Povežite se sa nama

OKO NAS

Sjever bježi na jug

Objavljeno prije

na

pg

Pljevlja će za pedesetak godina biti pust grad ukoliko se nastavi trend smanjenja broja njegovih stanovnika. Statistički podaci sa posljednjeg popisa pokazuju da u tom gradu živi oko 13 odsto stanovništva manje u odnosu na popis iz 2003. U inostranstvu živi cijela jedna Crna Gora, a možda i više, jer nema detaljnih analiza istorije migracija. Samo u Njujorku ,,živi” šest Gusinja, odnosno oko 30.000 Gusinjana. To su samo neki alarmantni podaci sa demografske karte Crne Gore, čije će posljedice državu skupo koštati pošto vlast ništa ne preduzima da ih preduprijedi.

U potrazi za boljim životom ljudi sa sjevera Crne Gore godinama se masovno sele na njen jug i zapad, najviše u glavni grad. Istovremeno, od siromaštva i neizvjesne budućnosti spasavaju se odlaskom u zapadnoevropske zemlje i Ameriku. Između dva posljednja popisa samo iz Pljevalja iselilo se preko 4,5 hiljada stanovnika.

Prema popisu stanovništva od prije dvije godine u Crnoj Gori živi 625.266 stanovnika. Od 2003. godine njihov broj porastao je za svega pet hiljada. U Podgorici živi 30 posto stanovnika Crne Gore. U posljednjih osam godina broj stanovnika glavnoga grada porastao je čak za 50 hiljada. U Podgorici, koja ima oko 187.000 stanovnika, Nikšiću i Bijelom Polju skoncentrisana je polovina crnogorskog stanovništva.

Popis iz 1971. godine pokazuje da se broj doseljenika iz drugih opština u Podgoricu povećao za više od šest odsto, da bi 1991. godine dostigao 53,2 odsto ili 37.532 doseljenika. Najviše su se doseljavali oni sa osnovnim obrazovanjem (85,18 odsto, a među deset najzastupljenijih zanimanja najbrojniji su bili – oficiri.

Fenomen metropolizacije – masovno doseljavanje u Podgoricu, višestruko će se negativno reflektovati na razvoj Crne Gore. Niko na to ne reaguje.

Zvanično, mjesto boravka u prošloj godini promijenilo je ukupno 4. 369 građana, što predstavlja 0,7 odsto od ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Većinu tog stanovništva, kako je saopštio Monstat u aprilu ove godine, čine žene sa 56,5 procenata.

Od ukupnog broja odseljenih stanovnika čak 97,9 odsto se odselilo u gradove. Plav i Šavnik imaju po hiljadu stanovnika manje nego na popisu iz 2003. godine.

Prema podacima Monstata, tokom prošle godine sa sjevera su se odselila 1.254 stanovnika. U središnji region doselilo ih se 808, a u primorski 446. Najveći odliv stanovništva zabilježen je u Beranama odakle su se odselila 322 građanina. Ovi podaci ne odražavaju stvarno stanje, mnogi su otišli a da to nijesu prijavili.

Jedan od glavnih razloga migracionih procesa iz opština sa sjevera je potraga za zaposlenjem, a za mlade ljude to je i veća mogućnost za obrazovanje.

Na sjeveru posebno ubrzano bez stanovnika ostaju sela. Mnoga su odavno pusta ili su u njima ostala samo staračka domaćinstva. U 157 seoskih naselja pljevaljske opštine živi gotovo tri hiljade stanovnika manje u odnosu na popis iz 2003, i to su pretežno staračka domaćinstva.

Depopulacija sela nije samo posljedica ranije brze industrijalizacije koja je apsorbovala radnu snagu sa sela, nego i migracija u inostranstvo.

Gradonačelnici sjevernih opština nedavno su kazali da su posljednjih godina ogromna nezaposlenost, siromaštvo i slaba saobraćajna povezanost sa ostalim dijelom države i okruženjem glav¬ni uzroci migracija sa tog područja.

Evo nekoliko akcenata iz njihovih izjava medijima. Za mlade ljude nema perspektive u Pljevljima, stoga odlaze u veće gradove kako bi sebi omogućili bolji život. Pljevljaci najčešće odlaze u Beograd ili Podgoricu, a nije mali broj onih koji se trajno nastanjuju u Sarajevu.

Danas žene ne žele da ostanu na selu i budu domaćice, već žele mnogo više, a to mogu dobiti samo u većim gradovima. Veliki broj mladića na selima je neoženjen zato što djevojke ne žele da stvaraju potomstvo na selu. Imamo odlične poljoprivredne resurse, ali ljudi neće da obrađuju zemlju od koje se u Vasojevićima i te kako dobro može živjeti. Na Žabljaku ostaju samo stariji ljudi, zbog čega je i veći mortalitet. Ranije je na Žabljaku svako novorođenče darivano sa 1.000 eura, ali ni tada nije došlo do povećanja prirodnog priraštaja, koji je u posljednjih tridesetak godina negativan. Nekad je žabljačka opština imala desetak hiljada građana, a prema posljednjem popisu tek nešto više od 3.500. Bjelopoljci, tradicionalno, u potrazi za boljim životom odlaze u evropske zemlje. Mnogi sele u Beograd ili Sarajevo. Što se tiče Crne Gore najatraktivnji gradovi su im Podgorica i Bar. Iz Nikšića većina ljudi odlazi u Podgoricu.

Zabrinjavajući je i nastavak regionalne nerazvijenosti – ogromne su razlike u broju zaposlenih i odseljavanja iz siromašnih opština.

Regionalne razlike najbolje ilustruje podatak da je u Budvi, koja ima 19 hiljada stanovnika i sedam hiljada domaćinstava, u martu prošle godine bilo 10.555 zaposlenih, a u Bijelom Polju sa 46 hiljada stanovnika i 13 hiljada domaćinstava svega 6.985 zaposlenih. To znači da domaćinstvo u Budvi prosječno ima jednog i po zaposlenog, a u Bijelom Polju tek svako drugo domaćinstvo ima jednog zaposlenog. Bijelo Polje ima skoro isti broj zaposlenih kao i prije godinu, dok je u Budvi ta brojka veća za osam odsto.

Nekadašnji radnici bivših velikih, a sada propalih preduzeća u Bijelom Polju u više navrata su protestima ukazivali na loš standard građana tog dijela Crne Gore. Oni su vlasti poručivali da su nezaposlenost, ugašena preduzeća i loš standard doveli sjever Crne Gore na rub egzistencije. Uzalud.

Liberalna partija je svojevremeno najavila predlog deklaracije o podsticanju razvoja sjevera, kojim će se od države zahtijevati da se opštine u tom dijelu države tretiraju kao nerazvijeno područje i da mu država pruži pomoć prvenstveno prilikom zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta. Ništa ni od toga.

U dolazak boljih dana na sjeveru su nadu polagali u izgradnju autoputa Bar – Boljare. Ispostavilo se da bi to mogla biti još jedna kula u oblacima.

Jedno je sigurno. Državni vrh se ponaša neozbiljno kao da ni nakon dvije godine nije čuo za rezultate popisa koji očigledno upozoravaju na razorne demografske trendove.

U inostranstvu još jedna Crna Gora

Masovne migracije stanovnika Crne Gore na druge kontinetne počele su prije 120 godina.

Iako se ne zna tačan broj crnogorskih iseljenika i njihovih potomaka širom svijeta, Ministarstvo vanjskih poslova procjenjuje da ih ima koliko i stanovništva koje živi u Crnoj Gori.

Naših iseljenika i njihovih potomaka je najviše u Sjevernoj i Latinskoj Americi, Srbiji, Turskoj, zapadnoevropskim zemljama, zemljama bivše Jugoslavije, ali značajan broj njih danas živi i u Ukrajini, Australiji, Rusiji i nekim afričkim zemljama.

Iz beranske opštine ljudi se iseljavaju decenijama i u zapadnoevropskim zemljama ima ih oko 10.000.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

UZALUDNA IŠČEKIVANJA VALORIZACIJE KOLAŠINSKOG DOMA UČENIKA: Stanari navikli na mrak, hladnoću i neispunjena obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok lokalna vlast svake godine , bar po jednom  svake godine, obeća sugrađanima da će Dom učenika pretvoriti u turistički objekat, stanari te zgrade i dalje su bez struje. Od svijetlih i zagrijanih soba, dijeli ih 40.000 eura duga za struju, koje oni ne mogu, a Opština ne želi da plati

 

Mračno i hladno je bilo,  čak i za novogodišnje i božićne praznike, u sobama Doma učenika, objekta koji godinama služi kao privremni smještaj najsiromašnijim Kolašincima. Dug za struju, potrošene u toj opštinskoj  zgradi u kolašinskom Smajlagića Polju,  sada već premašuje 40.000 eura. Lokalna vlast, u nekoliko mandata, nije imala volje, a tvrde, ni mogućnosti, da ga plati. Na desetine  puta, nekolicina stanara,  koji sebe zovu „građanima drugog reda“, davali su izjave novinarima. Opsivali su svoju svakodnevicu ispod krova koji prkišnjava, u sobama u kojima ne može da se koristi čak ni grijanje na drva, sa zajedničkim  kupatilom… Odavno o svojoj muci oskudno i nerado pričaju.

„ Hvala vama što se interesujete, ali to više nema svrhe. Ni vaši tekstovi ni naša priča.  Skro četiri godine nema struje, u zgradu niko ne ulaže. Raspada se sve. Navikli smo odavno da za nas bolje nema.“- priča jedna od stanarki.

Objašnjava da je ranije imala problema jer je „imenom i prezimenom opisivala kako izgleda živjeti bez struje u XXI vijeku“. Sada, strahuje, ako bi opet to ponovila, zaobići će je pomoć sa lokalnog nivoa,  opredijeljena za one u stanju socijalne potrebe.

„Daju oni te jednokratne pomoći, s vremana na vrijeme, neću da griješim dušu. Kupim hranu, vratim neki dug…No, umrijeću sa ranom na srcu što nikad neću dočekati da bar jednan dan provedem i svom stanu.  Nova godina i Božić bez struje mala su muka, naspram ostatka godine. Snalazimo se evo još, živi smo…“- kaže sagovornica Monitora.

U Dom učenika smještaju se, uglavnom, nekad samoinicijativno,  a ranije po odobrednju predstavnika lokalne vlasti ili  odlukom resornog ministarstva,  oni koji nemaju gdje drugo.  Stanari su, uglavnom, korisnici socijalnih davanja, bez mogućnosti da rade, pa i da iznajme za svoje porodice bar podstanarsku sobu.

Privremeni, nužni smještaj za neke Kolašince potrajao je i preko 10 godina. Neki su u ruiniranoj zgradi tek nekoliko mjeseci. Samohrane Kolašinke u toj zgradi podizale su djecu. Neuslovne prostorije, stalna isključenja struje, neregulisan način grijanja, najteže su padali bebama i starim.

Stanari su nekoliko puta  apelovali da se nađe način da svako za sebe plaća struju, međutim, iz Elektroprivrede (EP)  to nijesu dozvolili. Insistirali su na prethodnom izmirenju  ukupnog duga ili potpisivanja protokola o plaćanju u ratama.

Priče stanara su godinama iste, priče lokalnih čelnika , takođe. Dok oni koji žive u Domu učenika smišljaju načine kako da zagriju prostorije i održavaju osnovnu ličnu higijenu, u lokalnoj upravi i dalje imaju ambiciozne planove o valorizaciji tog objekta i pretvranje u „adut turističke ponude“.

U Opštini podsjećaju da „problem Doma učenika ili nekadašnje „stare bolnice“ traje decenijama“.

Objašnjavaju i da se, nastojanja da se valorizuje taj prostor traju od kako je prestao da bude zdravstvena ustanova.

„Prema našim informacijama u njemu je smještenosedam  lica. Zbog višegodišnjeg duga i neplaćanja, objektu je isključena električna energija.Nijesu ga napravili samo stanari Doma učenika,već i prethodni korisnici.Svi ovi problemi su predmet naše pažnje i smatramo obavezom prema građanima Kolašina da nađemo pravi model stavljanja u funkciju objekta. „- saopšteno je prije nekoliko dana iz kabineta predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

U Opštini su uvjereni da ta zapuštena zgrada još „omogućava razlićite oblike valorizacije“. Tvrde da objekat,  u skorijoj budućnosti,  može koristiti za zdravstveni ili sportski turizam.

„Obaveza lokalne uprave je da u svim komunikacijama sa investitorim koji se interesuju za ulaganje u Kolašin, predstavimo i promovišemo mogućnosti Doma učenika.U svim eventualnim i budućim angažmanima ovoga prostora,vodićemo računa o stanarima ovoga objekta koje su tu dovele životne nevolje. Naša obaveza je da u skladu sa svojim mogućnostima razumijemo nevolje svojih sugrađana i na tome ćemo istrajati” poručio je Bulatović.

Nažalost, nije i objasnio koji će to biti prvi konkretni korak pružanja podrške za porodice i samce koji godinama nemaju osnovne uslove za život u toj zgradi.

Iz predhodne kolašinske vlasti više puta su objašnjavali da tri i po godine niko iz Opštine nije odlučivao ko će biti smješten u Dom , već su to  činili  državni organi. Kako je rekao tadašnji sekretar za finansije Goran Rakčević „stanari tog objekata su izmanipulisani od onih koji su ih smjestili u objekat, bez osnovnih uslova za život“.  Opština nije priznavala dug za struju , jer je „nepoznato ni kako je napravljen“.

Odbornici lokalnog parlamenta još prije sedam  godina, nakon što je Opština postala vlasnik,  donijeli su odluku o prodaji Doma učenika. Niko do sada nije pokazao interesovanje da kupi taj objekat. Nikada nije ni počela više puta najavljivana „valorizacija  objekta u turističke svrhe“.

Kolašinska Opština je u sporu sa „Bjelasicom“ prije nekoliko godina sudskom odlukom dobila u vlasništvo Dom. U početku,  prodaju je,  vjerovatno,  osujetilo i to što je decenijama vođen sudski spor između jednog Kolašinca i lokalne uprave oko zemlje na kojoj je izgrađena „stara bolnica“.  Sud je donio odluku na šetu Opštine,  što je građane koštalo više od 160.000 eura. No, i kada su riješeni imovinski sporovi, invenstitorima ruinirani  objekat nije bio zanimljiv, pa je do danas ostao „privremeni , nužni smještaj za najsiromašnije Kolšince“.

Dom je,  svojevremeno,   renoviran zahvaljujući pomoći međunarodnih organizacija, jer su u njemu bila smještena i raseljena i izbjegla lica. Za vrijeme investicionog buma u Kolašinu, u njemu su  boravili  građevinski radnici. Zgrada je opterećena još jednom pravnom zavrzlamom između Opštine,  nekadašnjeg Ski centra „Bjelasica“ i, dvojice Kolašinca, koji su tvrdili da su zakupili taj objekat prije devet godina.  Njima je Privredni sud, tvrdili su, po završetku stečajnog postupka u Ski centru „Bjelasica“, u okviru kojeg je nekada poslovao Dom učenika, dao da zakupi objekat i da ugovor o zakupu  nije bio raskinut ni nakon što je Opština dobila vlasništvo nad zgradom.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

CRNOGORSKI TURIZAM U  2020.: Osjetljiv na društvene potrese

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počelo je dobro. Ali ova privredna grana je precizan seizmograf koji bilježi sve potrese u društvu.  Turizam traži uređenost i sigurnost

 

Turistička 2020. godina je uspješno započela.  Turistički poslenici se nadaju da će tako biti i u narednim mjesecima ako ne bude političkih potresa.

– Tokom novogodišnjih praznika Crnu Goru je posjetilo preko 60.000 turista. Ukupni rezultati pokazuju značajne stope rasta u odnosu na isti period prošle godine”, kaže direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore (NTO CG) Željka-Radak Kukavičić.

Zahvaljujući veoma lijepom vremenu za ovo doba godine i dobroj organizaciji u primorskim opštinama, sa izuzetkom Ulcinja, krajem decembra i početkom januara održane su višednevne manifestacije na otvorenom. Programi su bili raznovrsni. Hoteli, restorani i kafići bili su prepuni.  U Budvi se prva dva dana ove godine moralo čekati pola sata na mjesto u ugostiteljskim objektima pored obale.

Ali, ova privredna grana je precizan seizmograf koji bilježi sve potrese u društvu. Turistički poslenici su izrazili zabrinutost nakon što su nakratko bile blokirane neke prometnice u zemlji pod izgovorom da je to odgovor na donošenje Zakona o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih zajednica. Slike koje su otišle u svijet, uključujući i pokušaje blokade saobraćajnica prema aerodromima nijesu odavale utisak da je zemlja bezbjedna za odmor. Na sreću, sve se brzo vratilo u normalu.,

Neke reakcije iz Srbije ukazuju da će se politika i turizam preplijetati. Dragan Marković Palma,  predsjednik “Jedinstvene Srbije”, koja je dio vladajuće koalicije u toj državi,  najavio je da Jagodina više neće slati djecu na ljetovanje u Crnu Goru. “Nećemo da punimo budžet crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću koji je priznao Kosovo i sada otima imovinu Srpske pravoslavne crkve”, izjavio je gradonačelnik Jagodine ističući da će oko 1.500 učenika osnovnih škola ove godine ići na more u Grčku, a ne, kao do sada, u Crnu Goru.

I ranijih godina u srpskim medijima, uglavnom tabloidima, sa približavanjem sezone vođena kampanja da se zaobilazi Crna Gora, ali bez uspjeha. “U strukturi stranih gostiju, gosti iz Srbije učestvuju sa petinom, dok u strukturi ostvarenih noćenja sa četvrtinom, što govori o značaju tog tržišta za turistički promet Crne Gore”, navode iz NTO CG konstatujući da se srpski turisti stalno vraćaju u Crnu Goru.

“Možemo  da sačuvamo mir prije svega. Od Vlade Crne Gore tražimo samo da nam ne podižu poreze, jer smo mi cijene za ovu godinu formirali prošle godine, i svako povećanje je direktno naš trošak”, poručuje predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik hotelske grupe Montenegrostars Žarko Radulović.

Prema riječima državnog sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) Damira Davidovića, Crna Gora danas predstavlja zrelu turističku destinaciju. On ističe da je veoma važno nastaviti trend rasta prometa u periodu pred- i postsezone, te povećanja broja gostiju iz Zapadne i Sjeverne Evrope, kao i sa dalekih tržišta. Tu se, prije svega, misli na Kinu i Japan, a neki koraci u tom smjeru su već učinjeni. Kako kineski turisti tokom boravka na Balkanu žele posjetiti više zemalja, izrađeni su turistički programi čiji je cilj da se zajedničkim snagama dovedu gosti iz te najmnogoljudnije države na svijetu, te su potpisani strateški ugovori sa najvećim kineskim turoperatorima. Veoma je značajno što je magazin “China Travel Agent” dodijelio Crnoj Gori nagradu za najpopularniju niša destinaciju u 2019. godini u Kini.

Još važniji je snažniji povratak na njemačko tržište, najveće emitivno tržište u Evropi, gdje su dobrano krenule rezervacije za narednu sezonu. “Već 11. januara predstavićemo se u Štutgartu. To je prvi sajam u zapadnoj Evropi na kojem je Crna Gora zemlja partner”, kaže Radak Kukavičić i na pominje da  je američki “Bloomberg” svrstao našu državu na prvo mjesto liste 20 destinacija koje će posebno biti popularne tokom 2020. godine.

U NTO i MORT-u se nadaju da će ove godine zarada od turizma biti veća nego u 2019. kada je, po preliminarnim rezultatima, iznosila oko 1,15 milijardi eura.

Ali, izazova je mnogo.  To su problemi otpada, buke, radne snage, niske zarade, sezonalnost, nepostojanje precizne evidencije ukupnog broja ležaja, nepovoljna struktura smještaja, siva ekonomija, upravljanje destinacijom… Dvije trećine prihoda od turizma je privatno, a troškovi su, uglavnom, društveni. Turizam je nekada pomagao naš izvoz (tzv. nevidljivi izvoz), a danas je postao zavisan od uvoza.

Turistički poslenici i stručnjaci smatraju da Crna Gora treba imati ministarstvo turizma kao poseban resor u Vladi.  “Mislim da se prostorno planiranje, održivi razvoj i turizam ne bi trebali nalaziti u ingerenciji istog izvršnog ograna države. Upravljanje održivim razvojem mora biti odvojeno i služiti kao kontrolor za sva ministarstva i kompanije, kako bi smo bili sigurni da su njihove aktivnosti i planovi na fonu onoga što zovemo održivi razvoj. Ovaj neprirodni brak koji traje već nekoliko vladinih mandata, upravo je podredio promišljanje razvoja turizma i važnosti odživog planiranja interesima velikih investitora”, uvjeren je dekan Fakulteta za biznis i turizam iz Budve dr Rade Ratković.

On tvrdi da je nužno reformisati strukturu upravljanja turizmom, koje treba počivati na privatno-javnom partnerstvu. “Za sada su institucije koje se bave turizmom previše zavisne od države, ili, bolje reći, podređene politici i političkim strankama. Osim toga, ne integrišu turističke subjekte na pravi način i nijesu uključene u sve faze upravljanja i razvoja turizma, počevši od od pokretanja projekata, usklađivanja, zajedničkih strateških politika, zajedničkih prodajnih politika – sve što imaju druge zemlje na Mediteranu i što smo nekad imali u velikoj Jugoslaviji”, zaključuje prof. Ratković.

                                                                                                                             Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

(ZLO)UPOTREBA STRANIH RIJEČI U JEZIKU:  Izgubljeno u prevodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravilna upotreba tuđica ne može ugroziti autentičnost i izvornost jednog jezika, slažu se naši sagovornici. Nekritičko i površinsko prevođenje, nerazvijanje čitalačke kulture i kreativnog stvaralaštva i slijepo praćenje globalnih trendova  mogu

 

Na iventu će večeras biti mnogo kul ljudi, a to je idealna prilika za dobar selfi i čiliranje. Stajlinzi moraju da budu na nivou kako bi apdejtovali lajne fotografijama sa selebritijima iz bekstejdža.

Rečenice koje vrve od stranih riječi postale su neizbježne u svakodnevnom govoru. Njih ne koriste više samo tinejdžeri. Pod uticajem globalizacije, medijske dominacije i razvoja tehnologije, neke tuđice su se toliko odomaćile da ne traže prevod, dok za neke postoji i domaća verzija.

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Miomir Abović smatra da je upotreba stranih riječi nekada opravdana a nekada ne, zavisno od pozajmljenice (strane riječi koju koristimo): ,,Kada neki narod po prvi put dolazi u dodir sa nekim entitetom onda je naprosto prisiljen pozajmiti riječ kojom se nominuje taj entitet. Takav slučaj smo imali u dalekoj prošlosti predaka današnjih Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba sa riječima kao što su na primjer jarbol (iz dalmatskog jezika), kovčeg (iz staroturkijskog) ili šljem (iz gotskog). U savremenom jeziku takve, dakle potrebne, pozajmljenice su riječi kao što su internet ili stereo”.

Strane riječi najčešće služe da olakšaju komunikaciju. Često u engleskom jeziku jedna riječ označava samo jedan pojam, dok bi za taj isti pojam objašnjenje u crnogorskom jeziku bila i čitava rečenica. Takva je riječ influenser, jedna od trenutno omiljenih.

,,Riječi koje donose duh nekog novog vremena, a nijesu potekle iz naše kulture i načina života, poželjne su i ne ugrožavaju jezik, već ga obogaćuju. Riječi putuju, mijenjaju se, prilagođavaju i na kraju se odomaće, srastu sa jezikom. Neke jednostavno nestanu. Nekada su kod nas u modi bile riječi francuskog jezika, naročito u učenijim i građanskim slojevima društva”, objašnjava Milica Šćepanović, profesorica francuskog jezika. ,,Nemojte se ženirati će razumjeti stariji ljudi, a današnja mlada generacija neće znati šta kažete (gêner-smetati; osjećati se neprijatno). Mnoge francuske riječi smo usvojili jer nijesmo imali riječi za to šta one predstavljaju”. Šćepanović ukazuje da su francuski lingvisti, u očaju pred poplavom engleskih riječi u svakodnevnoj komunikaciji, svoj jezik nazvali franglish.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo