Povežite se sa nama

MONITORING

KARDIO CENTAR: ŠTA KRIJE MINISTAR ZDRAVLJA: Od srca srcu – po 500 eura

Objavljeno prije

na

Da li smo, nakon afere Snimak, dobili i aferu skalpel? Ili je još važnije potražiti odgovor na pitanje – kuda se to zaputilo crnogorsko zdravstvo.

 

Na presu održanom uoči novogodišnjih praznika, poslanici DF Koča Pavlović i Jelisaveta Kalezić obznanili su ugovor koji su u martu 2009. godine potpisali: Olivera Miljanović, direktorica Kliničkog Centra Crne Gore (KCCG), Ramo Bralić, tadašnji direktor Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZ), i dr Aleksandar Nikolić, direktor Centra za kardiohirurgiju pri KCCG.

Tim dokumentom je predviđeno da se dr Nikoliću ,,na ime usluga pruženih po osnovu ovog Ugovora isplaćuje nadoknada u iznosu od 500 eura po izvedenoj operaciji, na njegov račun broj …”.

Potpisnicima nije smetalo to što je dr Nikolić, poput stotina ljekara koji rade u crnogorskom zdravstvu, već imao važeći ugovor kao stalno zapošljeni ljekar i rukovodilac jedne organizacione jedinice u KC. Niko od njih nije mario ni za činjenicu da je, po prijemu u stalni radni odnos i imenovanja za direktora Centra za kardiohirurgiju (sve to se dešavalo u periodu 1-4. septembar 2008. godine), doktor Nikolić nastavio profesionalni angažman u Makedoniji, zbog čega je iz Podgorice odsustvovao, u prosjeku, dvije sedmice mjesečno. Time je prekršena odredba Statuta KCCG prema kojoj direktor organizacione jedinice mora svakodnevno biti na poslu. Konačno, tako je stvorena jedinstvena situacija da su sva mjesečna primanja 13 specijalista i subspecijalista zaposlenih u Centru za kardiohirurgiju bila manja od primanja njihovog direktora – dr Aleksandra Nikolića.

Važan je detalj ove priče: sa tim i takvim ugovorom tada se, svojeručnim potpisom, saglasio i ministar zdravlja dr Miodrag Radunović.

,,Ja sam u martu 2011. godine postavio poslaničko pitanje ministru Radunoviću o tom ugovoru”, podsjetio je Koča Pavlović, ,,ali je on odgovorio da ugovor ne postoji, čime je izigrao poslanička pitanja”. Zato je poslanik DF-a pozvao Tužilaštvo da reaguje, dok je od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića zatražio da suspenduje institut poslaničkih pitanja dok se Vlada ne odredi o ovom slučaju.

,,Istup poslanika DF-a doživljavam kao početak kampanje za lokalne izbore u Beranama i kampanje za mjesto ministra zdravlja u Vladi Crne Gore”, odgovorio je ministar Radunović na prozivke i pitanja koja su mu postavili Kalezić i Pavlović. ,,Činjenica je da nikada nijesam nikome rekao da nema ugovora sa Nikolićem”, ustvrdio je, ne objašnjavajući zašto se, onda, o postojanju tog ugovora godinama samo spekulisalo.

Uglavnom, nakon što je postojanje spornog ugovora konačno dokazano, ministar Radunović nudi objašnjenje: ,,Nije to 500 eura po operaciji. Evo šta sve treba da uradi doktor Nikolić u sklopu te cijene: uvođenje standardnih evropskih protokola i kliničkih smjernica, uvođenje svih standardnih kardiohirurških operativnih tehnika, najmanje 300 kardiohirurških operacija na otvorenom srcu godišnje, da vrijeme čekanja na operaciju bude manje od šest mjeseci, da sprovede kontinuiranu praktičnu edukaciju svih hirurga, da uvede specijalizaciju iz kardiohirurgije”.

Da li je dr Nikolić ispunio postavljene zadatke iz ugovora koji mu je garantovao prihod od najmanje 150 hiljada eura za godinu? Ili se njegov biznis sa KCCG i Fondom za zdravstveno osiguranje sveo na prebrojavanje obavljenih operacija i njihovu naplatu? Ministar o tome, za sada makar, ne govori.

Sagovornici Monitora iz Centra za kardiohirurgiju ukazuju na dio neobavljenog.

Lista čekanja pacijenata Centra do danas nije formirana, odnosno, ona sadrži lične podatke pacijenata, ali ne i datum predviđene operacije. Dr Nikolić nije donio novu organizacionu šemu sa sistematizacijom i opisom radnih mjesta. Umjesto izrade tri seta kliničkih smjernica, na što se obavezao ugovorom, dr Nikolić nije izradio ni jedan. Ipak, isplaćeno mu je po 500 eura i za operacije izvedene prije potpisivanja spornog ugovora.

Aleksandra Nikolića su u podgoričkom Centru za kardiohirurgiju dočekala dva kardiohirurga koji su već izvodili samostalne operacije na srcu, tako da se ne može govoriti o tome da im je novi direktor mogao obezbijediti ,,sticanje diploma po standardima EU”. Umjesto toga, oni su novom direktoru, svojim radom – i na sopstveni rizik, donijeli desetine i stotine hiljada eura. Doduše, nijesu znali da svakom operacijom svog pretpostavljenog čine bogatijim za iznos koji oni zarade za 15-ak dana rada i 20-ak obavljenih operacija.

,,Jedan od razloga uspjeha je i činjenica da se rad Centra bazira na domaćem kadru”, hvalio se ljetos ministar Radunović, ,,Pored direktora Nikolića, ističemo i dva kvalitetna kardiohirurga, mr sci. dr Aleksandra Radovića i dr Aleksandra Mugošu, koji uz izuzetan i stručan profil kardioanesteziologa, kardiologa, reanimatora, fizijatara…”. Da li je slučajno ministar zaboravio da pomene i četvrtog kardiohirurga i prvog direktora Centra – dr Srđana Pavićevića?

Konačno, u Centru je i danas, kao i prije dolaska dr Nikolića, sporna samo jedna licenca – direktorova. Podsjetimo se – Nikolićev prethodnik dr Srđan Pavićević smijenjen je sa te funkcije pod izgovorom da nema licencu Ljekarske komore Crne Gore. Danas oni koji su organizovali njegovu smjenu to više ne pominju. Zato pričaju o cijeni hirurškog repromaterijala, nedovoljnom broju operacija, dugim listama čekanja, previsokim troškovima operacija… I preskaču ,,detalj” – Pavićevića (koji i danas uredno operiše u Centru) je na mjestu direktora naslijedio čovjek čija je licenca neuporedivo upitnija.

Ljekarska komora CG je, da bi izdala licencu dr Nikoliću, morala formirati posebnu ekspertsku grupu pri Ministarstvu zdravlja, potvrdio je predsjednik Komore dr Đoko Jočić. ,,Donešena je odluka da se njegova stručna usavršavanja mogu tretirati kao specijalizacija kardiohirurgije i da on dobije zvanje kardiohirurga”, objašnjava on. Ako je sve bilo ,,nesporno i očigledno” zašto se licencom dr Nikolića morala baviti posebno formirana komisija Ministarstva, pitala je nadležne poslanica Kalezić. Odgovor čeka.

U međuvremenu, oglasio se i dr Aleksandar Nikolić. Nejasno mu je, kaže, da neko može postaviti sumnju u njegovu stručnost i u to da je kardiohirurg.

,,Oni koji stoje iza napada učili su kod mene na Dedinju, ali su u međuvremenu postali najgori ljekari među političarima i najgori političari među ljekarima, a drugi su pak dobili od mene preporuke da se zaposle u Makedoniji, a sada zbog sujete i mržnje prema meni pokušavaju da unište nešto što je dobro u zdravstvu Crne Gore”, kazao je on Vijestima, precizirajući da ga ,,sujeta i mržnja od nadređenih i podređenih neće ni u jednom trenutku pokolebati da nastavi život i rad u državi koju voli”.

Nijesmo uspjeli saznati kako je živjeti kada vas mrze ,,nadređeni i podređeni”. Zato smo, na blogu dr Nikolića, naišli i na sljedeće informacije (podaci su iz 2011. godine). ,,Deo svog stručnog angažovanja posvećujem i profesorskom pozivu i docent sam na medicinskim fakultetima u Štipu, u Makedoniji, i u Podgorici. Državljanin sam Srbije, Makedonije i Crne Gore (u poslednje dve zemlje po ukazu države kao čovek od posebnog značaja)…”.

Ali, da se vratimo priči o 500 eura. Po srcu.

Poslovna idila na relaciji Aleksandar Nikolić – KCCG – Fond zdravstva prekinuta je u ljeto 2011. godine, nakon što je Oliveru Miljanović na mjestu direktorke KCCG zamijenio dr Milan Mijović. On prekida praksu po kojoj direktor KC svojim potpisom potvrđuje podatak o broju obavljenih operacija u Centru za kardiohirurgiju i taj dokument šalje u Fond, kako bi oni Nikoliću isplatili pripadajući honorar.

Nezadovoljni hirurg pravdu traži na sudu.

Tamo ga zastupa advokatica Ana Kolarević i oni, krajem 2012. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici dobijaju presudu u svoju korist. Tom presudom sud nalaže Kliničkom centru CG i Fondu zdravstvenog osiguranja da ,,solidarno isplate iznos od 234.433 eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovu neisplaćenih naknada za period od 01. 07. 2011. do 01.09. 2012. godine…” Viši sud je ovo rješenje poništio i postupak vratio na početak, navodeći kako treba razriješiti dilemu iz čl. 9. ugovora. ,,Tuženi su osporavali tužbeni zahtjev tvrdeći da tužiocu pripada naknada samo za one operacije koje je lično izvršio, a ne za sve koje su obavljene…”

Eto zanimljivog zapleta: advokati Kliničkog centra i Fonda za zdravstvo tvrde da Aleksandru Nikoliću pripada naknada od 500 eura samo za one operacije koje je on obavio. Međutim, ni oni ne postavljaju pitanje po kome je onda osnovu duže od tri godine Crne Gora svom državljaninu ,,po zasluzi” plaćala svaku operaciju izvedenu u Centru za kardiohirurgiju? Na drugoj strani, advokatica Ana Kolarević i ministar Miodrag Radunović kažu da Nikoliću pripada novac za sve operacije obavljene u Centru (ministar iznosi podatak o 1.902 izvršene operacije, što znači da je Aleksandar Nikolić za četiri godine tako prihodovao nekih 950 hiljada eura. Oduzmemo li novac koji on potražuje sudskim putem, dolazimo do podatka da mu je već isplaćeno više od 600 hiljada eura. Njegova trojica kolega-kardiohirurga iz podgoričkog Centra, skupa, toliko neće zaraditi do penzije. Pod uslovom da ne odu negdje gdje se njihovo znanje i vještina adekvatno plaćaju – bez bilo čije ugradnje).

Sudski spor je u toku. Slični ugovori, potvrdio je ministar prošle nedjelje, postoje i sa drugim stručnjacima u Crnoj Gori. U detalje nije zalazio. Saznaćemo i sami za koju godinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo