Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA FAZA DIKTATURE: Hapsi, Milivoje

Objavljeno prije

na

U zadnji čas, a za većinu neočekivano, uzavrela politička situacija nastala nakon što je parlament prihvatio zahtjev specijalnog tužioca Milivoja Katnića da skine imunitet poslanicima Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, radi njihovog krivičnog gonjenja i pritvaranja, utišana je. Taman nakon verbalnih i fizičkih obračuna poslanika DF-a i DPS-a u skupštinskom holu, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković je izdao tzv. ,,obavezujuće uputstvo za rad”, u kom od specijalnog tužioca zahtijeva da ne traži pritvor za dvojicu poslanika. ,,Imajući u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode, u konkretnom slučaju ne treba predlagati određivanje pritvora protiv navedenih lica, kao izuzetnu mjeru za obezbjeđenje njihovog prisustva, kako bi se bez postojanja razloga za određivanje pritvora (čl.175 ZKP) izbjegla neodgovarajuća primjena mjera pritvora”, naveo je VDT u Uputstvu. Stanković je ukazao da se shodno Ustavu, Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) i međunarodnim standardima pritvor primjenjuje samo kada je strogo neophodan i kada predstavlja krajnju mjeru.

Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta pozdravio je reakciju VDT-a, uz napomenu da jedino na taj scenario nijesu računali. ,,Dugo smo ga pozivali da se uključi u slučaj i to je uradio u zadnjem momentu. To je važna stvar za sve u Crnoj Gori – ne samo za DF, već za sve građane. Pozdravljamo takvu odluku”, kazao je Mandić. ,,Svi znaju da DF nema nikakve veze sa lažnim državnim udarom. Mi smo u Crnoj Gori, nigdje ne bježimo. Obavještavaćemo vas o našim narednim koracima. Crna Gora je naša kuća i u toj kući hoćemo da se osjećamo komotno”, zaključio je lider DF-a.

Iznenađeni su bili i u režimskim medijima, podsjećajući da Stanković na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbijednost, koja se održala noć ranije, nije pominjao mogućnost ovakvog raspleta. Antena M analizira da među brojnim spekulacijama kojima se pokušava pojasniti Stankovićeva reakcija „dominiraju one koje odluku VDT-a vide kao posljedicu njegove kontinuirane izloženosti uticaju dijela opozicije”. Kontinuirana izloženost je valjda to što Stanković dijeli privatni život sa pripadnicom opozicije. Ništa dok vlast ne odluči da se pozabavi i takvim izloženostima. Antena M ne isključuje ,,međutim, ni mogućnost da je Stankovićev potez krajnja posljedica sinoćnje molbe srpskog premijera Aleksandra Vučića, da crnogorska strana pokaže izuzetnu delikatnost u procesuiranju lidera DF-a”

Šta god da je razlog odluke Stankovića, i ko god se s kim šta dogovorio, nakon svega jasno je: ovo je nova etapa Đukanovićeve autokratske vladavine. U njoj nema ni privida demokratije. Zakoni se bez pardona krše od strane institucija, koje su sve do jedne, od tužilaštva, preko parlamenta, do Ustavnog suda pod sve čvršćom političkom čizmom predsjednika DPS-a i njegovih. Iako je dio javnosti očekivao da će dvojac Katnić – Stanković biti možda uvod u oslobađanje od političkog pritiska na tužilaštvo, stvari se razvijaju suprotnim tokom.

U namjeri da se uhapse opozicioni lideri, specijalni tužilac nije mario za Zakon o krivičnom postupku koji propisuje razloge za određivanje pritvora, što je u konačnom potvrdio i VDT. Skupština se potom oglušila o zakone i poslovnik, pošto je sjednica mogla biti zakazana tek za 15 dana, a ne brzinski po zahtjevu Katnića. I, sva ta kršenja zakona navodno zarad pravde i zakona.

Ivan Brajović, predsjednik parlamenta je hitno uputio zahtjev Administratiovnom odboru, i nije tražio od Katnića prezentovanje bilo kakvih dokaza, kao što je to bio slučaj kada je prošli put tužilaštvo tražilo skidanje imuniteta Mandiću, Kneževiću i Slavenu Radunoviću, a nakon oktobarskih protesta 2015. godine. Bivši predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić tada je od Stankovića tražio da se parlamentu dodatno dostavi i činjenični osnov kako bi se poslanici valjano opredijelili prema zahtevu tužilaštva.

U ovom slučaju, Brajović i poslanici nijesu se zamajavali dokazima. A oni koje je Katnić do sada prezentovao u tom slučaju u najmanju su ruku problematični. Slučaj državni udar, u okviru kog je Katnić tražio dozvolu za krivično gonjenje i privođenje dvojice poslanika, i koji vodi od oktobarskih izbora prošle godine i ažurira evo pred lokalne nikšićke izbore, bazira se prema javnosti dostupnim podacima na izjavama sumnjivih svjedoka. Dokaza nema, ili su na neobičan način uništeni. Posljednje hapšenje u tom slučaju, Mihaila Čađenovića, vozača Andrije Mandića, zasnovano je na izjavama bivšeg srpskog obavještajca Slavka Nikića koji je gostujući od televizije do televizije iznio oprečne izjave.

Nikić je u dva televizijska intervjua, u decembru i januaru ove godine, saopštio da je u proljeće prošle godine dobio ponudu od izvjesnog Ananija Nikića iz Podgorice (čije je hapšenje Katnić zatražio kad i Čađenovićevo, ali je on van naše zemlje) i još jedne osobe, koji su ga posjetili, da bude dio oktobarskog scenarija u Crnoj Gori. Bivši obavještajac je kazao da su se oni dovezli u automobilu marke ,,renault fluence, registarske tablice podgoričke PG TE508, boja crna”, za koji je prvo tvrdio da pripada jednoj podgoričkoj građevinskoj firmi, a kasnije da ima saznanja da to auto ima veze sa Andrijom Mandićem. Nijednom nije pri tom pomenuo ime vozača Andrije Mandića koji je, po svemu sudeći na osnovu njegove izjave uhapšen.

DF je najprije saopštio da Čađenović ne vozi to auto, niti automobil koji pominje Nikić ima veze sa Demokratskim frontom. Kasnije su se javili i vlasnici automobila saopštavajući da su ga kupili od jedne podgoričke firme, ali demantujući da imaju ikakve veze sa srpskim obaveštajcem i navodnom ponudom koju je dobio.

Slavko Nikić se u međuvremenu javio i za portal IN4S kazao da ne zna zašto je određen pritvor „tom dječaku Mihailu Čađenoviću”.

„Oni od mene nijesu dobili potpis ni za moje ime i prezime, a ne nešto drugo. Ništa im potpisati neću, čak ni ono što sam rekao srpskoj tužiteljki, zato što je i ona omogućila mešetarima iz Crne Gore da improvizuju i iz konteksta izvlače nešto, nadajući se da će Slavko Nikić potpisati. Imao sam kad da potpišem, nuđeno je meni u više navrata da izdam narod i državu, pa nijesam pristao”, rekao je Nikić.

Iako je u medijima tužilaštvo objavljivalo da posjeduje dokaze u ovom slučaju, oni do sada nijesu prezentovani javnosti.

,,Sada smo u novoj fazi. DPS je do sada vladao po onoj zavadi, pa vladaj. Sada je to zakrvi, pa vladaj”, prokomentarisao je za Monitor aktuelnu situaciju lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić. Ta partija pozvala je nakon odluke parlamenta da skine imunitet Mandiću i Kneževiću, i odluke opozicije da bojkotuje izbore u Nikšiću, predsjednika države Filipa Vujanovića da odloži nikšićke izbore. Vujanović je kazao da će odgovoriti brzo, čim inicijativu napismeno i primi. Ukoliko predsjednik države ne odloži izbore, rezultat najnovije epizode predizbornog terorizma moglo bi biti – uručivanje Nikšića DPS-u. Konačno, Katnićev točak pravde krenuo je istovremeno kad je Đukanović u Nikšiću, na partijskom skupu, najavio da će se Nikšić osvajati tako što će se progoniti ,,izdajnici”. Uz to Katnić je zahtjev za skidanje imuniteta Mandiću i Kneževiću uputio parlamentu neposredno nakon izjave predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ,,više nije neizvjesno da u Crnoj Gori više neće biti moguće ubuduće, kao do sada, nekažnjeno raditi protiv interesa države i nekažnjivo se uplitati u vršenje terorističkih akata u ovoj zemlji, a sve pod firmom navodne političke aktivnosti”.

Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora DPS priprema dodatnu okupaciju institucija, odnosno izmjene Zakona o specijalnom tužiocu koje bi Katniću dale još veća ovlašćenja. U međuvremenu, dokrajčen je i Ustavni sud, gdje je i posljednji izbor predsjednika protekao uz skandal – nestanak tonskog zapisa sa sjednice na kojoj se govorilo o tome kako vladajuća partija utiče na izbor sudija i predsjednika tog suda. Upućeni upozoravaju da je vrh DPS-a shvatio da se u ovoj fazi pokušaja održanja na vlasti i zahtjeva spolja o demokratizaciji društva i institucija, moć seli u pravosuđe.

Onda je lakše. Samo kažeš, Milivoje hapsi.

Incidenti u Skupštini i saslušanja

Marina Jočić, poslanica DF privedena je na saslušanje, nakon incidenta u Skupštini kada su poslanici Demokratskog fronta (DF) ušli u Skupštinu Crne Gore i napali poslanike Demokratske partije socijalista (DPS) vrijeđajući ih i gurajući. Poslanica DPS-a Marta Šćepanović tvrdu da je nju Marina Jočić, poslanica DF-a, u skupštinskom holu prvo vrijeđala a potom i udarila po licu. Na snimcima koji se mogu vidjeti na internetu i u medijima nije zabilježen taj incident, ali se može vidjeti neprimjereno ponašanje poslanika DF-a. U međuvremenu, objavile su Vijesti, uhapšen je i Novica Knežević iz Šavnika ,,jer je prijetio glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću”. On je prema pisanju tog lista uhapšen jer je na Facebooku napisao poruku Katniću ,,uputivši mu prijetnje po život i tijelo, a u vezi sa njegovim obavljanjem službene dužnosti što se odnosili na pitanje skidanja imuniteta dvojici poslanika”. Knežević je napisao da će Katnić ,,završiti kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo