Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODLAGANJE OTPADA: Zemlja divljih deponija

Objavljeno prije

na

Crna Gora je od sjevera do juga prošarana smećem. Divlje deponije niču gdje se kome prohtije, a dodatno trovanje donosi sve češće paljenje otpada. Kazna za nelegalno odlaganje je simboličnih 20 eura. Iz Vlade najavljuju oštrije kazne i konačno rješavanje ovog problema

 

Na deponiji Livade na Vrelima Ribničkim nedavno su u razmaku od četiri dana podmetnuta dva velika požara. Zagađenje se osjetilo u cijeloj Podgorici i Tuzima. Komunalna policija je tada na licu mjesta zatekla tri osobe za koje se sumnja da su podmetnule požar, zadržala ih i predala policiji na dalje postupanje.

Pored stvaranja deponija gdje god se kome prohtije, njihovo paljenje postalo je sve učestalije. Građani nemaju svijesti o problemu,   komunalne policije su neažurne da to spriječe i – dobili smo državu koja je prošarana divljim deponijama od sjevera do juga.

Kazne za nelegalno odlaganje otpada su smiješne. Iz podgoričke Komunalne policije kazali su da se kazne kreću u rasponu od minimalne koja je 20 eura, do maksimalne, za fizičko lice, od 150 eura. Za minimalnu kaznu ima i popust – onaj koga komunalna policija uhvati da istovara prikolicu ili kamion otpada, ukoliko kaznu plati u roku od osam dana, ima popust od sedam eura i plaća samo 13.

,,Posljednji slučaj u podgoričkoj deponiji trebao bi biti alarm sa cijelo društvo i ne mislim da pretjerujem kada kažem da bi kazne po počinioce trebalo da budu u rangu terorizma, jer samo tako možemo kao sistem odreagovati kako treba, ozbiljno, odgovorno i poučavajuće”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

On ističe da je ovo samo posljedica katastrofalne situacije u oblasti upravljanja otpadom. ,,Posljedice su u rangu državnog udara, jer stradaju javno zdravlje ali i ekonomska održivost lokalnih zajednica. Upozoravamo godinama da je riječ o eko-kriminalu koji ima  zabrinjavajuće dimenzije kao trgovina narkoticima, s tim što ovdje ljudi nemaju izbora već su žrtve lošeg upravljanja”.

Naš sagovornik upozorava da je najgori kod požara na deponijama unutrašnji, nevidljivi haos koji izaziva trajne posljedice na zemljište, podzemne vode i vazduh, pa samim tim i na živi svijet. ,,Bolesti koje izazivaju divlja smetlišta, naročito kada gore, spadaju u red najgorih, sa čestim smrtnim posljedicama, tako da moramo biti svjesni opasnosti i razmjera tragičnih ishoda”, ističe Perović.

Za dugogodišnju pojavu paljenja guma na više lokacija u glavnom gradu niko nije odgovarao. Ljetos je komandir Službe zaštite i spašavanja Goran Janković apelovao na revnost nadležnih službi i ukazao na  pojavu gomila guma koje su zatekli na više lokacija na Ćemovskom polju. Jevrić je iskazao sumnju da je riječ o aktivnosti organizovanih grupa.

Komentarišući dva nedavno podmetnuta požara na deponiji,  inspektor u Službi zaštite i spašavanja Glavnog grada Đon Ljuljđurović upozorio je da je iza upravne zgrade tog preduzeća poligon na kojem je ogromna količina deponovanih guma. ,,To je gomila visine nekih četiri-pet metara, na prostoru od oko hiljadu kvadratnih metara, riječ je o stotinama tona guma. Ne daj Bože da to neko zapali, to bi bila ekološka katastrofa”, upozorio je Ljuljđurović.

Da se ne treba uzdati u sreću, nego slijediti praksu evropskih zemalja tzv. produžene odgovornosti za uvoznike staklene i plastične ambalaže, kao  i za uvoznike gume, kako sav taj otpad ne bi završavao na deponijama pored puta, preporučuje ekološki aktivista Milorad Mitrović iz NVO Breznica.

,,Gume će biti sve veći problem iz razloga što se one nagomilavaju i povećava se broj vozila u Crnoj Gori, gdje ih sada ima oko 250.000. Odlaganje guma i njihovo paljenje je problem zato što država nije obezbijedila preradu guma, jer niko od sakupljača neće da se bavi izvozom istih, pri tom uvoznici vozila i guma nemaju obavezu produžene odgovornosti proizvođača, ne postoji reciklaža i subvencije za one koji bi reciklirali ili prerađivali, ne postoje ni planovi za prevenciju otpada, ne postoje šeme za naplatu i povrat depozita, ne postoje ni adekvatne kazne za nelegalno odlaganje otpada”, kaže Mitrović.

Nisu gume samo problem. U Crnoj Gori se ne reciklira skoro ništa, tačnije reciklira se manje od dva odsto otpada od, raznoraznim strategijama, predviđenih 50 odsto.

,,U cijeloj Crnoj Gori imamo samo dvije uređene sanitarne deponije, Livade u Podgorici i Možura u Baru, dok sve ostale  opštine u Crnoj Gori, njih dvadeset tri, nemaju legalne i uređene deponije komunalnog otpada. Sve se koriste i sve su ilegalne i ne ispunjavaju ni minimum uslova da bi se na njima odlagao otpad. Sa druge strane, imamo deponije odbačenog smeća na svakom potoku, rijeci, šumi, proplanku i livadi. Polako, ali sigurno, postajemo deponija raznog otpada, od guma, plastike, stakla (nepovratne ambalaže, piva, voda, sokova i napitaka) i svega ostalog, što u naprednim zemljama predstavlja resurs i novac. Kod nas je to, nažalost problem”, kaže Mitrović.

On podsjeća i da su prije desetak godina dobijena i opredijeljena sredstva u iznosu od osam miliona eura za izgradnju osam deponija za sedam gradova na sjeveru Crne Gore, za rješavanje problema sanitarnih deponija. Riješena je samo jedna na Vasovim vodama u Beranselu i to nakon ogromnog pritiska i bunta građana.

O tome kako je riješena govore stanovnici Beransela, koji tvrde da je u periodu od 2008. do 2014. godine za izgradnju deponije na Vasovim vodama, koja se na kraju pokazala kao promašena investicija, potrošeno oko milion i po eura, te da je država za sanaciju smetlišta izdvojila dodatnih milion i po. Oni uporno od tužilaštva traže da se ispita trošenje novca za ovaj projekat.

,,Stiče se utisak da se niko ozbiljnije ne bavi ovim, za građane veoma važnim pitanjem. Sporadično se ovim problemom bave pojedinci ili organizacije kroz pojedinačne grantove i projekte, a da ti ljudi uopšte nisu iz struke, niti imaju makar elementarnog poznavanja stanja na terenu, ali im to ne smeta da troše novac poreskih obveznika na praznu priču o tretmanu i zbrinjavanju otpada”, navodi Mitrović.

On podsjeća i da se godinama organizuju obuke, treninzi za državne službenike, za ljude iz ekološkog nevladinog sektora o  načinu upravljanja otpadom, obučavaju se građani i učenici osnovnih i srednjih škola: ,,Obuke su podrazumijevale edukaciju i jačanje svijesti, stvaranje infrastrukture, bolju organizaciju i koordinaciju, obavezu implementacije kroz stimulaciju, ali i  primjenu kaznenih mjera i sankcija, nažalost sve je bilo uzaludan posao”.

Aleksandar Perović ističe da je porazno da u 21. vijeku država koja ima Ustavom zagarantovanu odrednicu ekološka, ne može svojim građanima obezbijediti pravo na zdravu životnu sredinu: ,,Da ne pričamo o turizmu koji je obesmišljen do kraja, jer svi ponesu krajnji utisak o prljavoj pa i besudnoj zemlji”.

Iz Vlade najavljuju da će novi Zakon o upravljanju otpadom bitno promijeniti, kako kažu, ekološku sliku Crne Gore. Predviđene su oštrije kazne za zagađivače, pojačan inspekcijski nadzor, ali i proširena odgovornost proizvođača onih proizvoda koji najviše zagađuju okolinu. ,,Biće propisano da uvoznici i proizvođači imaju odgovornost kad pomenuti proizvodi postanu otpad za njihovo zbrinjavanje. Što se tiče kaznene politike, ona je definisana novčanim kaznama od hiljadu do 40. 000 eura”, izjavila je ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković – Đurović. 

Perović kaže da je novi Zakon o upravljanju otpadom koncipiran na ozbiljan način, ali da ga treba primijeniti neselektivno, hrabro i efikasno: ,,Ukoliko se nastavi praksa da sve ostane mrtvo slovo na papiru, možemo očekivati katastrofe apokaliptičnih razmjera. Treba svi da doprinesemo da se ovaj problem riješi, da se kroz to pokaže kolike smo patriote i koliko volimo svoju Crnu Goru, kao životnu sredinu gdje živimo i planiramo budućnost”.

Ni najbolji zakoni i oštrije kazne ne mogu riješiti sve ukoliko građani i dalje nastave da bacaju smeće gdje im se prohtije i ,,ukrašavaju” divlju ljepotu deponijama i smećem.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo