Povežite se sa nama

MONITORING

Sport u kandžama kriminala

Objavljeno prije

na

Službenici policije najavili su podnošenje prekršajne prijave protiv Ranka Radulovića (52), predsjednika FK Čelik iz Nikšića ,,zbog toga što je na meču finala Kupa Crne Gore, igranog pod Goricom između Budućnosti i Čelika, u VIP loži prišao Dejanu Savićeviću (predsjedniku Fudbalskog saveza CG) i u prisustvu policijskih službenika uputio više uvredljivih riječi”.

Disciplinska komisija FSCG bila je brža, pa je Raduloviću već izrekla disciplinsku mjeru koja obuhvata ,,zabranu obavljanja funkcija na zvaničnim utakmicama (ulazak u svlačionice i pristup restriktivnom prostoru za vrijeme utakmice) i zabranu ulaska na stadione”. Radulović je sličnom mjerom (i iz sličnih razloga) u trajanju od 12 mjeseci kažnjen i lani u decembru, ali ga to nije spriječilo da prošle nedjelje u Podgorici iz VIP lože psuje, prijeti, poziva navijače iz Nikšića da osvoje teren i zabrani igračima svog tima da prisustvuju predaji pehara i čestitaju pobjedniku.

Sve se to dešavalo nepunih nedjelju dana nakon što je na istom mjestu, ista grupa huligana iz Podgorice prekinula utakmicu Budućnost – Lovćen.

Sve u svemu, cijene poznavaoci, u pitanju je bitan – napredak. Nekada su ovdašnji fudbalski funkcioneri zatvarali stadione po vlastitom nahođenju rastjerujući i protivnike i policiju koja je, kao, pokušavala da ih spriječi. Nekada su sudije iz svlačionice umjesto da istrče na teren bježali u policiju da prijave prijetnje (odsjeći uši, otkinuti glavu…). Nekada policija i redarske službe nijesu smjeli ni da trepnu, a kamoli da pokušaju spriječiti uticajne fudbalske radnike da išamaraju oponente. Nekada je i Dejan Savićević tvrdio da je nemoćan da riješi probleme na stadionima koji su direktna posljedica ,,sukoba dva fudbalska lobija u DPS-u okupljena oko FK Zeta (Slavoljub Stijepović, Vukašin Maraš, Radojica Božović) i FK Budućnosti (Miomir Mugoša)”. Danas makar predsjednik Saveza, uglavnom, ćuti i radi svoj posao.

U svakoj od pomenutih priča glavni akter bio je Radojica Rajo Božović. On je na velika vrata ovdašnjeg fudbala ušao praktično sa ratišta, gdje je komandovao paravojskama Željka Ražnatovića Arkana i Milorada Ulemeka Legije (Tigrovi i Crvene beretke). Negdje u isto vrijeme kada se Ražnatović latio Obilića, sa kojim je kasnije oteo nekoliko titula Partizanu i Zvezdi, Božović se prihvatio Zete. Sa puno uspjeha.

Zanimljivo, ipak, prvi veliki sportski uspjesi novoimenovanog predsjednika FK Zeta vežu za – Budućnost. Božović je, prema sopstvenom priznanju, 1997. godine namjestio utakmicu u Lučanima (Srbija) Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio opstanak u Prvoj ligi tadašnje SRJ. Pošto se digla galama pojasnio je: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnost”.

Na sličan način, Božović je pred svoje povlačenje iz crnogorskog fudbala, sebi pripisao i zasluge za prvu titulu Podgoričana. Pošto, reče, nije ,,dobro ispratio” svoje igrače. Uglavnom, dobro ste pročitali – nije prognan iz fudbala nego je, ljut, objavio da se povlači dok je Miomir Mugoša na čelu Podgorice.

Sada je u Beogradu. Prodaje igrače, nosi titulu ,,prijatelj kluba Crvena zvezda” i povremeno ponekoga uhvati za gušu. Posljednji put, krajem prošle godine, na njegovoj meti našao se predsjednik Partizana Dragan Đurić. Poslije su se Dragan Džajić i ostali zvaničnici Zvezde izvinjavali rukovodstvu crno-bijelih.

U prvom tranzicionom talasu, kad su finansijski onemoćali sportski klubovi iz Crne Gore padali u naručje ljudima koji su društvenu afirmaciju stekli na ratištima diljem bivše SFRJ ili u krupnim poslovima na granici (ili sa one strane) zakona, nove izdašne finansijere dobila je i nikšićka Sutjeska.

O jednom od njih – Branislavu Branu Mićunoviću – i danas kolaju priče dostojne rubrika ,,vjerovali ili ne”. Jedni ga svrstavaju među šefove ovdašnje duvanske, narko ali i urbanističke mafije, drugi ga kite krunom ,,kralja srpskog fudbalskog podzemlja”, treći tvrde da je riječ o čovjeku dostojnom divljenja (na Fejsbuku je aktivna mnogobrojna grupa poštovalaca njegovog lika i djela). On sve to uglavnom relativizuje, objašnjavajući da je i njegov angažman u nikšićkom fudbalu bio samo skup hobi: ,,To nije bio nikakav biznis, nego sam davao svoje pare, praktično bacao ih u bunar, ništa to nije pomoglo da uspije Sutjeska, osim što sam ja bio sve siromašniji”.

Gotovo istovjetnim riječima svoj angažman u Sutjesci opisuje i Miodrag Daka Davidović. Bivši Željezarac i policajac (predratni načelnik CB Nikšić), crkveni ktitor optuživan za šverc duvanom, čovjek koji se 10-15 godina makar tri puta pojavio na naslovnim stranicama kao finansijski spasilac nikšićke privrede, a najmanje još dva puta zbog istraga policije vezanih za šverc i utaju poreza, tri godine je bio glavni finansijer Sutjeske. Povukao se u ljeto 2004. i otvorio dušu: ,,To je rupa bez dna. Za posljednje tri godine dva moja prijatelja i ja uložili smo u Sutjesku oko šest miliona eura”. Srž problema je, kazuje Davidović u oktobru 2004. godine, to što je ,,država napravila haos, pa se ništa pod kuglom zemaljskom ne zna”.

Davidović je predložio: ,,Ukoliko bi Zakon o sportu bio napravljen na pravi način, svi bi profitirali. I ne bi bilo šverca, ne bi bilo razloga da se plaćaju sudije i kupuju utakmice”.

Skoro deset godina nakon ove izjave, država nije uradila baš ništa kako bi se riješilo pravo vlasništva u klubovima – amaterskim i profesionalnim. Zato u novinama čitamo o finansijerima, predsjednicima, gazdama… fudbalskih, košarkaških, rukometnih, vaterpolo klubova, ne shvatajući da su, praktično, svi oni u vlasništvu države. A da lokalne vlasti, vođene isključivo ličnim ili partijskim interesima odlučuju o njihovoj sudbini. Postojeću žabokrečinu uspio je, na dan-dva, da zatalasa prijedlog da se osobama sa krivičnim dosijeom zabrani rukovođenje sportskim klubovima. Koordinisanom akcijom zainteresovanih taj je prijedlog marginalizovan.

Zato se na našim sportskim stranama nerijetko promovišu glavni akteri događaja zabilježenih i u crnoj hronici. Uzmimo za primjer finala fudbalskog kupa.

Ove godine igrali su Čelik i Budućnost. Predsjednik FK Čelik robijao je 15 godina zbog ubistva Zorana Vilotijevića. Neposredno prije preuzimanja Čelika, Radulović je i u Osnovnom sudu u Nikšiću odgovarao na optužbe da je počinio krivična djela nasilničko ponašanje i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Javnosti je poznat i po aferi Lipci, kada je na periferiji Kotora mjesecima nesmetano nasipao more, naočigled lokalnih i državnih vlasti. Na sudu je kažnjen sa četiri mjeseca zatvora.

Miomir Mugoša, predsjednik FK Budućnost od 2001. godine nije bio na utakmici. Međutim, prema broju i raznolikosti krivičnih prijava podnijetih protiv njega – od uličnog nasilja, preko divlje gradnje, do zloupotreba položaja ministra zdravlja i gradonačelnika Podgorice – ne zaostaje za kolegama iz svijeta sporta.

U prošlogodišnjem finalu Čelik Ranka Radulovića bio je uspješniji od Rudara braće Darka i Duška Šarića. Možda i zato što Šarići nijesu mogli prisustvovati finalu – jedan je bio u bjekstvu, a drugi u pritvoru. Stižemo do 2011. Finale -Rudar i budvanski Mogren. Utakmicu su iz pritvora pratili predsjednici oba kluba – i Šarić i Rajko Kuljača.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal uskoro će donijeti konačnu odluku u slučaju FK Mogren, nakon što je u prethodnih tri godine detaljno vođena istraga oko ugovora kojim su dva hektara opštinske zemlje poklonjena jednoj of-šor kompaniji uz blagoslov predsjednika kluba Bora Lazovića. Tužilaštvo se interesovalo i za dugove opštine Pljevlja, u pitanju je nekih 300 hiljada eura, koje je bivši gradonačelnik Filip Vuković potrošio na Rudar, u vrijeme kada su zvanični finasijeri kluba bila braća Šarić.

Policija ispituje i poslovanje mojkovačkog rukometnog kluba, čiji je vlasnik i predsjednik službenik ANB Vlatko Rakočević, javnosti poznat po vrijednim nekretninama u Mojkovcu i Podgorici, ali i snimku telefonskog razgovora u kome naređuje anonimnom policajcu da propusti Nasera Keljmendija, sve skupa sa 500 hiljada eura koje je ovaj nosio u automobilu.

I Europol istražuje Šarićev Rudar i Božovićevu Zetu zbog sumnjivih rezultata iz novembra 2008. Prema pisanju medija, predmet istrage su utakmice fudbalske lige Crne Gore, kada su Rudar i Zeta kao apsolutni favoriti istog dana izgubili kod kuće od Koma i Jezera. Oba meča završena su pobjedama gostiju rezultatom 2:0, a kvota na ta dva meča bila je 100. Prema podacima međunarodnih policijskih istražitelja, kladionice u Mađarskoj i Albaniji primale su značajne uplate na pobjede gostiju.

U kontekstu kriminalnih dešavanja u crnogorskom sportu nakon osamostaljenja, valja pomenuti i sudsko svjedočenje sekretara KK Budućnost Tihomira Vučinića kako je u noćnom klubu Afrodita iznajmljivao prostitutke za sudije koje su sudile međunarodne utakmice košarkaša i rukometaša Budućnosti; ubistvo Dragana Dudića Frica, bliskog saradnika braće Šarić i finansijera vaterpolo kluba Kataro; sukob predsjednika VK Primorac Denisa Mandića sa igračima i čelnicima; ubistvo Radmila Mitrovića, potpredsjednika Rudara za koje je osumnjičena 19-to godišnja rukometašica pljevaljskog kluba Biser…

Posljednja zbivanja pod Goricom su samo nastavak tradicije. Koliko para toliko i muzike, što bi rekao Ranko Radulović. Ili, s kim si – takav si.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo