Povežite se sa nama

MONITORING

DPS, 25 GODINA TRANZICIJE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

U januaru 1989. američkom predsjedniku Ronaldu Reganu istekao je drugi mandat, naslijedio ga je Džordž Buš stariji. Potom je predsjednik SAD-a u dva mandata bio Bil Klinton, zatim Džordž Buš mlađi, sada teče drugi mandat Baraka Obame. U Sovjetskom Savezu, kasnije Rusiji smjenjivali su se Mihail Gorbačov, Boris Jeljcin, Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev. Na davna vremena asociraju imena Fransoa Miterana, Helmuta Kola ili Butrosa Galija. Iako je njihova zaostavština živa i zdrava, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman odavno su na drugom svijetu, u Srbiji i Hrvatskoj smjenjivale su se razne vlade. Isti slučaj sa BIH i Makedonijom. Prije četvrt vijeka Crna Gora je ustoličila Mila Đukanovića i drugove. I ni makac.

Prosječna starost građana u Crnoj Gori je 37 godina: prosječan, dakle, stanovnik Crne Gore ne pamti drugu vlast do vlasti Demokratske partije socijalista. Onima koji su odživjeli prosječan vijek od 74 i po godine, pod vlašću DPS-a prošla je trećina života.

Proveli su nas kroz tri države, nekoliko ratova po komšiluku, više ratnih zločina i permanentnu prvobitnu akumulaciju kapitala. Hranili su nas korijenjem i objašnjavali nam, kad su zgrnuli ogromno bogatstvo, da je to tako u životu – neko se snađe, neko ne.

Došli su bučno. SFRJ je počela da se raspada, srpski vođa Slobodan Milošević učvršćivao je svoju vlast, trebali su mu predstavnici Crne Gore koji će bespogovorno slušati. Narod je u Crnoj Gori počeo da se događa 1988. U oktobru te godine pokušaj rušenja vlasti nije uspio, popravni koji je počeo 10. a završio se 11. januara 1989. ,,Narod je pobijedio, jer je morao da pobijedi”, objavio je sa stepenica Skupštine Crne Gore, jedan od članova organizacionog odbora mitinga Momir Bulatović.

O AB revoluciji odavno je sve zabilježeno – i kako je iskorišteno socijalno nezadovoljstvo i kako su pletene udbaške mreže iz Srbije. Grijeh bi bio predstaviti AB revoluciju kao uvozni proizvod. Samo je trebalo zaliti stare nacionalne duhove i pustiti ih da bujaju. Pored onih kojima je kao pokretač za mitingovanje bila parola ,,Život damo, Kosovo ne damo”, bili su i oni koji su računali da je došlo vrijeme za promjene u društvu i oni koji su patili zbog siromaštva radničke klase. Neke od njih je režim u međuvremenu progutao, neke ispljunuo.

Dvanaestog januara 1989. Skupština Republike Crne Gore je prihvatila ostavke Predsjednika, Skupštine, Predsjednika predsjedništva SRCG i svih ĉlanova Predsjedništva i usvojila ostavku Veselina Đuranovića člana Predsjedništva SFRJ iz Crne Gore. Partiju je u prelaznom periodu, nećete vjerovati, vodio Veselin Vukotić. Krajem aprila održan je 10. vanredni kongres CK SK Crne Gore. Centralni komitet je izabrao predsjedništvo, a predsjedništvo je izabralo Momira Bulatovića za predsjednika i Mila Đukanovića za sekretara. Mladi Đukanović je objasnio kako je crnogorsko rukovodstvo ,,platilo cijenu nemorala i batinjanja”.

Ostalo je zabilježeno kako se Drago Šofranac, generalni

direktor industrije mašina i opreme Radoje Dakić, žalio na probleme u firmi čiji su radnici bili stožer događanja naroda. ,,Proizvodnja za devet mjeseci je veća za devet odsto nego u istom periodu prošle godine, ali nijesmo ni izbliza na potrebnom nivou iskorišćenosti kapaciteta. Drugi naš ključni problem je plasman proizvodnje. Na

domaćem tržištu možemo da prodamo oko 350 građevinskih mašina, a na stranom do 100…”. Četvrt vijeka kasnije, proizvodnja bilo kakve mašine u Crnoj Gori jednako je zamisliva kao i proizvodnja svemirskih brodova u nekadašnjem Dakiću.

Prošloga ljeta šačica bivših radnika Radoja Dakića obilježila je pred Vladom i Skupštinom 25 godina od održavanja prvog protestnog mitinga AB revolucije. Sjetili su se kako su tražili povećanje plata, zimnicu, rasterećivanje privrede i rješavanje stambenog pitanja. Raznim vrstama protesta od 2009. godine bivši dakićevci pokušavaju da dođu do 37 miliona eura koje im, prema pravosnažnoj sudskoj presudi, duguje država. Ni eura, ni pravne države koja će im pomoći, ni njihove snage da se za svoja prava izbore, nema ni u naznakama. Tranzicioni gubitnici čekaju da se neko od tranzicionih dobitnika smiluje i kupi zemljište na kojem su oni nekada radili. Onda će, možda, dobiti svoje pare. Od oko 1600 radnika koji polažu pravo na imovinu nekadašnje fabrike, dosad je umrlo preko tri stotine.

Diljem Crne Gore slične su slike. Rasprodaja pod firmom tranzicije hiljade ljudi ostavila je bez posla, oni koji rade negdje su između najamnika i robova.

Dvadeset pet godina vladavine DPS-a, iz godine u godinu donosi nam sve dublji jaz između bogatih i siromašnih. Nedavno su objavljeni podaci da se ispod linije siromaštva trenutno nalazi 70 hiljada građana Crne Gore što je skoro duplo više nego 2010.

Na prste se mogu prebrojati nove škole ili bolnice. Tu se i tamo ponešto okreči. Crna Gora je jedina od bivših jugoslovenskih republika koja nema ni metar auto-puta. Vozimo se putevima koje nam je ostavio Tito. Sve što blista, tajkunsko je.

Sijaju, doduše, i biografije nekadašnjih AB revolucionara, prije svih Mila Đukanovića. Sva moć partijski kontrolisane propagande usmjerena je već godinama na to pranje. U zvaničnim verzijama događaja Đukanović je sa drugovima došao na vlast na talasu reformskih procesa u nekadašnjem istočnom bloku. Ne fali puno da se neko dosjeti i najmlađeg premijera u Evropi upiše u direktno zaslužne za pad Berlinskog zida. Zvanična verzija istorije napad na Dubrovnik predstavlja kao djelo Jugoslovenske narodne armije koju je kontrolisao Milošević, sa kojim, dakako ,,mladi, lijepi i pametni”, nijesu imali ništa. U najgorem slučaju, bili su izmanipulisani. Dužnost je svakog patriote po mjeri vlasti da zaboravi žar sa kojim je propagiran i sprovođen rat za mir i Đukanovićeve probleme sa šahom i šahovnicom. Deportacije, Štrpce, Morinj, Bukovicu, Kaluđerski laz – takođe.

Ako je išta pokazala vlast u Crnoj Gori, pokazala je kako zna da se prilagodi. U DPS-u su se 1997. posvađali, struja Mila Đukanovića pobijedila je pristalice Momira Bulatovića. Uslijedilo je udaljavanje od politike Slobodana Miloševića.

Puževim korakom stiglo se i do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Od prvog dana nakon referenduma 21. maja 2006, na kom je Crna Gora postala samostalna država, DPS je zauzeo poziciju: država to smo mi. Svako slovo kritike zbog kriminala, korupcije i zastrašujuće kontrole partije predstavlja se kao napad na državu.

Prošlo proljeće počelo je da donosi odgovor na magično pitanje – kako opstaje vlast koja tokom 25 godina donosi bijedu, nepravdu, kriminal, korupciju i potpunu pravnu nesigurnost. Činjenice zabilježene u aferi Snimak kazuju: zloupotreba državnih para i ostaloga u partijske svrhe, partijska zapošljavanja, selektivna dioba socijalnih i sličnih državnih davanja, najobičnije podmićivanje uz predano angažovanje policijskih službi – formula su uspjeha i dugovječnosti vlasti Mila Đukanovića. Naravno, ne treba zaboraviti ni, na drugom nivou, podsticanje crnogorskih podjela i manipulacije identitetskim pitanjima.

Uprkos fantastičnim uspjesima koji se postižu metodama iz Snimka, DPS-u povremeno zatrebaju partneri. Mora se priznati da umije da ih izabere. U početku, dok su se slušale srpske trube, bila je tu Narodna stranka, po potrebi i radikali. Kasnije je sluge, učtivo nazivane koalicionim partnerima, Đukanovićeva partija nalazila u SDP-u i partijama koje zastupaju manjinske narode.

Najnoviji projekat predviđa da se u vlast, ne bi li i ovoga puta opstala, ugura i neka vrsta Srba. Nesebičnu podršku za taj posao Milo Đukanović dobija od vlasti u Srbiji i mitropolita Amfilohija.

Potraga za podobnim Srbima izaziva naglo kočenje u SDP-u koji se naročito tokom 2012. počesto vrpoljio pokazujući znake života. Đukanovićeva poruka da niko nije nezamjenjiv, pa ni šesnaest godina i u foteljama i u upravnim odborima vjeran partner, dala je rezultate. ,,SDP će izaći iz koalicije onda kada procijenimo da bi taj potez bio u funkciji kako stabilnosti, tako i daljeg ekonomskog napretka i demokratizacije Crne Gore. Nećemo izlaziti iz koalicije iz prkosa ili da bismo zadovoljili želje nekih drugih krugova i političkih grupa… Posebno ne onih koji se do sada nijesu pokazali prijateljima Crne Gore”, objasnio je ovih dana Vujica Lazović, potpredsjednik vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem i potpredsjednik Socijaldemokratske partije.

Manje atraktivna, ali, reklo bi se, znakovitija bila je poruka šefa medijskog pula SDP-a Mirka Stanića kojom su sve mane DPS-a pale na leđa podgoričkog gradonačelnika dr Miomira Mugoše. ,,Ostavljamo da lokalni DPS konačno shvati da je trogodišnja era vladavine sa srpskim partijama greška i smijeni njenog tvorca Mugošu i pošalje ga u zasluženu partijsku penziju. A nakon toga sve po zakonu. Kakvu DPS snagu ima u Podgorici pod vođstvom Mugoše najbolje su pokazali rezultati predsjedničkih izbora”, objasnio je Stanić.

Ponekoga u SDP-u u međuvremenu je obradovala vijest da će, možebiti, DPS vrh liste na izborima u Podgorici ukrasiti sadašnjim ministrom prosvjete Slavoljubom Migom Stijepovićem. Polupismeni i poslušni, uz bezobzirne i bahate, mjera su Crne Gore kakvu je tokom 25 godina stvorio DPS. A i generalno tranzicija je očigledna. Počeli su bombardovanjem Dubrovnika, sada bombarduju nekontolisane medije. Što bi pjesma rekla, da sve pokriju snjegovi, ruzmarin i šaš.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo