Povežite se sa nama

FOKUS

SPAJANJE EPCG I RUDNIKA UGLJA: U krugu familije

Objavljeno prije

na

Iako to formalno još nije obavljeno, objedinjavanje pljevaljskog termoenergetskog kompleksa, tako što bi Elektroprivreda CG dio trenutno raspoloživog novca iskoristila za kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja, za mnoge je – već završena priča. Koju, po običaju, prate brojne (ne)osnovane sumnje i sporenja.

Da krenemo redom. Ideja o preuzimanju Rudnika uglja od strane EPCG nanovo je aktuelizovana krajem prošle godine, nakon što su italijanska A2A i Aco Đukanović zajedno ponudili svojih 51,7 odsto akcija RUP-a (39,5 + 12,2) Elektroprivredi, po cijeni od 6,5 eura za akciju. Što znači da bi ukupna vrijednost transakcije bila veća od 17 miliona eura.

Potom je Skupština akcionara EPCG ,,dala zeleno svjetlo” menadžmentu da angažuje kvalitetnog konsultanta za određivanje ,,realne cijene akcija Rudnika”. Akcionare je, prethodno, sekretar društva Milivoje Vujačić obavijestio da EPCG ima interes da postane vlasnik Rudnika, pošto bi se tako omogućilo poboljšano snabdijevanja TE uz nižu cijenu uglja i ,,stvorili uslovi za održivost projekta drugog bloka TE”.

,,Podsjećamo da svi rudnici uglja u regionu posluju u sastavu termoelektrana ili kao dio mješovite korporacije i radi se o kapacitetima sličnog obima kao TE Pljevlja i RUP”, predočila nam je Direkcija za odnose sa javnošću EPCG. ,,Osiguravanje sigurnog, odgovarajućeg te pravovremenog i neprekidnog snabdijevanja ugljem jedan je od glavnih ciljeva predviđenog spajanja a u vidu finansijskih prednosti uštede koje bi se ostvarile sniženjem troškova i sinergijskim efektom”.

Ne bi valjalo zaboraviti ni kako se prethodno vlasničko objedinjavanje Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita, pod okriljem CEAC-a, završilo – bankrotom obje kompanije. Tako da očekivana sinegerija ne mora biti jednosmjerna.

U svakom slučaju, o vlasničkom objedinjavanju Rudnika i Termoelektrane govori se, praktično, od početka rada pljevaljske TE. ,,Ideja o objedinjavanju RUP-a i EPCG (TE Pljevlja) stara je koliko i ideja o izgradnji Bloka I i intenzivno je proučavana krajem 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka ali nažalost tada nije realizovana u uslovima društvene svojine, što je bilo znantno lakše nego u sadašnjoj situaciji kada su kompanije akcionarska društva”, dio je odgovora koji nam je, u ime Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, dostavio njen direktor Rajko Šebek. ,,Ta ideja je prije nekoliko godina intenzivirana jer je integracija RUP-a i EPCG u skladu s trendovima u energetskoj industriji koji su usmjereni prema povećanju nivoa vertikalne integrisanosti na slobodnom tržištu proizvodnih entiteta”.

Zaista, intenzivnu priču o spajanju Rudnika i TE možemo pratiti i desetak godina unazad. Prva ideja je bila da se akcije RUP i EPCG razmijene po nominalnoj vrijednosti. Tako bi Elektroprivreda postala većinski vlasnik Rudnika (ideja je bila da država ima preko dvije trećine vlaničkog udjela u Rudniku) dok bi njegovi dotadašnji akcionari zauzvrat dobili dio akcija EPCG.

Istovremeno, javili su se i skeptici. Tako je tadašnji ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović, u decembru 2017, ocijenio da ,,nije najbitnije” da Rudnik uglja i Termoelektrana budu formalno objedinjeni, ,,jer eventualno spajanje neće riješiti tekuće probleme samo po sebi”.

Mnogo brojniji su, ipak, bili zagovornici prisajedinjenja. Sada već bivši predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević (čuju se glasovi da je njegova smjena povezana sa objavljivanjem detalja ponude koju su A2A i Aco Đukanović poslali Elektroprivedi) zagovarao je, prije ravno pet godina, ,,udruživanje kapaciteta” kao ,,izuzetno važan korak ka stvaranju neophodnih preduslova za izgradnju drugog bloka u Pljevljima”. Ipak, u priču o drugom bloku ušlo se po sistemu ,,grlom u jagode”, pa se ni šest mjeseci od potpisivanja ugovora sa češkom Škoda Prahomse ne nazire početak radova. Niti se zna ko će i na koji način finansirati eventualnu gradnju TE II.

Optimizma, i pored toga, ne manjka. ,,Ovo je dobro i za EPCG, Pljevlja, Rudnik uglja, naravno i za državu. Mogu reći da je ovo najbolje rješenje do sada u Crnoj Gori od procesa masovne vaučerske privatizacije”, tvrdi Filip Vuković poslanik DPS-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju.

Ne zna se koliko je na njegov stav uticala činjenica koju je nedavno objavio Dan da je, dvije godine unazad, rukovodstvo RUP-a poslanika Vukovića angažovala kao stručnog savjetnika uz mjesečni honorar od 1,2 hiljade eura. Kao što nikada nije postavljeno pitanje iz čije je glave, 1998. godine, genijalna zamisao da država, kroz proces vaučerske privatizacije, većinski vlasnički udio u ovdašnjim rudnicima boksita i uglja prepusti amaterima. Od kojih su, potom, berzanski mešetari , za sitan novac, kupovali akcije i uvećavali svoju moć.

Tako su rođene sumnje.

Aco Đukanović i A2A u svojoj ponudi tvrde da je u prethodnoj finansijskoj godini Rudnik imao profit od 4,9 miliona eura i da je EPS (neto dobit po akciji) iznosila skoro jedan euro (97 centi).

Predsjednik manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković smatra da ti podaci nijesu tačni. ,,U izvještaju revizora kaže se da je Rudnik 2015. godinu završio sa akumuliranim gubitkom od 17,2 miiliona eura, da se zaključno sa 31. decembrom 2015. godine vodi jedanaest sudskih sporova protiv te firme, kao i da je dug po osnovu poreza i doprinosa jedanaest miliona. Proizilazi da je njihov gubitak oko 50 miliona. Predlažu nam da EPCG kupi akcije Rudnika, što će se i desiti, što nije ništa drugo do ubistvo”, rekao je Miličković na Skupštini EPCG. Postavljajući, ujedno, još jedno zapaljivo pitanje: da li je posao u kome bi A2A i Aco Đukanović prodali svoje akcije u Rudniku uglja preduzeću kojim upravljaju A2A i – preko vlade i vladajućeg DPS – Acov brat Milo Đukanović konflikt interesa.

Tim prije što postoji čitav niz poslovnih poduhvata između braće Đukanović, biznismena i političara u kojima je, po pravilu, na gubitku bila država. Od privatizacije Prve banke i njenog spašavanja državnim novcem (uz niz povlastica njenim akcionarima) do afere Limenka i višemilionske naknade isplaćene Acu Đukanoviću zbog propusta (nečinjenja) nekoga od najbližih saradnika starijeg brata.

,,Đukanoviću i A2A očigledno najviše odgovara brza prodaja akcija bez prethodne detaljne i duge procjene vrijednosti akcija i rezultata njihovog zajedničkog upravljanja Rudnikom”, kaže za Monitor Dejan Mijović potvrđujući sumnje o mogućem konfliktu interesa. ,,Žurba da to što prije završi navela je A2A da postigne autogol time što je ponudu akcija EPCG-u potpisao član Borda A2A u EPCG (Oreste Bramanti), a ne recimo predsjednik ili neki drugi ovlašćeni predstavnik kompanije koji nema tako direktan konflikt interesa”.

Na drugoj strani, opunomoćeni predstavnik Italijana na Skupštini akcionara, advokat Miloš Komnenić najavio je da se A2A neće izjašnjavati o kupovini akcija Rudnika upravo da bi izbjegla moguću konfliktnu situaciju.

O postojećim sumnjama iz EPCG za Monitor kažu: „Na ovakve spekulacije, koje se posljedjih dana iznose u crnogorskoj javnosti, želimo da istaknemo da su EPCG i strateški partner A2A sve poslove obaljaljali u skadu sa domaćim i međunarodnim zakonodavstvom a svi oni koji sumnjaju u zakonitost naših odluka slobodni su da iste provjere kod nadležnih instiucija”.

Sad, nadležne institucije se bave makar jednim dijelom zajedničkog poslovanja EPCG i A2A – višemilionski konsultantski ugovori sklapani sa „ćerka-firmama” u Italiji i dalje su predmet istrage ovdašnjeg tužilaštva. Ako u EPCG nemaju o toj istrazi neka saznanja koja mi nemamo.

Ako zanemarimo pitanje potencijalnog konflikta interesa, ostaje ekonomski aspekt cijelog posla. Jedna od najinteresantnijih nedoumica jeste: da li bi eventualna kupovina većinskog paketa akcija Rudnika uglja označila početak dugo najavljivanog investicionog ciklusa A2A u Elektroprivredi. Ili bi, sasvim suprotno, prodaja akcija koje A2A ima u Rudnicima označila početak njihovog povlačenja iz Crne Gore?

Iz Direkcije za odnose sa javnošću EPCG umjesto odgovora stiže preporuka: ,,Poštovani, ovo pitanje o namjeri budućeg djelovanja akcionara potrebno je uputiti njima (A2A). EPCG ovim postupkom sagledava sopstveni interes u postupku objedinjavanja termoenergetskog bloka u Pljevljima”.

Raznorazne spekulacije podgrijava ,,ultimativni” dio prijedloga o kupoprodaji akcija, u kome prodavci (A2A i Đukanović) potencijalnog kupca obavještavaju da njegov (pozitivan)odgovor očekuju u roku od 30 dana. ,,U suprotnom će A2A S.p.A. i g. Aco Đukanović razmotriti druge alternativne načine za ostvarivanje profita iz svojih odgovarajućih udjela u Rudniku”.

A Dejan Mijović kaže: ,,Ultimativno nametanje brze prodaje se može povezati sa sve izvesnijom nagodbom o brzom izlasku A2A iz EPCG”. Po običaju, vlast ćuti. Ili ne znaju šta će da kažu.

DEJAN MIJOVIĆ, URA
Čeka nas afera Limenka 2

,,Iz najnovijeg, iako vrlo šturog, izvještaja revizora Deloitte Touche za 2015. godinu naslućuje da bi obaveze i dugovi Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) mogli biti mnogo veći od prikazanih i da su iz njega možda nezakonito izvlačeni milionski iznosi profita u dužem vremenskom periodu a da istovremeno nijesu plaćani porezi državi”, napominje Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku. ,,Pravo stanje bi se precizno moglo ustanoviti samo detaljnom tj. forenzičkom revizijom poslovanja RUP-a. Zbog toga bi, uporedo sa pokretanjem novog postupka procjene vrijednosti tog preduzeća, Vlada morala zatražiti, a većinski vlasnici RUP-a pristati na dodatnu temeljnu reviziju – da bi se došlo do realne vrijednosti RUP-a, bez obzira da li će uslijediti prodaja akcija ili pripajanje EPCG-u”.

MONITOR: Šta bi konkretno trebalo da utvrdi ta nova revizija?
MIJOVIĆ: Pored ostalog, trebalo bi da utvrditi da li je RUP redovno plaćao poreze i koncesije državi i je li ostao dužan samo za, kako tvrdi, neplaćenih 11 miliona poreza i doprinosa za 2009. godinu, što je po zakonu odavno moralo biti sankcionisano pokretanjem stečaja i oduzimanjem koncesije na ugalj.

Oprost poreza predstavlja državnu pomoć ako se odobri u proceduri predviđenoj Zakonom o kontroli državne pomoći, što je RUP tražio zahtjevom od 16. aprila prošle godine, ali ona nije odobrena. Zbog toga je Skupština akcionara RUP-a na sjednici od 13. decembra odlučila da se zaduži kod banaka da bi isplatila taj i druge dugove. Samo 15 dana nakon toga, 28. decembra većinski vlasnici RUP-a A2A i Aco Đukanović su se predomislili i zatražili od države da im preko EPCG sve to ne samo oprosti, već i da za 17 miliona eura odmah kupi njihove akcije koje su na Montenegroberzi vrijedele 7,5 miliona eura.

Ako bi prihvatila ovu ,,ponudu” preko svojih predstavnika u Bordu EPCG, Vlada bi na posredan način dodijelila nedozvoljenu državnu pomoć prodavcima akcija i omogućila im da nezakonito ostvare ogroman ekstra profit. Prema tome, priča o državnoj pomoći ne samo da nije završena kako je prije neki dan izjavio izvršni direktor RUP-a, već je možda tek pokrenuta afera Limenka 2, s obzirom da će se, kao o svim najvažnijim stvarima u ovoj državi, o zahtjevu Aca Đukanovića i A2A koji drži desetine miliona eura u svojoj Prvoj banci, pitati Acov brat i Šef-a DPS Milo Đukanović.

MONITOR: Nedavno ste ponovili sumnje u raspoloživost rezervi uglja u Pljevljima.Šta ima novo u toj priči?
MIJOVIĆ: Vrijednost akcija RUP-a određuje i obim ovjerenih rezervi uglja na koje on ima koncesiju, pa je Rudnik prošle godine, uz pomoć njemačke konsultantske firme Fichtner, napravio novu procjenu rezervi i objelodanio da su one mnogo veće od ranije utvrđenih. Međutim, rezerve ovjerava Ministarstvo ekonomije a ono, kako sam u međuvremenu saznao, neće priznati nove podatke jer Rudnik do njih nije došao zakonski predviđenim detaljnim geološkim istraživanjima,već drugim jeftinijim metodama, pa će iste imati samo status potencijalnih a ne ovjerenih rezervi. Prema tome, A2A i Aco Đukanović ne mogu se pozivati na te nove rezerve da bi opravdali zatraženu visoku cijenu za svoje akcije. Predstavnici RUP-a takođe često u svoj prilog ističu da izvan pljevaljskog basena, prije svega u 30 km udaljenim Maočama, postoje značajne dokazane rezerve uglja, ali Rudnik nad njima nema koncesiju. Takođe, isplativost takve investicije je upitna zbog visokih transportnih troškova. Nekoliko tendera za koncesiju u Maočama 2009. i 2010. godine je već propalo, a eventualni novi tender bi prema Zakonu o koncesijama morao biti otvoren za sve potencijalne investitore, a ne samo za EPCG.

Sinergija

EPCG je prethodnih godina od inostranih stručnih konsultanata zahtijevala analizu modaliteta organizacionog restrukturiranja, tj. objedinjavanja u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, stoji u odgovorima koje smo dobili od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG:
– S obzirom na postojanje još jedne vrste modaliteta tzv. svojinsko objedinjavanje, takođe u skladu sa Zakonom, Skupština akcionara EPCG je, krajem januara ove godine, donijela odluku, po osnovu inicijalnog pisma akcionara RUP-a, da izražava zainteresovanost da analizira i tu pomenutu ideju za ulazak u vlasničku strukturu RUP-a, a sve u cilju postizanja što veće sinergije i optimizacije rada subjekata termoenergetskog sektora. Stoga su akcinonari EPCG zadužili Odbor direktora i menadžment Društva da, u okviru svojih ovlašćenja i angažujući kvalifikovanog konsultanta, u narednom periodu, sagledaju pomenutu ponudu,te pripreme materijal za konačno izjašnjenje nadležnih kompanijskih organa u EPCG. Još jednom napominjemo da inicijativu za ulazak u Rudnik treba ozbiljno razmotriti jer je to velika šansa za kompaniju EPCG kojoj je najveći proizvodni trošak upravo ugalj a jedan od glavnih uslova za dodatnu profitabilnost drugog bloka TE je objedinjavanje termoenergetskog kompleksa u Pljevljima jer se time stvaraju pretpostavke za razvoj i investiranje u nove kapacitete, bilo samostalno ili u okviru zajedničkih ulaganja sa ino partnerima”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba

 

 

Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.

Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.

Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.

Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.

Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.

Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.

Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.

,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.

U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame,  putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena

Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.

Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile.  Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.

Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.

Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.

Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.

,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV  Vijesti.

On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.

Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen  put od Berana do Kolašina.

Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je  Grgurović.

Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.

Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.

 

Pripreme za požarnu sezonu

Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.

,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.

,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.

Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati  zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda

 

 

Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je  posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom  poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi  31. decembra.

Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević  već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević  predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo  ekološke muke Botuna i Podgorice.

Krizi sa kolektorom  koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada  u pregovore  intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani  nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio  da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.

Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“  Botuna  vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić.  To je, očito,  i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog  srpstva u CrnojGori.

Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet.  Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu.  Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“  samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.

Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući  u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih  ima na desetine, posvuda.

Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.

Lutnja Botunjana tokom intervencije policije  bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade  za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.

Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je  nastavljajući  o sebi u trećem licu.  “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je.  Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost.  Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.

Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor  pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli  u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su  „sprovodili zakon“,  izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.

Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.

Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .

Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu,  dok  njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio?  Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.

Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.

Mandić je kazao da je posebno zabrinut  zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.

Predsjednik parlamenta koji  mjesecima nije  mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje  da se problem mora riješiti “dogovorom”.

Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.

Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa  brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku  policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.

Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.

Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio,  sjajnoj akciji.

“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru  i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.

Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati  nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade  u interesu evropskog puta zemlje.  Bilo da igraju za Vučića  ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u  karikature

 

 

Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana.  Specijalno tužilaštvo (SDT)  ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine  “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.

Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.

Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.

Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni  SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv  bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove  godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.

Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“,  kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem  „formalizovan progon naše partije“.

Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je  Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od  2017. do 2020.,  zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti.  Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u  karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.

Afera Telekom, koja  je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka.  Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala,  podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje  Katnić. I tako redom.

Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“,  pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po  dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se  sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.

Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine  uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema  pravosnažnih presuda.  Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.

„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je  od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga  dana  Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.

Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.

“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.

Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne  antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.

Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.

„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.

Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba.  U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.

U dokumentu se akcentuje proces  protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija  daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se  “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju.  “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.

Slično je i na nižim nivoima.  Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.

CIN navodi da je u 2023. godini  jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.

U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.

U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je  potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na  desetine hiljada eura  reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine.  U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura,  sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.

Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom.  Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.

Milena PEROVIĆ

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo