Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što je za sada ponuđeno u slučaju Saveljić. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike
Odbor direktora EPCG Solar gradnje sa Marinom Jočić na čelu i bivša izvršna direktorica te firme Valerija Saveljić razmijenili su, prethodnih dana, ozbiljne međusobne optužbe koje se tiču zajedničkog upravljanja ćerkom firmom Elektroprivrede Crne Gore. Pitanje je da li će se priča na tome završiti.
Prvo su iz Odbora direktora riješili da argumentuju avgustovsku odluku, kada je Saveljić razriješena bez riječi obrazloženja – nenajavljeno i suprotno prethodno postignutom dogovru sa resornim ministrom energetike, Sašom Mujovićem. “Naš usmeni dogovor je bio da se o radu bilo kog kandidata ne raspravlja prije završetka godišnjih odmora, krajem mejseca avgusta. Zahtijevao sam da sve kompanije dostave svoj izvještaj o poslovanju”, rekao je Mujović nakon što je obaviješten, može biti i preko medija, o smjeni Valerije Saveljić. Zato je istog dana od Odbora direktora EPCG, krovne kompanije u sistemu u kome posluje i Solar gradnja, zatražio da pokrene postupak smjene Odbora direktora ćerke firme.
Milutin Đukanović i njegove kolege iz borda EPCG nijesu žurili sa ispunjenjem tog zahtjeva, već su od kolega iz Solara zatražili dodatna obrazloženja. Ona su stigla prošle nedjelje. Iz Informacije o razlozima smjene izvršne direktorice saznajemo, na početku, da je avgustovska odluka ostala bez obrazloženja „u cilju zaštite njenog i ugleda kompanije“. Zatim se pojedinačno elaboriraju navodni grijesi Valerije Saveljić, podijeljeni po poglavljima: neodgovorno upravljanje kompanijom, nepotrebna racionalizacija, nepoštovanje odluka osnivača, nasavjesno raspolaganje novcem, odsustvovanje s posla, uvođenje nelegalnog video nadzora, loša saradnja s odborom direktora… „Čelo kompanije je izvršna direktorica napustila ne ostavljajući pozitivno stanje, kako je informisala javnost i resornog ministra, već je ostavila dug od 346.228 eura“, zaključuje se u Informaciji, uz konstataciju da je Saveljić nastavila sa odsustvom sa posla i nakon razrješenja sa mjesta izvršnog direktora i postavljenja, kažu na njen zahtjev, na mjesto komercijalnog direktora Solar gradnje.
Potom je Saveljić ponudila svoju verziju istih događaja i novčanih tokova između ćerke i majke firme. Demantujući, stavku po stavku, navode njihovog Izvještaja, Saveljić Odboru direktora Solar gradnje spočitava „unaprijed isplaniran loš odnos prema izvršnom direktoru i njenom menadžmentu (izuzimam bivšeg tehničkog direktora a sadašnjeg vd izvršnog direktora Milutina Marojevića, preko koga je Oodbor direktora uspio da zadovolji neke od svojih interesa, ali ne i interese Solar gradnje), koji su svojim znanjem, radom i humanošću, od firme koju smo zatekli u jako lošem stanju, od organizacije do finansija, doveli do firme organizaciono sređene sa novom sistematizacijom od 439 zaposlenih, dok je prethodna brojala 1.867 zaposlenih“.
Može li biti da je u pitanju slovna greška? Ili je Solar gradnja, kompanija osnovana krajem 2021. godine, zaista dočekala imenovanje Valerije Saveljić na mjesto izvršnog direktora (septembar prošle godine) sa pomenutih, 1.867 zapošljenih po raznim osnovama (određeno, neodređeno, ugovori o djelu, angažovani preko agencija…)?
U nastavku svog obraćanja javnosti, odboru direktora EPCG i ministru Mujoviću Saveljić precizira: „Zatekla sam svega pedesetak zaposlenih na neodređeno, dok ih je preko 500 bilo sa ugovorima na određeno, ugovorima o djelu, preko agencije itd… A ostavila sam firmu sa 430 zaposlenih na neodređeno i potpisanim Kolektivnim ugovorom“.
Izgleda da je to ozbiljan grijeh koji joj aktuelni Odbor direktora Solara otvoreno stavlja na teret. Dok je predsjednik borda majke firme (EPCG), Milutin Đukanović to uradio početkom godine, na nešto indirektniji način. Objašnjavajući mjesto koje Solar gradnja ima u razvojnim planovima EPCG Đukanović je kazao: „da bismo to uradili (instaliranje šest do sedam megavata solarne energije mjesečno – prim. Monitora) u Solar gradnji mora biti od 800 do 1.000 ljudi“. Da bi se potom osvrnuo i na primjedbe o partijskom zapošljavanju. “Biće ponovo raspisani konkursi i zaposlićemo još više ljudi. Suština Solar gradnje je da zaposlimo što više građana. Ima ljudi koji nisu radili po 20 godina i vrijeme je da dobiju šansu. Kako može neko partijski da se zaposli, a penje se na krov? Gubici su zanemarljivi, s obzirom na profit koji ostvarujemo”, ustvrdio je prvi čovjek EPCG pokušavajući da ospori očigledno.
Sada se Saveljić, izgleda, nadovezuje i na tu priču, pa se članovima borda Solar gradnje obraća i pitanjem kako su, nakon njene smjene, zaposlili četrdesetak novih zaposlenih: „Jeste li raspisali konkurs, ili po babu i stričevima?”
Previše zanimljivo pitanje da bi ostalo bez odgovora. Kao i mnoga druga koja su pokrenuta u razmjeni vatre između odbora direktora i, ako smo dobro razumjeli, aktuelne komercijalne direktorke Solar gradnje. Za to imenovanje, kako se čini, odbor direktora Solara nije vidio ni jednu prepreku o svemu onome što je javno spočitao bivšoj izvršnoj direktorici!?
Javnost zaslužuje mnogo detaljnije objašnjenje od onoga što nam je za sada ponuđeno. A ne bi bio prvi put da se sličan sukob zataška i uvede u dio međupartijskih pogodbi i ispunjenja njihovih interesnih kvota. Kako sistem EPCG i njenih ćerki firmi prednjači po toj vrsti netransparentnosti i zakulisnih radnji – počevši od krovne kompanije pa do Solara, Željezare i Rudnika uglja – jedina adresa sa koje bi se mogli nadati dodatnim i tačnim informacijama jeste Ministarstvo energetike.
Ministar Mujović djeluje kao čovjek koji još uvijek nije potpuno vičan igri koja se igra u njegovom resoru, a koja nema puno veze sa meritornošću, strukom i naukom, gdje je on kompetentan. A ponajmanje se tiče javno proklamovane potrebe da se energetski sektor unaprijedi, na zadovoljstvo potrošača i suštinskih vlasnika najznačajnijeg preduzeća (poslovne grupe) u vlasništvu države Crne Gore. Što prije to ministar shvati, svima će biti bolje. Preciznije, skoro svima.
Zoran RADULOVIĆ
Stav3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON2 sedmice