Povežite se sa nama

MONITORING

KAP – POTRAGA ZA NOVIM VLASNIKOM: Nikšićke i druge veze

Objavljeno prije

na

Da li smo i za koliko bliži konačnom raspletu višedecenijske krize vezane za Kombinat aluminijuma i njegovo poslovanje? Djelić odgovora na ovo pitanje mogao bi biti poznat već u četvrtak, dok ovaj broj Monitora bude u štampi. Za sada znamo da su se na oglas za prodaju imovine bankrotiranog KAP-a javile četiri, manje ili više, zainteresovane kompanije.

,,Odluka o prodaji imovine KAP-a biće donijeta nakon što čujem mišljenje odbora роvјеrilaca KAP-a na sjednici zakazanoj u četvrtak, kao i mišljenje stečajnog sudije”, saopštio je stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić. On je istovremeno dodao da će ,,voditi računa” o nedavno usvojenom Zakonu o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, prema kome posljednju riječ prilikom prodaje imovine Kombinata ima parlament.

Perišić, ipak, nije propustio priliku da naglasi kako ,,pravno posmatrano, (taj) Zakon ne može imati retroaktivno dejstvo”. Time je potvrđeno da nije slučajno to što je oglas za prodaju imovine KAP-a objavljen neposredno nakon što je Filip Vujanović odbio da potpiše pomenuti Zakon.

Vlada Mila Đukanovića i njegovi bliski saradnici iz vrha DPS-a isforsirali su taj redosljed poteza kako bi sačuvali mogućnost da o sudbini aluminijske industrije odlučuju samostalno, bez ičije kontrole. Baš onako kako su to radili 20-ak godina unazad, sve dok ovaj dio crnogorske privrede (KAP, Boksiti, fabrike prerade…) nije doveden do bankrota.

Ostaje, naravno, da se vidi da li će parlamentarna većina okupljena oko ovog Zakona imati snage da se odupre. ,,Da li će se o svemu ovome pitati Skupština, ili ne”, kaže za Monitor poslanik DF Branko Radulović, ,,zavisi od dosljednosti SDP i cijele opozicije da sprovedu u djelo ono što su izglasali i po cijenu ozbiljne političke krize. KAP to zaslužuje”. On nema dileme: ,,Sve prispjele ponude treba odbaciti, jer su neozbiljne, nijesu u pitanju strateški investitori, ne obezbjeđuju dugoročni razvoj, nemaju nikakvih garancija. Proizvešće nove gubitke i obaveze državi i građanima”.

Pokušaj da među poslanicima SDP-a saznamo kako oni gledaju na budući redosljed poteza po pitanju Kombinata ostao je bez odgovora.

Šef poslaničkog kluba Pozitivne CG Mladen Bojanić kaže: ,,Odredbama Zakona predviđeno je da kupac mora ispuniti uslove koji se odnose na njegove reference i dostavljanje poslovnog plana, što bi trebalo da ide u pravcu održavanja proizvodnje i obezbjeđenja dugoročnog razvoja KAP-a. Time se nameće obaveza stečajnom upravniku da prilikom odabira najpovoljnije ponude mora uvažiti i navedene odredbe”.

Detalje te obaveze razrađuje Aleksandar Damjanović (SNP). ,,Saglasnost na predlog stečajnog upravnika za prodaju KAP-a u stečaju, kao imovine, daje Skupština i tu nema dileme”, kaže naš sagovornik. ,,Niko se ne raduje što se Skupština ponovo involvira u rješavanje sudbine KAP-a, ali – nakon naših zaključaka koje, u dobrom dijelu, nije primijenila Vlada – ovo je bilo iznuđeno rješenje”.

Damjanović za Monitor dalje objašnjava: ,,Ukoliko nema saglasnosti, na snagu stupa zakonski mehanizam po kome bi Skupština i Vlada pregovarali o cijeni KAP-a, odnosno pregovori bi se vodili u tzv. parlamentarnoj većini koja konstituiše Vladu. Oni bi bili opterećeni političkom trgovinom i ne bi doprinijeli povoljnom okončanju procesa, što možda i jeste namjera pojedinih dobročinitelja iz vladajućeg establišmenta”.

Veselin Perišić je javnosti već stavio do znanja da preferira ponudu prispjelu iz Nikšića, od kompanije Uniprom i njenog vlasnika Veselina Pejovića. ,,Najozbiljnija je”, ocijenio je on podsjećajući da je Uniprom ponudio 28,5 miliona eura za kupovinu imovine KAP-a. Stečajnom upravniku nije zasmetalo ni to što je Pejović u svojoj ponudi naveo da ga ne zanimaju baseni crvenog mulja, što opet znači da on ne planira obnovu proizvodnje u Glinici i Rudnicima boksita. Zato je Perišić ponudu londonske kompanije Get Sales, iza koje stoji njemačka HGL, proglasio ,,neozbiljnom” pošto su za imovinu KAP-a ponudili svega 5.100 eura (uz 700 miliona investicija).

Daniel Kluting, direktor kompanija Get Sales, smatra da njihova ponuda zavređuje pažnju. Mi smo kompanija, predočio je on novinarima, koja mora da poštuje evropska pravila poslovanja uključujući prava radnika i ekološke standarde. A to podrazumijeva i rješavanje problema bazena crvenog mulja. ,,To će koštati između 100 i 150 miliona eura. Dakle, kada ga kupimo za pet hiljada (misli na KAP), kupujemo ga za 100 miliona i pet hiljada”, precizirao je Kluting, ,,Mi smo Njemci, malo smo ludi, ali tako radimo”.

Ko je lud, a ko nije tek će se vidjeti. Uglavnom, u parlamentu razumiju potrebu stečajne uprave KAP-a da ponude vrjednuju po osnovu ponuđene cijene. Naši sagovornici, međutim, kažu kako u raspletu priče oko Kombinata treba voditi računa i o široj slici. ,,S obzirom na značaj koji ima KAP za cijeli ekonomski sistem mora se voditi računa i o javnom interesu” kaže nam Mladen Bojanić. ,,Na kraju krajeva, sve dosadašnje subvencije, kao i ugovori o prodaji i poravnanju sa strateškim investitorom pravdani su od strane Vlade opštim ili državnim interesima”.

Branko Radulović podiže ljestvicu: ,,Osnovno je pitanje da li je Crna Gora pravna država ili zatočeni atar? Da li je preči javni interes ili privatna korist na račun ovog prvog? Da li smo spremni da mijenjamo pogubnu ekonomsku ideologiju i praksu? Ako nema odgovorne vlasti i nezavisnih institucija bolje je KAP konzervirati i zatvoriti, pa kada dođe pametna i odgovorna vlast, ona će revitalizovati aluminijumsku industriju i energetsko-metalurški repro lanac”.

Izjalovile su se nade da će za imovinu Kombinata ponudu dostaviti i kompanije iz Poljske, Indije, Turske, Italije, Hrvatske…Radulović tvrdi kako to nije samo sticaj loših okolnosti. ,,Komentar koji sam lično dobio od jednog uistinu strateškog investitora u aluminijsku industriju iz Evrope je da se on nije javio na ovaj oglas zato što je taj poziv bio neozbiljan i što je dobio jasnu poruku da se ne miješa u već dogovorene poslove!” Potpredsjednik parlamenta nije želio da nam otkrije o kojoj je kompaniji riječ. Umjesto toga upozorava kako aktuelna dešavanja oko KAP-a slute na već viđeno. Nastavak pljačke i propadanja.

Njegov partijski kolega Nebojša Medojević već je obznanio sumnje da će ,,novac narkoklana Darka Šarića biti opran preko kupovine imovine KAP-a”. Zato je pozvao na oprez. ,,Potrebno je da stečajni sudija, prije nego što donese odluku, konsultuje ANB i da traži bezbjednosnu provjeru svih investitora da bi se izbjegla situacija da se najznačajniji privredni subjekt u Crnoj Gori preuzme parama organizovanog kriminala”, kazao je Medojević. Na odgovor nadležnih čekamo.

Konačno, par riječi i o (makar na prvi pogled) najizdašnijem ponuđaču za preuzimanje imovine KAP-a, Veselinu Pejoviću. Ovaj biznismen sa adresom stanovanja u Nikšiću ne spada u kategoriju poslovnih ljudi koji traže publicitet ili svojim ponašanjem privlače pozornost medija. To, opet, ne znači da je anoniman u svijetu novca i moći. Naprotiv.

Nikšićkoj javnosti je, uglavnom, poznat kao vlasnik pekare Uniprom. Pljevljaci su ga upoznali preko posla preuzimanja, oživljavanja, modernizacije, a potom i prodaje rudnika Šuplja stijena.

Rudnik je 2006. godine kupila kompanija Gradir Montenegro kojom su gazdovali Pejović i slovenački biznismen Franc Raimer. Partnerstvo je raskinuto tokom modernizacije Rudnika, a Pejović je nekadašnjeg partnera optužio da je četiri miliona eura namijenjenih kupovini opreme preusmjerio na svoje račune u Sloveniji. Rudnik je, ipak, otvoren 2010. godine. Crvenu vrpcu presjekao je Milo Đukanović. Nedugo zatim Pejović je poljskoj državnoj firmi ZGH Boleslav prodao 51 odsto akcija Gradir-a. U avgustu prošle godine Poljaci su postali 100 postotni vlasnici Rudnika. Nešto ranije zapošljeni i menadžment Rudnika našli su svoje mjesto u aferi Snimak.

Na jugu, u Budvi, Pejovića i njegove kompanije prepoznaju kao nekadašnje i sadašnje vlasnike hotela Tara i Budva, te velikog placa u Buljarici (ovu nekretninu Pejović je stekao kupujuću beogradsku kompaniju Partizan Žarkovo koja u glavnom gradu Srbije ima svoj stadion, pet teniskih terena i sportsku dvoranu). Hotel Budva se renovira godinama unazad, a njegov vlasnik obećava investicije od desetak miliona i pet zvjezdica. Tara je, pak, opterećena hipotekom od 23 miliona, nedavno prodata Aleksandru Šukoviću, čovjeku koji je prethodno bio direktor Pejovićevog hotela.

Uniprom je u avgustu 2007. kupio upravnu zgradu Zetatransa i nekoliko poslovnih prostora ove kompanije u Podgorici. Pod Goricom je u martu 2012. otvoren ekskluzivni butik hotel Ziya. I tu je, tvrdi Pejović, investirano nekih osam miliona eura.

Konačno, Pejović u Nikšiću posjeduje firmu Uniprom metali i u njenom sklopu livnicu u selu Broćanac. Ovo preduzeće imalo je svoju ekspozituru u Staroj Pazovi, za otkup i reciklažu starih metala, dok je preduzeće sličnog naziva (Uniprom-Forma) registrovano u Zagrebu. Direktor – Veselin Pejović. Otud Pejović za sebe i svoje kompanije kaže da im je osnovna djelatnost ,,proizvodnja i trgovina metalima na području regiona”. Za izlet u turizam je, na otvaranju podgoričkog hotela, rekao: ,,Na kursu zvanične crnogorske ekonomske agende, proširili smo djelatnost i dio našeg potencijala usmjerili ka razvoju turizma i gradnji hotelskih kapaciteta”.

Da li je sad KAP na redu? Brzi dani će pokazati da li su stečajna uprava, parlamentarna većina okupljena oko Zakona o zaštiti državnih interesa i potencijalni investitori iz inostranstva spremni i sposobni da se suprotstave političko-ekonomskom lobiju koji KAP-om upravlja duže od dvije decenije. Zato su i KAP i Crna Gora tu gdje jesu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo