Izdvojeno
SRPSKA UDBA, SPC I CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Porfirije kao Vučićev službenik

U liturgijskog besjedi u podgoričkom Sabornom hramu Patrijarh srpski Porfirije je brzo prešao na posao zbog kojeg je i poslat u susret predstojećem popisu. Bili su to izlivi etnofiletizma koje je kao jeres osudio Pravoslavni sabor u Carigradu 1872. Ovakva posjeta samo dodatno govori o pretvaranju episkopa SPC u državne službenike Republike Srbije. Programi SANU i Garašaninovo Načertanije su dobili na značaju kao nikada ranije u posljednjoj deceniji. Cilj je odavno deklarisan – Crnogorci trebaju nestati pod plastom vjere koju episkopi tobože ispovijedaju
Prošle subote Njegova svetost Patrijarh srpski Porfirije Perić je po osmi put stigao u Crnu Goru otkako je u februaru 2021. godine izabran, ili bolje reći postavljen, za patrijarha Srpske crkve (SPC). Mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije ga je pozdravio u podgoričkom Sabornom hramu isto veče rekavši da patrijarh „kao i Sveti Sava donosi jevanđelsku svjetlost narodu svojemu i privodi ga Hristu“. Patrijarh je odgovorio da je došao da se moli za „jedinstvo našeg naroda“ ali i za sve druge „sa kojima dijelimo milu nam državu Crnu Goru“. Pomenuo je i kosovske Srbe koji su „stalno, neprestano na krstu, neprestano raspeti, ali raspećem svojim svedoče ono što su svedočili i naši oci – svoj verski, narodni i nacionalni identitet“. Iduće jutro, u nedjelju, u Sabornom hramu održana je liturgija kojoj je „načalstvovao“ patrijarh uz cetinjskog mitropolita.
U liturgijskog besjedi patrijarh je brzo prešao na posao zbog kojeg je i poslat u susret predstojećem popisu i objasnio da pored pravoslavnog hrišćanskog identiteta „imamo snage i sposobnosti da čuvamo, izgrađujemo i razvijamo i svaku drugu vrstu našeg identiteta“. Naglasio je da „ako iko to zna, to znate vi ovde u Podgorici… jer ovde je naš koren…rodno mesto svih pravoslavnih Srba gde god se nalazili“ jer je tu „rodjen srpski župan Stefan (potonji Stefan Mirotočivi) i otac Svetog Save koji je ujedinio Rašku i Zetu“. Tako da „ovde mi znamo da pripadamo srpskom narodu i time se ponosimo“. Porfirije je kao duhovni otac „dužan da podrži da u svakoj prilici budete ono što jeste… vernici naše Crkve i pripadnici svog naroda… koji govore divnim srpskim jezikom“. Na kraju je, nakon suptilnih finesa u poistovjećivanju vrlina vjere sa nacionalnim identitetom, poručio da je carstvo nebeske ljubavi otvoreno „samo onda kada smo svesni sebe“ – što bi u prijevodu bilo da su samo Srbi dostojni spasenja duša.
Ovakve izlive etnofiletizma je osudio kao jeres Pravoslavni sabor u Carigradu 1872. godine (uz prisustvo sve 4 drevne patrijaršije) i one „koji prihvataju takvu podjelu na plemena … proglašavamo, u skladu sa svetim kanonima, tuđima… Apostolskoj Crkvi i pravim raskolnicima“.
Formalni razlog dolaska patrijarha Pofirija je veoma znakovit datum – desetogodišnjica posvećenja Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Tada su se predstavnici svih kanonskih pravoslavnih crkvi posljednji put okupili zajedno u Podgorici. Globalna pravoslavna zajednica kakva je tada bila više ne postoji. Ruska crkva (RPC) se odvojila od Majke Crkve u Carigradu nakon priznanja Pravoslavne Crkve Ukrajine nezavisne od Kremlja. RPC je takođe prekinula i sve odnose sa Aleksandrijskom patrijaršijom, Grčkom i Kiparskom crkvom i krenula u pravljenje paralelnih raskolničkih struktura na globalnom nivou uz aktivnu pomoć ruske države i njenih obavještajnih službi. SPC se nije usudila formalno ući u raskol sa vaseljenskim pravoslavljem ali se de facto potpuno stavila u službu Kremlja i Moskovske patrijaršije. U servilnosti ruskoj državi crnogorski episkopi se posebno ističu. Mitropolit Joanikije i episkop Metodije su gotovo otvoreno podržali rusku agresiju na Ukrajinu. Joanikije vidi opravdanje za Putinov krvavi pir zbog „posljedica bezbožništva koje se tamo (u Ukrajini) bilo ukorijenilo“ dok za Metodija Rusija u Ukrajini brani od „istog neprijatelja koji na svirepi, podmukli i ciničan način napada sve što je pravoslavno”. Stoga nije nikakvo iznenađenje da je na liturgiji u nedjelju sasluživao i proputinovski Mitropolit Krfa, Paksona i Diapontijskih ostrva g. Nektarije koji je kod kuće, zajedno sa još tri episkopa, pod istragom vlasti zbog sumnji da je na platnom spisku Moskve. Njega je crnogorski mitropolit posjetio u decembru 2021. i prenio mu „pozdrave srpskog naroda iz Crne Gore“.
Od svih dosadašnjih poglavara SPC-a, narod Crne Gore do sada nije imao dušebrižnika i pastira kao što je patrijarh Porfirije. Prvi dolazak je bio u septembru 2021. godine prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija. Tada su njih dvojica prebačeni na Cetinje helikopterom mrskog NATO pakta i pod zaštitom pancirnih deka i teško naoružane policije prokrijumčareni u cetinjski manastir usljed blokade prilaza gradu nezadovoljnih građana. Od tada je patrijarh dolazio u Crnu Goru u prosjeku svaka tri i po mjeseca u „pastirske“ misije. Raniji patrijarsi su u prosjeku Crnu Goru posjećivali jednom u par ili više godina.
Patrijarh Profirije je prije postavljenja na čelo SPC bio osoba sa ne malom popularnošću. Bivši je roker. Dok je bio Mitropolit zagrebačko – ljubljanski, uspostavio je dobre odnose sa hrvatskom crkvom i javnošću. Tamo mu je 2019. godine Udruga za vjersku slobodu Republike Hrvatske uručila priznanje „za promicanje dijaloga između religija i društva. U javnosti se proslavio komentarom pred studentima beogradskog Bogoslovskog fakulteta kada je komentarisao poplavu davanja ordena SPC-a velikom broju korumpiranih političara i kriminalaca, uključujući i bivšeg i sadašnjeg šefa državne bezbijednosti (BIA). Tada je mitropolit Porfirije rekao da „svaki drugi mafijaš u Srbiji je dobio orden SPC-a, ordenje ne znači ništa, ordenje je toliko devalviralo“. Međutim, promijeniće ploču nakon što je postao patrijarh. On će oktobra 2021. godine, ubrzo nakon cetinjskih događaja, lično uručiti orden Svetog Save Miloradu Vučeliću „za višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Vučelić je bio glavni propagandist i ratni huškač režima Slobodana Miloševića 90-tih. Svoju nacionalističku misiju nastavio je , bez hrišćanskog pokajanja, i pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem kao urednik državnih Večernjih Novosti i vlasnik nedjeljnika Pečat uz dodatak veličanja Vladimira Putina i stavova bogoboračke ruske državne bezbijednosti (FSB).
Porfirije će potonuti toliko daleko da će dopustiti da se nađe u predizbornom spotu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) u februaru 2022., i to nakon što je, kao predsjedavajući Sinoda (crkvene vlade), potpisao nalog srbijanskim episkopima „da je nedopustivo bilo kakvo učešće u stranačkim nadmetanjima, davanje javnih izjava … u izbornim procesima i van njih“ jer se tako stvara “smutnja i razdor u vernom narodu”.
Po nekima Porfirije je promijenio stavove i podlegao pritisku nakon što ga je Vučić proizveo u patrijarha preko svoje tajne službe (BIA), što je standardna praksa u slovenskom pravoslavlju, prvenstveno u Rusiji i Srbiji koja se gotovo po svemu ugleda na Kremlj. Međutim, Porfirijeva biografija upućuje na to da su njegove veze sa državnom bezbjednošću puno dublje. Porfirija je u čin jeromonaha (monaha sa svešteničkim činom) rukopoložio episkop bački Irinej novembra 1990. u manastiru Svetih Arhangela u Kovilju i postavio ga za igumana. Irinej je siva eminencija SPC-a, UDB-e (uprava državne bezbednosti) i ruske obavještajne službe, najmoćniji „državni“ arhijerej u SPC-u i prepoznati zaštitnik pedofila unutar crkve. Manastir u Kovilju ima posebno mjesto u udbaškoj orbiti jer je u komunističko i kasnije vrijeme bio stjecište rukovodilaca DB-a koji su ga koristili kao daču za raskalašne zabave i orgije. Navodno su monasi morali biti provjerene osobe i imati legitimacije državne bezbjednosti kako bi mogli tamo „služiti“. U maju ‘99. Porfirije je izabran za Irinejevog vikarnog episkopa a od 2010—2011. bio je episkop vojni, a zatim koordinator za saradnju SPC i Vojske Srbije.
Od 2008. do 2014. je bio predsjednik Republičke radiodifuzne agencije (RRA) koja je regulisala razne Pinkove i druge rijaliti predstave i dopuštala kontinuiranu toksifikaciju srbijanske medijske scene. Tada je Porfirije par puta oštro reagovao na sadržaje takvih programa ali je odlučio zadržati mjesto predsjednika RRA.Nakon postavljenja za patrijarha izostala je kritika Happy Tv, Pink-a i ostalih nacionalnih frekfencija koji važe za medijske stubove Vučićevog režima i glavne duhovne zagađivače Srbije. U Beogradu Porfirije nikada nije pozvao, kako reče u nedjeljnoj besjedi u podgoričkom hramu, na „oslobođenje od samoljublja, egoizma i sebičnosti“ kada su u pitanju kriminal, korupcija i rijaliti predstave u Vučićevoj Srbiji. SPC i patrijarh su ostali nijemi i nekoliko puta mijenjali/brisali saopštenja vezana za zloupotrebu manastira u Banjskoj na sjeveru Kosova prilikom krvavog upada paramilitarne grupe srpskog narko bosa povezanog sa Beogradom. Nikada nije došla ni jedna riječ osude na teror narko kartela i ljudi iz državne bezbjednosti na sjeveru Kosova protiv Srba koji se ne slažu sa beogradskom politikom i žele da žive kao lojalni građani svoje zemlje.
U serijalu Junaci doba zlog na N1 televiziji pominje se da je Perić lično, tada kao zagrebački mitropolit, prijetio profesorima Bogoslovskog fakulteta koji su se usudili kritikovati stanje u SPC i državi i suprostavitu se bačkom Irineju. Svi disidenti su bili smijenjeni sa mjesta predavača uključujući i američkog episkopa Maksima Vasiljevića.
Nedavna posjeta Crnoj Gori samo dodatno govori o metamorfozi srpskih arhijereja i o pretvaranju episkopa SPC u državne službenike Republike Srbije po ugledu na Kremlj i raskolničku RPC. Programi Srpske akademije nauka i umetnosti(SANU) i Garašaninovo Načertanije su dobili na značaju kao nikada ranije u posljednjoj deceniji. Cilj je odavno deklarisan – Crnogorci trebaju nestati pod plastom vjere koju episkopi tobože ispovijedaju .
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću, nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost. Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena” koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića
Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.
Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.
Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta Mićunović i Davidović mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.
Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.
Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom