako priliči odnosu prema umjetniku. Ove godine njegova dva rada otkupio je Narodni muzej u Beogradu, kao i muzej u Novom Sadu.
,,Na vlasti su ljudi koji nemaju nikakve veze s kulturom. Ministar kulture samo je figura. Dosta je tu i neznanja, ali ipak znaju da sam poznat na svjetskoj sceni. A opet je tu taj jedan ignorantski odnos, samo što ne kažu – ma dobro je da si živ”. priča Šoškić bez gorčine i dodaje da ima i dobrih ljudi. Ističe bivšeg konzula u Italiji Željka Stamatovića. ,,Rođen sam u Dečanima, nekima je to bio povod da govore da sam sa Kosova. A ja sam, volim za sebe da kažem, normalni Crnogorac, kojemu na svim izložbama po svijetu uz radove stoji da je crnogorski umjetnik. Stamatović mi je pomogao da dobijem crnogorski pasoš, vidjelo se da mu je stalo. Poslije mi je ugovorio i razgovor sa jednim crnogorskim političarem. Ali sam odustao, rekao sam mu ne mogu ja to”.
Šoškić se 1987. vratio u Jugoslaviju, u Dubrovnik. Od 1991. do 1994. je sa porodicom bio izbjeglica u Budvi. ,,Filo Filipović poklonio mi je atelje od 27 kvadrata u zgradi gdje je TV Budva. Taj atelje je opština dala Lubardi, on Filipoviću, a ovaj meni. Onda su me optužili da sam ja to izdavao, zarađivao pare. Smiješno. Krenuli su tada sa tim pričama i uzeli mi taj atelje. Sada ti isti imaju pola Crne Gore, i malo im je”.
Dodaje da je bilo svakakvih dana, i onih kada nije imao ni za cigare. ,,Zovem galeriste, nikog u Rimu. Šta ću, izađem da šetam. I sretnem jednog galeristu, nije sarađivao sa mnom, ali smo se znali. Ljubazno me pozove da dođem uveče na prijem u Kraljevsku palatu. A tamo krem se okupio. Kažem ovom galeristi: ‘Znaš da jutros kada si me sreo nijesam imao ni za cigare’. On me pogleda i kaže: ‘Sam si izabrao’. Možda i jesam”, priča umjetnik.
,,Volim Crnu Goru, ali sa crnogorskom politikom ne želim da imam posla. Ove u vlasti kultura, a čini mi se ni država, ne interesuju, samo pare. Nijesam ni za opoziciju ni za vlast. Meni je važno da u svoju zemlju ne dolazim anonimno, da ne budem ignorisan”.
Konačno, nije toliko kivan na političare, koliko na svoje kolege: „Politika je takva kakva je i ona će se mijenjati. ULUCG je postao politička organizacija, pa imate tamo ljude koji imaju po nekoliko poslova, oni slikaju, akademici su, profesori, zaslužni umjetnici… Oni su napravili rampu. Raspoređeni su u svim institucijama i ne daju nikom ništa”.
Nabraja dalje da je nestalo Cetinjsko bijenale, da je u Crnu Goru došla Marina Amramović, pa da su i to ugušili, da vajara Rista Stijovića skoro niko ne pominje…
,,Ja se žalim, a eto Dada Đurića. Kako su se prema njemu odnosili i kako se odnose. Nijesu ispoštovali njegovu želju da postave tu stijenu, kamen na njegov grob. Tamo postoji ploča, ali tog kamena nema. Prema priči Dado je izabrao to mjesto iznad Rijeke Crnojevića jer su tu partizani pobili silne Italijane na početku rata, i kao mali tamo je išao i zamišljao te ljude, konje, ubijene, njihove izobličene glave, tijela… Jedva sam došao do Dadovog groba, sve zaraslo u žbunje. Tamo izgleda niko ne dolazi. Da sam na Cetinju, sam bih to očistio, grob mog školskog druga”.
Tako je to u Crnoj Gori sa velikim umjetnicima.
O mladim crnogorskim umjetnicima
,,Primjetno je da mladi crnogorski umjetnici osjećaju modernost, pozitivnu energiju, jezik ovog vremena. Stvarati u ovim uslovima i jeste čudo. Ove mlađe slabo znam, nijesam par godina ni ostajao u Crnoj Gori. A istakao bih radove Irene Lagator, Jelene Tomašević, kao i Bojane Radulović, ona je negdje u inostranstvu. Za mlađe se ne zna oće li postati umjetnici. Talenat, rad. Treba sve to da sazri. Treba imati karakter, magareću upornost. Onaj ko izdrži, uspjeva”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
PISA TESTIRANJE UČENIKA: Crveni alarm koji je odavno upaljen

PISA testiranje istražuje kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Ovi ciljevi, u suprotnosti su sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja
Stigli su rezultati PISA testiranja i opet pokazali da nam obrazovanje ne valja. Naši đaci ostvarili su gore rezultate od loših iz 2018, pa su na testu iz matematike na 54. mjestu, čitanja 56. i nauke na 62. mjestu.
PISA test, kojim su obuhvaćeni petnaestogodišnjaci iz 81 države, omogućava međunarodnu uporedivost obrazovnih sistema i postignuća učenika. Iz Crne Gore su učestvovala 5.793 učenika iz 63 škole, 49 srednjih škola gimnazija, mješovitih i stručnih škola, koji su testirani sredinom prošle godine.
Ovo testiranje ima za cilj da istraži kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u stvarnom životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Sami ovi ciljevi, nažalost, su u suprotnosti sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja.
Loši smo čak i za region koji je ispod svjetskog prosjeka znanja. Jedino đaci u Sloveniji imaju iznad prosjeka nivo znanja iz matematike i nauke, dok im je nivo čitanja ispod prosjeka. U Hrvatskoj ispod prosjeka je nivo znanja iz matematike, a prosječna su dva druga mjerena indikatora. Ostali su po tri naznačene stavke ispod prosjeka – Srbija, Rumunija, Bugarska, pa Crna Gora. U odnosu na region, gore rezultate imali su učenici iz Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova, koje se inače nalazi na samom dnu rang-liste, zajedno sa Kambodžom i Azerbejdžanom.
Prosjek Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat, iz matematike je 472 boda, a u Crnoj Gori je 406, što predstavlja pad u odnosu na 430, što je bio najbolji rezultat 2018.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Prepričava kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su roditelji godinama unazad bili. ,,Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu ja sam pomislila- ovo je njihov teren. Moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže- meni dijete radi to kod kuće, a mi njemu na to – ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda da na tome baziramo jačanje resursa koje već imamo”.
U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.
Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući Veličkovićima još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman. ,,Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima je došla i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju“.
Ona smatra da je to velika stvar posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu sa posebnim potrebama. ,, Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide”, priča Femić.
Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.
,,Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dve majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira što dete ima ozbiljne probleme. A dete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego koliko je moglo ono je napredovalo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković. Ističe: ,,Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama”.
Željka kroz osmjeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: ,,Kao roditelji naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kući, sve rutine, svakodnevne situacije sve smo prilagodili njemu kroz igru”.
Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.
Predrag NIKOLIĆ
fofo: UNICEF/D.MILJANIĆ
Komentari
OKO NAS
GAZDOVANJE ŠUMAMA: Lopovluci kao praksa

Uprava za šume je poslije pisanja medija formirala komisiju koja je nedavno saopštila da nije našla nikakve neregularnosti na terenu. Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine, i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta. Tvrde i da nije teško provjeriti gdje je ta građa završila
Taman što je komisija Uprave za šume završila kontrolu i saopštila kako navodno ove godine nije bilo zloupotreba sa ogrjevnim drvetom, i da je sve plod neodgovornih medija i novinara, Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama dobilo je nalog od Višeg državnog tužilaštva iz Bijelog Polja da započne iznova postupak u vezi sa manipulacijama sa ogrjevnim drvetom u tom gradu.
ODT Rožaje je po blagovremenoj krivičnoj prijavi 2020. godine taj predmet najprije odbacilo.
Pokazaće se, da ne samo da je to bila očigledna predizborna zloupotreba, prije nego je DPS poslije trideset godina izgubio vlast, već da se to redovno radi, svakog ljeta i jeseni. Redovna lopovska praksa.
Monitor saznaje da je ovih dana trebalo da se uzme izjava od jednog od inspektora šumarstva koji je podnosilac prijave, ali da je zbog objektivnih razloga odloženo
Prema saznanjima do kojih je došao Monitor, odnosno prema krivičnoj prijavi iz 2020. godine napravljena je velika materijalna šteta državi Crnoj Gori, a zloupotrebom je umjesto ogrjevnog drveta kroz sanitarnu sječu, posječeno osam hiljada kubika najkvalitetnije čamove građe.
Cijena ogrjevnog drveta i tada je bila devet eura, dok se cijena kubika oblovine kretala oko stotinu eura.
„Prostom računicom se može doći do brojke od 800 hiljada eura, ako se samo radi o oblovini. Kada se oblovina izreže u dasku, onda je cijena kubika 250 eura, a šteta po državu Crnu Goru je dva miliona eura. U nekom finalnom proizvodu, kao što su planinske drvene kuće koje se grade u Rožajama, šteta je još puta pet, što znači deset miliona “ – kazao je Monitoru dobro obaviješteni sagovornik.
Ovaj već skoro zaboravljeni slučaj počeo je tako što je lugar iz Rožaja Sait Ljajić prijavio inspekciji za šumarstvo neregularnosti, a inspekcija je postupila po njegovoj prijavi.
Ljajić još nije zvanično obaviješten da postupak u Osnovnom državnom tužilaštvu kreće iz početka, ali nam je potvrdio da je on bio inicijator prijave. On kaže da i dalje čuva sve papire u vezi sa tim slučajem, iz kojih se može vidjeti ko je sve bio upleten u slučaj i kome se sve žalio.
„ Ja sam spreman da sve što posjedujem od dokumentacije i što znam, ponovim i danas,“ – kazao je Ljajić.
Prema Monitorovim izvorima Uprava za šume je tada dozvolila samo sanitarnu sječu u 90 odjeljenja.
„Šta je umjesto toga urađeno? Od tih 90 odjeljenja, sječa je izvršena u samo 30, a zatim je sječena najkvalitetnija čamova građa u 192 odjeljenja“ – kazao je taj sagovornik.
Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama je, međutim, tu krivičnu prijavu Inspekcije za šumarstvo odbacila, ali su se inspektori, po nalogu Uprave za inspekcijske poslove, odmah žalili Višem državnom tužilaštvu.
„Slučaj je mirovao preko tri godine, a ovih dana više državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je naložilo Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama da postupi po ovoj prijavi, pa su neki od aktera iz tog perioda počeli da dobijaju pozive “ – kazao je taj sagovornik.
Ove godine neki od drvoprerađivača i građana Rožaja javno su saopštili da se drvo za ogrjev, koje je ranije za te namjene odredila Uprava za šume po cijeni od samo devet eura po kubiku, u Rožajama i ove godine masovno zloupotrebljava i završava na pilanama u tom gradu ili se izvozi na Kosovo. Kao i 2020.
Monitoru je dostavljen i spisak građana Rožaja koji su dobili „ogrjevno“ drvo 2022. godine, i po čemu se može vidjeti da se uglavnom radi o čamovom drvetu, koje se ne koristi za ogrjev. Na spisku za prošlu godine, na primjer, ima i ljudi koji nisu među živima, koji su koncesionari, ili onih dobrostojećih, kao i ljudi čija imena su na spisku po više puta.
„Ono što bih ja sugerisao je to da se javnosti stavi na uvid spisak građana koji su dobili drvo po toj cijeni ove godine. Zašto se taj spisak krije? Na njemu ima i funkcionera. Ali to drvo ne završava u ogrjev, već se na račun njega sječe prva klasa i preprodaje“ – tvrdi taj sagovornik Monitora iz Rožaja.
Na udaru su, kako kaže, odjeljenja Kočine, Kacuber, Nurkovići i odjeljenje broj 14.
„Na tim lokacijama u toku je opšta akcija sječe na račun ogrjevnog drveta, a sječe se drvo najbolje klase. Odakle je tamo čekić i doznaka“ – pita taj sagovornik.
On tvrdi i da u Rožajama postoje firme koje nemaju nikavog ulaznog papira za robu, a bave se izvozom.
„Odakle im papiri za izvoz drveta na Kosovo, za Srbiju i Albaniju, ako nemaju papire za ulaz robe. Ja vam mogu reći koja je to firma, ali to nije moj posao. Neka se država sa time pozabavi“ – kaže ovaj sagovornik iz Rožaja.
Prema njegovim riječima, na ovaj način, odnosno na račun ogrjevnog drveta, godišnje se ukrade od deset do petnaest hiljada kubika šume najbolje klase.
Uprava za šume, na čijem čelu je i dalje Armin Mujević u ostavci, poslije pisanja medija, formirala je komisiju koja je nedavno izdala saopštenje da navodno nije našla nikakve neregularnosti na terenu, i pozvala sve koji bilo šta znaju da prijave tužilaštvu.
Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine, i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta, i da nije teško provjeriti gdje je ta drvna građa završila. Oni tvrde da u Rožajama ima oko 25 neregistrovanih pilana koje uvijek na lageru posjeduju velike količine drveta.
„Ako nas prinude, mi ćemo spisak za 2022. godinu umnožiti, i raširiti kao letak po gradu, pa neka građani Rožaja čitaju i vide ko je sve bio na spisku za ogrjevno drvo prošle godine. Znamo i ko to radi. I to možemo javno reći“ – kazao je jedan od rožajskih drvoprerađivača.
Kada je krivična iz 2020. godine najprije odbijena i kupila prašinu u fiokama tri godine, dok VDT Bijelo Polje nije naložilo ovih dana da se po njoj postupi, na čelu Uprave za šume još je bio kadar Demokratske partije socijalista Nusret Kalač. Ništa čudno. Čudno je što se ništa nije promijenilo ni poslije Nusreta i DPS-a. Lopovlucima u šumama nikad kraja.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene