Dok parodica najavljuje tužbu protiv države, a Komisija za praćenja istraga napada na novinare i medije predlaže angažovanje nezavisnih eksperata i raspisivanje novčane nagrade za informacije o nalogodavcima i izvršiocima ubistva, nadležni najavljuju nove “aktivnosti, mjere i radnje”

Navršilo  se 20 godina od ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića, a tužba protiv države Crne Gore zbog nedjelotvorne istrage jedini je izvjestan ishod zločina izvršenog 27. maja 2004.

Za porodicu Duška Jovanovića, jedina preostala utjeha može biti zadovoljenje pravde. “Za mene, mog brata Miška, našu majku, našu porodicu, zadovoljenje pravde će biti otkrivanje istine i procesuiranje počinilaca i nalogodavaca. Ukoliko ova država ne smogne hrabrosti za to, potražićemo pravdu van njenih granica”, kaže Duškova sestra Danijela Pavićević.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević smatra da je prvi korak na tom putu obraćanje Ustavnom sudu: “ Od kako je Sud u Strazburu utvrdio da je ustavna žalba u Crnoj Gori djelotvoran pravni lijek, neophodno je obratiti se prvo Ustavnom sudu“.

U presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, kao dokazi da neka istraga nije bila djelotvorna navodi se da ona nije zadovoljila standarde hitnosti, temeljitosti i nezavisnosti, i nije dovela do identifikacije i kažnjavanja počinilaca. Sve to imamo u slučaju istrage ubistva Duška Jovanovića. Na to ukazuju i izvještaji HRA i Komisije za praćenje istraga napada na novinare.

Ni najnovije informacije iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici ne ukazuju na pomake. Rukovoditeljka i portparolka Lepa Medenica navodi da je predmet tog tužilaštva “preotvoren” 26. aprila prošle godine.  „Do sada preduzete mjere i radnje nisu dale rezultate koji bi bili od značaja za utvrđivanje identiteta ostalih saizvršilaca ovog krivičnog djela“, zaključila je Medenica uz konstataciju „da će preduzeti i druge aktivnosti, mjere i radnje u cilju potpunog rasvjetljavanja predmetnog krivičnog djela…“.

Zoran RADULOVIĆ/Mila RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

Porodice deportovanih BiH izbjeglica 32 godine čekaju na pravdu, neke i da pronađu ostatke svojih bližnjih, institucije su gluve na zahtjeve za podizanje spomen obilježja. Umjesto suočavanja sa prošlošću, imamo inicijative za imenovanje ulice po Pavlu Bulatoviću, jednom od odgovornih za deportacije, a trećina ispitanih građana Herceg Novog smatra da je ovaj zločin bio sasvim ili djelimično opravdan

I ove godine 25. maj ispred zgrade policije u Herceg Novom obilježen je bez otvaranja krivične istrage za deportacije BiH izbjelica  1992. godine, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve ovog zločina.

Alen Bajrović, sin stradalog Osmana Bajrovića, kazao je da su maja 1992. godine dvojica uniformisanih policajaca zarobila njegovog oca i iz njegovog i zagrljaja njegove sestre odveli ga u zgradu policije ispred koje je sada održan memorijalni skup.

,,Za mene je ovo veliki logor i stratište mog oca. Država ništa nije uradila kako bi nama žrtvama rekla kako ga je ubila, kada i ko je ubio moga oca i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Smatram da su posmrtni ostaci moga oca i ostalih ljudi možda danas u temeljima ove zgrade, a to zasnivam na tome što mi država nikada nije zvanično rekla gdje ga je ubila i kako i ko ga ubio. Ogorčen sam jer ne znam ni ko ga je zarobio u našoj porodičnoj kući”, poručio je Bajrović, pozivajući Specijalno državno tužilaštvo i Vrhovno državno tužilaštvo da pokrenu ponovni postupak u ovom slučaju.

O sramnom zločinu se ćutalo, a o njemu je prvi progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga, na njega su pucali, napadali, prijetili, podmetali mu… DPS i državna mašinerija upregli su medijska oruđa da od heroja naprave zločinca.

Dosada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.

Iako za ovaj zločin u Crnoj Gori niko nije odgovarao, država Crna Gora je priznala svoju umiješanost i krivicu. Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. U predmetu Deportacija, porodicama bosanskohercegovačkih izbjeglica, na osnovu poravnanja, na ime naknade štete isplaćeno je 4.135.000 eura.

Tokom procesa u Crnoj Gori od državnog rukovodstva Crne Gore saslušan je, kao svjedok, samo tadašnji predsjednik Momir Bulatović koji je ocijenio da je deportacija bila „državna greška“.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je  odbačena.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

Trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji, navodi GI-TOC

Kriminalne organizacije sa sjedištem u Holandiji sa transnacionalnim vezama postale su centralne, posebno u upravljanju uvozom kokaina iz Južne Amerike u Evropu. To je objavila Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala (GI-TOC) navodeći da kriminalci otpremaju najveći dio svog kokaina iz Ekvadora i Kolumbije kroz luke Roterdam i Flisingen u Holandiji i Antverpen u Belgiji.

Prema njihovom pisanju trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji.

Kriminalci iz Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine posluju u partnerstvu sa holandskim kriminalcima i pribavljaju drogu preko holandskih morskih luka i aerodroma. Pored trgovine kokainom, krijumčare i sintetičke droge i bave se trgovinom ženskim osobama koje primoravaju da rade u legalizovanim “distriktima sa crvenim fenjerima“, među kojima je i popularni amsterdamski distrikt De Valen.

Po riječima višeg policijskog operativca, balkanske grupe trguju i oružjem. Holandska policija često pronalazi „male autobuse pune vatrenog oružja“, većinom porijeklom iz Albanije, Srbije i Crne Gore.

Dijaspora bivše Jugoslavije koordiniše trgovinom u Antverpenu, Roterdamu i Luksemburgu. Uz to, poslednjih šest godina, kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana usvojile su poslovni model usredsređen na uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru u EU.

“Oni su prisutni u cijeloj Holandiji”, kaže visoki portparol holandske policije o kriminalnim grupama sa Zapadnog Balkana.

“Veoma su aktivni i agresivni. Ne samo da učestvuju u preuzimanju kokaina iz luka kao što je Roterdam i njegovom transportu širom Evrope, već vode i kotlarnice i skladišta. Poznato je da balkanski kriminalci iznajmljuju takozvane “kuće duhova“ u parkovima za odmor na jugu Holandije od kriminalnih agencija za nekretnine.” Drugi balkanski kriminalci dođu samo “da preuzmu kokain iz luke ili da nekoga likvidiraju, a zatim se odmah vrate kući“.

Holandski službenici za sprovođenje zakona navodno često pogrešno identifikuju nacionalnosti kriminalaca sa Zapadnog Balkana. Bosance, Crnogorce i Srbe  ili svrstavaju u istu grupu, ili čak miješaju sa Albancima. Po riječima višeg policijskog portparola, “Balkan se nedovoljno poznaje“, zbog čega većina policijskih izvora govori o “grupama sa Balkana“ ili čak koristi pogrdan termin „Jugo“ za opisivanje balkanskih kriminalaca.

Kriminalne organizacije kao što su “Kavači” i “Škaljari” – grupe koje su prisutne u nekoliko balkanskih zemalja – koriste luke kao što je Roterdam za svoje nezakonite pošiljke narkotika.

Slovenački ogranak kavačke kriminalne grupe, na primjer, švercuje drogu (kanabis i kokain) u Sloveniju iz Holandije. Okršaji između Kavača i Škaljara u prošlosti su uzrokovali nasilje u holandskim gradovima. Na primjer, 2018. godine, jedan državljanin Srbije ubijen je iz vatrenog oružja, a drugi je ranjen u piceriji u zapadnom Amsterdamu. Srpska policija je konstatovala da je jedna od žrtava, koja je povrijeđena ali preživjela, pripadnik bande Bar-Budva u Srbiji, koja ima veze sa škaljarskim klanom.

Drugi kriminalci iz Srbije i Crne Gore takođe uvoze kokain iz Kolumbije, Brazila i Ekvadora preko holandskih luka. Srpski kriminalci navodno angažuju holandske i belgijske “brokere“ da preuzimaju njihovu drogu iz luka i trguju drugim supstancama sa njima. Crnogorci su navodno pomagali ribarima iz holandskog grada Urka u švercu kokaina na ribarskim baržama na otvorenom moru.

Većina kokaina koja stiže do Antverpena, u Belgiji, vjerovatno je namijenjena organizacijama koje posluju van Holandije, odakle se skupocjeni bijeli prah distribuira ka drugim evropskim destinacijama.  Ono što mnoge kriminalne grupe posjeduju registrovano je i kod ovih a to je održavanje bliskh veza sa grupama u Holandiji, ponekad na osnovu porodičnih veza.

“Kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana, sa direktnim vezama sa južnoameričkim kartelima, upravljaju sa oko trećinom ukupnog kokaina koji se uvozi u Evropu, oslanjajući se na ove vrste mreža. Pored trgovine kokainom, kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana takođe su uključene u uvoz heroina i oružja, trgovinu ljudima, uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru i izvoz sintetičkih droga, piše GI-TOC,.

Da se Holandija može nazvati obećanom zemljom za kriminalce možda govori i podatak da ona nudi više prednosti za kriminalce sa Zapadnog Balkana, uključujući geografski položaj, infrastrukturu i trgovinski položaj.

„ Takođe ima „sjajan pravosudni sistem, posebno u vezi sa ljudskim  pravima i pravom na odbranu, kao i liberalan pristup drogama i kaznama za ova krivična djela”.

“Samo pogledajte sporazum sa Gačaninom“, reklo je lice dobro upućeno u srpski organizovani kriminal, pozivajući se na blagu presudu velikom dileru droge Edinu Gačaninu.

Edin Gačanin, poznat kao veliki diler droge, postigao je sporazum sa tužilaštvom u Holandiji 2023. godine i dobio sedmogodišnju zatvorsku kaznu za krijumčarenje 2,4 tone kokaina.

S druge strane iako mala, Holandija je najveća zemlja za pomorski transport tereta u Evropi i globalno trgovinsko čvorište. Njena najveća luka Roterdam deseta je najveća kontejnerska luka na svijetu. Samo u luku Roterdam godišnje uđe oko 467 miliona tona tereta.

Droga se često krije u paketima voća: 2023. godine je, na primjer, holandska carina presrela pošiljku kokaina od 90 miliona eura skrivenu u kontejneru sa bananama iz Ekvadora. A trgovina je u porastu, kaže policija: 2023. godine ukupno je presretnuto 176.000 kilograma kokaina.

Kriminalci koriste različite metode kako bi zaobišli kontrolu holandskih organa. “Jedna je takozvana metoda zamjene, u kojoj kriminalci premještaju drogu iz jednog kontejnera u drugi kako bi izbjegli kontrolu. Ovo se obično odnosi na kontejnere voća ili drugih svježih proizvoda iz Centralne Amerike, gdje su vreće sa drogom ubačene u luci porijekla. Zbog često ograničenog roka trajanja sadržaja, ove vrste kontejnera moraju brzo proći kroz carinu, što znači da kriminalci takođe imaju ograničeno vrijeme za premještanje droge u drugi kontejner; po mogućnosti kontejner sa porijeklom i odredištem u Evropi, jer se, u principu, oni ne provjeravaju“, rekao je viši zvaničnik tima “Hit and Run Cargo” u luci u Roterdamu.

Skorašnje policijske akcije pokazale su da kriminalci sa Balkana koji posluju na međunarodnom nivou koriste holandske luke kao ulazne tačke za svoje nezakonite radnje i eksploatišu finansijske sisteme zemlje za pranje nezakonitih prihoda. Odgovor organa za sprovođenje zakona ograničen je oskudnim resursima i nedostatkom stručnosti u identifikovanju balkanskih kriminalnih mreža. Kriminalci sa Zapadnog Balkana, kako se izvještava, čine samo 2% populacije zatvorenika u Holandiji, sa većom zastupljenošću lica iz Albanije i Srbije 2023. godine.

Efikasno rješavanje izazova kriminala sa Zapadnog Balkana u Holandiji zahtijevaće jačanje međunarodne saradnje, unapređenje tehnologije detekcije, povećanje finansijskih sredstava za sprovođenje zakona i strože mjere za borbu protiv pranja novca. Imajući u vidu ogroman broj kontejnera koji ulaze u Holandiju, sprovođenje detaljnih provjera postaje neizvodljivo, navodi GI-TOC.

Svetlana ĐOKIĆ