Kada se prošle sedmice predao crnogorskim vlastima, Liridon Keljmendi je vjerovatno imao sasvim drugačije motive od novčanih. Okolnosti pod kojima se predao crnogorskoj policiji i trenutak koji je za to izabrao prije ukazuju na to da je mlađanom Keljmendiju neko „disao” za vratom i da je, zapravo, pronašao utočište u Crnoj Gori. Spuž je, sva je prilika, trenutno najbezbjednije mjesto za njega dok se raspada očev kriminalni klan.
„Teško je to sa sigurnošću kazati, ali je sasvim vjerovatno da je Liridonu prijetila neka opasnost i da je Crne Gora, gdje koristi veze oca Nasera, za njega najsigurnije mjesto na svijetu”, kaže za Monitor dobro obaviješteni policijski izvor.
„Liridon se predao i traži nazad svojih četrdeset hiljada eura”, naslov je jednog novinskog teksta o tome kako se sin uhapšenog narkobosa Nasera Keljmendija dobrovoljno prijavio da odsluži kaznu u Crnoj Gori u zamjenu za kauciju koju je ranije položio pod nepoznatim okolnostima. Šira javnost je tako doznala da Liridon Keljmendi nikada nije odležao zatvorsku kaznu od sedam mjeseci.
Sin uhapšenog narkobosa Nasera Keljmendija, Liridon Keljmendi (30), uhapšen je 24. maja oko 5.30 sati na graničnom prelazu Kula, nedaleko od Rožaja. Sam se predao crnogorskoj policiji da bi, navodno, odslužio preostalih pet i po mjeseci kazne zatvora zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem.
Keljmendi je ranije hapšen po potjernici koju je za njim raspisao Nacionalni biro Interpola Podgorica, po naredbi Osnovnog suda u Kotoru, zbog izdržavanja zatvorske kazne od sedam mjeseci. Nakon što je u istražnom zatvoru proveo mjesec i po, sada se doznaje da je platio kauciju od četrdeset hiljada eura, kako bi bio pušten iz pritvora.
Pravnici smatraju da Liridon ne može dobiti natrag novac koji je uplatio kao jemstvo da će se odazvati svakom pozivu Osnovnog suda u Kotoru gdje je protiv njega vođena istraga i gdje je osuđen pravosnažnom kaznom.
On, naravno, ne isključuje mogućnost pravnih finesa Keljmendijevog branioca, ali smatra da bi državni organi mogli, ako žele, da razjasne kako je Liridon 2004. godine dobio ličnu kartu u Bijelom Polju i postao stanovnik naselja Kruševo, o čemu je Monitor pisao desetak dana prije Liridonove predaje.
„Ne znam kako je moglo da se prihvati jemstvo, kada je Liridon već jednom bio u bjekstvu i da ga je policija Hrvatske uhapsila i isporučila Crnoj Gori po potjernici Interpola. Znači, postojala je opasnost da ponovo pobjegne”, kaže taj pravnik.
Presudom iz juna 2011. godine Liridon je osuđen na sedam mjeseci zatvora, a njegov brat Elvis, kome se sudilo u odsustvu zbog istog krivičnog djela, na devet mjeseci. Istom odlukom na godinu zatvora osuđen je bivši rukovodilac filijale MUP-a u Kotoru Svetozar Popović, a savjetnica u toj filijali Ksenija Mitrović na deset mjeseci.
U presudi je pisalo da su Popović i Mitrovićeva 24. septembra 2010. godine posredno podstreknuti od Liridona Keljmendija da mu kao stranom državljaninu izdaju lična dokumenta. Liridon je prethodno izvjesnom Zvonku Radoviću iz Podgorice dao lične podatke i kopiju lične karte, radi predaje službenicima kotorske filijale ovlašćenim za izdavanje ličnih dokumenata. Radović je to prihvatio i u više navrata ostvario kontakt sa Popovićem, da bi potom faslifikovano rješenje o upisu u Registar crnogorskih državljana predao Mitrovićevoj. Ona je po dogovoru sa Popovićem istoga dana na osnovu priložene dokumentacije i falsifikovanog rješenja zavela okrivljenog Liridona u crnogorsko državljanstvo.
Ova informacija je u kontradiktornosti sa činjenicom da je sin uhapšenog Nasera Keljmendija mnogo ranije bio „stanovnik” Bijelog Polja, sa ličnom kartom izdatom u ovom gradu. Prema faksimilu lične karte do koje je Monitor došao, Liridon je u Bijelom Polju bio prijavljen na adresi naselje Kruševo. Staru, nebiometrijsku ličnu kartu izdao je MUP Bijelo Polje još devetog juna 2004. godine, pod registarskim brojem 43401, sa rokom važenja od deset godina.
„Uslov za dobijanje lične karte je državljanstvo. Policija je ranije negirala da Keljmendijevi imaju crnogorsko državljanstvo. Liridon nije mogao dobiti ličnu kartu u Bijelom Polju ako nije bio državljanin Crne Gore”, objašnjava Monitorov policijski izvor.
Sada, kada se Liridon predao, otvara se niz pitanja, kao recimo ono ko je u vrijeme izdavanja bjelopoljske lične karte bio na određenim mjestima u Područnoj jedinici policije u ovom gradu, i bez čijeg znanja lična karta ne bi mogla biti izdata. To je nešto što ne bi moglo tek tako da se prepusti zaboravu, s obzirom na to da je ovo krivično djelo Liridon počinio mnogo prije od onog u Kotoru.
„Sve su to zbunjujuće činjenice koje govore u prilog tome da Liridon nije poslije toliko vremena došao u Crnu Goru da bi izdržao kaznu i uzeo natrag kauciju, već da mu je ovdje trenutno sigurnije nego na Kosovu”, kaže Monitorov policijski izvor.
On otkriva da je Liridon neposredno prije predaje crnogorskoj policiji u Peći čuvao ubice Tamare Radulović. Ovu nesrećnu djevojku su u jednom kafiću na Adi Ciganliji u Beogradu ubili crnogorski državljani Filip Vilotijević (25) i Vukašin Cmiljanić (20).
Tamarinim ubicama Liridon je u Novom Pazaru nabavio lažne putne isprave. Sa tim ispravama oni su se preko sjevernog Kosova prebacili u albanski dio Kosovske Mitrovice, odakle su došli u Peć.
„Nijesu se dugo skrivali. Kosovska policija ih je otkrila u navodnoj rutinskoj kontroli u centru grada”, kaže Monitorov policijski izvor.
U kakvim je sve poslovima bio Liridon Keljmendi zvani Dona, osim što je posljednjih dana na Kosovu čuvao ubice Tamare Radulović, i od koga je strahovao, doznaće se prije ili kasnije. Samo nekoliko dana nakon što su uhapšeni Vilotijević i Cmiljanić, Liridon je u cik zore došao na Kulu.
„Prošao je bez problema kosovsku carinu i policiju, a zatim je crnogorskim graničnim policajcima predao svoja lična dokumenta i zatražio da ga uhapse. Šta ga je na to navelo, zasada je službena tajna”, priča Monitorov dobro obaviješteni izvor.
Keljmendijevi znanci
Policija Bosne i Hercegovine tražila je bezbjednosnu provjeru za 21 osobu iz Crne Gore zbog veza sa Naserom Keljmendijem. Osobe za koje je policija BiH tražila bezbjednosnu provjeru bile su duži period u intenzivnoj komunikaciji sa Keljmendijem. Na spisku za provjeru nalaze se pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Duško Golubović, bivši gradonačelnih Ulcinja Gzim Hajdinaga i načelnik policije u tom gradu Rudolf Elezović, potvrđeno je Danu u vrhu Federalne policije. Tražena je provjera i za jednog od vlasnika podgoričkog kafića Grand Ranka Ubovića, biznismena iz Ulcinja Muja Redžu, šefa katastra u tom gradu Dauta Bejtovića kao i Lindona Camaja. Direktor Federalne policije Dragan Lukač potvrdio je u izjavi za Dan da je potpisao spisak za 21 osobu iz Crne Gore čije su provjere tražene. ,,Radi se o tajnoj istrazi i zasada ne mogu iznositi detralje”, rekao je on. Iz policije BiH potvrđeno je da su provjere za tražene osobe urađene i da će se tužilaštvo u narednom perodu izjasniti o tome, ali i da spisak nije konačan.
Tufik SOFTIĆ
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice