Povežite se sa nama

MONITORING

KAP – POTRAGA ZA NOVIM VLASNIKOM: Nikšićke i druge veze

Objavljeno prije

na

Da li smo i za koliko bliži konačnom raspletu višedecenijske krize vezane za Kombinat aluminijuma i njegovo poslovanje? Djelić odgovora na ovo pitanje mogao bi biti poznat već u četvrtak, dok ovaj broj Monitora bude u štampi. Za sada znamo da su se na oglas za prodaju imovine bankrotiranog KAP-a javile četiri, manje ili više, zainteresovane kompanije.

,,Odluka o prodaji imovine KAP-a biće donijeta nakon što čujem mišljenje odbora роvјеrilaca KAP-a na sjednici zakazanoj u četvrtak, kao i mišljenje stečajnog sudije”, saopštio je stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić. On je istovremeno dodao da će ,,voditi računa” o nedavno usvojenom Zakonu o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, prema kome posljednju riječ prilikom prodaje imovine Kombinata ima parlament.

Perišić, ipak, nije propustio priliku da naglasi kako ,,pravno posmatrano, (taj) Zakon ne može imati retroaktivno dejstvo”. Time je potvrđeno da nije slučajno to što je oglas za prodaju imovine KAP-a objavljen neposredno nakon što je Filip Vujanović odbio da potpiše pomenuti Zakon.

Vlada Mila Đukanovića i njegovi bliski saradnici iz vrha DPS-a isforsirali su taj redosljed poteza kako bi sačuvali mogućnost da o sudbini aluminijske industrije odlučuju samostalno, bez ičije kontrole. Baš onako kako su to radili 20-ak godina unazad, sve dok ovaj dio crnogorske privrede (KAP, Boksiti, fabrike prerade…) nije doveden do bankrota.

Ostaje, naravno, da se vidi da li će parlamentarna većina okupljena oko ovog Zakona imati snage da se odupre. ,,Da li će se o svemu ovome pitati Skupština, ili ne”, kaže za Monitor poslanik DF Branko Radulović, ,,zavisi od dosljednosti SDP i cijele opozicije da sprovedu u djelo ono što su izglasali i po cijenu ozbiljne političke krize. KAP to zaslužuje”. On nema dileme: ,,Sve prispjele ponude treba odbaciti, jer su neozbiljne, nijesu u pitanju strateški investitori, ne obezbjeđuju dugoročni razvoj, nemaju nikakvih garancija. Proizvešće nove gubitke i obaveze državi i građanima”.

Pokušaj da među poslanicima SDP-a saznamo kako oni gledaju na budući redosljed poteza po pitanju Kombinata ostao je bez odgovora.

Šef poslaničkog kluba Pozitivne CG Mladen Bojanić kaže: ,,Odredbama Zakona predviđeno je da kupac mora ispuniti uslove koji se odnose na njegove reference i dostavljanje poslovnog plana, što bi trebalo da ide u pravcu održavanja proizvodnje i obezbjeđenja dugoročnog razvoja KAP-a. Time se nameće obaveza stečajnom upravniku da prilikom odabira najpovoljnije ponude mora uvažiti i navedene odredbe”.

Detalje te obaveze razrađuje Aleksandar Damjanović (SNP). ,,Saglasnost na predlog stečajnog upravnika za prodaju KAP-a u stečaju, kao imovine, daje Skupština i tu nema dileme”, kaže naš sagovornik. ,,Niko se ne raduje što se Skupština ponovo involvira u rješavanje sudbine KAP-a, ali – nakon naših zaključaka koje, u dobrom dijelu, nije primijenila Vlada – ovo je bilo iznuđeno rješenje”.

Damjanović za Monitor dalje objašnjava: ,,Ukoliko nema saglasnosti, na snagu stupa zakonski mehanizam po kome bi Skupština i Vlada pregovarali o cijeni KAP-a, odnosno pregovori bi se vodili u tzv. parlamentarnoj većini koja konstituiše Vladu. Oni bi bili opterećeni političkom trgovinom i ne bi doprinijeli povoljnom okončanju procesa, što možda i jeste namjera pojedinih dobročinitelja iz vladajućeg establišmenta”.

Veselin Perišić je javnosti već stavio do znanja da preferira ponudu prispjelu iz Nikšića, od kompanije Uniprom i njenog vlasnika Veselina Pejovića. ,,Najozbiljnija je”, ocijenio je on podsjećajući da je Uniprom ponudio 28,5 miliona eura za kupovinu imovine KAP-a. Stečajnom upravniku nije zasmetalo ni to što je Pejović u svojoj ponudi naveo da ga ne zanimaju baseni crvenog mulja, što opet znači da on ne planira obnovu proizvodnje u Glinici i Rudnicima boksita. Zato je Perišić ponudu londonske kompanije Get Sales, iza koje stoji njemačka HGL, proglasio ,,neozbiljnom” pošto su za imovinu KAP-a ponudili svega 5.100 eura (uz 700 miliona investicija).

Daniel Kluting, direktor kompanija Get Sales, smatra da njihova ponuda zavređuje pažnju. Mi smo kompanija, predočio je on novinarima, koja mora da poštuje evropska pravila poslovanja uključujući prava radnika i ekološke standarde. A to podrazumijeva i rješavanje problema bazena crvenog mulja. ,,To će koštati između 100 i 150 miliona eura. Dakle, kada ga kupimo za pet hiljada (misli na KAP), kupujemo ga za 100 miliona i pet hiljada”, precizirao je Kluting, ,,Mi smo Njemci, malo smo ludi, ali tako radimo”.

Ko je lud, a ko nije tek će se vidjeti. Uglavnom, u parlamentu razumiju potrebu stečajne uprave KAP-a da ponude vrjednuju po osnovu ponuđene cijene. Naši sagovornici, međutim, kažu kako u raspletu priče oko Kombinata treba voditi računa i o široj slici. ,,S obzirom na značaj koji ima KAP za cijeli ekonomski sistem mora se voditi računa i o javnom interesu” kaže nam Mladen Bojanić. ,,Na kraju krajeva, sve dosadašnje subvencije, kao i ugovori o prodaji i poravnanju sa strateškim investitorom pravdani su od strane Vlade opštim ili državnim interesima”.

Branko Radulović podiže ljestvicu: ,,Osnovno je pitanje da li je Crna Gora pravna država ili zatočeni atar? Da li je preči javni interes ili privatna korist na račun ovog prvog? Da li smo spremni da mijenjamo pogubnu ekonomsku ideologiju i praksu? Ako nema odgovorne vlasti i nezavisnih institucija bolje je KAP konzervirati i zatvoriti, pa kada dođe pametna i odgovorna vlast, ona će revitalizovati aluminijumsku industriju i energetsko-metalurški repro lanac”.

Izjalovile su se nade da će za imovinu Kombinata ponudu dostaviti i kompanije iz Poljske, Indije, Turske, Italije, Hrvatske…Radulović tvrdi kako to nije samo sticaj loših okolnosti. ,,Komentar koji sam lično dobio od jednog uistinu strateškog investitora u aluminijsku industriju iz Evrope je da se on nije javio na ovaj oglas zato što je taj poziv bio neozbiljan i što je dobio jasnu poruku da se ne miješa u već dogovorene poslove!” Potpredsjednik parlamenta nije želio da nam otkrije o kojoj je kompaniji riječ. Umjesto toga upozorava kako aktuelna dešavanja oko KAP-a slute na već viđeno. Nastavak pljačke i propadanja.

Njegov partijski kolega Nebojša Medojević već je obznanio sumnje da će ,,novac narkoklana Darka Šarića biti opran preko kupovine imovine KAP-a”. Zato je pozvao na oprez. ,,Potrebno je da stečajni sudija, prije nego što donese odluku, konsultuje ANB i da traži bezbjednosnu provjeru svih investitora da bi se izbjegla situacija da se najznačajniji privredni subjekt u Crnoj Gori preuzme parama organizovanog kriminala”, kazao je Medojević. Na odgovor nadležnih čekamo.

Konačno, par riječi i o (makar na prvi pogled) najizdašnijem ponuđaču za preuzimanje imovine KAP-a, Veselinu Pejoviću. Ovaj biznismen sa adresom stanovanja u Nikšiću ne spada u kategoriju poslovnih ljudi koji traže publicitet ili svojim ponašanjem privlače pozornost medija. To, opet, ne znači da je anoniman u svijetu novca i moći. Naprotiv.

Nikšićkoj javnosti je, uglavnom, poznat kao vlasnik pekare Uniprom. Pljevljaci su ga upoznali preko posla preuzimanja, oživljavanja, modernizacije, a potom i prodaje rudnika Šuplja stijena.

Rudnik je 2006. godine kupila kompanija Gradir Montenegro kojom su gazdovali Pejović i slovenački biznismen Franc Raimer. Partnerstvo je raskinuto tokom modernizacije Rudnika, a Pejović je nekadašnjeg partnera optužio da je četiri miliona eura namijenjenih kupovini opreme preusmjerio na svoje račune u Sloveniji. Rudnik je, ipak, otvoren 2010. godine. Crvenu vrpcu presjekao je Milo Đukanović. Nedugo zatim Pejović je poljskoj državnoj firmi ZGH Boleslav prodao 51 odsto akcija Gradir-a. U avgustu prošle godine Poljaci su postali 100 postotni vlasnici Rudnika. Nešto ranije zapošljeni i menadžment Rudnika našli su svoje mjesto u aferi Snimak.

Na jugu, u Budvi, Pejovića i njegove kompanije prepoznaju kao nekadašnje i sadašnje vlasnike hotela Tara i Budva, te velikog placa u Buljarici (ovu nekretninu Pejović je stekao kupujuću beogradsku kompaniju Partizan Žarkovo koja u glavnom gradu Srbije ima svoj stadion, pet teniskih terena i sportsku dvoranu). Hotel Budva se renovira godinama unazad, a njegov vlasnik obećava investicije od desetak miliona i pet zvjezdica. Tara je, pak, opterećena hipotekom od 23 miliona, nedavno prodata Aleksandru Šukoviću, čovjeku koji je prethodno bio direktor Pejovićevog hotela.

Uniprom je u avgustu 2007. kupio upravnu zgradu Zetatransa i nekoliko poslovnih prostora ove kompanije u Podgorici. Pod Goricom je u martu 2012. otvoren ekskluzivni butik hotel Ziya. I tu je, tvrdi Pejović, investirano nekih osam miliona eura.

Konačno, Pejović u Nikšiću posjeduje firmu Uniprom metali i u njenom sklopu livnicu u selu Broćanac. Ovo preduzeće imalo je svoju ekspozituru u Staroj Pazovi, za otkup i reciklažu starih metala, dok je preduzeće sličnog naziva (Uniprom-Forma) registrovano u Zagrebu. Direktor – Veselin Pejović. Otud Pejović za sebe i svoje kompanije kaže da im je osnovna djelatnost ,,proizvodnja i trgovina metalima na području regiona”. Za izlet u turizam je, na otvaranju podgoričkog hotela, rekao: ,,Na kursu zvanične crnogorske ekonomske agende, proširili smo djelatnost i dio našeg potencijala usmjerili ka razvoju turizma i gradnji hotelskih kapaciteta”.

Da li je sad KAP na redu? Brzi dani će pokazati da li su stečajna uprava, parlamentarna većina okupljena oko Zakona o zaštiti državnih interesa i potencijalni investitori iz inostranstva spremni i sposobni da se suprotstave političko-ekonomskom lobiju koji KAP-om upravlja duže od dvije decenije. Zato su i KAP i Crna Gora tu gdje jesu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo