Povežite se sa nama

MONITORING

DPS, 25 GODINA TRANZICIJE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

milosss

U januaru 1989. američkom predsjedniku Ronaldu Reganu istekao je drugi mandat, naslijedio ga je Džordž Buš stariji. Potom je predsjednik SAD-a u dva mandata bio Bil Klinton, zatim Džordž Buš mlađi, sada teče drugi mandat Baraka Obame. U Sovjetskom Savezu, kasnije Rusiji smjenjivali su se Mihail Gorbačov, Boris Jeljcin, Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev. Na davna vremena asociraju imena Fransoa Miterana, Helmuta Kola ili Butrosa Galija. Iako je njihova zaostavština živa i zdrava, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman odavno su na drugom svijetu, u Srbiji i Hrvatskoj smjenjivale su se razne vlade. Isti slučaj sa BIH i Makedonijom. Prije četvrt vijeka Crna Gora je ustoličila Mila Đukanovića i drugove. I ni makac.

Prosječna starost građana u Crnoj Gori je 37 godina: prosječan, dakle, stanovnik Crne Gore ne pamti drugu vlast do vlasti Demokratske partije socijalista. Onima koji su odživjeli prosječan vijek od 74 i po godine, pod vlašću DPS-a prošla je trećina života.

Proveli su nas kroz tri države, nekoliko ratova po komšiluku, više ratnih zločina i permanentnu prvobitnu akumulaciju kapitala. Hranili su nas korijenjem i objašnjavali nam, kad su zgrnuli ogromno bogatstvo, da je to tako u životu – neko se snađe, neko ne.

Došli su bučno. SFRJ je počela da se raspada, srpski vođa Slobodan Milošević učvršćivao je svoju vlast, trebali su mu predstavnici Crne Gore koji će bespogovorno slušati. Narod je u Crnoj Gori počeo da se događa 1988. U oktobru te godine pokušaj rušenja vlasti nije uspio, popravni koji je počeo 10. a završio se 11. januara 1989. ,,Narod je pobijedio, jer je morao da pobijedi”, objavio je sa stepenica Skupštine Crne Gore, jedan od članova organizacionog odbora mitinga Momir Bulatović.

O AB revoluciji odavno je sve zabilježeno – i kako je iskorišteno socijalno nezadovoljstvo i kako su pletene udbaške mreže iz Srbije. Grijeh bi bio predstaviti AB revoluciju kao uvozni proizvod. Samo je trebalo zaliti stare nacionalne duhove i pustiti ih da bujaju. Pored onih kojima je kao pokretač za mitingovanje bila parola ,,Život damo, Kosovo ne damo”, bili su i oni koji su računali da je došlo vrijeme za promjene u društvu i oni koji su patili zbog siromaštva radničke klase. Neke od njih je režim u međuvremenu progutao, neke ispljunuo.

Dvanaestog januara 1989. Skupština Republike Crne Gore je prihvatila ostavke Predsjednika, Skupštine, Predsjednika predsjedništva SRCG i svih ĉlanova Predsjedništva i usvojila ostavku Veselina Đuranovića člana Predsjedništva SFRJ iz Crne Gore. Partiju je u prelaznom periodu, nećete vjerovati, vodio Veselin Vukotić. Krajem aprila održan je 10. vanredni kongres CK SK Crne Gore. Centralni komitet je izabrao predsjedništvo, a predsjedništvo je izabralo Momira Bulatovića za predsjednika i Mila Đukanovića za sekretara. Mladi Đukanović je objasnio kako je crnogorsko rukovodstvo ,,platilo cijenu nemorala i batinjanja”.

Ostalo je zabilježeno kako se Drago Šofranac, generalni

direktor industrije mašina i opreme Radoje Dakić, žalio na probleme u firmi čiji su radnici bili stožer događanja naroda. ,,Proizvodnja za devet mjeseci je veća za devet odsto nego u istom periodu prošle godine, ali nijesmo ni izbliza na potrebnom nivou iskorišćenosti kapaciteta. Drugi naš ključni problem je plasman proizvodnje. Na

domaćem tržištu možemo da prodamo oko 350 građevinskih mašina, a na stranom do 100…”. Četvrt vijeka kasnije, proizvodnja bilo kakve mašine u Crnoj Gori jednako je zamisliva kao i proizvodnja svemirskih brodova u nekadašnjem Dakiću.

Prošloga ljeta šačica bivših radnika Radoja Dakića obilježila je pred Vladom i Skupštinom 25 godina od održavanja prvog protestnog mitinga AB revolucije. Sjetili su se kako su tražili povećanje plata, zimnicu, rasterećivanje privrede i rješavanje stambenog pitanja. Raznim vrstama protesta od 2009. godine bivši dakićevci pokušavaju da dođu do 37 miliona eura koje im, prema pravosnažnoj sudskoj presudi, duguje država. Ni eura, ni pravne države koja će im pomoći, ni njihove snage da se za svoja prava izbore, nema ni u naznakama. Tranzicioni gubitnici čekaju da se neko od tranzicionih dobitnika smiluje i kupi zemljište na kojem su oni nekada radili. Onda će, možda, dobiti svoje pare. Od oko 1600 radnika koji polažu pravo na imovinu nekadašnje fabrike, dosad je umrlo preko tri stotine.

Diljem Crne Gore slične su slike. Rasprodaja pod firmom tranzicije hiljade ljudi ostavila je bez posla, oni koji rade negdje su između najamnika i robova.

Dvadeset pet godina vladavine DPS-a, iz godine u godinu donosi nam sve dublji jaz između bogatih i siromašnih. Nedavno su objavljeni podaci da se ispod linije siromaštva trenutno nalazi 70 hiljada građana Crne Gore što je skoro duplo više nego 2010.

Na prste se mogu prebrojati nove škole ili bolnice. Tu se i tamo ponešto okreči. Crna Gora je jedina od bivših jugoslovenskih republika koja nema ni metar auto-puta. Vozimo se putevima koje nam je ostavio Tito. Sve što blista, tajkunsko je.

Sijaju, doduše, i biografije nekadašnjih AB revolucionara, prije svih Mila Đukanovića. Sva moć partijski kontrolisane propagande usmjerena je već godinama na to pranje. U zvaničnim verzijama događaja Đukanović je sa drugovima došao na vlast na talasu reformskih procesa u nekadašnjem istočnom bloku. Ne fali puno da se neko dosjeti i najmlađeg premijera u Evropi upiše u direktno zaslužne za pad Berlinskog zida. Zvanična verzija istorije napad na Dubrovnik predstavlja kao djelo Jugoslovenske narodne armije koju je kontrolisao Milošević, sa kojim, dakako ,,mladi, lijepi i pametni”, nijesu imali ništa. U najgorem slučaju, bili su izmanipulisani. Dužnost je svakog patriote po mjeri vlasti da zaboravi žar sa kojim je propagiran i sprovođen rat za mir i Đukanovićeve probleme sa šahom i šahovnicom. Deportacije, Štrpce, Morinj, Bukovicu, Kaluđerski laz – takođe.

Ako je išta pokazala vlast u Crnoj Gori, pokazala je kako zna da se prilagodi. U DPS-u su se 1997. posvađali, struja Mila Đukanovića pobijedila je pristalice Momira Bulatovića. Uslijedilo je udaljavanje od politike Slobodana Miloševića.

Puževim korakom stiglo se i do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Od prvog dana nakon referenduma 21. maja 2006, na kom je Crna Gora postala samostalna država, DPS je zauzeo poziciju: država to smo mi. Svako slovo kritike zbog kriminala, korupcije i zastrašujuće kontrole partije predstavlja se kao napad na državu.

Prošlo proljeće počelo je da donosi odgovor na magično pitanje – kako opstaje vlast koja tokom 25 godina donosi bijedu, nepravdu, kriminal, korupciju i potpunu pravnu nesigurnost. Činjenice zabilježene u aferi Snimak kazuju: zloupotreba državnih para i ostaloga u partijske svrhe, partijska zapošljavanja, selektivna dioba socijalnih i sličnih državnih davanja, najobičnije podmićivanje uz predano angažovanje policijskih službi – formula su uspjeha i dugovječnosti vlasti Mila Đukanovića. Naravno, ne treba zaboraviti ni, na drugom nivou, podsticanje crnogorskih podjela i manipulacije identitetskim pitanjima.

Uprkos fantastičnim uspjesima koji se postižu metodama iz Snimka, DPS-u povremeno zatrebaju partneri. Mora se priznati da umije da ih izabere. U početku, dok su se slušale srpske trube, bila je tu Narodna stranka, po potrebi i radikali. Kasnije je sluge, učtivo nazivane koalicionim partnerima, Đukanovićeva partija nalazila u SDP-u i partijama koje zastupaju manjinske narode.

Najnoviji projekat predviđa da se u vlast, ne bi li i ovoga puta opstala, ugura i neka vrsta Srba. Nesebičnu podršku za taj posao Milo Đukanović dobija od vlasti u Srbiji i mitropolita Amfilohija.

Potraga za podobnim Srbima izaziva naglo kočenje u SDP-u koji se naročito tokom 2012. počesto vrpoljio pokazujući znake života. Đukanovićeva poruka da niko nije nezamjenjiv, pa ni šesnaest godina i u foteljama i u upravnim odborima vjeran partner, dala je rezultate. ,,SDP će izaći iz koalicije onda kada procijenimo da bi taj potez bio u funkciji kako stabilnosti, tako i daljeg ekonomskog napretka i demokratizacije Crne Gore. Nećemo izlaziti iz koalicije iz prkosa ili da bismo zadovoljili želje nekih drugih krugova i političkih grupa… Posebno ne onih koji se do sada nijesu pokazali prijateljima Crne Gore”, objasnio je ovih dana Vujica Lazović, potpredsjednik vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem i potpredsjednik Socijaldemokratske partije.

Manje atraktivna, ali, reklo bi se, znakovitija bila je poruka šefa medijskog pula SDP-a Mirka Stanića kojom su sve mane DPS-a pale na leđa podgoričkog gradonačelnika dr Miomira Mugoše. ,,Ostavljamo da lokalni DPS konačno shvati da je trogodišnja era vladavine sa srpskim partijama greška i smijeni njenog tvorca Mugošu i pošalje ga u zasluženu partijsku penziju. A nakon toga sve po zakonu. Kakvu DPS snagu ima u Podgorici pod vođstvom Mugoše najbolje su pokazali rezultati predsjedničkih izbora”, objasnio je Stanić.

Ponekoga u SDP-u u međuvremenu je obradovala vijest da će, možebiti, DPS vrh liste na izborima u Podgorici ukrasiti sadašnjim ministrom prosvjete Slavoljubom Migom Stijepovićem. Polupismeni i poslušni, uz bezobzirne i bahate, mjera su Crne Gore kakvu je tokom 25 godina stvorio DPS. A i generalno tranzicija je očigledna. Počeli su bombardovanjem Dubrovnika, sada bombarduju nekontolisane medije. Što bi pjesma rekla, da sve pokriju snjegovi, ruzmarin i šaš.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo