Povežite se sa nama

MONITORING

KAP – POTRAGA ZA NOVIM VLASNIKOM: Nikšićke i druge veze

Objavljeno prije

na

Da li smo i za koliko bliži konačnom raspletu višedecenijske krize vezane za Kombinat aluminijuma i njegovo poslovanje? Djelić odgovora na ovo pitanje mogao bi biti poznat već u četvrtak, dok ovaj broj Monitora bude u štampi. Za sada znamo da su se na oglas za prodaju imovine bankrotiranog KAP-a javile četiri, manje ili više, zainteresovane kompanije.

,,Odluka o prodaji imovine KAP-a biće donijeta nakon što čujem mišljenje odbora роvјеrilaca KAP-a na sjednici zakazanoj u četvrtak, kao i mišljenje stečajnog sudije”, saopštio je stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić. On je istovremeno dodao da će ,,voditi računa” o nedavno usvojenom Zakonu o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, prema kome posljednju riječ prilikom prodaje imovine Kombinata ima parlament.

Perišić, ipak, nije propustio priliku da naglasi kako ,,pravno posmatrano, (taj) Zakon ne može imati retroaktivno dejstvo”. Time je potvrđeno da nije slučajno to što je oglas za prodaju imovine KAP-a objavljen neposredno nakon što je Filip Vujanović odbio da potpiše pomenuti Zakon.

Vlada Mila Đukanovića i njegovi bliski saradnici iz vrha DPS-a isforsirali su taj redosljed poteza kako bi sačuvali mogućnost da o sudbini aluminijske industrije odlučuju samostalno, bez ičije kontrole. Baš onako kako su to radili 20-ak godina unazad, sve dok ovaj dio crnogorske privrede (KAP, Boksiti, fabrike prerade…) nije doveden do bankrota.

Ostaje, naravno, da se vidi da li će parlamentarna većina okupljena oko ovog Zakona imati snage da se odupre. ,,Da li će se o svemu ovome pitati Skupština, ili ne”, kaže za Monitor poslanik DF Branko Radulović, ,,zavisi od dosljednosti SDP i cijele opozicije da sprovedu u djelo ono što su izglasali i po cijenu ozbiljne političke krize. KAP to zaslužuje”. On nema dileme: ,,Sve prispjele ponude treba odbaciti, jer su neozbiljne, nijesu u pitanju strateški investitori, ne obezbjeđuju dugoročni razvoj, nemaju nikakvih garancija. Proizvešće nove gubitke i obaveze državi i građanima”.

Pokušaj da među poslanicima SDP-a saznamo kako oni gledaju na budući redosljed poteza po pitanju Kombinata ostao je bez odgovora.

Šef poslaničkog kluba Pozitivne CG Mladen Bojanić kaže: ,,Odredbama Zakona predviđeno je da kupac mora ispuniti uslove koji se odnose na njegove reference i dostavljanje poslovnog plana, što bi trebalo da ide u pravcu održavanja proizvodnje i obezbjeđenja dugoročnog razvoja KAP-a. Time se nameće obaveza stečajnom upravniku da prilikom odabira najpovoljnije ponude mora uvažiti i navedene odredbe”.

Detalje te obaveze razrađuje Aleksandar Damjanović (SNP). ,,Saglasnost na predlog stečajnog upravnika za prodaju KAP-a u stečaju, kao imovine, daje Skupština i tu nema dileme”, kaže naš sagovornik. ,,Niko se ne raduje što se Skupština ponovo involvira u rješavanje sudbine KAP-a, ali – nakon naših zaključaka koje, u dobrom dijelu, nije primijenila Vlada – ovo je bilo iznuđeno rješenje”.

Damjanović za Monitor dalje objašnjava: ,,Ukoliko nema saglasnosti, na snagu stupa zakonski mehanizam po kome bi Skupština i Vlada pregovarali o cijeni KAP-a, odnosno pregovori bi se vodili u tzv. parlamentarnoj većini koja konstituiše Vladu. Oni bi bili opterećeni političkom trgovinom i ne bi doprinijeli povoljnom okončanju procesa, što možda i jeste namjera pojedinih dobročinitelja iz vladajućeg establišmenta”.

Veselin Perišić je javnosti već stavio do znanja da preferira ponudu prispjelu iz Nikšića, od kompanije Uniprom i njenog vlasnika Veselina Pejovića. ,,Najozbiljnija je”, ocijenio je on podsjećajući da je Uniprom ponudio 28,5 miliona eura za kupovinu imovine KAP-a. Stečajnom upravniku nije zasmetalo ni to što je Pejović u svojoj ponudi naveo da ga ne zanimaju baseni crvenog mulja, što opet znači da on ne planira obnovu proizvodnje u Glinici i Rudnicima boksita. Zato je Perišić ponudu londonske kompanije Get Sales, iza koje stoji njemačka HGL, proglasio ,,neozbiljnom” pošto su za imovinu KAP-a ponudili svega 5.100 eura (uz 700 miliona investicija).

Daniel Kluting, direktor kompanija Get Sales, smatra da njihova ponuda zavređuje pažnju. Mi smo kompanija, predočio je on novinarima, koja mora da poštuje evropska pravila poslovanja uključujući prava radnika i ekološke standarde. A to podrazumijeva i rješavanje problema bazena crvenog mulja. ,,To će koštati između 100 i 150 miliona eura. Dakle, kada ga kupimo za pet hiljada (misli na KAP), kupujemo ga za 100 miliona i pet hiljada”, precizirao je Kluting, ,,Mi smo Njemci, malo smo ludi, ali tako radimo”.

Ko je lud, a ko nije tek će se vidjeti. Uglavnom, u parlamentu razumiju potrebu stečajne uprave KAP-a da ponude vrjednuju po osnovu ponuđene cijene. Naši sagovornici, međutim, kažu kako u raspletu priče oko Kombinata treba voditi računa i o široj slici. ,,S obzirom na značaj koji ima KAP za cijeli ekonomski sistem mora se voditi računa i o javnom interesu” kaže nam Mladen Bojanić. ,,Na kraju krajeva, sve dosadašnje subvencije, kao i ugovori o prodaji i poravnanju sa strateškim investitorom pravdani su od strane Vlade opštim ili državnim interesima”.

Branko Radulović podiže ljestvicu: ,,Osnovno je pitanje da li je Crna Gora pravna država ili zatočeni atar? Da li je preči javni interes ili privatna korist na račun ovog prvog? Da li smo spremni da mijenjamo pogubnu ekonomsku ideologiju i praksu? Ako nema odgovorne vlasti i nezavisnih institucija bolje je KAP konzervirati i zatvoriti, pa kada dođe pametna i odgovorna vlast, ona će revitalizovati aluminijumsku industriju i energetsko-metalurški repro lanac”.

Izjalovile su se nade da će za imovinu Kombinata ponudu dostaviti i kompanije iz Poljske, Indije, Turske, Italije, Hrvatske…Radulović tvrdi kako to nije samo sticaj loših okolnosti. ,,Komentar koji sam lično dobio od jednog uistinu strateškog investitora u aluminijsku industriju iz Evrope je da se on nije javio na ovaj oglas zato što je taj poziv bio neozbiljan i što je dobio jasnu poruku da se ne miješa u već dogovorene poslove!” Potpredsjednik parlamenta nije želio da nam otkrije o kojoj je kompaniji riječ. Umjesto toga upozorava kako aktuelna dešavanja oko KAP-a slute na već viđeno. Nastavak pljačke i propadanja.

Njegov partijski kolega Nebojša Medojević već je obznanio sumnje da će ,,novac narkoklana Darka Šarića biti opran preko kupovine imovine KAP-a”. Zato je pozvao na oprez. ,,Potrebno je da stečajni sudija, prije nego što donese odluku, konsultuje ANB i da traži bezbjednosnu provjeru svih investitora da bi se izbjegla situacija da se najznačajniji privredni subjekt u Crnoj Gori preuzme parama organizovanog kriminala”, kazao je Medojević. Na odgovor nadležnih čekamo.

Konačno, par riječi i o (makar na prvi pogled) najizdašnijem ponuđaču za preuzimanje imovine KAP-a, Veselinu Pejoviću. Ovaj biznismen sa adresom stanovanja u Nikšiću ne spada u kategoriju poslovnih ljudi koji traže publicitet ili svojim ponašanjem privlače pozornost medija. To, opet, ne znači da je anoniman u svijetu novca i moći. Naprotiv.

Nikšićkoj javnosti je, uglavnom, poznat kao vlasnik pekare Uniprom. Pljevljaci su ga upoznali preko posla preuzimanja, oživljavanja, modernizacije, a potom i prodaje rudnika Šuplja stijena.

Rudnik je 2006. godine kupila kompanija Gradir Montenegro kojom su gazdovali Pejović i slovenački biznismen Franc Raimer. Partnerstvo je raskinuto tokom modernizacije Rudnika, a Pejović je nekadašnjeg partnera optužio da je četiri miliona eura namijenjenih kupovini opreme preusmjerio na svoje račune u Sloveniji. Rudnik je, ipak, otvoren 2010. godine. Crvenu vrpcu presjekao je Milo Đukanović. Nedugo zatim Pejović je poljskoj državnoj firmi ZGH Boleslav prodao 51 odsto akcija Gradir-a. U avgustu prošle godine Poljaci su postali 100 postotni vlasnici Rudnika. Nešto ranije zapošljeni i menadžment Rudnika našli su svoje mjesto u aferi Snimak.

Na jugu, u Budvi, Pejovića i njegove kompanije prepoznaju kao nekadašnje i sadašnje vlasnike hotela Tara i Budva, te velikog placa u Buljarici (ovu nekretninu Pejović je stekao kupujuću beogradsku kompaniju Partizan Žarkovo koja u glavnom gradu Srbije ima svoj stadion, pet teniskih terena i sportsku dvoranu). Hotel Budva se renovira godinama unazad, a njegov vlasnik obećava investicije od desetak miliona i pet zvjezdica. Tara je, pak, opterećena hipotekom od 23 miliona, nedavno prodata Aleksandru Šukoviću, čovjeku koji je prethodno bio direktor Pejovićevog hotela.

Uniprom je u avgustu 2007. kupio upravnu zgradu Zetatransa i nekoliko poslovnih prostora ove kompanije u Podgorici. Pod Goricom je u martu 2012. otvoren ekskluzivni butik hotel Ziya. I tu je, tvrdi Pejović, investirano nekih osam miliona eura.

Konačno, Pejović u Nikšiću posjeduje firmu Uniprom metali i u njenom sklopu livnicu u selu Broćanac. Ovo preduzeće imalo je svoju ekspozituru u Staroj Pazovi, za otkup i reciklažu starih metala, dok je preduzeće sličnog naziva (Uniprom-Forma) registrovano u Zagrebu. Direktor – Veselin Pejović. Otud Pejović za sebe i svoje kompanije kaže da im je osnovna djelatnost ,,proizvodnja i trgovina metalima na području regiona”. Za izlet u turizam je, na otvaranju podgoričkog hotela, rekao: ,,Na kursu zvanične crnogorske ekonomske agende, proširili smo djelatnost i dio našeg potencijala usmjerili ka razvoju turizma i gradnji hotelskih kapaciteta”.

Da li je sad KAP na redu? Brzi dani će pokazati da li su stečajna uprava, parlamentarna većina okupljena oko Zakona o zaštiti državnih interesa i potencijalni investitori iz inostranstva spremni i sposobni da se suprotstave političko-ekonomskom lobiju koji KAP-om upravlja duže od dvije decenije. Zato su i KAP i Crna Gora tu gdje jesu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo