Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ NAZIFA CUNGUA, GRADONAČELNIKA ULCINJA: Bajka o drugačijoj vlasti

Objavljeno prije

na

Ništa novo. Još jedan crnogorski gradonačelnik dobio je svoj fajl u crnogorskom tužilaštvu. Samo dvije godine nakon što je stigao na vlast oštro kritikujući za zloupotrebe i korupciju svog prethodnika Gzima Hajdinagu, gradonačelnik Ulcinja Nazif Cungu optužen je za koruptivne poslove na lokaciji Šas.

,,Ne mogu se načuditi šta je sve u stanju da uradi jedna nesposobna i nestručna vlast”, govorio je 2011. Cungu o Hajdinagi. ,,Potpuna netransparentnost u oblasti urbanizma, masovne zloupotrebe. Potrebne su godine da se to ispravi”.

Dvije godine kasnije i Cungu je poput prethodnika dobio fasciklu u tužilaštvu. Hajdinagu je tužilaštvo teretilo zbog zloupotrebe položaja i nelegalne gradnje koju je u Ulcinju omogućio Naseru Keljmendiju, uhapšenom narko bosu.

Iz tužilaštva su saopštili da su početkom ove sedmice formirali predmet povodom slučaja Šas. Sve je počelo u subotu veče, kada su nenadano, tokom gostovanja u emisiji na lokalnoj televiziji Teuta gradski čelnici razmijenili optužbe. Gost emisije bio je i poslanik Pozitivne Dritan Abazović koji je potom javno pozvao tužilaštvo da ispita optužbe ulcinjskih čelnika. Cungua je potpredsjednik SO Ulcinja Selim Resulbegović optužio da je zloupotrijebio položaj i donošenjem urbanističkih planova za Šas, gdje posjeduje zemlju, sebi pribavio milionsku korist oštetivši gradsku kasu.

Uslijedili su demantiji, pojašnjenja, pravdanja, vađeni papiri. U priču o slučaju Šas, uključio se i bivši gradonačelnik Hajdinaga koji je potvrdio da je potpisao plansku dokumentaciju koja je njegovom tadašnjem ,,ljutom protivniku”, aktuelnom gradonačelniku Ulcinja, omogućila da 32 hiljade kvadrata državnog zemljišta pretvori u sostveni izlaz na more, odnosno obalu Šaskog jezera.

Cungu je, braneći se od optužbi, pojasnio da je prije nego je došao na vlast, 2007. godine kupio 51 hiljadu kvadrata na Šasu, te da je nakon toga u predviđenoj zakonskoj proceduri tražio izradu studije lokacije za svoju imovinu. Nije međutim znao da objasni zašto je njegov ljuti protivnik Hajdinaga toj imovini, odnosno studiji te lokacije, pridodao i državnih 32 hiljade kvadrata koji su Cunguovoj zemlji uvećali vrijednost, omogućivši mu izlaz na jezero Šas ali i izgradnju turističkih objekata većih gabarita.

Rasulbegović je optužio gradonačelnika da je tom studijom državna zemlja izgubila bilo kakvu vrijednost i da kao takva, s obzirom da na njoj nije predviđena gradnja, ne bi mogla biti ni prodata.

Rijetka stvar koja se gradonačelniku Ulcinja do sada nije zamjerala su upravo urbanistički planovi. Monitor je ljetos pisao da ni najveći pesimisti nijesu mogli predvidjeti da će za manje od dvije godine vladajuća koalicija u Ulcinju koju čine Cunguova FORCA, Demokratska partija Fatmira Đeke, SDP i Građanski pokret Perspektiva Amira Holaja osim donošenja detaljnih urbanističkih planova, na svim drugim poljima doživjeti potpuni debakl. Dugovi su rasli, zarade zaposlenima u opštini i javnim preduzećima kasnile i do 14 mjeseci, nije započeta gradnja nijednog novog hotela, čak nije usvojen ni strateški plan opštine. Konačno, praktično je proglašen bankrot a gradonačelnika će pamtiti i po potpisivanju dokumenta sa ministrom finansija Radojem Žugićem po kom je rukovođenje finansijama Ulcinja prešlo u nadležnost Ministarstva finansija. Neće se zaboraviti ni Cunguov marljivi rad na tome da njegova partija uđe u koaliciju sa Đukanovićem na državnom nivou.

,,Kao građanin ali i kao učesnik emisije u kojoj se nenadano počeo iznositi prljav veš iz Opštine Ulcinj, i to od njenih najviših funkcionera, gradonačelnika i potpredsjednika, jako sam razočaran. Žalosno je znati da je ovo vjerovatno samo djelić onoga što se u toj ustanovi dešavalo prethodnih godina. Teza gradonačelnika Cungua da je u opštini Ulcinj eliminisana korupcija potpunuo je pala u vodu”. Tužilaštvo je saopštilo da će ispitati i optužbe Cungua na račun Resulbegovića. Gradonačelnik tvrdi da je i Resulbegović zloupotrijebio položaj i izmjenama planske dokumentacije povećavao spratnost svojih objekata. Konflikt između Cungua i Resulbegovića počeo je mnogo ranije. Nedavno je Cungu otpustio čelnika SDP-a, nakon čega je Resulbegovića Upravni sud opštine vratio na posao.

Možda je manje teško djelo od zloupotrebe službenog položaja, ali je interesantno da Cungu Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa nije prijavio da ima 50 hiljada kvadrata na Šasu. U imovinskom kartonu Cungua od prošle godine navodi se da on na toj lokaciji ima 35 hiljada kvadrata. Zašto je zaboravio da upiše i preostalih 15 hiljada koje tvrdi da je kupio, nije jasno.

Prema imovinskom kartonu sigurno je međutim da je Cungu jedan od najbogatijih gradonačelnika. Vrijednu imovinu stekao je baveći se privatnim biznisom prije nego je došao na čelo grada. Ta činjenica podgrijavala je nade nekima da novi gradonačelnik neće krenuti stopama mnogih svojih kolega.

Kompaniju Cungu&co osnovao je 1997. godine. Cungu se na sajtu gradonačelnika hvalio da je njegova kompanija proglašena za jednu od deset najboljih u Crnoj Gori. Za 2012. godinu prijavio je prihod od kompanije u iznosu od 286.393 eura. Ali i isto tolika kreditna zaduženja kod crnogorskih banaka. To nije jedina kompanija u vlasništvu gradonačelnika Ulcinja. On je, kako je naveo u imovinskom kartonu, i vlasnik firme Tenax koja se bavi trgovinom.

Kada je izabran na mjesto gradonačelnika, Cungu je trebao da prenese upravljačka prava nad kompanijama na drugu osobu. Komisiji je prijavio da je upravljačka prava u firmi Cungu&co prenio na svog partijskog kolegu Gazmenda Dervišija. To je međutim tek djelimično istina. Gradonačelnik je, sudeći po evidenciji Privrednog suda, ipak zadržao svoje direktorsko mjesto u toj kompaniji, pa Cungu&co sada ima dva direktora.

Optužbe za zloupotrebu položaja i korupciju, nepotpuni podaci u imovinskom kartonu, dugovi u gradskoj kasi, šurovanje s Đukanovićem kad treba – uobičajena su obilježja jednog crnogorskog gradonačelnika u aktuelnom vremenu. Iako je tvrdio da će biti drugačiji Nazif Cungu je sve od navedenog uspio da upiše u radnu biografiju za samo dvije godine.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo