Povežite se sa nama

Izdvojeno

SRPSKA UDBA, SPC I CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Porfirije kao Vučićev službenik

Objavljeno prije

na

U liturgijskog besjedi u podgoričkom Sabornom hramu Patrijarh  srpski Porfirije je brzo prešao na posao zbog kojeg je i poslat u susret predstojećem popisu. Bili su to izlivi etnofiletizma koje je kao jeres osudio Pravoslavni sabor u Carigradu 1872. Ovakva  posjeta samo  dodatno govori o  pretvaranju episkopa SPC u državne službenike Republike Srbije. Programi SANU i Garašaninovo Načertanije su dobili na značaju kao nikada ranije u posljednjoj  deceniji. Cilj je odavno deklarisan – Crnogorci trebaju nestati pod plastom vjere koju episkopi tobože ispovijedaju

 

Prošle subote Njegova svetost Patrijarh srpski Porfirije Perić je po osmi put stigao u Crnu Goru otkako je u februaru 2021. godine izabran, ili bolje reći postavljen, za patrijarha Srpske crkve (SPC). Mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije ga je pozdravio u podgoričkom Sabornom hramu isto veče rekavši da patrijarh „kao i Sveti Sava donosi jevanđelsku svjetlost narodu svojemu i privodi ga Hristu“. Patrijarh je odgovorio da je došao da se moli za „jedinstvo našeg naroda“ ali i za sve druge „sa kojima dijelimo milu nam državu Crnu Goru“. Pomenuo je i kosovske Srbe koji su „stalno, neprestano na krstu, neprestano raspeti, ali raspećem svojim svedoče ono što su svedočili i naši oci – svoj verski, narodni i nacionalni identitet“.  Iduće jutro, u nedjelju, u Sabornom hramu održana je liturgija kojoj je „načalstvovao“ patrijarh uz cetinjskog mitropolita.

U liturgijskog besjedi patrijarh je brzo prešao na posao zbog kojeg je i poslat u susret predstojećem popisu i objasnio da pored pravoslavnog hrišćanskog identiteta „imamo snage i sposobnosti da čuvamo, izgrađujemo i razvijamo i svaku drugu vrstu našeg identiteta“. Naglasio je da „ako iko to zna, to znate vi ovde u Podgorici… jer ovde je naš koren…rodno mesto svih pravoslavnih Srba gde god se nalazili“  jer je tu „rodjen srpski župan Stefan (potonji Stefan Mirotočivi) i otac Svetog Save koji je ujedinio Rašku i Zetu“. Tako da „ovde mi znamo da pripadamo srpskom narodu i time se ponosimo“. Porfirije je kao duhovni otac „dužan da podrži da u svakoj prilici budete ono što jeste… vernici naše Crkve i pripadnici svog naroda… koji govore divnim srpskim jezikom“. Na kraju je, nakon suptilnih finesa u poistovjećivanju vrlina vjere sa nacionalnim identitetom, poručio da je carstvo nebeske ljubavi otvoreno „samo onda kada smo svesni sebe“ – što bi u prijevodu bilo da su samo Srbi dostojni spasenja duša.

Ovakve izlive etnofiletizma je osudio kao jeres Pravoslavni sabor u Carigradu 1872. godine (uz prisustvo sve 4 drevne patrijaršije) i one „koji prihvataju takvu podjelu na plemena … proglašavamo, u skladu sa svetim kanonima, tuđima… Apostolskoj Crkvi i pravim raskolnicima“.

Formalni razlog dolaska patrijarha Pofirija je veoma znakovit datum – desetogodišnjica posvećenja Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Tada su se predstavnici svih kanonskih pravoslavnih crkvi posljednji put okupili zajedno u Podgorici. Globalna pravoslavna zajednica kakva je tada bila više ne postoji. Ruska crkva (RPC) se odvojila od Majke Crkve u Carigradu nakon priznanja Pravoslavne Crkve Ukrajine nezavisne od Kremlja. RPC je takođe prekinula i sve odnose sa Aleksandrijskom patrijaršijom, Grčkom i Kiparskom crkvom i krenula u pravljenje paralelnih raskolničkih struktura na globalnom nivou uz aktivnu pomoć ruske države i njenih obavještajnih službi. SPC se nije usudila formalno ući u raskol sa vaseljenskim pravoslavljem ali se de facto potpuno stavila u službu Kremlja i Moskovske patrijaršije. U servilnosti ruskoj državi crnogorski episkopi se posebno ističu. Mitropolit Joanikije i episkop Metodije su gotovo otvoreno podržali rusku agresiju na Ukrajinu. Joanikije vidi opravdanje za Putinov krvavi pir zbog  „posljedica bezbožništva koje se tamo (u Ukrajini) bilo ukorijenilo“ dok za Metodija Rusija u Ukrajini brani od „istog neprijatelja koji na svirepi, podmukli i ciničan način napada sve što je pravoslavno”. Stoga nije nikakvo iznenađenje da je na liturgiji u nedjelju sasluživao i proputinovski Mitropolit Krfa, Paksona i Diapontijskih ostrva g. Nektarije koji je kod kuće, zajedno sa još tri episkopa, pod istragom vlasti zbog sumnji da je na platnom spisku Moskve. Njega je crnogorski mitropolit posjetio u decembru 2021. i prenio mu „pozdrave srpskog naroda iz Crne Gore“.

Od svih dosadašnjih poglavara SPC-a, narod Crne Gore do sada nije imao dušebrižnika i pastira kao što je patrijarh Porfirije. Prvi dolazak je bio u septembru 2021. godine prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija. Tada su njih dvojica prebačeni na Cetinje helikopterom mrskog NATO pakta i pod zaštitom pancirnih deka i teško naoružane policije prokrijumčareni u cetinjski manastir usljed blokade prilaza gradu nezadovoljnih građana. Od tada je patrijarh dolazio u Crnu Goru u prosjeku svaka tri i po mjeseca u „pastirske“ misije. Raniji patrijarsi su u prosjeku Crnu Goru posjećivali jednom u par ili više godina.

Patrijarh Profirije je prije postavljenja na čelo SPC bio osoba sa ne malom popularnošću. Bivši je roker. Dok je bio Mitropolit zagrebačko – ljubljanski, uspostavio je  dobre odnose sa hrvatskom crkvom i javnošću. Tamo mu je 2019. godine Udruga za vjersku slobodu Republike Hrvatske uručila priznanje „za promicanje dijaloga između religija i društva. U javnosti se proslavio komentarom pred studentima beogradskog Bogoslovskog fakulteta kada je komentarisao poplavu davanja ordena SPC-a velikom broju korumpiranih političara i kriminalaca, uključujući i bivšeg i sadašnjeg šefa državne bezbijednosti (BIA). Tada je mitropolit Porfirije rekao da „svaki drugi mafijaš u Srbiji je dobio orden SPC-a, ordenje ne znači ništa, ordenje je toliko devalviralo“. Međutim,  promijeniće ploču nakon što je postao patrijarh. On će oktobra 2021. godine, ubrzo nakon cetinjskih događaja, lično uručiti orden Svetog Save Miloradu Vučeliću „za višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Vučelić je bio glavni propagandist i ratni huškač režima Slobodana Miloševića 90-tih. Svoju nacionalističku misiju nastavio je , bez hrišćanskog pokajanja, i pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem kao urednik državnih Večernjih Novosti i vlasnik nedjeljnika Pečat uz dodatak veličanja Vladimira Putina i stavova bogoboračke ruske državne bezbijednosti (FSB).

Porfirije će potonuti toliko daleko da će dopustiti da se nađe u predizbornom spotu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) u februaru 2022., i to nakon što je, kao predsjedavajući Sinoda (crkvene vlade), potpisao nalog srbijanskim episkopima „da je nedopustivo bilo kakvo učešće u stranačkim nadmetanjima, davanje javnih izjava … u izbornim procesima i van njih“ jer se tako stvara “smutnja i razdor u vernom narodu”.

Po nekima Porfirije je promijenio stavove i podlegao pritisku nakon što ga je Vučić proizveo u patrijarha preko svoje tajne službe (BIA), što je  standardna praksa u slovenskom pravoslavlju, prvenstveno u Rusiji i Srbiji koja se gotovo po svemu ugleda na Kremlj. Međutim, Porfirijeva biografija upućuje na to da su njegove veze sa državnom bezbjednošću puno dublje.  Porfirija je u čin jeromonaha (monaha sa svešteničkim činom) rukopoložio episkop  bački Irinej novembra 1990. u manastiru Svetih Arhangela u Kovilju i postavio ga za igumana. Irinej je siva eminencija SPC-a, UDB-e (uprava državne bezbednosti) i ruske obavještajne službe, najmoćniji „državni“ arhijerej u SPC-u i prepoznati zaštitnik pedofila unutar crkve. Manastir u Kovilju ima posebno mjesto u udbaškoj orbiti jer je u komunističko i kasnije vrijeme bio stjecište rukovodilaca DB-a koji su ga koristili kao daču za raskalašne zabave i orgije. Navodno su monasi morali biti provjerene osobe i imati legitimacije državne bezbjednosti kako bi mogli tamo  „služiti“. U maju ’99. Porfirije je izabran za Irinejevog vikarnog episkopa a od  2010—2011. bio je episkop vojni, a zatim koordinator za saradnju SPC i Vojske Srbije.

Od 2008. do 2014. je bio predsjednik Republičke radiodifuzne agencije (RRA) koja je regulisala razne Pinkove i druge rijaliti predstave i dopuštala kontinuiranu toksifikaciju srbijanske medijske scene. Tada je Porfirije par puta oštro reagovao na sadržaje takvih programa ali je odlučio zadržati mjesto predsjednika RRA.Nakon postavljenja za patrijarha izostala je kritika Happy Tv, Pink-a i ostalih nacionalnih frekfencija koji važe za medijske stubove Vučićevog režima i glavne duhovne zagađivače Srbije. U Beogradu Porfirije nikada nije pozvao, kako reče u nedjeljnoj besjedi u podgoričkom hramu, na „oslobođenje od samoljublja, egoizma i sebičnosti“ kada su u pitanju kriminal, korupcija i rijaliti predstave u Vučićevoj Srbiji. SPC i patrijarh su ostali nijemi i nekoliko puta mijenjali/brisali saopštenja vezana za zloupotrebu manastira u Banjskoj na sjeveru Kosova prilikom krvavog upada paramilitarne grupe srpskog narko bosa povezanog sa Beogradom. Nikada nije došla ni jedna riječ osude na teror narko kartela i ljudi iz državne bezbjednosti na sjeveru Kosova protiv Srba koji se ne slažu sa beogradskom politikom i žele da žive kao lojalni građani svoje zemlje.

U serijalu Junaci doba zlog na N1 televiziji  pominje se da je Perić lično, tada kao zagrebački mitropolit,  prijetio profesorima Bogoslovskog fakulteta koji su se usudili kritikovati stanje u SPC i državi i suprostavitu se bačkom Irineju. Svi disidenti su bili smijenjeni sa mjesta predavača uključujući i američkog episkopa Maksima Vasiljevića.

Nedavna posjeta Crnoj Gori samo dodatno govori o metamorfozi srpskih arhijereja i o pretvaranju episkopa SPC u državne službenike Republike Srbije po ugledu na Kremlj i raskolničku RPC. Programi Srpske akademije nauka i umetnosti(SANU) i Garašaninovo Načertanije su dobili na značaju kao nikada ranije u posljednjoj  deceniji. Cilj je odavno deklarisan – Crnogorci trebaju nestati pod plastom vjere koju episkopi tobože ispovijedaju .

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo