Povežite se sa nama

FOKUS

GODINA DVOVLAŠĆA: Testiranje haosa

Objavljeno prije

na

Predsjednik DPS-a i Crne Gore svjestan je svog izbora – propustio je priliku da sa vlasti ode kao državnik. Sada mu je preostalo da sebe i svoje okruženje ubijedi da može otići kao žrtva srpskog nacionalizma i velikodržavnog projekta, a ne kao krivac za buktanje kriminala i korupcije. I pljačku Crne Gore i njenih građana. Bez obzira na nacionalni, vjerski ili bilo koji drugi identitet

 

Cetinje, u neđelju koja prva dođe.  Izgleda kao da niko nema jasnu ideju kako da izađemo iz zamke u koju nas uvlače kreatori politike straha, mržnje i haosa. Nezamjenjivi čuvari nacionalnog dostojanstva i ponosa. Koji nerado, ili nikako, daju za pravo javnosti da ima uvid u njihove bankovne račune.

MUP ima saznanja da postoje ekstremisti sa obje strane koji planiraju radikalizaciju, saopštio je u srijedu ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović. Pa objavio kako se, ovog vikenda, sigurnost u prijestonici ne može garantovati ,,ni novinarima, ni građanima”, pošto on i njegovi saradnici ,,ne znaju ko kakve namjere ima”.

Nešto precizniji bio je direktor Uprave policije. ,,Mi u ovim okolnostima garantujemo ljudima bezbjednost u objektivno mogućim okvirima”, rekao je  Zoran Brđanin garantujući da će policija na Cetinju ,,raditi svoj posao”. A posao im, odavno, nije bio teži.

Otkako je, početkom avgusta, premijer Zdravko Krivokapić najavio da će svečanost ustoličenja novoizabranog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićoviča biti održana u Cetinjskom manastiru, ne smiruju se tenzije među onima koji predstojeću manifestaciju Srpske pravoslavne crkve doživljavaju kao konačan trijumf, odnosno, neoprostivu provokaciju i moguću kapitulaciju njihove države i nacije. Sve uz poziv, sa obje strane, na pretke i odziv nacionalnim vođama.

Krivokapić je, pošto je postao svjestan lavine koju je zakotrljao, odustao od odlaska na Cetinje. Sada se, obavještavaju iz njegovog kabineta, nalazi na kućnom liječenju zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Očekuje se, kažu, da će od ponedjeljka biti u uobičajenoj formi.

Samuje i predsjednik Skupštine Aleksa Bečić. Ima koronu. Pa je opravdano odsutan iz nametnutog razvrstavanja. Ili, kao što šire glas politički oponenti, pokušava ostati dosljedan principu Demokrata da se ne izjašnjavaju o pitanjima koja mogu izazvati navalu emocija i naglašene društvene podjele.

Nakon što je izviždan na Cetinju,  potpredsjednik Vlade Dritan Abazović drži predavanje na Diplomatskoj akademiji u Beču. ,,Kada god vidite političare koji svoj narativ baziraju isključivo na etno-nacionalnim podjelama, znajte da iza njega uvijek stoje korupcija, zloupotrebe državnih sredstava i kriminalne grupe. Zbog toga su nam potrebni novi ljudi, nove generacije neopterećenih i modernih političkih elita koje će povući region ka evropskim vrijednostima”, poručio je Abazović svojoj publici. Svjestan da je to mnogo lakše reći nego proizvesti. Tim prije što  i sam djeluje kao političar koji nije potpuno svjetan intenziteta podjela koje ga okružuju. I njihovih korijena.

Predsjednik države Milo Đukanović se, prema vlastitoj najavi, sprema za protest na Cetinju. Da se, kao predsjednik svih građana Crne Gore, pridruži demonstracijama protiv ustoličenja vjerskog poglavara značajnog dijela njenih građana. Eto još jednog neobičnog načina da se uđe u istoriju. Pod uslovom da predsjednik DPS-a ne odustane od svog nauma, pod argumentima diplomata koji, izgleda na javnoj sceni, o bezbjednosti građana Crne Gore brinu više od nekih njenih prvaka.

,,Očuvanje mira i stabilnosti zemlje ključno je kako bi se sačuvali uslovi za budući široki međupartijski dijalog u Crnoj Gori, bez kojeg Crna Gora neće biti u stanju da dostigne vrijednosti koje pretpostavlja članstvo u EU”, saopšteno je nakon sastanka Đukanovića sa Oanom Kristinom Popom, šeficom Delegacije EU U Crnoj Gori. A bilo je tamo, nema sumnje, mnogo više priče od dvije rečenice ponuđene u zajedničkom saopštenju.

Drugo je pitanje, ili prvo – koliko Milo Đukanović mari za EU vrijednosti. I koliko mu je stalo do nacionalnog identiteta i ponosa po kome je gazio kao pješak Slobodana Miloševića, podržavan istom SPC sa kojom je sada u navodnom sukobu, a koliko za činjenicu da bi se sistem (materijalnih) vrijednosti koji je gradio tri decenije mogao urušiti pred njegovim očima. Uz ozbiljne posljedice za njega i njegovo okruženje.

Đukanovićev kum i decenijski poslovni partner iz privatizacionih aranžmana obreo se u zatvoru. Šta ako progovori? Isto bi se moglo, ili trebalo, desiti i nekolicini njegovih savjetnika i najbližih saradnika (Stijepović, Ivanović, Veljović…), dok se od Bara, preko Mojanovića, do Pljevalja i Rožaja  urušavaju tranziti utemeljeni za vrijeme njegove vlasti. Mnogi sumnjaju za makar neke od njih, da su razvijani i za njegov račun. Što bi se, u bliskoj budućnosti, moglo i službeno dokazivati.

Predsjednik DPS-a i države Crne Gore svjestan je svog izbora – propustio je priliku da sa vlasti ode kao državnik. Sada mu je preostalo da sebe i svoje okruženje ubijedi da može otići kao žrtva srpskog nacionalizma i velikodržavnog projekta, a ne kao krivac za buktanje kriminala i korupcije. I pljačku Crne Gore i njenih građana. Bez obzira na nacionalni, vjerski ili bilo koji drugi identitet.

Zato je Đukanović jedan od rijetkih koji ne strahuje od cetinjskog 5. septembra. Pod uslovom da nije dobio čvrsta uvjeravanja kako taj slijed događaja može direktno uticati na njegovu budućnost.

Policajci se nadaju da će on u nedjelju zaobići Prijestonicu. Razumljivo, teže se suočiti sa osobama koje krše red i mir ako ih predvodi štićena osoba najvećeg ranga (govorimo o neželjenom scenariju a ne nečemu što se podrazumijeva kao ishod predstojećih događaja na Cetinju). U tom je scenariju teško pronaći adekvatan odgovor. Zato je predstavnicima SPC – svejedno. Đukanović im je, najavom  dolaska, već završio veliki posao.

U društvu s Đukanovićem ne želi biti znatan dio crnogorskih građana koje SPC, skupa sa svojim saveznicima,  u borbi protiv građanske Crne Gore i nacionalnih Crnogoraca, negira, omalovažava, vrijeđa i zatire duže od vijeka. A posebno intenzivno to radi u vrijeme vladavine Mila Đukanovića i njegovog DPS-a. Ti građani Crne Gore ne vide svoje mjesto u naručenoj borbi lopova i popova, tamo gdje iskreni ljudi mogu biti samo žrtve. Sa koje god strane da se nađu.

Beogradske vlasti, svetovne i duhovne, pomažu Đukanovića u raspirivanju podjela i mržnje. Joanikije Mićović mora biti svjestan da je najavljeno ustoličenje na Cetinju posljednja zaostavština njegovih prethodnika koja mu nije oduzeta. U Beogradu, na Saboru SPC-a.

Novinarka Ratka Jovanović sažima u nekolike prosto-proširene rečenice: ,,Nije se (pokojni mitropolit Amfilohije Radović – primjedba Monitora) još pošteno ni navikao na onaj svijet, kad su oni na ovom poništili sve što je radio posljednjih 15 godina. Za 1,5 sati uspjeli su da ukinu Episkopski savjet koji je on stvorio, izbrišu ime Pravoslavne crkve koju je on tako krstio, ponište titulu arhiepiskopa cetinjskog koju je on nosio i izbace iz Svetog sinoda stolicu MCP-a za koju se on izborio”.

Pa da tome dodamo i prekomandu Gojka Perovića, bivšeg rektora Cetinjske bogoslovije i , kako PR stručnjaci vole da kažu, lice prošlogodišnjih litija,  koji je nečasno otpušten i poslat u Podgoricu. Uz jedini, javno poznat, grijeh da je progovorio o mogućnosti da nacionalni Crnogorci postanu punopravni vjernici pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I što je javno govorio da nacionalni predznak u nazivu pravoslavnih crkava, nije baš primjeren duhu Hristove poruke.

Očito nekome na krovu SPC-a u Beogradu treba srpska crkva u Crnoj Gori kao plućno krilo srpskog sveta. Kako to čudo prirode treba da  izgleda,  dočaravaju  Vučićevi svetovni eksperti za širenje mržnje. Od ministra Vulina do istoričara Rakovića. Oni svakodnevno, na Vladinim i paravladinim medijima u Srbiji, slikaju svijet toliko izmješten iz realnosti da se o Srbima u Crnoj Gori govori kao o ,,našima dole”. Valjda je iz studija TV Pink i Heppy Košutnjak iznad Lovćena i Durmitora.

A takvi kakvi su, predsjedniku DPS-a valjaju više od cijelog poslaničkog kluba DPS-a na čelu sa bivšim premijerom Duškom Markovićem. Dim sa vatre koju oni raspaljuju prikriva sva nepočinstva koje su nam Đukanovićeve vlasti ostavile u nasljeđe. Samo u tom okruženju on može da se predstavi kao nacionalni zaštitnik, a ne kao pohlepni predator gladan moći i zgrtanja bogatstva.

Samo u toj atmosferi Đukanović može nastupati kao  predvodnik suverenističke, građanske ili procrnogorske Crne Gore. Bez alternative. O čemu svjedoči i odlika SDP-a da, pod pritiskom aktuelnih tenzija, uskrati neophodnu podršku lokalnim vlastima u Tivtu, nudeću DPS-u tako nekakvu šansu da se vrate u sedlo. Umjesto da pričamo o siromaštvu i nepravdi.

Andrija Mandić, vojvoda,  neformalni predvodnik većeg dijela parlamentarne većine, pokušava da doprinese, iz sve snage.  Ali je i njegovo gostovanje u emisiji TV Heppy bogougodnog naziva  Da li će pasti krv u Crnoj Gori pokazala da čak ni on, u tom poslu, nije dorastao beogradskim kolegama. Koliko god izgledao neprikosnoven na domaćem terenu.

Mandić i njegovi svoju će šansu tražiti nakon Cetinja i ustoličenja, kada se na dnevni red vrate Temeljni ugovor, popis i izmjene izbornih zakona kojima će  DF pokušati da uskrati pravo glasa dijaspori iz reda manjinskih naroda. A da ga sačuva, ili proširi, kada su u pitanju njihovi potencijalni glasači – dvojni (trojni) državljani Crne Gore, Srbije i BiH (Republike Srpske). Makar su oni to državljanstvo stekli na način suprotan ovdašnjim propisima. Ukoliko se pred takve naume ne ispriječe glasovi onih Srba iz Crne Gore koji neće da život provedu tamo dole nego ovdje, dijeleći dobro i loše sa svojim komšijama, prijateljima i rođacima.   

Uz građane Crne Gore, najveći politički gubitnik aktuelne priče je Vlada Crne Gore. Možda je premijer Krivokapić nešto dužan vrhu SPC-a, pa ima obavezu da povremeno postupa kao njihov portparol. Ali, takve obaveze nemaju svi članovi  njegovog kabineta. Većini bi bilo mnogo lakše da se bave ovozemaljskim problemima koji su u opisu nadležnosti njihovog resora. Ovako i dobro i loše njihovog rada ostaje zatrpano. A DPS preživljava, uz pomoć saveznika iz kontra tabora, pridržavajući se Miloševićeve mantre – napravi veliki problem pa se pojavi kao nezaobilazan faktor mira i stabilnosti.

Jesmo li dobili što smo tražili 30. avgusta prošle godine?

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo