Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ILIJE ŠOŠKIĆA, UMJETNIKA: Od Crne Gore ni zdravstveno osiguranje

Objavljeno prije

na

Crna Gora ima samo nekoliko umjetnika koji su napravili značajne karijere van regionalnih granica. Jedan od njih je Ilija Šoškić.

Ovog avgusta, Šoškić kao gost maestro boravi u Kotoru u okviru Grada umjetnika (Du¬kley Art Centar) koji je otvoren u bivšoj upravnoj zgradi Jugooceanije. Srijećemo se ispred oronule zgrade, koja je ove godine proglašena kulturnim dobrom.

,,To je ruski projekat. Rade tu umjetnici iz Rusije, Ukrajine, regiona. Pozvali su me na prijedlog Petra Ćukovića. Bar Rusi da me zovu u Crnu Goru, kad ovi naši neće”, kaže umejtnik, kojeg, za razliku od Jugooceanije, vrijeme nije slomilo. Ovog ljeta napunio je 80 godina. ,,Vrijeđa me što sam trenutno gotovo pa anonimno u Crnoj Gori. Nijesam prihvatao nikad da sam dijaspora, disident, da sam stranac u svojoj zemlji”.

Šoškić je krajem ‘60-ih otišao u Italiju. Prve samostalne izložbe u Italiji imao je u galeriji Carbonesi u Bolonji 1971. godine i u Museo di Palazzo Diamanti u Ferari . Od performansa Pucanj u zid, izvedenog 1975. u rimskoj galeriji L'Attico, ne prestaje da intrigira evropsku umjetničku scenu. O njegovim radovima su tokom posljedne četiri decenije pisali značajni italijanski i evropski likovni kritičari.U februaru ove godine imao je izložbu u Rimu, a prošlog mjeseca izložbu posvećenu italijanskom reditelju i piscu Pjeru Paolu Pazoloniju u okviru Festivala evropskog filma Palić.

U Crnoj Gori je prošle godine u okviru Njegoševog jubileja, u Biljardi, postavljen Šoškićev rad Korota i suša. Bila je to rekonstrukcija rada iz 1986, realizovanog u Nikšiću. Kritičari su ocjenili da je Korota i suša jedno od Šoškićevih remek djela, a ujedno i prva instalacija u istoriji crnogorske umjetnosti, izvedena u Crnoj Gori.

Od te 1986. Šoškić pokušava da se vrati u Crnu Goru, ali mu se ne da. Jedino što je tražio od institucija je zdravstveno osiguranje. ,,Ne trebaju mi priznanja, status zaslužnog umjetnika, samo sam im tražio zdravstveno osiguranje. Ukoro putujem u Škotsku, idem u Ameriku, svuda mi pored crnogorskog pasoša treba i osiguranje. Ali, eto, ne daju”, kaže Šoškić.

Zna on kako to ide: ,,Oni bi da me natjeraju da idem na šalter, da se žalim, kukam, kao materijalno ugroženi. Ma idi… To ti je ono ako se neko smiluje, da prvo moliš pa ako daju daju…”.

Njegova supruga Dragica kaže da je bila u Udruženju likovnih umjetnika Crne Gore (ULCG) da provjeri kakav je Ilijin status. Da li ima status slobodnog umjetnika, gdje je problem zašto ne može da dobije zdravstveno i minimalnu penziju. Rekli su da će nešto vidjeti.

U Ministarstvu kulture su im rekli da ništa ne mogu uraditi. Nego da zvanično napišu molbu. Prošli put kad su pisali molbe završile su u smeću. Dragica se sjeća da su kod pojedinih ministara kulture i po desetak puta tražili prijem bezuspješno.

,,Na Venecijanskom bijenalu 2011. gdje sam predstavljao Crnu Goru, Filip Vujanović je, pred tadašnjim ambasadorom i zvanicama, obećao da ću dobiti neki atelje-kuću, kada je čuo da imam jedino baraku u Baru. Kasnije smo tražili prijem kod njega, pisali mu. Prvo je bio na godišnjem, a poslije nije ni odgovarao. I prođoše četiri godine”, kaže Šoškić.

U Italiji i inostranstvu ističe da nema problema, muzeji otkupljuju radove, i sve ide kako priliči odnosu prema umjetniku. Ove godine njegova dva rada otkupio je Narodni muzej u Beogradu, kao i muzej u Novom Sadu.

,,Na vlasti su ljudi koji nemaju nikakve veze s kulturom. Ministar kulture samo je figura. Dosta je tu i neznanja, ali ipak znaju da sam poznat na svjetskoj sceni. A opet je tu taj jedan ignorantski odnos, samo što ne kažu – ma dobro je da si živ”. priča Šoškić bez gorčine i dodaje da ima i dobrih ljudi. Ističe bivšeg konzula u Italiji Željka Stamatovića. ,,Rođen sam u Dečanima, nekima je to bio povod da govore da sam sa Kosova. A ja sam, volim za sebe da kažem, normalni Crnogorac, kojemu na svim izložbama po svijetu uz radove stoji da je crnogorski umjetnik. Stamatović mi je pomogao da dobijem crnogorski pasoš, vidjelo se da mu je stalo. Poslije mi je ugovorio i razgovor sa jednim crnogorskim političarem. Ali sam odustao, rekao sam mu ne mogu ja to”.

Šoškić se 1987. vratio u Jugoslaviju, u Dubrovnik. Od 1991. do 1994. je sa porodicom bio izbjeglica u Budvi. ,,Filo Filipović poklonio mi je atelje od 27 kvadrata u zgradi gdje je TV Budva. Taj atelje je opština dala Lubardi, on Filipoviću, a ovaj meni. Onda su me optužili da sam ja to izdavao, zarađivao pare. Smiješno. Krenuli su tada sa tim pričama i uzeli mi taj atelje. Sada ti isti imaju pola Crne Gore, i malo im je”.

Dodaje da je bilo svakakvih dana, i onih kada nije imao ni za cigare. ,,Zovem galeriste, nikog u Rimu. Šta ću, izađem da šetam. I sretnem jednog galeristu, nije sarađivao sa mnom, ali smo se znali. Ljubazno me pozove da dođem uveče na prijem u Kraljevsku palatu. A tamo krem se okupio. Kažem ovom galeristi: ‘Znaš da jutros kada si me sreo nijesam imao ni za cigare’. On me pogleda i kaže: ‘Sam si izabrao’. Možda i jesam”, priča umjetnik.

,,Volim Crnu Goru, ali sa crnogorskom politikom ne želim da imam posla. Ove u vlasti kultura, a čini mi se ni država, ne interesuju, samo pare. Nijesam ni za opoziciju ni za vlast. Meni je važno da u svoju zemlju ne dolazim anonimno, da ne budem ignorisan”.

Konačno, nije toliko kivan na političare, koliko na svoje kolege: „Politika je takva kakva je i ona će se mijenjati. ULUCG je postao politička organizacija, pa imate tamo ljude koji imaju po nekoliko poslova, oni slikaju, akademici su, profesori, zaslužni umjetnici… Oni su napravili rampu. Raspoređeni su u svim institucijama i ne daju nikom ništa”.

Nabraja dalje da je nestalo Cetinjsko bijenale, da je u Crnu Goru došla Marina Amramović, pa da su i to ugušili, da vajara Rista Stijovića skoro niko ne pominje…

,,Ja se žalim, a eto Dada Đurića. Kako su se prema njemu odnosili i kako se odnose. Nijesu ispoštovali njegovu želju da postave tu stijenu, kamen na njegov grob. Tamo postoji ploča, ali tog kamena nema. Prema priči Dado je izabrao to mjesto iznad Rijeke Crnojevića jer su tu partizani pobili silne Italijane na početku rata, i kao mali tamo je išao i zamišljao te ljude, konje, ubijene, njihove izobličene glave, tijela… Jedva sam došao do Dadovog groba, sve zaraslo u žbunje. Tamo izgleda niko ne dolazi. Da sam na Cetinju, sam bih to očistio, grob mog školskog druga”.

Tako je to u Crnoj Gori sa velikim umjetnicima.

O mladim crnogorskim umjetnicima

,,Primjetno je da mladi crnogorski umjetnici osjećaju modernost, pozitivnu energiju, jezik ovog vremena. Stvarati u ovim uslovima i jeste čudo. Ove mlađe slabo znam, nijesam par godina ni ostajao u Crnoj Gori. A istakao bih radove Irene Lagator, Jelene Tomašević, kao i Bojane Radulović, ona je negdje u inostranstvu. Za mlađe se ne zna oće li postati umjetnici. Talenat, rad. Treba sve to da sazri. Treba imati karakter, magareću upornost. Onaj ko izdrži, uspjeva”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo