Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA FAZA DIKTATURE: Hapsi, Milivoje

Objavljeno prije

na

U zadnji čas, a za većinu neočekivano, uzavrela politička situacija nastala nakon što je parlament prihvatio zahtjev specijalnog tužioca Milivoja Katnića da skine imunitet poslanicima Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, radi njihovog krivičnog gonjenja i pritvaranja, utišana je. Taman nakon verbalnih i fizičkih obračuna poslanika DF-a i DPS-a u skupštinskom holu, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković je izdao tzv. ,,obavezujuće uputstvo za rad”, u kom od specijalnog tužioca zahtijeva da ne traži pritvor za dvojicu poslanika. ,,Imajući u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode, u konkretnom slučaju ne treba predlagati određivanje pritvora protiv navedenih lica, kao izuzetnu mjeru za obezbjeđenje njihovog prisustva, kako bi se bez postojanja razloga za određivanje pritvora (čl.175 ZKP) izbjegla neodgovarajuća primjena mjera pritvora”, naveo je VDT u Uputstvu. Stanković je ukazao da se shodno Ustavu, Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) i međunarodnim standardima pritvor primjenjuje samo kada je strogo neophodan i kada predstavlja krajnju mjeru.

Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta pozdravio je reakciju VDT-a, uz napomenu da jedino na taj scenario nijesu računali. ,,Dugo smo ga pozivali da se uključi u slučaj i to je uradio u zadnjem momentu. To je važna stvar za sve u Crnoj Gori – ne samo za DF, već za sve građane. Pozdravljamo takvu odluku”, kazao je Mandić. ,,Svi znaju da DF nema nikakve veze sa lažnim državnim udarom. Mi smo u Crnoj Gori, nigdje ne bježimo. Obavještavaćemo vas o našim narednim koracima. Crna Gora je naša kuća i u toj kući hoćemo da se osjećamo komotno”, zaključio je lider DF-a.

Iznenađeni su bili i u režimskim medijima, podsjećajući da Stanković na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbijednost, koja se održala noć ranije, nije pominjao mogućnost ovakvog raspleta. Antena M analizira da među brojnim spekulacijama kojima se pokušava pojasniti Stankovićeva reakcija „dominiraju one koje odluku VDT-a vide kao posljedicu njegove kontinuirane izloženosti uticaju dijela opozicije”. Kontinuirana izloženost je valjda to što Stanković dijeli privatni život sa pripadnicom opozicije. Ništa dok vlast ne odluči da se pozabavi i takvim izloženostima. Antena M ne isključuje ,,međutim, ni mogućnost da je Stankovićev potez krajnja posljedica sinoćnje molbe srpskog premijera Aleksandra Vučića, da crnogorska strana pokaže izuzetnu delikatnost u procesuiranju lidera DF-a”

Šta god da je razlog odluke Stankovića, i ko god se s kim šta dogovorio, nakon svega jasno je: ovo je nova etapa Đukanovićeve autokratske vladavine. U njoj nema ni privida demokratije. Zakoni se bez pardona krše od strane institucija, koje su sve do jedne, od tužilaštva, preko parlamenta, do Ustavnog suda pod sve čvršćom političkom čizmom predsjednika DPS-a i njegovih. Iako je dio javnosti očekivao da će dvojac Katnić – Stanković biti možda uvod u oslobađanje od političkog pritiska na tužilaštvo, stvari se razvijaju suprotnim tokom.

U namjeri da se uhapse opozicioni lideri, specijalni tužilac nije mario za Zakon o krivičnom postupku koji propisuje razloge za određivanje pritvora, što je u konačnom potvrdio i VDT. Skupština se potom oglušila o zakone i poslovnik, pošto je sjednica mogla biti zakazana tek za 15 dana, a ne brzinski po zahtjevu Katnića. I, sva ta kršenja zakona navodno zarad pravde i zakona.

Ivan Brajović, predsjednik parlamenta je hitno uputio zahtjev Administratiovnom odboru, i nije tražio od Katnića prezentovanje bilo kakvih dokaza, kao što je to bio slučaj kada je prošli put tužilaštvo tražilo skidanje imuniteta Mandiću, Kneževiću i Slavenu Radunoviću, a nakon oktobarskih protesta 2015. godine. Bivši predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić tada je od Stankovića tražio da se parlamentu dodatno dostavi i činjenični osnov kako bi se poslanici valjano opredijelili prema zahtevu tužilaštva.

U ovom slučaju, Brajović i poslanici nijesu se zamajavali dokazima. A oni koje je Katnić do sada prezentovao u tom slučaju u najmanju su ruku problematični. Slučaj državni udar, u okviru kog je Katnić tražio dozvolu za krivično gonjenje i privođenje dvojice poslanika, i koji vodi od oktobarskih izbora prošle godine i ažurira evo pred lokalne nikšićke izbore, bazira se prema javnosti dostupnim podacima na izjavama sumnjivih svjedoka. Dokaza nema, ili su na neobičan način uništeni. Posljednje hapšenje u tom slučaju, Mihaila Čađenovića, vozača Andrije Mandića, zasnovano je na izjavama bivšeg srpskog obavještajca Slavka Nikića koji je gostujući od televizije do televizije iznio oprečne izjave.

Nikić je u dva televizijska intervjua, u decembru i januaru ove godine, saopštio da je u proljeće prošle godine dobio ponudu od izvjesnog Ananija Nikića iz Podgorice (čije je hapšenje Katnić zatražio kad i Čađenovićevo, ali je on van naše zemlje) i još jedne osobe, koji su ga posjetili, da bude dio oktobarskog scenarija u Crnoj Gori. Bivši obavještajac je kazao da su se oni dovezli u automobilu marke ,,renault fluence, registarske tablice podgoričke PG TE508, boja crna”, za koji je prvo tvrdio da pripada jednoj podgoričkoj građevinskoj firmi, a kasnije da ima saznanja da to auto ima veze sa Andrijom Mandićem. Nijednom nije pri tom pomenuo ime vozača Andrije Mandića koji je, po svemu sudeći na osnovu njegove izjave uhapšen.

DF je najprije saopštio da Čađenović ne vozi to auto, niti automobil koji pominje Nikić ima veze sa Demokratskim frontom. Kasnije su se javili i vlasnici automobila saopštavajući da su ga kupili od jedne podgoričke firme, ali demantujući da imaju ikakve veze sa srpskim obaveštajcem i navodnom ponudom koju je dobio.

Slavko Nikić se u međuvremenu javio i za portal IN4S kazao da ne zna zašto je određen pritvor „tom dječaku Mihailu Čađenoviću”.

„Oni od mene nijesu dobili potpis ni za moje ime i prezime, a ne nešto drugo. Ništa im potpisati neću, čak ni ono što sam rekao srpskoj tužiteljki, zato što je i ona omogućila mešetarima iz Crne Gore da improvizuju i iz konteksta izvlače nešto, nadajući se da će Slavko Nikić potpisati. Imao sam kad da potpišem, nuđeno je meni u više navrata da izdam narod i državu, pa nijesam pristao”, rekao je Nikić.

Iako je u medijima tužilaštvo objavljivalo da posjeduje dokaze u ovom slučaju, oni do sada nijesu prezentovani javnosti.

,,Sada smo u novoj fazi. DPS je do sada vladao po onoj zavadi, pa vladaj. Sada je to zakrvi, pa vladaj”, prokomentarisao je za Monitor aktuelnu situaciju lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić. Ta partija pozvala je nakon odluke parlamenta da skine imunitet Mandiću i Kneževiću, i odluke opozicije da bojkotuje izbore u Nikšiću, predsjednika države Filipa Vujanovića da odloži nikšićke izbore. Vujanović je kazao da će odgovoriti brzo, čim inicijativu napismeno i primi. Ukoliko predsjednik države ne odloži izbore, rezultat najnovije epizode predizbornog terorizma moglo bi biti – uručivanje Nikšića DPS-u. Konačno, Katnićev točak pravde krenuo je istovremeno kad je Đukanović u Nikšiću, na partijskom skupu, najavio da će se Nikšić osvajati tako što će se progoniti ,,izdajnici”. Uz to Katnić je zahtjev za skidanje imuniteta Mandiću i Kneževiću uputio parlamentu neposredno nakon izjave predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ,,više nije neizvjesno da u Crnoj Gori više neće biti moguće ubuduće, kao do sada, nekažnjeno raditi protiv interesa države i nekažnjivo se uplitati u vršenje terorističkih akata u ovoj zemlji, a sve pod firmom navodne političke aktivnosti”.

Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora DPS priprema dodatnu okupaciju institucija, odnosno izmjene Zakona o specijalnom tužiocu koje bi Katniću dale još veća ovlašćenja. U međuvremenu, dokrajčen je i Ustavni sud, gdje je i posljednji izbor predsjednika protekao uz skandal – nestanak tonskog zapisa sa sjednice na kojoj se govorilo o tome kako vladajuća partija utiče na izbor sudija i predsjednika tog suda. Upućeni upozoravaju da je vrh DPS-a shvatio da se u ovoj fazi pokušaja održanja na vlasti i zahtjeva spolja o demokratizaciji društva i institucija, moć seli u pravosuđe.

Onda je lakše. Samo kažeš, Milivoje hapsi.

Incidenti u Skupštini i saslušanja

Marina Jočić, poslanica DF privedena je na saslušanje, nakon incidenta u Skupštini kada su poslanici Demokratskog fronta (DF) ušli u Skupštinu Crne Gore i napali poslanike Demokratske partije socijalista (DPS) vrijeđajući ih i gurajući. Poslanica DPS-a Marta Šćepanović tvrdu da je nju Marina Jočić, poslanica DF-a, u skupštinskom holu prvo vrijeđala a potom i udarila po licu. Na snimcima koji se mogu vidjeti na internetu i u medijima nije zabilježen taj incident, ali se može vidjeti neprimjereno ponašanje poslanika DF-a. U međuvremenu, objavile su Vijesti, uhapšen je i Novica Knežević iz Šavnika ,,jer je prijetio glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću”. On je prema pisanju tog lista uhapšen jer je na Facebooku napisao poruku Katniću ,,uputivši mu prijetnje po život i tijelo, a u vezi sa njegovim obavljanjem službene dužnosti što se odnosili na pitanje skidanja imuniteta dvojici poslanika”. Knežević je napisao da će Katnić ,,završiti kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo