Povežite se sa nama

OKO NAS

Spuž kao sklonište

Objavljeno prije

na

Kada se prošle sedmice predao crnogorskim vlastima, Liridon Keljmendi je vjerovatno imao sasvim drugačije motive od novčanih. Okolnosti pod kojima se predao crnogorskoj policiji i trenutak koji je za to izabrao prije ukazuju na to da je mlađanom Keljmendiju neko „disao” za vratom i da je, zapravo, pronašao utočište u Crnoj Gori. Spuž je, sva je prilika, trenutno najbezbjednije mjesto za njega dok se raspada očev kriminalni klan.

„Teško je to sa sigurnošću kazati, ali je sasvim vjerovatno da je Liridonu prijetila neka opasnost i da je Crne Gora, gdje koristi veze oca Nasera, za njega najsigurnije mjesto na svijetu”, kaže za Monitor dobro obaviješteni policijski izvor.

„Liridon se predao i traži nazad svojih četrdeset hiljada eura”, naslov je jednog novinskog teksta o tome kako se sin uhapšenog narkobosa Nasera Keljmendija dobrovoljno prijavio da odsluži kaznu u Crnoj Gori u zamjenu za kauciju koju je ranije položio pod nepoznatim okolnostima. Šira javnost je tako doznala da Liridon Keljmendi nikada nije odležao zatvorsku kaznu od sedam mjeseci.

Sin uhapšenog narkobosa Nasera Keljmendija, Liridon Keljmendi (30), uhapšen je 24. maja oko 5.30 sati na graničnom prelazu Kula, nedaleko od Rožaja. Sam se predao crnogorskoj policiji da bi, navodno, odslužio preostalih pet i po mjeseci kazne zatvora zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem.

Keljmendi je ranije hapšen po potjernici koju je za njim raspisao Nacionalni biro Interpola Podgorica, po naredbi Osnovnog suda u Kotoru, zbog izdržavanja zatvorske kazne od sedam mjeseci. Nakon što je u istražnom zatvoru proveo mjesec i po, sada se doznaje da je platio kauciju od četrdeset hiljada eura, kako bi bio pušten iz pritvora.

Pravnici smatraju da Liridon ne može dobiti natrag novac koji je uplatio kao jemstvo da će se odazvati svakom pozivu Osnovnog suda u Kotoru gdje je protiv njega vođena istraga i gdje je osuđen pravosnažnom kaznom.

On, naravno, ne isključuje mogućnost pravnih finesa Keljmendijevog branioca, ali smatra da bi državni organi mogli, ako žele, da razjasne kako je Liridon 2004. godine dobio ličnu kartu u Bijelom Polju i postao stanovnik naselja Kruševo, o čemu je Monitor pisao desetak dana prije Liridonove predaje.

„Ne znam kako je moglo da se prihvati jemstvo, kada je Liridon već jednom bio u bjekstvu i da ga je policija Hrvatske uhapsila i isporučila Crnoj Gori po potjernici Interpola. Znači, postojala je opasnost da ponovo pobjegne”, kaže taj pravnik.

Presudom iz juna 2011. godine Liridon je osuđen na sedam mjeseci zatvora, a njegov brat Elvis, kome se sudilo u odsustvu zbog istog krivičnog djela, na devet mjeseci. Istom odlukom na godinu zatvora osuđen je bivši rukovodilac filijale MUP-a u Kotoru Svetozar Popović, a savjetnica u toj filijali Ksenija Mitrović na deset mjeseci.

U presudi je pisalo da su Popović i Mitrovićeva 24. septembra 2010. godine posredno podstreknuti od Liridona Keljmendija da mu kao stranom državljaninu izdaju lična dokumenta. Liridon je prethodno izvjesnom Zvonku Radoviću iz Podgorice dao lične podatke i kopiju lične karte, radi predaje službenicima kotorske filijale ovlašćenim za izdavanje ličnih dokumenata. Radović je to prihvatio i u više navrata ostvario kontakt sa Popovićem, da bi potom faslifikovano rješenje o upisu u Registar crnogorskih državljana predao Mitrovićevoj. Ona je po dogovoru sa Popovićem istoga dana na osnovu priložene dokumentacije i falsifikovanog rješenja zavela okrivljenog Liridona u crnogorsko državljanstvo.

Ova informacija je u kontradiktornosti sa činjenicom da je sin uhapšenog Nasera Keljmendija mnogo ranije bio „stanovnik” Bijelog Polja, sa ličnom kartom izdatom u ovom gradu. Prema faksimilu lične karte do koje je Monitor došao, Liridon je u Bijelom Polju bio prijavljen na adresi naselje Kruševo. Staru, nebiometrijsku ličnu kartu izdao je MUP Bijelo Polje još devetog juna 2004. godine, pod registarskim brojem 43401, sa rokom važenja od deset godina.

„Uslov za dobijanje lične karte je državljanstvo. Policija je ranije negirala da Keljmendijevi imaju crnogorsko državljanstvo. Liridon nije mogao dobiti ličnu kartu u Bijelom Polju ako nije bio državljanin Crne Gore”, objašnjava Monitorov policijski izvor.

Sada, kada se Liridon predao, otvara se niz pitanja, kao recimo ono ko je u vrijeme izdavanja bjelopoljske lične karte bio na određenim mjestima u Područnoj jedinici policije u ovom gradu, i bez čijeg znanja lična karta ne bi mogla biti izdata. To je nešto što ne bi moglo tek tako da se prepusti zaboravu, s obzirom na to da je ovo krivično djelo Liridon počinio mnogo prije od onog u Kotoru.

„Sve su to zbunjujuće činjenice koje govore u prilog tome da Liridon nije poslije toliko vremena došao u Crnu Goru da bi izdržao kaznu i uzeo natrag kauciju, već da mu je ovdje trenutno sigurnije nego na Kosovu”, kaže Monitorov policijski izvor.

On otkriva da je Liridon neposredno prije predaje crnogorskoj policiji u Peći čuvao ubice Tamare Radulović. Ovu nesrećnu djevojku su u jednom kafiću na Adi Ciganliji u Beogradu ubili crnogorski državljani Filip Vilotijević (25) i Vukašin Cmiljanić (20).

Tamarinim ubicama Liridon je u Novom Pazaru nabavio lažne putne isprave. Sa tim ispravama oni su se preko sjevernog Kosova prebacili u albanski dio Kosovske Mitrovice, odakle su došli u Peć.

„Nijesu se dugo skrivali. Kosovska policija ih je otkrila u navodnoj rutinskoj kontroli u centru grada”, kaže Monitorov policijski izvor.

U kakvim je sve poslovima bio Liridon Keljmendi zvani Dona, osim što je posljednjih dana na Kosovu čuvao ubice Tamare Radulović, i od koga je strahovao, doznaće se prije ili kasnije. Samo nekoliko dana nakon što su uhapšeni Vilotijević i Cmiljanić, Liridon je u cik zore došao na Kulu.

„Prošao je bez problema kosovsku carinu i policiju, a zatim je crnogorskim graničnim policajcima predao svoja lična dokumenta i zatražio da ga uhapse. Šta ga je na to navelo, zasada je službena tajna”, priča Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Keljmendijevi znanci

Policija Bosne i Hercegovine tražila je bezbjednosnu provjeru za 21 osobu iz Crne Gore zbog veza sa Naserom Keljmendijem. Osobe za koje je policija BiH tražila bezbjednosnu provjeru bile su duži period u intenzivnoj komunikaciji sa Keljmendijem. Na spisku za provjeru nalaze se pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Duško Golubović, bivši gradonačelnih Ulcinja Gzim Hajdinaga i načelnik policije u tom gradu Rudolf Elezović, potvrđeno je Danu u vrhu Federalne policije. Tražena je provjera i za jednog od vlasnika podgoričkog kafića Grand Ranka Ubovića, biznismena iz Ulcinja Muja Redžu, šefa katastra u tom gradu Dauta Bejtovića kao i Lindona Camaja. Direktor Federalne policije Dragan Lukač potvrdio je u izjavi za Dan da je potpisao spisak za 21 osobu iz Crne Gore čije su provjere tražene. ,,Radi se o tajnoj istrazi i zasada ne mogu iznositi detralje”, rekao je on. Iz policije BiH potvrđeno je da su provjere za tražene osobe urađene i da će se tužilaštvo u narednom perodu izjasniti o tome, ali i da spisak nije konačan.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVA BITKA ZA SINJAJEVINU: Umjesto vojnog poligona vjetroelektrane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako, formalno, još nije okončana višegodišnja  borba mještana i civilnih aktivista protiv ideje da se na Sinjajevini gradi vojni poligon,  isti su ovih dana prinuđeni na  otpor novom potencijalno devastirajućem projektu koji je država namijenila toj planini

Pripremni radovi za projekat vjetroelektrane na Sinjajevini počeli su tokom minule sedmice. Mehanizaciju  su zaustavili ekološki aktivisti i mještani, a sa nadležnih adresa nije bilo obješnjanja da li je, probijanjem puta preko planine i kopanjem rupa,  prekršen zakon. Izvođači radova, pak,  tvrde, da su na planinu došli na osnovu  dozvole za istraživanje i mjerenja vjetra, koje je Ministarstvo kapitalnih investicija dalo  preduzeću Permonte.

Iako, formalno, još nije okončana višegodišnja  borba mještana i civilnih aktivista protiv ideje da se na Sinjajevini gradi vojni poligon,  isti su ovih dana prinuđeni na  otpor novom potencijalno devastirajućem projektu koji je država namijenila toj planini. Oko 8,5 miliona “kvadrata” zemljišta na Sinjajevini predviđeno je, urbanističko tehničkim uslovima (UTU), za gradnju 61 vjetrogeneratora (VE) za proizvodnju struje, koji treba da budu ukupne instalisane snage 402 MW. Istovremno, država i opštine kojima pripada Sinjajevina nikada, navodno,  nijesu odustale od ideje da se to područje proglasi Parkom prirode, a ispunjava sve uslove da bude stanište Natura 2000.

Pripremni radovi za buduću vjetroektranu (VE) u utorak su počeli probijenajem 350 metara puta i kopanjem dvije ogrmne rupe. Bageri su sa planine otišli tek nakon što su aktivisti Građanske incijative  (GI) Sačuvajmo Sinjajevinu i mještani stali pred radnike i mehanizaciju.

Na toj planini  nema izgrađene prenosne mreže za priključenje VE, nema ni valjane planske dokumentacije, nijesu riješeni imovinski odnosi… Ipak, za izgradnju VE Sinjajevina Part I urbanističko tehnički uslovi (UTU)  izdati  su u decembru prošle godine podgoričkoj firmi  Energy 2. Njima je predviđena gradnja 17 vjetrogeneratora ukupne instalisane snage 112 MW. Prethodno je tadašnja manjinska vlada, usred tehničkog mandata, provela tender za davanje u zakup državnog zemljišta na Sinjajevini na 30 godina. Lokacija se nalazi u Lipovskoj Bistrici u Kolašinu, površina je oko 279 hektara. Drugi UTU izdati su ove godine i odnose se na izgradnju 44 vjetrogeneratora ukupno instalisane snage 290 MW, a obuhvataju lokaciju na istoj planini  na području Kolašina i Šavnika. Javni podaci pokazuju da je ponuđeno zemljište   dijelom  privatno, a dijelom vlasništvu države. UTU su izdati podgoričkim firmama N1, Sistem – MNE i Permonte.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ODRŽAN TREĆI MUNDIJAL PRIJATELJSTVA: Ulcinj ponovo okupio legende sporta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinj je početkom ove sedmice bio glavni sportski grad Evrope. Bilo je to mjesto na kojem su se našli i družili osvajači više od stotinu medalja na svjetskim, olimpijskim i evropskim takmičenjima pod motom:  Samo nam je ljubav potrebna

 

 

Koliko god govorio, ljudi će teško vjerovati šta se to dešavalo u Ulcinju, To jednostavno treba doživjeti”, kaže, Mirko Puzović,  proslavljeni bokser iz Kragujevca, osvajač šest medalja na najvećim takmičenjima

Prvi put na ovoj manifestaciji je bio poznati fudbaler i prvi selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore Zoran Filipović. “Ovo je fenomenalno. Susrećeš se sa svim sportistima, s drugovima za cio život. Jer, sport je jedna stvar koja spaja i to drugarstvo i prijateljstvo se nikada ne zaboravlja i održava se”, ističe on.

Puzović i Filipović su bili članovi „olimpijskog sela“ od oko 300 legendi koji su učestvovali na ovogodišnjem festivalu sporta u Ulcinju. Prve dvije godine su u centru pažnje bili fudbaleri, dok su ove godine bajračili proslavljeni jugoslovenski vaterpolisti.

Uz niz asova ovog sporta (Dragan Andrić, Mirko Vičević, Veselin Đuho, Deni Lušić, Andrija Popović, Goran Sukno, Božo Vuletić, Zoran Mustur, Veljko Uskoković, Tomislav Paškvalin, Goran Rađenović, Damir Polić…), u Ulcinj je došao trener svih trenera, Ratko Rudić, čovjek koji je uz blistavu igračku karijeru, najviša odličja osvajao sa reprezentacijama nekadašnje SFRJ, potom Italije, Brazila, SAD i, na kraju, Hrvatske. Ulcinjani i njihovi gosti mogli su da odgledaju crnogorsku premijeru dokumentarnog filma „Dogodilo se – Ratko Rudić” zagrebačkog reditelja i producenta Dejana Aćimovića o ovom znamenitom jugoslovenskom vaterpolisti i hrvatskom treneru.

Oduševljen prijemom u Ulcinju na svakom koraku, Rudić je rekao da ovaj festival sporta ima veliku perspektivu. “On omogućava sportu da živi, da ostvaruje svoju osnovnu funkciju – kontakt sa društvom”, istakao je on dodajući da će pomoći da se “ova manifestacija, možda među najboljim u sportskom svijetu, i dalje održava”.

Upravo je to bila namjera organizatora Mundijala kada su 2022. godine krenuli u avanturu – da u  mali grad na Jadranu, saobraćajno udaljen od velikih centara, okupe velikane sporta i podstaknu mlade da se više posvete sportu.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKA AGENDA U OBRAZOVANJU: Mijenjati i formu i sadržaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

U naredne dvije godine iz Vlade obećavaju da će značajno poboljšati školski infrastrukturu  – izgraditi nove škole, te omogućiti korišćenje jednog kompjutera na 11 učenika. Najavljeno je i jačanje nastavnog kadra i mijenjanje zastarjelih nastavnih planova i programa. Srednjoškolci koji će do tada završiti školu govore o brojnim problemima – nasilju, problemima zavisnosti, preopterećenju gradivom, nekompetentnosti pojedinih nastavnika, te nemogućnošću da se njihovo mišljenje čuje

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija planira da do kraja 2027. izgradi više vaspitno-obrazovnih ustanova na teritoriji države, a sredstva će obezbijediti kroz projekte sa međunarodnim bankama, iz kapitalnog budžeta ili donacija. Izgradnja novih i dogradnja pojedinih postojećih objekata trebalo bi da obezbijedi da đaci nastavu pohađaju u dvije smjene, odnosno da prošire kapacitete za više od 9.000 učenika. Sada imamo situacije da pojedine škole u Podgorici i na primorju rade i u pet smjena.

Planirana je i nabavka računara za obrazovne ustanove kako bi se, stoji u Reformskoj agendi Crne Gore za period od 2024. do 2027., dostigao cilj – jedan uređaj (kompjuter, laptop, TV, tablet) na 11 učenika. Trenutna situacija je takva da se kompjuter, mimo računarskih sala, rijetko može naći u kabinetima za nastavu iz drugih predmeta. Prema zvaničnim statistikama u crnogorskim školama je 15 učenika na jedan komjuter.

U prije mjesec dana objavljenom podkastu Organizacije KOD srednjoškolci su iznosili svoje utiske o obrazovanju. Neki od odgovora su bili: ,,Ne uče nas uopšte da koristimo kritičko mišljenje, a to je glavni razlog zašto su ljudi neobrazovani”; ,,Način na koji učimo je dosta loš, učimo lekcije samo radi odgovaranja. Većina predmeta je predstavljena na dosadan način i uči se samo radi ocjena. Gradivo se zaboravi za par dana”; ,,Učenici idu u korak sa vremenom ali profesori ne baš”;  ,,Praktične nastave nema skoro uopšte”; ,,Toliko profesora ne bi trebali da budu profesori. To je vrlo specifično zanimanje i mislim da bi trebali to da rade strastveni i inteligentni ljudi, a ne ljudi bez cilja”.

Pored učenika ovakvim obrazovanjem nezadovoljni su i nastavnici. Analize koje su rađene navode da se oni žale na  društveni status, zarade, materijalne i pedagoške uslove u školama, sve veću prijetnju nasiljem…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo