Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ILIJE ŠOŠKIĆA, UMJETNIKA: Od Crne Gore ni zdravstveno osiguranje

Objavljeno prije

na

Crna Gora ima samo nekoliko umjetnika koji su napravili značajne karijere van regionalnih granica. Jedan od njih je Ilija Šoškić.

Ovog avgusta, Šoškić kao gost maestro boravi u Kotoru u okviru Grada umjetnika (Du¬kley Art Centar) koji je otvoren u bivšoj upravnoj zgradi Jugooceanije. Srijećemo se ispred oronule zgrade, koja je ove godine proglašena kulturnim dobrom.

,,To je ruski projekat. Rade tu umjetnici iz Rusije, Ukrajine, regiona. Pozvali su me na prijedlog Petra Ćukovića. Bar Rusi da me zovu u Crnu Goru, kad ovi naši neće”, kaže umejtnik, kojeg, za razliku od Jugooceanije, vrijeme nije slomilo. Ovog ljeta napunio je 80 godina. ,,Vrijeđa me što sam trenutno gotovo pa anonimno u Crnoj Gori. Nijesam prihvatao nikad da sam dijaspora, disident, da sam stranac u svojoj zemlji”.

Šoškić je krajem ’60-ih otišao u Italiju. Prve samostalne izložbe u Italiji imao je u galeriji Carbonesi u Bolonji 1971. godine i u Museo di Palazzo Diamanti u Ferari . Od performansa Pucanj u zid, izvedenog 1975. u rimskoj galeriji L’Attico, ne prestaje da intrigira evropsku umjetničku scenu. O njegovim radovima su tokom posljedne četiri decenije pisali značajni italijanski i evropski likovni kritičari.U februaru ove godine imao je izložbu u Rimu, a prošlog mjeseca izložbu posvećenu italijanskom reditelju i piscu Pjeru Paolu Pazoloniju u okviru Festivala evropskog filma Palić.

U Crnoj Gori je prošle godine u okviru Njegoševog jubileja, u Biljardi, postavljen Šoškićev rad Korota i suša. Bila je to rekonstrukcija rada iz 1986, realizovanog u Nikšiću. Kritičari su ocjenili da je Korota i suša jedno od Šoškićevih remek djela, a ujedno i prva instalacija u istoriji crnogorske umjetnosti, izvedena u Crnoj Gori.

Od te 1986. Šoškić pokušava da se vrati u Crnu Goru, ali mu se ne da. Jedino što je tražio od institucija je zdravstveno osiguranje. ,,Ne trebaju mi priznanja, status zaslužnog umjetnika, samo sam im tražio zdravstveno osiguranje. Ukoro putujem u Škotsku, idem u Ameriku, svuda mi pored crnogorskog pasoša treba i osiguranje. Ali, eto, ne daju”, kaže Šoškić.

Zna on kako to ide: ,,Oni bi da me natjeraju da idem na šalter, da se žalim, kukam, kao materijalno ugroženi. Ma idi… To ti je ono ako se neko smiluje, da prvo moliš pa ako daju daju…”.

Njegova supruga Dragica kaže da je bila u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore (ULCG) da provjeri kakav je Ilijin status. Da li ima status slobodnog umjetnika, gdje je problem zašto ne može da dobije zdravstveno i minimalnu penziju. Rekli su da će nešto vidjeti.

U Ministarstvu kulture su im rekli da ništa ne mogu uraditi. Nego da zvanično napišu molbu. Prošli put kad su pisali molbe završile su u smeću. Dragica se sjeća da su kod pojedinih ministara kulture i po desetak puta tražili prijem bezuspješno.

,,Na Venecijanskom bijenalu 2011. gdje sam predstavljao Crnu Goru, Filip Vujanović je, pred tadašnjim ambasadorom i zvanicama, obećao da ću dobiti neki atelje-kuću, kada je čuo da imam jedino baraku u Baru. Kasnije smo tražili prijem kod njega, pisali mu. Prvo je bio na godišnjem, a poslije nije ni odgovarao. I prođoše četiri godine”, kaže Šoškić.

U Italiji i inostranstvu ističe da nema problema, muzeji otkupljuju radove, i sve ide kako priliči odnosu prema umjetniku. Ove godine njegova dva rada otkupio je Narodni muzej u Beogradu, kao i muzej u Novom Sadu.

,,Na vlasti su ljudi koji nemaju nikakve veze s kulturom. Ministar kulture samo je figura. Dosta je tu i neznanja, ali ipak znaju da sam poznat na svjetskoj sceni. A opet je tu taj jedan ignorantski odnos, samo što ne kažu – ma dobro je da si živ”. priča Šoškić bez gorčine i dodaje da ima i dobrih ljudi. Ističe bivšeg konzula u Italiji Željka Stamatovića. ,,Rođen sam u Dečanima, nekima je to bio povod da govore da sam sa Kosova. A ja sam, volim za sebe da kažem, normalni Crnogorac, kojemu na svim izložbama po svijetu uz radove stoji da je crnogorski umjetnik. Stamatović mi je pomogao da dobijem crnogorski pasoš, vidjelo se da mu je stalo. Poslije mi je ugovorio i razgovor sa jednim crnogorskim političarem. Ali sam odustao, rekao sam mu ne mogu ja to”.

Šoškić se 1987. vratio u Jugoslaviju, u Dubrovnik. Od 1991. do 1994. je sa porodicom bio izbjeglica u Budvi. ,,Filo Filipović poklonio mi je atelje od 27 kvadrata u zgradi gdje je TV Budva. Taj atelje je opština dala Lubardi, on Filipoviću, a ovaj meni. Onda su me optužili da sam ja to izdavao, zarađivao pare. Smiješno. Krenuli su tada sa tim pričama i uzeli mi taj atelje. Sada ti isti imaju pola Crne Gore, i malo im je”.

Dodaje da je bilo svakakvih dana, i onih kada nije imao ni za cigare. ,,Zovem galeriste, nikog u Rimu. Šta ću, izađem da šetam. I sretnem jednog galeristu, nije sarađivao sa mnom, ali smo se znali. Ljubazno me pozove da dođem uveče na prijem u Kraljevsku palatu. A tamo krem se okupio. Kažem ovom galeristi: ‘Znaš da jutros kada si me sreo nijesam imao ni za cigare’. On me pogleda i kaže: ‘Sam si izabrao’. Možda i jesam”, priča umjetnik.

,,Volim Crnu Goru, ali sa crnogorskom politikom ne želim da imam posla. Ove u vlasti kultura, a čini mi se ni država, ne interesuju, samo pare. Nijesam ni za opoziciju ni za vlast. Meni je važno da u svoju zemlju ne dolazim anonimno, da ne budem ignorisan”.

Konačno, nije toliko kivan na političare, koliko na svoje kolege: „Politika je takva kakva je i ona će se mijenjati. ULUCG je postao politička organizacija, pa imate tamo ljude koji imaju po nekoliko poslova, oni slikaju, akademici su, profesori, zaslužni umjetnici… Oni su napravili rampu. Raspoređeni su u svim institucijama i ne daju nikom ništa”.

Nabraja dalje da je nestalo Cetinjsko bijenale, da je u Crnu Goru došla Marina Amramović, pa da su i to ugušili, da vajara Rista Stijovića skoro niko ne pominje…

,,Ja se žalim, a eto Dada Đurića. Kako su se prema njemu odnosili i kako se odnose. Nijesu ispoštovali njegovu želju da postave tu stijenu, kamen na njegov grob. Tamo postoji ploča, ali tog kamena nema. Prema priči Dado je izabrao to mjesto iznad Rijeke Crnojevića jer su tu partizani pobili silne Italijane na početku rata, i kao mali tamo je išao i zamišljao te ljude, konje, ubijene, njihove izobličene glave, tijela… Jedva sam došao do Dadovog groba, sve zaraslo u žbunje. Tamo izgleda niko ne dolazi. Da sam na Cetinju, sam bih to očistio, grob mog školskog druga”.

Tako je to u Crnoj Gori sa velikim umjetnicima.

O mladim crnogorskim umjetnicima

,,Primjetno je da mladi crnogorski umjetnici osjećaju modernost, pozitivnu energiju, jezik ovog vremena. Stvarati u ovim uslovima i jeste čudo. Ove mlađe slabo znam, nijesam par godina ni ostajao u Crnoj Gori. A istakao bih radove Irene Lagator, Jelene Tomašević, kao i Bojane Radulović, ona je negdje u inostranstvu. Za mlađe se ne zna oće li postati umjetnici. Talenat, rad. Treba sve to da sazri. Treba imati karakter, magareću upornost. Onaj ko izdrži, uspjeva”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PRETRESI POLICIJE U 13 GRADOVA: Puno akcije, malo rezultata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska policija je ove sedmice izvela  pretrese u Kolašinu, Mojkovcu, Plavu, Beranama, Bijelom Polju, Andrijevici, Rožajama, Nikšiću, Plužinama, Žabljaku, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Rezultat akcije sprovedene u 13 crnogorskih gradova je – hapšenje dvije osobe zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja

 

 

Prijemno sanduče mejl adresa crnogorskih medija pretodnih dana punila su saopštenja iz policije. Obavještavali su javnost o pretresima koje su izveli u gotovo svim crnogorskim gradovima, uz najavu da će u narednom periodu nastaviti sa sprovođenjem proaktivnih, preventivnih i represivnih aktivnosti prema osobama koje važe za operativno interesantna lica (OIL).

U jednoj takvoj akciji tako su prošlog vikenda uhapšeni oni koji po novim policijskom rečniku važe za OIL, a koji su od ranije poznati policiji – Ilija Racanović (35) iz Budve, Aleksandar Đurđevac (28) iz Nikšica, Željko Moštrokol (33), Luka Gazivoda (37) i Igor Mašanović (32), svi iz Cetinja.

Uhapšeni su zbog sumnje da su počinili krivičnog djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, za koje je, kako je to saopšteno iz policije, zaprijećena kazna zatvora od dvije do 10 godina.

U istom saopštenju se dodaje da je policija njihovim pretresom ali i pregledom vozila pronašla dva pištolja marke „glock“ i “česka zbrojevka“ s uklonjenjenim serijskim brojevima, veću količinu municije, kao i druga sredstva koja su namijenjena izvršenju krivičnih djela.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIŠI SUD ĆE PONOVO O KATNIĆU I LAZOVIĆU: Optužnica na novom ispitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Optužnica SDT protiv  bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg pomoćnika direktora UP  Zorana Lazovića vraćena je u Viši sud, koji je prethodno tražio njenu ispravku. O njoj će se raspravljati 24. februara

 

 

Optužnica protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića gotovo dva mjeseca kasnije vraćena je na doradu specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću. To je odlučio Viši sud nakon dva višečasovna ročišta i gotovo dva mjesca od saslušanja Katnića i Lazovića.

Odluku da vrate na ispravku optužnicu protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca i nekadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije donijelo je vijeće kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, a u kom su bili i Nenad Vujanović i Vesna Kovačević. U rješenju kojim je vraćena optužnica piše da tužilac nije precizirao da li je kriminalna organizacija stvorena na početku 2020.godine ili nekom drugom dijelu te godine, ali i do kada je ona djelovala, odnosno, da li je tokom čitave 2022. godine. Tužilac nije ni precizirao kada su Katnić, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović i bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petar Lazović postali članovi kriminalne organizacije. Pojašnjeno je i da optužnicu čini nerazumljivom i to što je Katniću funkcija glavnog specijalnog tužioca prestala u februaru 2022. godine.

“U konkretnom slučaju, dobit za pripadnike kriminalne organizacije nije konkretizovan u činjeničnom opisu djela, niti se u opisu krivičnih djela zloupotreba službenog položaja navodi da su Zoran Lazović i Milivoje Katnić stekli imovinsku korist, što dodatno doprinosi nerazumljivosti optužnice”, konstatuju sudije.

Oni su tražili ispravku i u dijelu koji se odnosi na ukidanje zabrane ulaska u Crnu Goru “pripadnicima kriminalne organizacije Radoja ZviceraVeljku Belivuku i Marku Miljkoviću“, jer se iz iskaza nekadašnjeg pomoćnika direktora UP Enisa Bakovića dolazi do zaključka da rješenje o zabrani ulaska u Crnu Goru u odnosu na  Belivuka i  Miljkovića nije donijeto. To proističe i iz svjedočenja bivšeg vršioca dužnosti direktora policije Veska Damjanovića.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST PREDMETA PORODIČNOG NASILJA NA SJEVERU: Više nasilnika ili više povjerenja u institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U gotovo svim osnovnim državnim tužilaštvima (ODT) na sjeveru države, lani je, u odnosu na 2023. godinu, formirano više predmeta za nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Analiza razloga za to, kažu tužioci, biće predočena u godišnjem izvještaju tužilaštva. Za sada ne mogu da kažu da li je broj krivičnih djela te vrste u porastu ili su žrtve ohrabrene da ih prijavljuju

 

Porast nasilja u porodici karakteriše minulu godinu u cijeloj državi. Prema zvaničnim podacima Uprave policije (UP), prijavljeno je čak 840 krivičnih djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a gotovo 1.300 ljudi je pretrpjelo nasilje. Među žrtvama su čak 99 maloljetnika/ce, dok su počinioci najčešće muškarci. Porast broja tih krivičnih djela naročito je vidljiv na sjeveru, s obzirom na neslavnu praksu da se porodično nasilje u malim sredinama češće krije nego prijavljuje.

Osnovnom sudu (OS) u Pljevljima minule godine primljeno je 30 optužnih predloga zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, a donijeto je šest prvosnažnih odluka. Broj optužnih predloga je značajno viši, u odnosu na 2023. godinu, kada ih je bilo devet. Prvosnažne presude za krivična djela te vrste rezultirale su izrečenim kaznama u ukupnom trajanju od 365 dana. U jednom predmetu izrečena je mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, u jednom je bila uslovna osuda, dok je u jednom slučaju ODT odustalo od krivičnog gonjenja.

Iz pljevaljskog Centra za socijalni rad nedavno su potvrdili da je broj žrtava porodičnog nasilja, prema njihovoj evidenciji, visok. Prema podacima te ustanove, lani je evidentirano 100 žrtava porodičnog nasilja, među kojima su dominirale žene srednje dobi, a trpjele su, uglavnom, emocionalno i fizičko nasilje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo