Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLADIN UČINAK U SEKTORU KULTURE: Nema plana, a nema ni para

Objavljeno prije

na

Do ozbiljnijih i većih promjena u kulturi, ni nakon gotovo devet mjeseci, koliko je prošlo od formiranja četvorostrukog ministarstva, nije došlo. Nema plana kako će se taj sektor nadalje razvijati, jer još uvijek „funkcioniše” bez krovnog dokumenta – strategije razvoja. Pojedini konkursi su poništeni, a neki još nijesu ni raspisani. „Zapelo je” i sa istragama brojnih sumnjivih poslova prethodnog Ministarstva kulture

 

Ni nakon gotovo devet mjeseci, koliko je prošlo od formiranja Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS), do ozbiljnijih i većih promjena i reformi u sektoru kulture nije došlo. Dosadašnjim činjenjem vlast šalje poruku sličnu onoj njihovih prethodnika – kultura može da sačeka.

,,Političari u Crnoj Gori kulturu ne doživljavaju ozbiljno. Kao da misle da je to samo neka vrsta zabave, koja može, i treba tako, sama od sebe, da funkcioniše. Kada shvate da kultura ima emancipatorsku i prosvjetiteljsku ulogu, i da se identitet jednog naroda i države stvara upravo kroz nju, tek tada će i budžet za njen razvoj biti veći. Nijesam siguran da će do takvih promjena doći u neko skorije vrijeme. Mi smo još na nivou barjačenja”, kaže za Monitor glumac Slaviša Grubiša.

Prema njegovom mišljenju, još uvijek nije došlo do većih i ozbiljnijih reformi u sektoru kulture. ,,Mnogo se odugovlačilo sa izglasavanjem budžeta, što je bila dodatna otežavajuća okolnost, jer kultura najviše zavisi od budžeta. To ide na dušu određenih političkih partija. Ono čime nijesam zadovoljan jeste što su sada u jednom ministarstvu četiri resora. Nebitno ko je personalno na čelu takvog ministarstva, ne postoji ljudsko biće na kugli zemaljskoj koje može kvalitetno da vodi sva četiri resora i da ostvari brz napredak koji je Crnoj Gori prijeko potreban. To je otprilike kao da fudbalsku utakmicu igrate sa dva ili tri igrača manje. U takvoj situaciji možete biti samo u defanzivi. To nije dobro za kulturu koja mora da spasi duh ovog naroda, da ulije snagu i volju da svi podjednako, istinski želimo da ostanemo baš ovdje i gradimo bolje društvo”.

Harfistkinja, prva u Crnoj Gori, Milica Kankaraš za Monitor kaže da je još od odluke o izdvajanju od 0,8 odsto, ili nešto manje od 20 miliona eura, iz državnog budžeta za kulturu bilo jasno gdje je ona na listi prioriteta. ,,Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPNKS) nastalo je tako što je premijer samo prepisao naziv japanskog ministarstva, koje se tamo naziva Ministarstvo prosvjete, kulture, sporta, nauke i tehnologije, ili skraćeno – MEXT. Bilo bi bolje da smo prepisali od njih novi sistem obaveznih predmeta u školi koji obuhvata biznis, aritmetiku, čitanje, računare, građansko obrazovanje (prava građana i ekologiju) i programsku cjelinu pet jezika – pet kultura. Međutim, s obzirom na to da su naši prioriteti forma i neki magični broj 12, logičan slijed događaja je degradacija nekadašnjih ministarstava u sekretarijate bez sekretara. Jedna osoba, bez organizacionih sposobnosti i znanja iz svih ovih oblasti, ne može uspješno rukovoditi takvim glomaznim aparatom, pogotovo zbog toga što svaki resor ima desetine krupnih, sistemskih problema koji godinama, čak decenijama, nemaju adekvatno rješenje”, objašnjava Kankaraš.

Nema plana kako će se sektor kulture nadalje razvijati. Tome svjedoči činjenica da on još uvijek „funkcioniše” bez krovnog dokumenta – strategije razvoja. Pređašnji Nacionalni program razvoja kulture važio je do prošle godine. Uz to, pojedini konkursi su poništeni, a neki, poput onih za razvoj kulture na sjeveru, još uvijek nijesu ni raspisani.

,,Ovogodišnji konkurs za sufinansiranje projekata iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva  bio je raspisan u avgustu. Nije se reformisao model (su)finansiranja umjetnosti. Razvoj umjetnosti se i dalje odvija po modelu koji su sociolozi Hilman-Čartrand i Mekofi nazvali ,,država arhitekta”, tj. finansiranje umjetnosti sprovodi državna administracija preko Ministarstva kulture. Nakon 30. avgusta izgubio se samo naziv – ministarstvo se praktično prezvalo u tek sekretarijat za kulturu. Nažalost, sistem je ostao nepromijenjen”, kaže Kankaraš, uz napomenu da novi rukovodioci, u prvom redu četvorostruka ministarka Vesna Bratić, nisu ni razmišljali o prelasku na bolji model koji podrazumijeva da se sredstva za umjetnike raspodjeljuju preko polunezavisnih umjetničkih savjeta. Takvi savjeti se oslanjaju na kritičke komisije tako da profesionalci, umjesto državnih činovnika, vode glavnu riječ.

Konkurs za kulturno-umjetničko stvaralaštvo za javne ustanove kulture, koji je bio raspisan još prošle godine, poništen je, a na njegovu obnovu čekalo se i predugo. Rok za predaju projekata završen je tek prije nekoliko dana. Pored ovog, održan je još konkurs Filmskog centra. Radi se o redovnim konkursima koji se obavljaju svake godine.

,,Ono što je ove godine izostalo, barem za sada, a nadam se da će biti raspisan, je konkurs za nevladine organizacije iz polja kulture. Nezavisna produkcija u Crnoj Gori je već dovoljno zapostavljena i mislim da je taj konkurs neophodan”, napominje Grubiša.

Pojedini konkursi za sufinansiranje programa i projekata u oblasti kulturne baštine i kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021. godini izazvali su posebnu pažnju stručne javnosti. Konkurs za dodjelu sredstava za projekte Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara Crne Gore u 2021. godini osporavan je zbog odluke da pravo prijavljivanja nemaju javne ustanove i drugi subjekti čiji se rad finansira iz budžeta Crne Gore, odnosno budžeta opština sredstvima planiranim za kulturu.

Ni uvođenje Zakona o umjetničkom obrazovanju koji, za razliku od Crne Gore, imaju sve države Evropske unije (EU), još uvijek niko od nadležnih nije inicirao. ,,U Crnoj Gori se i dalje srednje umjetničke škole vode kao stručne škole, odnosno, zakonski su svedene na nivo zanatlijskih škola, iako je to u praksi nonsens. Poslije srednje škole za obućara možete se odmah zaposliti, dok poslije srednje muzičke škole,  ukoliko ne završite akademiju, nemate  nikakvog izgleda da možete raditi u struci”, objašnjava Kankaraš.

Ovakva reforma sistema bi trebalo da bude pažljivo osmišljena u saradnji sa Upravom za kadrove i drugim relevantnim stručnjacima iz oblasti umjetničkog obrazovanja. Ništa slično nije još ni na vidiku.

„Zapelo je” i sa istragama brojnih sumnjivih poslova prethodnog Ministarstva kulture. Tajnu pohare Nacionalnog muzeja Crne Gore, miliona koji su uzeti za žičaru na relaciji Lovćen – Kotor ili za Umjetnički centar Marine Abramovič, niko više ni ne spominje.

Čeka se i sa revizijom brojnih dodjela stanova u svrhe ateljea odabranim istaknutim umjetnicima, kao i sa razotkrivanjem kriterijuma po kojima se sticao status „istaknutog kulturnog stvaraoca”.

,,Neki šovinistički nastrojeni pojedinci, poput Bećira Vukovića, avanzovali su poslije 30. avgusta. Ako mislimo da napredujemo, moramo napraviti otklon od višedecenijske prakse koja je kontaminirala javni prostor i to je trebao biti jedan od prvih poteza nove ministarke. Tek nakon toga, i otkrivanja raznih zloupotreba koje su se desile u svim resorima koje pokriva sadašnje MPNKS, možemo reći da je napravljen pomak u razvoju pravne države”, zaključuje Kankaraš.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo