Povežite se sa nama

MONITORING

Žarko Šturanović, generalni sekretar Vlade: Crna kutija režima

Objavljeno prije

na

Generalni sekretar Vlade Žarko Šturanović povukao je kandidaturu za izbor dvoje sudija Ustavnog suda koje predlaže predsjednik Filip Vujanović. Prema više izvora Monitora iz DPS-a, to je iznenadilo mnoge, čak i u vrhovima te stranke.

Šturanović – tvrde sagovornici koji su insistirali na anonimnosti – je uz ministra pravde Duška Markovića i premijerovog savjetnika Milana Roćena, osoba od najvećeg povjerenja premijera Mila Đukanovića. U nekim stvarima je bliži Đukanoviću nego pomenuta dvojica, jer se drži u dubokoj pozadini, pa je pouzdaniji saradnik za poslove u sjenci.

Sekretar je Vlade od 2003. godine. Đukanoviću priprema i servira dokumenta – od koncipiranja dnevnog reda, do najznačajnijih odluka. U njegovoj nadležnosti je i državni vazduhoplov: Šturanović odobrava korišćenje aviona Lirdžet 40-MNE. No, te u zakonu prepoznate aktivnosti, po obimu daleko su od onih koji sekretar obavlja iza kulisa.

Ranije – pomoćnik ministara policije Filipa Vujanovića (1995-1998) i Vukašina Maraša (1998-2001), direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (1994-1995), upravnik KP doma Podgorica (1993-1994), te načelnik kadrovskog odjeljenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova (1991-1993) – Šturanović je, prema našim izvorima, ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas.

Kompletna zakulisna organizacija izbora je pod njegovom dirigentskom palicom. On koordinira sa mini-štabovima i daje instruktaže za rad na terenu. Uz Đukanovića, glavni je ideolog afere Snimak, kaže sagovornik našeg nedjeljnika iz DPS-a.

Drugi izvor Monitora kaže da je na zahtjev rukovodioca DPS-a Šturanović, pošto je postao generalni sekretar Vlade, obezbjeđivao novčanu pomoć pojedincima u zamjenu za glas na izborima. ,,Ta pomoć davana je kolebljivcima”.

U poslu kontrolisanja izbornog procesa, na terenu, svesrdno mu pomaže još jedna osoba iz sjenke – Nada Martinović iz Nikšića, odakle je i Šturanović. Pisali smo o tome (novembar 2012: Čoek-žena režima, Koloplet moćnih): Martinović je povučena činovnica Filozofskog fakulteta u Nikšiću, osoba od izuzetnog povjerenja Đukanovića za koju se sumnja da iz pozadine obavlja najdelikatnije procese u borbi DPS-a za osvajanje i kontrolisanje vlasti – u okviru projekta depeesove baze podataka Siguran glas – kupovinu ličnih karata. Martinović je porodično, bliska sa još jednom osobom iz samog vrha crnogorske piramide moći – Branislavom Mićunovićem.

Kada je riječ o ličnim kartama, prema izvorima našeg nedjeljnika, Šturanovićeva osoba od povjerenja je višegodišnja šefica podgoričke filijale MUP-a za izdavanje dokumenata Ljiljana Dapčević. Ona je nedavno dospjela u javnost pošto ju je ministar Raško Konjević smijenio sa funkcije, a povod je bilo sporenje oko slučaja paroha SPC Velibora Džomića. Dapčević odbija da preda dužnost, pa ministar nalaže hitno izvršenje, nakon čega je iseljena iz kancelarije. Međutim, komisija za žalbe Vlade Crne Gore poništava odluku, sa obrazloženjem da je nezakonita.

Šturanović se ne bavi samo kontrolom izbora. Veoma je upitna njegova uloga u privatizaciji turističkog preduzeća TUP Južni Jadran Meljine, preciznije – u prodaji akcija fondova (31 odsto) preduzeću Carine u vlasništvu Čeda Popovića. U vrijeme privatizacije, 2001. Šturanović je bio na funkciji pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za opšte poslove, u koje spada i finansijsko poslovanje i poslovi nabavke, dok je istovremeno bio predsjednik Upravnog Odbora preduzeća TUP Južni Jadran Meljine.

Manjinski akcionari te firme, na čelu sa Nadom Popović ( NVO Južni Jadran) više od deceniju vode bitku da dokažu enormne nezakonitosti koje su pratile privatizaciju.

U periodu 1991-2001. granična policija smještena je u objektu Motel Vinogradi Sutorina u vlasništvu Južnog Jadrana, a graničnu policiju smještajem i namirnicama opskrbljuje TUP Južni Jadran koji, uglavnom, namirnicama i drugim proizvodima snabdijevaju Carine D.O.O. ,,Popović čitave 2001. ima kancelariju na raspolaganju u prostorijama Južnog Jadrana sa ciljem pojedinačne kupovine akcija koje su u posjedu radnika, kako bi obezbijedio 51 odsto akcija preduzeća. On vrši razne vrste pritisaka na radnike- u krugu firme postavlja oglase, reklamira otkup akcija preko lokalnog radija… Na koncu je došao do vrlo sumnjivih 51 odsto akcija”, kaže za naš list Nada Popović.

,,Kao što se vidi Šturanović je em naručilac robe, em prodavac akcija preduzeću koje ga posredno snabdijeva, što je školski primjer konflikta interesa.Postoji ogromna sumnja je da je država (koju je predstavljao Šturanović) prodajom akcija Popoviću i omogućivši mu da preuzme vlasnički dugove, prebila i neka potraživanja koja je Popović imao prema njoj “, tvrdi Popović.

Rezultat je, podsjeća ona, poznat: „Južni Jadran je nakon stečaja likvidiran, imovinu su kupile Popovićeve Carine za 11,5 miliona iako su državni procjenitelji kod određivanja poreza na promet imovinu procijenili na tridesetak miliona eura. Čedo Popović još nije platio obavezni porez na promet iako je prometovanje izvršeno u ljeto 2008. Prije par mjeseci je prodao tek peti dio imovine – Lazaret u Meljinama (15.000 m2 zemlje sa lukom), ruskom biznismenu Genadiju Borisovu za 12 miliona eura.

Šturanović je – za naš list svjedoči bivši visoko kotirani aktivista DPS-a dr Ivo Đurišić – i krajem devedesetih bio itekako aktivan u izbornim mahinacijama. Tvrdi: ubacivanje članova i simpatizera DPS-a u redove opozicije je oproban recept. ,,Krajem devedesetih godina moj sada pokojni brat Dr Joko Đurišić, neonatolog iz Bara, ubačen je u monarhistički pokret Aćima Višnjića na zahtjev tadašnjeg ministra zdravlja Miomira Mugoše i, kako Mugoša reče, podršku Žarka Šturanovića, tadašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova. Cilj je bio da monarhistički pokret ne uđe u parlament, ali da dobije dovoljno glasova da se oni po Dontovoj formuli preliju DPS-u”.

Žarko Šturanović (brat od strica bivšeg premijera, sada potpredsjednika Skupštine Željka Šturanovića) živi u stanu površine 125m2. Lani je mjesečno primao 1026 eura plate. Uz to, kao član Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, dobijao je još 338 eura. Do polovine godine (kada je nadoknada ukinuta) bio je i član Upravnog odbora AD Hemomont Podgorica, odakle je svakog mjeseca (počevši od 27. oktobra 2011. godine) ,,kapalo” dodatnih 1.000 eura.

Uz tadašnju platu od 1.112 eura, skoro čitave 2011, januar-septembar, dobijao je posebnu nadoknadu na zaradu, mjesečno 1.198 eura. Do oktobra iste godine kao predsjednik Upravnog odbora JU Službeni list mjesečno je prihodovao 700 eura. Od Komisije za odlikovanja prihodovao je dodatnih 250 eura.

Supruga Radmila, zaposlena u Sekretarijatu za zdravstvo, kućni budžet mjesečno pojača sa 690 eura. Još 1.500 eura godišnje kapne po osnovu članstva u Odboru direktora Kliničkog centra Crne Gore. Kao član Državne izborne komisije prošle godine je inkasirala 2.380 eura. S tim da je 2012. kao nadoknadu za sprovođenje izbora, dobila i 3.600 eura.

I gospođi Šturanović je 2011. godina bila berićetna: od članstva u DRI prihodovala 1.980. Kao član Odbora direktora Kliničkog centra 3.600 eura, te Savjeta za prava djeteta – mjesečno 80 odsto prosječne zarade. Iz Komisije za polaganje stručnih ispita zdravstvenih radnika za tu godinu dobila je 860 eura, a od ,,rada u povremenim radnim grupama” 950 eura. Na svoje ime posjeduje stan od 45m2.

Sin Luka zaposlen je u Agenciji za telekomunikacije i poštanske djelatnosti. Mjesečno prihoduje 798 eura.

Zbog svega navedenoga u okvirima DPS-a snažno je odjeknula Šturanovićeva misteriozna odluka o napuštanju Vlade, kandidaturi za sudiju Ustavnog suda, ali i kasnije odustajanje, iako je imao siguran prolaz, imajući u vodu bliskost sa Filipom Vujanovićem. Komešanja na dvoru i klanovske borbe sve se teže ukrivaju.

Crna kutija Vlade i DPS-a, duboko u sjenci, ćuti. I odrađuje posao.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo