OKO NAS
SOCIJALNO STANOVANJE NA SJEVERU: Podstanari – ničija briga
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Rijetke su opštine na sjeveru koje su napravile vidljive iskorake u sprovođenju politike socijalnog stanovanja. Nema ni precizne evidencije o broju domaćinstava koji su podstanari. U Udruženju Moj dom smatraju da građani „bez krova nad glavom“ čine najugroženiju grupu stanovnika
Kolašinka Sanja Bukilić je već pola godine bez krova nad glavom. Bravu na stanu u kojem je živjela zamijenio je izvršitelj. Ispostavilo se da su prostorije u naselju Smajlagića Polje, koje joj je na korišćenje dala Opština, privatno vlasništvo. Bukilić se sada seli iz kuće u kuću svojih rođaka, jer nema novca da plati stan.
„Država i Opština su dopustile da sam, već mjesecima, praktično na ulici. Zavisim od dobre volje rođaka. Nezaposlena sam, liječim se od karcinoma i nemam novca ni za ljekove. Ne postoji način na koji bih mogla da plaćam stanarinu. Ja već od neredne sedmice ne znam gdje ću spavati”, ispričala nam je Kolašinka.
Opština nema rješenje jer, kako kažu, nema ni jedna stambene jedinice koju bi mogli podijeliti ljudima u nevolj, sličnoj Sanjinoj. U kolašinskoj, kao ni u još nekoliko opština na sjeveru, nemaju ni evidenciju o broju sugrađana podstanara. Postoje samo neprecizni podaci o porodicama koje koriste privremeni nužni smještaj. Odnos lokalne vlasti prema tom problemu najbolje odslikava činjenica da je zgrada namijenjena Kolašincima bez krova nad glavom nezavršena i nakon 14 godina od početka gradnje.
Mojkovčani se, zato, hvale činjenicom da su izgradili petnaestak stanova namijenjenih sugrađanima koji nemaju svoj dom. Ipak svjesni su da je to malo, pa im je u planu, kažu, nastavak socijalne gradnje, ukoliko naiđu na razumijevanje sa državnog nivoa. Još u nekoliko opština ocjenjuju kako su, bez pomoći sa strane, nemoćni da značajnije pomognu stanovnicima bez riješenog stambenog pitanja.
Porodica Bulatović u Bijelom Polju polovinu svojih mjesečnih prihoda izdvaja za stanarinu. Deceniju i po sanjaju o svojoj kući ali su, kako su ispričali Monitoru, temelji započete kuće već urasli u travu. Novca za nastavak gradnje nije bilo, pa svaki početak mjeseca donosi i strah hoće li moći platiti kiriju za jednosobni stan u prigradskom naselju. „Strah nas je da saberemo koliko smo za 15 godina novca potrošili za kiriju. A drugačije nijesmo mogli. Pritisle nameština, bolesti, posla ima samo povremeno. Imamo sreće što su vlasnici stana u kojem živimo tolerantni, pa nekad čekaju stanarinu i po nekoliko mjeseci”, objašnjavaju u tom domaćinstvu.
Prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori je 9,6 odsto (18.425 domaćinstava) podstanarskih porodica. Kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto (10.980) domaćinstava. Koliko je na sjeveru domaćinstava u toj situaciji nepoznanica je, kaže predsjednik Udrženja podstanara Moj dom Dragan Živković. „Sve mimo zvaničnih podataka koje je iznio Monstat nakon posljednjeg popisa, bilo bi nagađanje. Naše udruženje je pokušalo doći do tačnog broja podstanara u sjevernim opštinama. Međutim, teško je bilo šta uraditi bez sredstava neophodnih da bi se to realizovalo. Upravo zato smo inicirali izradu registra podstanara, jer je to jedini način da saznamo koliki je broj podstanara u Crnoj Gori i kakav je njihov socijalni karton”, kaže Živković za Monitor.
Registar je, objašnjava on, jedini način da se stekne slika veličine tog problema. A zatim i počnu donositi konkretni socijalni programi, pa i zakon/program socijalne stanogradnje. Ipak, Živković tvrdi da je iz dosadašnjih aktivnosti Udruženja jasno da najteže žive podstanari u sjevernim opštinama. „Na to nam ukazuju činjenice da je najveća stopa nezaposlenosti upravo na sjeveru Crne Gore kao i činjenica da su plate drastično manje nego, recimo, u Podgorici ili primorskim gradovima. Istina, cijene zakupa stanova/kuća u sjevernim opštinama su niže nego u ostalim opštinama, no ako bi uzeli opštu sliku visine plata i broj nezaposlenih u tim opštinama, lako je izračunati da su podstanari u sjevernim opštinama najugroženiji”, zaključuje naš sagovornik.
Socijalna stanogradnja i socijalni programi na sjeveru su, smatra Živković, „izuzetno slabi, pa skoro i da ne postoje”. On podsjeća na činjenicu da u nekim opštinama ne postoje socijalni stanovi za najugroženije građane koji više nemaju načina da plaćaju zakupe. „Čak smo imali nekoliko primjera da u sjevernim opštinama država jednostavno nema mogućnosti da obezbijedi nužni smještaj porodicama koje više ne mogu izdržati teret podstanarstva iz objektivnih razloga. Ti ljudi su danas beskućnici. Mislimo da je to, u 21. vijeku, u ovako maloj državi, više nego sramno”, kažu u NVO Moj dom.
Živković skreće pažnju na crnogorski paradoks – s jedne strane ogromna stanogradnja u privatnoj režiji i preskupi stanovi, a s druge država koja se „uopšte nije bavila socijalnom stanogradnjom”. Izostao je, tvrdi on, i bilo kakav povoljan program kojim bi podstanari došli do krova nad glavom. „Imamo rasipanje miliona na propale projekte, a nemamo novca za one za koje najviše treba. Dakle, nema ni govora da možemo biti zadovoljni rješavanjem pitanja podstanara u bilo kojoj opštini, a pogotovu ne na sjeveru”, zaključuje predsjednik NVO Moj dom.
U tom udruženju tvrde da su podstanari najnezaštićenija populacija građana u Crnoj Gori. Njihovu situaciju je dodatno otežala pandemija. Uprkos tome, ljudi bez svojeg stambenog prostora, kaže Živković, „nigdje nijesu evidentirani kao najugroženija populacija“.
U Udruženju podstanara osmisli su i način za početak rješavanja tog, tvrde, gorućeg problema. „Pravi i jedini istinski put ka rješenju je usvajanja evropske prakse socijalnog stanovanja. U evropskim državama itekako se bave podstanarima, kao najranjivijom socijalnom grupom. Otuda imamo izgradnju socijalnih zgrada, pa i cijelih naselja upravo samo za podstanare. Ti stanovi se rentiraju po potpuno prihvatljiv cijenama. Recimo, u Holandiji, možete zakupiti stan za 150–200 eura na mjesečnom nivou, a primate platu od 2.000 do 3.000”, kaže Živković. Podsjeća i da je Berlin otkupio 20.000 stanova „kako bi pomogao podstanrima u tom gradu”. Crna Gora bi, preporučuje on, trebalo da usvoji slične primjere socijalnih politika i socijalne stanogradnje.
Put ka rješenju je i donošenje novog Zakona o socijalnom stanovanju. „Ali, ako ćemo donositi zakon koji se neće sprovoditi u djelo, onda ćemo kao posljedicu imati pravu socijalnu bombu koja otkucava, a koja će nam svima eksplodirati u lice. Država mora shvatiti da ogroman broj porodica nema šansu da riješi svoje stambeno pitanje. Projekat 1000+ koji je ponuđen kao rešenje nije pravi projekat, što se i pokazalo“, ocjenjuje Živković.
Prema nezvaničnim podacima iz nekoliko lokalnih uprava na sjeveru, podstanari, uglavnom, imaju najniže plate, često su u potrazi za poslom ili uopšte nijesu radno sposobni. U sličnoj su situaciji i oni koji koriste opštinske provremene nužne smještaje, često vrlo neuslovne za život. Najslikovitiji primjer je Dom učenika u Kolašinu u kojem već četri godine nema čak ni struje.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POSLIJE CETINJA: Gubitnici
-
NOVA KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama
-
ANKETA: Svi smo izgubili
-
DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja
-
IZGRADNJA KOLEKTORA NA MEANDRU LANDŽA U DANILOVGRADU: Kad vlast zanemari i struku i građane
-
CRNA GORA JOŠ TRAGA ZA ODBJEGLIM DRAGANOM KOVAČEVIĆEM: Srbija bezbjedno utočište za ratne zločince i kriminalce iz regiona
Izdvojeno
OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda
Objavljeno prije
5 danana
7 Januara, 2026
Veći dio placeva u prigradskom dijelu Kolašina, podijeljenih još 2009. godine odlukama tadašnjeg lokalnog parlamenta, još nema formalne vlasnike. Nedavno su masovni sudski postupci za uknjižbu naglo prekinuti, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti prvobitne Odluke o dodjeli placeva
Blizu 170 placeva u sportskoj zoni, Lugu, prigradskom dijelu Kolašina, podijeljeno je Kolašincima „u stanju socijalne potrebe“ ili „po drugom osnovu“ odlukama lokalnog parlamenta tokom 2009. godine. Mnogi od njih nikad nijesu ni dobili dokaze o vlasništvu, a nedavno su prekinuti masovni sudski postupci kojima su tokom ove godine pokušali da ih uknjiže.
Kako su Monitoru rekli u kolašinskoj lokalnoj upravi, sudski postupci su prekinuti prije nekoliko mjeseci, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o dodjeli placeva u tom dijelu grada. U Opštini trenutno nemaju precizan podatak koliko je „vlasnika“ prije toga uspjelo da uknjiži placeve. Nemaju ni odgovor na pitanje zbog čega su zahtjev pokrenuli nakon što su neki od placeva dobili vlasnike.
„Svi predmeti su u prekidu do odluke Ustavnog suda Crne Gore. Mali broj tih predmeta je pravosnažno okončan. Međutim, počeo je da pristiže ogroman broj ovakvih predmeta, odnosno oko 40 tužbi po tom osnovu. Kako je postojala bojazan da može doći do zloupotreba, Opština je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke, koja je pravni osnov podnošenih tužbi. Zatim je tražen prekid svih postupaka do dobijanja ove ocjene, što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju“, tvrde u Opštini.
Prema nezvaničnim podacima, prije nego što je vlast zatražila mišljenje Ustavnog suda, dvadesetak Kolašinaca uknjižilo je placeve. Navodno, kako su rekli nezvanično u kolašinskom Osnovnom sudu, u tim slučajevima je „nesporno dokazano stupanje u posjed tužilaca i privođenje nepokretnosti namjeni.“
U lokalnoj upravi kažu da će nakon odluke Ustavnog suda „Opština zauzeti stav kako prema budućim, tako i prema okončanim postupcima.“ Početkom ove godine, međutim, tvrdili su da je „Sud sa strankama i vještakom geodetske struke obavljao uviđaj na licu mjesta i konstatovao postojeće stanje.“ Nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, navodno je, „konstatovano stanje posjeda, privedenost namjeni, izvršena je identifikacija dodijeljenih parcela na osnovu korišćenja i stupanja u posjed.“
„Na osnovu planske dokumentacije Sekretarijata za urbanizam, Opština je tokom postupka zahtijevala usklađivanje i preklapanje utvrđenog stanja sa važećom planskom dokumentacijom (DUP Sportska zona). To je rađeno s ciljem da se spriječi zauzimanje javnih površina, saobraćajnica, predviđenih ili postojećih sportskih objekata“, govorili su iz Opštine prije podNošenja zahtjeva Ustavnom sudu.
Na taj način, kako su tada objasnili, obezbijeđeno je „da predmet spora budu isključivo urbanističke parcele koje su predviđene za individualno stanovanje, odnosno gradnju stambenih objekata.“ Uvjeravali su i da je tokom postupka vođeno računa o identifikaciji lica sa spiska iz odluke, kao i o utvrđenoj površini parcela iz tog akta. Opština je podnijela i zahtjev kojim traži da se na nepokretnostima koje su bile predmet pravosnažno okončanih postupaka u listu nepokretnosti upiše teret zabrane otuđenja od strane vlasnika.
Tokom minule decenije i po, samo rijetki su pokušavali da ospore pravnu valjanost podjele placeva na Lugu, ali bez rezultata. Jedini koji su se usudili da javno problematizuju taj akt odmah nakon donošenja bili su Željka Vuksanović i Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije (SDP), dok su ostali uglavnom ostali nijemi na evidentne neregularnosti.
Sumnje da je bilo nezakonitog postupanja prilikom poklanjanja ili prodaje placeva, odbornici su tada iznijeli u krivičnoj prijavi protiv tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića i predsjednika Skupštine opštine Mila Šukovića. Prijava nikad nije dobila sudski epilog.
„U više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala to zemljište po desetinu puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet Opštine nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno je davanje na ovaj način zemljišta (placeva) službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona“, navodi se, između ostalog, u toj krivičnoj prijavi.
Srž problema akta iz 2009. godine je potpuni izostanak jasnih kriterijuma na osnovu kojih je podijeljena enormna površina opštinskog zemljišta. Radilo se o najmanje 50.400, a potencijalno i do čak 75.000 metara kvadratnih zemljišta na atraktivnoj lokaciji Lug, čija je vrijednost danas sigurno nekoliko desetina miliona eura. Odsustvo kriterijuma ostavljalo je ogroman prostor za samovolju i diskreciono pravo u raspodjeli.
Uz Odluku odbornicima je prije 15 godina dostavljen i najblaže rečeno, krajnje neuobičajen i problematičan spisak potencijalnih „vlasnika“ placeva. Na tom spisku, koji je izazivao sumnju u elementarne administrativne procedure, u nekim slučajevima nije bilo navedeno ni ime budućeg korisnika placa, već samo prezime. U nekim slučajevima, na primjer, stajalo je da plac dobija „porodica pokojnog…“, dok su ponegdje imena i prezimena naknadno dopisivana rukom, hemijskom olovkom , što dodatno otvara brojna pitanja o transparentnosti i regularnosti čitavog procesa.
Među povlašćenim pojedincima koji su dobili besplatne parcele, našlo se, između ostalih, 36 službenika „iz ispostave policije“. Besplatno zemljište dobilo je i osmoro zaposlenih u srednjoj i osnovnoj školi, te šestoro iz kategorije „izbjegla i raseljena lica“. Značajan broj od 14 osoba prepoznat je kao „u stanju socijalne potrebe“ i, prema mišljenju tadašnje lokalne uprave, zaslužilo je besplatan plac. Po tri penzionera i zaposlena u Domu zdravlja takođe su se našli na spisku, kao i isto toliko sportista, te dva radnika Šumskog preduzeća.
Besplatno zemljište na Lugu dobili su i po trojica zaposlenih u Elektrodistribuciji i Komunalnom preduzeću, zatim dvojica radnika Ski-centra, te osmoro službenika u državnim organima i jedan zaposleni u Podgoričkoj banci. Posebno indikativan je podatak da je čak 16 službenika i namještenika iz tadašnje lokalne administracije obezbijedilo sebi besplatne placeve. Na kraju, spisak sadrži i nepreciznu, ali široku stavku „privatni sektor i drugo“, koja obuhvata oko 60 imena.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna. Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU
Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.
Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin. Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima, osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.
Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.
Vlada je na istoj sjednici na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.
Vlada je, većinom glasova, odlučila da se turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.
„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.
Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.
Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.
To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.
U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.
Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.
Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.
„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.
Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.
“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.
Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.
I ruskim biznismenima prijeti novi zakon
Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi. Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.
“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje
Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Decembra, 2025
Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana
Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.
Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.
Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.
„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.
Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.
„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.
Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.
„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.
U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.
Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.
Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.
Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.
“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.
To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.
“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.
On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.
“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.
On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.
“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

KRISTIAN NOVAK, PISAC: Književnost protiv nepovjerenja
OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda
Novogodišnji barometar
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi
-
DRUŠTVO2 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
SUSRETI3 sedmiceTIHOMIR TIKA STANIĆ, GLUMAC, „G“ VELIKO: Život ostvarenih dječačkih snova
-
DRUŠTVO3 sedmiceALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti
-
HORIZONTI4 sedmiceSMJENA NAČELNIKA BIA I NOVI PRITISCI SRPSKOG SVETA NA CRNU GORU: Šef je nezadovoljan – pojačaj tempo
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceSlaganje vremena
-
INTERVJU4 sedmiceBALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Loša vlast kao sudbina
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice35/100
