Povežite se sa nama

FOKUS

INTERNACIONALIZACIJA UDARA: Igra velikih u našem malom dvorištu

Objavljeno prije

na

Milivoje Katnić, specijalni crnogorski tužilac nije ove sedmice bio medijska zvijezda samo kod kuće. Crna Gora i njen tužilac, sa sve skupa slučajem državni udar, našli su se na stranicama svjetske štampe, što se ne dešava baš često. Slučaj se iznenada, nakon više mjeseci – internacionalizovao.

Svjetskim portalima i medijima prenosila se sumnja da je Rusija pokušala da se umiješa u unutrašnje stvari naše zemlje i terorističkim akcijama svrgne ovdašnju vlast u oktobru prošle godine, na dan izbora.

Svjetski mediji pozivali su se na Katnićev „posljednji dio slagalice” – originalni pasoš Eduarda Širokova kog je tužilaštvo označilo kao organizatora navodnih planiranih terorističkih akcija u oktobru, a čiji je cilj navodno bio rušenje aktuelne vlasti i skretanje zemlje sa NATO puta. Katnić je javnosti u nedelju, 19. februara, razotkrio da je tužilaštvo u posjedu drugog, navodno originalnog pasoša Širokova, koji dokazuje da je Širokov u stvari Eduard Šišmakov, bivšeg pomoćnika vojnog atašea ruske ambasade u Poljskoj. Kako tvrdi tužilaštvo, a i neki svjetski mediji, Šišmakov je iz Poljske protjeran zbog špijunaže. Prema Katniću taj pasoš dokazuje da su u slučaj državni udar umiješane visočije ruske adrese, a ne samo pojedini ruski nacionalisti kako se donedavno zvanično vodio slučaj.

Gotovo istovremeno kad i Katnić, iste sumnje iznio je i britanski Telegraf, pozivajući se na neimenovane izvore u britanskoj Vladi. List tvrdi da je Rusija planirala da ubije bivšeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića i da zbaci njegovu Vladu.

,,Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori planiranog za 16. oktobar prošle godine bio je nesumnjiv primjer rastuće agresivne kampanje miješanja u poslove Zapada”, prenosi Telegraf riječi neimenovanog izvora iz britanske Vlade. List navodi i da isti izvori tvrde da je zavjera tako kreirana da bi se mogli kriviti samo ruski agenti ili nacionalisti, ali da dokazi upućuju da je čitava stvar morala biti podržana od visokih zvaničnika. Telegraf piše i da su britanski ministar spoljnih poslova Boris Džonson i njegov američki kolega Reks Tilerson nedavno razgovarali o ovom problemu.

Džonson je, prenijeli su mediji, pozvao Britaniju da stane uz Crnu Goru dok pokušava da se pridruži Zapadnom bloku.

Telegraf navodi i da je taj list razgovarao sa specijalnim tužiocem Katnićem i da im je on predočio da ima dokaze da plan nije bio samo da se sruši vlast već i da se bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović liši života. List objašnjava da su Rusi nezadovoljni putem Crne Gore u u NATO, i da su se nadali „ulasku u Luku Bar”.

Nakon pisanja Telegrafa, oglasio se i Kremlj, odbacujući optužbe da je Rusija umiješana u pokušaj državnog udara prošlog oktobra kao „apsurdne i neosnovane”, tvrdeći da britanski list za ono što piše nema dokaza.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov odbacio je navode Telegrafa, prenio je Rojters. Oglasio se i portparol Kremlja Dmitrij Peskov: ,,To su apsurdne optužbe… Mi se ne miješamo u unutrašnje stvari drugih zemalja, uključujući i Crnu Goru”. Ambasada Rusije u Londonu je takođe odbacila optužbe Telegrafa.

Ima nešto novo i kod kuće. Nijesmo do skoro imali prilike da vidimo kako specijalni tužilac Katnić i predsjednik Vlade Duško Marković govore istim jezikom. Dva ljuta suparnika, kako su se javnosti predstavljali donedavno, sada kao da na slučaju državni udar rade u istoj kancelariji.

Koji dan prije nego što je tužilac iznio u javnost nove detalje istrage Marković je u intervjuu za američki magazin Tajm, saopštio da su „nam tajne službe nekih članica NATO-a potvrdile informaciju da je na izborni dan spreman državni udar i da su ga organizovala dva pripadnika ruske vojne tajne službe”.

,,Čovjek je došao kod naše tajne službe i otkrio čitav scenario. Rekao nam je da ga dvojica Rusa podržavaju. Kasnije se ispostavilo da su (Eduard Širokov i Vladimir Popov) pripadnici vojno-obavještajne službe Rusije. Tužilaštvo je pokrenulo istragu kako bi potvrdilo ove navode. Tajne službe država članica NATO-a su nam potvrdile ovu informaciju”, kazao je Marković.

Donedavno je crnogorska javnost vjerovala da je „čovjek” koji je razotkrio slučaj, to učinio tako što je sve dojavio istražnim organima i tužilaštvu. To je i specijalni tužilac ponovio u posljednjem gostovanju na televiziji Prva. Marković je, međutim, za američke medije pojasnio da je „čovjek” to izgleda najprije razotkrio „našim tajnim službama”. Ako je vjerovati Markoviću, Katnić je prvu informaciju dobio od domaćih tajnih službi.

Po onome što je Marković rekao Tajmsu, ispada da „posljednji dio slagalice”, koja navodno dokazuje umiješanost vrha Rusije u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, nije sklopilo crnogorsko tužilaštvo, nego da su im u tome pripomogle strane službe. „Tajne službe država članica NATO-a su nam pomogle da složimo sve kockice, jer su sve ove operacije uključivale umiješanost treće strane”, kazao je on. Da li to znači da je i pasoš Šišmakova /Širokova Katnić dobio od stranih službi?

Kako je više puta ustvrdio tužilac, navodni pokušaj terorizma nekoliko dana pred izbore, razotkrio je Mirko Velimirović, sa kojim je tužilaštvo sklopilo sporazum o priznanju krivice, koji je potvrdio sud.

„Prvu informaciju smo dobili od Velimirovića, četiri-pet dana prije izbora. Tek smo tada saznali cilj kriminalne organizacije”, kazao je Katnić u intervjuu za TV Prva u nedelju veče, uz napomenu, da su do tada vjerovali, da ova navodna kriminalna grupa radi u Srbiji, a u vezi sa tamošnjom vlašću. Aleksandar Vučić, premijer Srbije odigrao je nemalu ulogu nakon hapšenja „terorista” ovdje. Dok je opozicija tvrdila da se radi o lažnom, montiranom slučaju kojim Đukanović sa političke scene pokušava da ukloni Demokratski front, Vučić je misteriozno saopštio da je svojim očima vidio šta je spremano Crnoj Gori, napominjući da može da potvrdi da su pripremane teške stvari. Njegova i riječ ovdašnjih vlastodržaca protiv riječi opozicije.

Slučaj je do sada i građen uglavnom na riječima. Dokazi na koje se tužilaštvo poziva u javnosti, u najvećoj mjeri su iskazi bivših i sadašnjih obavještajaca, te optuženih koji su nakon priznanja postali svjedoci saradnici i nagodili se sa tužilaštvom. Mi treba da im vjerujemo na riječ jer Katnić kaže da su – časni.

Specijalni tužilac je u posljednjem intervjuu ustvrdio da je Velimirović cijelu operaciju razotkrio ovdašnjim istražnim organima „po svojoj savjesti”. Šta je bio motiv da se prethodno javi „našim tajnim službama”, kako je početak slučaja pojasnio Marković, za razliku od tužioca, nije pojašnjavao.

Elem, Katnić pojašnjava motive Velimirovića: ,,Ima broj srpskih nacionalista koji časno vole svoju naciju. I oni djeluju vrlo pozitivno i često sprečavaju slične naume”.

Osim svjedočenja Velimirovića, Katnić je slučaj izgradio i na svjedočenju Aleksandra Sinđelića, koji je od „organizatora” udara, kako ga je tužilaštvo najprije označilo, preko noći postao svjedok saradnik. Takođe, tu je i svedočenje bivšeg obavještajca Slavka Nikića, koje je bilo povod za hapšenje Mihaila Čađenovića, vozača lidera Fronta Andrije Mandića, iako ga Nikić nikada nije pomenuo.

Pri tom tužilac se gotovo kune u te izvore, ponekad i tepajući im. Tokom intervjua na TV Prva, izgledalo je kao da se Katnić, inače bivši vojni bezbjednjak, „vratio na fabrička podešavanja”. Puno akcije, puno obavještajnih izvora, a malo dokaza.

Kad se sve svede, ispada da su dokazi koje posjeduje tužilaštvo pribavljeni od ovdašnjih, ili stranih obavještajnih službi. U takvim okolnostima postoje opravdani razlozi za sumnju da istinu o onome što se dešavalo u oktobru prošle godine najvjerovatnije nećemo nikad saznati. Službe i tome služe.

Dok se veliki interesi i velike sile igraju u našem malom dvorištu, bivši premijer Milo Đukanović, čija se partija održala na vlasti zahvaljujući neodržanom oktobarskom udaru, gotovo radosno učestvuje u igri, koristeći je za svoje interese.

Dok su se Britanci i Rusi dopisivali u svjetskoj štampi, Đukanović je saopštio da su „parlamentarni izbori pokazali da je bio u pravu i da je Rusija dosta destruktivnog materijala upregla prema Crnoj Gori.”

„Konfrontacija Istoka i Zapada stvorila je nova interesantna područja pa je nakon Ukrajine i Sirije na red došla Crna Gora, kao jedina zemlja Zapadnog Balkana koja je interesantna i jednima i drugima”, kazao je Đukanović .

Onda se sa spoljnjeg neprijatelja, osvrnuo na neprijatelje u lokalu. „Oni koji su 2006. godine bili protiv obnove državnosti, Crnoj Gori ne mogu da oproste grijeh nezavisnosti. Njihova maloumna logika je da Crna Gora nije nezavisna ne bi došli u situaciju da se borimo za pristup EU i NATO-a”, kazao je Đukanović.

Zato politički oponenti DPS-a, prema njegovim riječima, žele da se svrgne aktuelna vlast i postavi marionetska koja će biti u službi Rusije. Destrukcija se, kazao je, nastavlja, a poslušnici te politike pokušavaju da bojkotom parlamenta pokažu da je Crna Gora nestabilna država. Sada su to prenijeli na Nikšić i „nastavili rat protiv DPS-a”, zaključio je bivši premijer.

Onaj isti koji je u Crnu Goru na velika vrata uveo ruske oligarhe i njihov kapital. Mnogi tvrde da im je ostao dužan. Đukanović izgleda o istom trošku pokušava da se riješi Rusa, i lokalnih konkurenata. Šta košta, da košta.

SASLUŠANJE POSLANIKA DF U TUŽILAŠTVU
Traže da se ponovi postupak skidanja imuniteta

Poslanici Andrija Mandić i Milan Knežević negirali su u tužilaštvu da su dio organizovane kriminalne grupe koja je na dan parlamentarnih izbora, 16. oktobra prošle godine pripremala teroristički napad u Crnoj Gori. Oni su ponovili da se radi o montiranom procesu koji ima za cilj da ojača Demokratsku partiju socijalista (DPS), a oslabi opoziciju. Mandić i Knežević su prethodno podnijeli krivičnu prijavu tužilaštvu protiv predsjednika parlamenta Ivana Brajovića i predsjednika skupštinskog Administrativnog odbora Luiđa Škrelje zbog, kako se navodi u prijavi, nezakonito sazvane sjednice na kojoj je izglasano skidanje imuniteta Mandiću i Kneževiću i falsifikovanja dokumentata Administartivnog odbora. Mandić i Knežević su, prema informacijama Monitora, tražili od tužioca da ponovi zahtjev za skidanje imuniteta, kako bi sve bilo zakonito. ,,To je pravno nevaljana odluka da se ukine imunitet meni i kolegi (Milanu) Kneževiću. I onda može da se desi da se pri kraju postupka, kad bude trebalo da se donese presuda, neko sjeti da baš u tom slučaju skidanja imuniteta nije ispoštovan Ustav i zakon, i da se obori čitav naš slučaj, što mi ne želimo”, kazao je Mandić i dodao da oni žele da se slučaj što prije rasvijetli.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

750 MILIONA DOLARA NOVOG DUGA ZA VRAĆANJE STAROG: Uzmi da vratiš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing. Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina. Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura

 

 

Prema službenim podacima Londonske berze, Crna Gora je u srijedu emitovala državne obveznice u vrijednosti 750 miliona dolara, uz godišnju kamatu od 7,25 odsto. Izdate obveznice dospijevaju na naplatu za sedam godina, u martu 2031.

Nezvanično, preko društvene mreže X, premijer Milojko Spajić javnosti je ponudio drugačije upakovane brojke. “Upravo je zaključena 7-godišnja transakcija na londonskoj berzi u iznosu od 650 miliona eura i kamatnom stopom 5.8%!!!”, skuckao je zadovoljni premijer: “Najbitnije da je sve uspješno završeno sa nevjerovatnim rezultatima zahvaljujući sjajnom timu Ministarstva finansija. Svaka vam čast ljudi, moj duboki naklon.”

Nešto kasnije se ispravio, zamjenivši prvoupisani iznos novog državnog zajma brojkom od 687 miliona eura. Dodatna pojašnjenja ponudio je ministar finansija Novica Vuković. Država se preko berze u Londonu zadužila u dolarima, ali je istog dana sa još uvijek nepoznatim partnerima sklopljen ugovor o hedžingu (zaštita od valutnog rizika). Krajnji ishod tih finansijskih operacija je, prema ministru Vukoviću, kreditni priliv od 687 miliona eura uz kamatnu stopu od 5,88 odsto.

Dakle, ni godišnja kamata nije, kao što je to objavio premijer, 5,8 nego 5,88 odsto. Zaboravljenih 0,08 odsto kamate Crnu Goru će koštati oko 550.000 eura godišnje, odnosno, skoro četiri miliona u konačnom sedmogodišnjem aranžmanu. Pod uslovom da ugovorena pravila hedžinga ostanu nepromijenjena. Samo što to nije sasvim izvjesno.

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing aranžman koji će Crnu Goru štititi od nepovoljnih izmjena valutnog odnosa dolar- euro (jačanje američke valute u odnosu na evropsku). Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina (uobičajeno je, kažu, 2-4 godine). Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura.

Očekivano, opozicija je novo državno zaduženje dočekala na nož.

Poslanik DPS Nikola Milović piše: “2024. godina i istorijski najskuplje zaduženje Crne Gore.” Milović, očigledno, kalkuliše sa osnovnom kamatom od 7,25 odsto koja je dio dolarske pozajmice u Londonu. Ali, ni u tom slučaju ovonedjeljni kreditni aranžman 44. Vlade nije najskuplji (najveća kamata).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo