Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODLAGANJE OTPADA: Zemlja divljih deponija

Objavljeno prije

na

Crna Gora je od sjevera do juga prošarana smećem. Divlje deponije niču gdje se kome prohtije, a dodatno trovanje donosi sve češće paljenje otpada. Kazna za nelegalno odlaganje je simboličnih 20 eura. Iz Vlade najavljuju oštrije kazne i konačno rješavanje ovog problema

 

Na deponiji Livade na Vrelima Ribničkim nedavno su u razmaku od četiri dana podmetnuta dva velika požara. Zagađenje se osjetilo u cijeloj Podgorici i Tuzima. Komunalna policija je tada na licu mjesta zatekla tri osobe za koje se sumnja da su podmetnule požar, zadržala ih i predala policiji na dalje postupanje.

Pored stvaranja deponija gdje god se kome prohtije, njihovo paljenje postalo je sve učestalije. Građani nemaju svijesti o problemu,   komunalne policije su neažurne da to spriječe i – dobili smo državu koja je prošarana divljim deponijama od sjevera do juga.

Kazne za nelegalno odlaganje otpada su smiješne. Iz podgoričke Komunalne policije kazali su da se kazne kreću u rasponu od minimalne koja je 20 eura, do maksimalne, za fizičko lice, od 150 eura. Za minimalnu kaznu ima i popust – onaj koga komunalna policija uhvati da istovara prikolicu ili kamion otpada, ukoliko kaznu plati u roku od osam dana, ima popust od sedam eura i plaća samo 13.

,,Posljednji slučaj u podgoričkoj deponiji trebao bi biti alarm sa cijelo društvo i ne mislim da pretjerujem kada kažem da bi kazne po počinioce trebalo da budu u rangu terorizma, jer samo tako možemo kao sistem odreagovati kako treba, ozbiljno, odgovorno i poučavajuće”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

On ističe da je ovo samo posljedica katastrofalne situacije u oblasti upravljanja otpadom. ,,Posljedice su u rangu državnog udara, jer stradaju javno zdravlje ali i ekonomska održivost lokalnih zajednica. Upozoravamo godinama da je riječ o eko-kriminalu koji ima  zabrinjavajuće dimenzije kao trgovina narkoticima, s tim što ovdje ljudi nemaju izbora već su žrtve lošeg upravljanja”.

Naš sagovornik upozorava da je najgori kod požara na deponijama unutrašnji, nevidljivi haos koji izaziva trajne posljedice na zemljište, podzemne vode i vazduh, pa samim tim i na živi svijet. ,,Bolesti koje izazivaju divlja smetlišta, naročito kada gore, spadaju u red najgorih, sa čestim smrtnim posljedicama, tako da moramo biti svjesni opasnosti i razmjera tragičnih ishoda”, ističe Perović.

Za dugogodišnju pojavu paljenja guma na više lokacija u glavnom gradu niko nije odgovarao. Ljetos je komandir Službe zaštite i spašavanja Goran Janković apelovao na revnost nadležnih službi i ukazao na  pojavu gomila guma koje su zatekli na više lokacija na Ćemovskom polju. Jevrić je iskazao sumnju da je riječ o aktivnosti organizovanih grupa.

Komentarišući dva nedavno podmetnuta požara na deponiji,  inspektor u Službi zaštite i spašavanja Glavnog grada Đon Ljuljđurović upozorio je da je iza upravne zgrade tog preduzeća poligon na kojem je ogromna količina deponovanih guma. ,,To je gomila visine nekih četiri-pet metara, na prostoru od oko hiljadu kvadratnih metara, riječ je o stotinama tona guma. Ne daj Bože da to neko zapali, to bi bila ekološka katastrofa”, upozorio je Ljuljđurović.

Da se ne treba uzdati u sreću, nego slijediti praksu evropskih zemalja tzv. produžene odgovornosti za uvoznike staklene i plastične ambalaže, kao  i za uvoznike gume, kako sav taj otpad ne bi završavao na deponijama pored puta, preporučuje ekološki aktivista Milorad Mitrović iz NVO Breznica.

,,Gume će biti sve veći problem iz razloga što se one nagomilavaju i povećava se broj vozila u Crnoj Gori, gdje ih sada ima oko 250.000. Odlaganje guma i njihovo paljenje je problem zato što država nije obezbijedila preradu guma, jer niko od sakupljača neće da se bavi izvozom istih, pri tom uvoznici vozila i guma nemaju obavezu produžene odgovornosti proizvođača, ne postoji reciklaža i subvencije za one koji bi reciklirali ili prerađivali, ne postoje ni planovi za prevenciju otpada, ne postoje šeme za naplatu i povrat depozita, ne postoje ni adekvatne kazne za nelegalno odlaganje otpada”, kaže Mitrović.

Nisu gume samo problem. U Crnoj Gori se ne reciklira skoro ništa, tačnije reciklira se manje od dva odsto otpada od, raznoraznim strategijama, predviđenih 50 odsto.

,,U cijeloj Crnoj Gori imamo samo dvije uređene sanitarne deponije, Livade u Podgorici i Možura u Baru, dok sve ostale  opštine u Crnoj Gori, njih dvadeset tri, nemaju legalne i uređene deponije komunalnog otpada. Sve se koriste i sve su ilegalne i ne ispunjavaju ni minimum uslova da bi se na njima odlagao otpad. Sa druge strane, imamo deponije odbačenog smeća na svakom potoku, rijeci, šumi, proplanku i livadi. Polako, ali sigurno, postajemo deponija raznog otpada, od guma, plastike, stakla (nepovratne ambalaže, piva, voda, sokova i napitaka) i svega ostalog, što u naprednim zemljama predstavlja resurs i novac. Kod nas je to, nažalost problem”, kaže Mitrović.

On podsjeća i da su prije desetak godina dobijena i opredijeljena sredstva u iznosu od osam miliona eura za izgradnju osam deponija za sedam gradova na sjeveru Crne Gore, za rješavanje problema sanitarnih deponija. Riješena je samo jedna na Vasovim vodama u Beranselu i to nakon ogromnog pritiska i bunta građana.

O tome kako je riješena govore stanovnici Beransela, koji tvrde da je u periodu od 2008. do 2014. godine za izgradnju deponije na Vasovim vodama, koja se na kraju pokazala kao promašena investicija, potrošeno oko milion i po eura, te da je država za sanaciju smetlišta izdvojila dodatnih milion i po. Oni uporno od tužilaštva traže da se ispita trošenje novca za ovaj projekat.

,,Stiče se utisak da se niko ozbiljnije ne bavi ovim, za građane veoma važnim pitanjem. Sporadično se ovim problemom bave pojedinci ili organizacije kroz pojedinačne grantove i projekte, a da ti ljudi uopšte nisu iz struke, niti imaju makar elementarnog poznavanja stanja na terenu, ali im to ne smeta da troše novac poreskih obveznika na praznu priču o tretmanu i zbrinjavanju otpada”, navodi Mitrović.

On podsjeća i da se godinama organizuju obuke, treninzi za državne službenike, za ljude iz ekološkog nevladinog sektora o  načinu upravljanja otpadom, obučavaju se građani i učenici osnovnih i srednjih škola: ,,Obuke su podrazumijevale edukaciju i jačanje svijesti, stvaranje infrastrukture, bolju organizaciju i koordinaciju, obavezu implementacije kroz stimulaciju, ali i  primjenu kaznenih mjera i sankcija, nažalost sve je bilo uzaludan posao”.

Aleksandar Perović ističe da je porazno da u 21. vijeku država koja ima Ustavom zagarantovanu odrednicu ekološka, ne može svojim građanima obezbijediti pravo na zdravu životnu sredinu: ,,Da ne pričamo o turizmu koji je obesmišljen do kraja, jer svi ponesu krajnji utisak o prljavoj pa i besudnoj zemlji”.

Iz Vlade najavljuju da će novi Zakon o upravljanju otpadom bitno promijeniti, kako kažu, ekološku sliku Crne Gore. Predviđene su oštrije kazne za zagađivače, pojačan inspekcijski nadzor, ali i proširena odgovornost proizvođača onih proizvoda koji najviše zagađuju okolinu. ,,Biće propisano da uvoznici i proizvođači imaju odgovornost kad pomenuti proizvodi postanu otpad za njihovo zbrinjavanje. Što se tiče kaznene politike, ona je definisana novčanim kaznama od hiljadu do 40. 000 eura”, izjavila je ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković – Đurović. 

Perović kaže da je novi Zakon o upravljanju otpadom koncipiran na ozbiljan način, ali da ga treba primijeniti neselektivno, hrabro i efikasno: ,,Ukoliko se nastavi praksa da sve ostane mrtvo slovo na papiru, možemo očekivati katastrofe apokaliptičnih razmjera. Treba svi da doprinesemo da se ovaj problem riješi, da se kroz to pokaže kolike smo patriote i koliko volimo svoju Crnu Goru, kao životnu sredinu gdje živimo i planiramo budućnost”.

Ni najbolji zakoni i oštrije kazne ne mogu riješiti sve ukoliko građani i dalje nastave da bacaju smeće gdje im se prohtije i ,,ukrašavaju” divlju ljepotu deponijama i smećem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić.  U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu

 

 

Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.

„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje  do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane  javnosti odlučeno je da se rasprava  produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.

Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija  izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga.  Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.

Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.

U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.

Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.

Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je  da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.

U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene  mjere predstavljaju priličan napredak.

Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.

Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu  troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.

Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.

„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,

Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.

Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta

Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.

Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.

Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.

Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori.  U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.

„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.

Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.

U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se  interes građana

 

 

Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje  privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.

Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.

Na plažama vlada  haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.

Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.

Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.

Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.

„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.

Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim,  standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih,  tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.

Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju.  Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.

Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.

U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.

Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.

Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.

Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.

Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.

Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe  zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.

Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.

Gdje nema  ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVAŠLUK U JAVNIM SERVISIMA: Nagrade i kazne za (ne)poslušne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni su utvrdili nepravilnosti u poslovanju RTV Podgorica i Radio-televiziji Crne Gore, uglavnom u vezi sa varijabilama i visinama plata. Istovremeno, pljušte otkazi članovima sindikata i nepodobnima

 

 

Protekle sedmice više se informisalo o poslovanju i malverzacijama u crnogorskim medijima koji se finansiraju iz džepova građana, nego što su nas oni informisali. Stare prakse se ponavljaju, podobni medijski radnici napreduju, nepodobni se sklanjaju gdje nikom ne smetaju, dok građani umjesto da budu informisani, najčešće bivaju deziformisani i zbunjeni.

Počelo je sa Gradskom.U izvještaju Državne revizorske televizije (DRI) utvrđen je niz nepravilnosti, zbog čega je nadležni kolegijum DRI dao uslovno mišljenje na Godišnji finansijski izvještaj i negativno na pravilnost poslovanja Gradske RTV.

Izvršni direktor lokalnog javnog emitera Vladimir Otašević isplaćivao je tokom prošle godine varijabilni dio zarade zaposlenima, a da za to nije imao saglasnost nadležnih, stoji, pored ostalog, u izvještaju. To lokalno preduzeće revizorima nije omogućilo ni uvid u ugovor o radu Otaševića, kao ni rješenje o njegovoj zaradi, niti propratnu dokumentaciju u vezi sa konkursom za izvršnog direktora.

“Društvo je tokom godine isplaćivalo zaposlenima naknade po osnovu rezultata rada. Isplate su se vršile uz pisanu odluku izvršnog direktora. Shodno čl 21 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, uslovi i način ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade za zaposlene u ustanovi čiji je osnivač lokalna samouprava utvrđuju se aktom nadležnog organa ovih pravnih lica uz saglasnost Vlade, po pribavljenom mišljenju Ministarstva. Društvo prilikom isplate nije imalo saglasnost, već je na osnovu odluka koje je donosio izvršni direktor isplaćivalo varijabile zaposlenima”, ističe se u izvještaju.

U izvještaju se navodi i da je u Gradskoj RTV 99 zaposlenih na neodređeno i devet na određeno vrijeme. U Sektoru programa zaposleno je više nego što je previđeno aktima. Gradska RTV, ističu revizori, ima potpisan sporazum o ustupanju radnika sa Agencijom za privremeno zapošljavanje, po kojem je tokom 2024. bilo ustupljeno šest zaposlenih: tri novinara, jedan autor emisije, jedan realizator programa i jedan novinar – reporter.

Kad je u pitanju korišćenje službenih vozila, revizor notira da Pravilnikom o uslovima i načinu korišćenja nije određen limit potrošnje goriva. Upozoravaju na to da Gradska RTV nije donijela pisani dokument, kojim se odobrava pravo zaposlenog na usluge korišćenja goriva, a revizorima nije predstavljeno ni odobrenje o upotrebi kartice za točenje goriva.

Upravo je zbog navodnog nezakonitog točenja goriva došlo do otkaza predsjedniku Sindikata Gradske RTV Milanu Nikčeviću i javnog sukoba Otaševića sa Sindikatom medija Crne Gore. Nakon što je sindikat tražio da Savjet Radio-televizije Podgorica razriješi izvršnog direktora, Otašević je optužio lidere sidnikata Radomira Kračkovića i Marijanu Camović da su pokušali da izvrše pritisak na njega kako ne bi otpustio Nikčevića.

“Nikčević je, nakon što je pokrenut postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti, kontaktirao Kračkovića i Camovićevu, koji su potom pokrenuli neviđen pritisak na mene da se on vrati na posao… Čelnici Sindikata medija ne bi trebali da koriste svoje funkcije da preko njih traže, bez valjanog osnova, otkaze za zaposlene u medijima, pa i za izvršne direktore, koji nisu bliski njihovim poslodavcima, dok sa druge strane traže zaštitu za zaposlene, koji vrijeđaju i pozivaju na fizički obračun svoje kolege na radnom mjestu, a pri tom i nezakonito troše gorivo na račun građana Crne Gore ”, kazao je Otašević.

U regovanju SMCG naveli su da je Otašević iznio niz neistina o Sindikatu u pokušaju da skrene pažnju sa sopstvenog nezakonitog poslovanja. Saopštili su da zakonito pomažu predsjedniku Sindikata RTV Podgorica Milanu Nikčeviću, koji je nezakonito dobio otkaz.

„Otaševićevu krupnu neistinu da smo “vršili pritisak” na njega da promijeni odluku o otkazu tokom sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem nećemo ni da komentarišemo. Samo ćemo podsjetiti da su i njegovi šefovi pravne i finansijske službe Relja Stamatović i Nemanja Vešović  na istom sastanku jasno rekli da otkaz Nikčeviću nije smio da se desi“, navodi SMCG u saopštenju.

Sindikat tvrdi da su tražili od Savjeta RTV Podgorica da smijeni Otaševića zbog toga što u kontinuitetu nezakonito posluje, te da on zbog toga objavljuje  ovakva reagovanja, „ jer zna da za to postoje dokazi“.

Za nepravilnosti koje je utvrdila DRI, Otašević kaže da je riječ o praksi koju je ustanovila prethodna uprava, dok se on cijelo vrijeme trudi da to ispravi.

„Nije Gradska TV pod rukovodstvom Otaševića prekršila sedam zakona tokom 2024. godine, već su se navedeni zakoni kršili od samog osnivanja televizije. Kao novi izvršni direktor, u 2024. godini, pored mnoštva problema u programsko-produkcionom sektoru, očekivao sam da se poštuju zakonska i podzakonska akta, ne dovodeći u pitanje i sumnju u savjestan rad svih službi i sektora u preduzeću. Sve i da sam očekivao, ispravljanje svih tih stvari kroz period od godinu dana, kosi se sa zakonima fizike“, saopštio je.

Probleme sa sindikatom imao i je i direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić. On je uručio otkaz nagrađivanoj dopisnici iz Herceg Novog Nevenki Macan. Iz Sindikata zaposlenih RTCG su dodali da Macan kaže da se “usprotivila potpuno nelogičnom i neproduktivnom načinu da se organizuje posao tako što će se četvoro zaposlenih iz Herceg Novog koji su u ovom dopisništvu radili dvadeset i više godina, prebaciti da rade u Tivat”. Zbog toga je pisala članovima Savjeta i generalnom direktoru RTCG.

„Ovo je scenario koji se priprema za neistomišljenike. Mnogim članovima našeg sindikata ovih se dana ‘pakuju’ otkazi. Razlog – imamo svoj stav, mislimo svojom glavom, istupamo javno i preispitujemo razne sporne odluke generalnog direktora. Naši članovi su mobingovani, izloženi svakodnevnim pritiscima, otvorenim i prikrivenim prijetnjama, porukama da će biti raspoređeni na druga radna mjesta. Kazneni putevi ovih dana vode od televizije ka portalu i radiju. Ili ka – otkazu”, piše u saopštenju.

Dok je DRI utvrdila nepravilnostu u vezi sa RTV Podgorica, za RTCG je to učinilo Ministarstvo finansija. Cijela priča isplivala je nakon javnog sukoba Raonića i sindikata nacionalnog javnog servisa oko granskog kolektivnog ugovora, koji članovi tog tijela odbijaju da potpišu.

“Tvrdnje da su najveće zarade u RTCG ujedno i najnezakonitije u tom mediju koji zapošljava oko 800 ljudi, a koje uporno iznosim četiri godine, su još jednom potvrđene mišljenjem Ministarstva finansija koje je jasno reklo da generalni direktor i trojica njegovih pomoćnika sami sebi određuju koliko im je dovoljno, ne osvrćući se na zakone. Ono što je Ministarstvo i ovaj put preskočilo da kaže je šta će oni, kao nadležni za racionalno trošenje i brigu o državnom novcu, da urade po tom pitanju i kako će i kad da zaustave nezakonito otimanje javnog novca”, rekla je Marijana Camović Veličković iz SMCG.

Predsjednica Sindikata zaposlenih Jadranka Drobnjak kazala je da predlogom Kolektivnog ugovora koji im je neprihvatljiv srednjoškolci ne dobijaju povećanje plata. “Većina visokoškolaca dobija od 60 do 80 eura, dok rukovodioci koji već imaju četvorocifrenu platu dobijaju 200 i više eura. Time većina zaposlenih u RTCG-u, među njima i oni koji svakodnevno stvaraju programski sadržaj, i dalje ostaju u zoni državnog minimalca”, kazala je Drobnjak.

Raonić tvri da nijesu tačne tvrdnje Sindikata da 80 odsto zaposlenih prima minimalac. Istakao je da je menadžment inicirao usvajanje Granskog kolektivnog ugovora.

“Koje opstruira upravo Sindikat medija koji čine uglavnom zaposleni ili ljudi koji su u uredništvu u Vijestima. Imamo apsurdnu situaciju da poslodavac želi da budu plaćeni rad nedeljom, praznicima i tako dalje… Što se tiče zaposlenih u RTCG, 90 familija će dobiti stanove. Povećanja plata koje smo predložili bi bila značajno iznad republičkog prosjeka”, kazao je on.

Dok Otaševiću padaju na sudu nezakoniti otkazi, Raoniću svako malo sud odlučuje da ne bi smio biti na pozciji generalnog direktora. Trenutno je pred sudom aktivan postupak protiv članova Savjeta koji uporno ignorišu odluku suda i ponovo biraju Raonića.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo