Povežite se sa nama

MONITORING

STABILNI PROTESTI – STABILNA VLADA: Hronika očekivanog

Objavljeno prije

na

Po vazdan, svaki dan, u Crnoj Gori neko nešto saopštava, neko ocjenjuje, neko kobajagi odlučuje – u suštini ne dešava se ništa naročito. Front protestvuje, ostatak opozicije se drži po strani vlada raspale koalicije –vlada.

Protesti Demokratskog fronta pokazuju upornost organizatora i ljudi koji su spremni da ih podrže, ali i to da, sve i ako se ovakvi kakvi su nastave mjesecima, teško mogu donijeti išta bitno novo. Niko od opozicionih partija nije odlučio da se priključi protestima, njihova snaga ostaje ograničena.

Vlada je službeno odbila zahtjeve Demokratskog fronta. Toliko očekivano da se ne bi moralo ni pomenuti da nije ekstremnog cinizma u obrazloženju odluke.

,,Zahtjev za pad aktuelne Vlade, kao neophodan preduslov za formiranje nove prelazne je neustavan i nedemokratski”, saopštila je Vlada. Podsjetili su na Ustavnu odredbu da se ne može ,,uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom”.

Sinonim za ,,slobodnu volju građana” u ovoj zemlji je Snimak. Audio zapisi sa sastanaka DPS-a na kojima se detaljno razrađuju taktike kupovanja glasova uoči izbora jasno govore o tome koliko je Crna Gora građanski, otvoreno i demokratsko društvo. Pored toga, na izborima u Beranama aktivisti koji su postupali po planovima iz Snimka hvatani su na djelu. Slobodno izražena volja nije ona koja se kupuje po mini štabovima, savršeno znaju i Vlada i DPS, ali njima je važno jedino da – radi.

Zabavljajući se činjenicom da su dio poslanika SDP-a, eventualno odbjeglih iz vladajuće koalicije uspjeli da nadomjeste promjenom kursa Pozitivne iz Vlade su podsjetili Front da 27 poslanika može

postaviti pitanje povjerenja Vladi – pa ko voli, nek izvoli.

Istakli su da se ,,implementacija usvojenog izbornog zakonodavstva podrazumijeva”. Podrazumijevala se i dosad, samo je uključivala i onu cetinjsku DPS aktivistkinju koja je po kućama raznosila po sto eura ,,đeci za čokoladu”.

Režimski mediji nastavljaju hajku na Front. Utrkivanje ko će bolje uočiti riječ, sliku i neprijatelja postalo je samrtno dosadno. Ako nastave u istom pravcu nema druge nego da, pošto su odavno blizu nule, broj ljudi na protestu počnu da izražavaju negativnim brojevima.

U oštroj konkurenciji među osudama protesta važi pravilo – što nebitnija partija, to duže i dramatičnije sopštenje. Ove sedmice istakla se Liberalna partija koja je ustanovila da na ulici ima više šatora nego demonstranata. Misili su na sve: od toga da su ,,protesti protiv crnogorskog naroda, protiv države Crne Gore, protiv stanovnika Podgorice, protiv Crnogorske pravoslavne crkve, protiv crnogorskog jezika, protiv crnogorske himne, protiv crnogorske zastave i grba”, do ukora organizatorima koji nijesu razmišljali ,,koliko košta roditelje da svaki dan đecu do škola i vrtića vode kroz ulice koje su u kolapsu zbog ogromnih gužvi”.

Istaknuta je i teorija kako Frontov protest ništa ne valja nego samo umanjuje energiju, nekim budućim, boljim. Kao da je želja za pobunom kilo hljeba, pa će ga Front pojesti. Neuporedivo je lakše pronaći mane ovom protestu nego, u predvečerje narednih izbora, ponuditi smislenu ideju o načinu na koji se može smijeniti ova vlast.

Uprkos svim naporima da se protesti proglase nebitnima, tom pojavom su se protekle sedmice bavile dvije najvažnije glave u državi: premijer Milo Đukanović i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović.

Mitropolit je kazao da njegovo pojavljivanje na protestu nije stvar politike nego briga o duši naroda, slobodi i Crnoj Gori. „Nema razloga da policija stoji ovdje. Kažite onima koji su vas postavili da tamo drugdje gdje se pljačka, otima i uništava Crna Gora i njen obraz, treba da ode policija, a ovi ljudi su ljudi slobode, sloboda ih je rodila i oni hoće da na toj slobodi grade budućnost”, kazao je u svojstvu sindikalca.

U okviru socijalnih pitanja podsjetio je da su Obod, Košuta i Dakić, koje je sagradio narod, sada ,,pustovine” i zapitao se kome sada pripadaju KAP-a i Željezara. Glede spoljne politike istakao je da je ,,današnja Evropa koja je bombardovala Crnu Goru natociljala ove naše vladare da priznaju Kosovo, nepostojeću državu”.

Analitičari koji su danima tvrdili kako protesti nijesu građanski, dobili su prliku da uskliknu kako nakon Amfilohijevog nastupa protesti nikako ne mogu biti građanski.

U međuvremenu su se raprele i razne priče oko toga je li iko i ko je, a ko nije znao da će Amfilohije na protestima govoriti. Niko se, takva su vremena, ne bi iznenadio ako neko ustvrdi da se mitropolit – ukazao. Dokone zabavlja ideja: kako bi izgledalo kad bi se Amfilohije jednoga dana prosto uputio na Glavni odbor DPS-a i bi li mu iko stao na put.

Monitor je više puta pisao o aktivnoj koegzistenciji premijera i mitropolita, ali u ovom slučaju, po svemu sudeći najvjerovatnije zvuči teorija da Amfolihije prosto nije mogao da odoli. A da je dobro došao premijeru na protestima, to je van diskusije.

Odbijanje zahtjeva sa protesta premijer Đukanović je dodatno pojasnio gostujući na Radiju Crne Gore: ,,Odgovorna vlast ne smije sebi dozvoliti da se ponaša u skladu sa ultimatumima koje joj postavlja politička grupacija sa podrškom šest odsto građana”. Poručio je da će protesti potrajati ukoliko organizatori čekaju pad Vlade. Kazao je takođe da su protesti DF-a, sastavni dio demokratske prakse i da je crnogorska vlast pokazala svoj demokratski kapacitet. Zamolio je građane Podgorice za razumijevanje jer se u očekivanju NATO pozivnice ,,testira da li je ova država spremna da organizuje proteste” te da organizatorima protesta ne treba pribaviti oreol žrtava.

Ipak su razne policije riješile da cimaju organizatore protesta. Komunalna je naložila da bina i šatori uklone, MUP je kazao da dozvola važi do subote. Kako trenutno stoje stvari, protesti više zavise od vremenske prognoze, nego od odluka nadležnih. Dok se ne naredi drugačije.

Đukanović je rekao svoje i o koalicionim partnerima. Vladu koja nema legitimitet jer u njoj sjede dva ministra koji više nijesu članovi stranke na čijoj su listi dobili glasove građana još jednom je proglasio legitimnom.

Zahtjev SDP-a da im se vrate ministarska mjesta koja zauzimaju Vujica Lazović i Ivan Brajović koji više nijesu članovi te partije odbijen je. Đukanović je ocijenio da je diskutabilan stav predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da se on u određenim trenutku može opredijeliti za prelaznu vladu, ,,ako se politička korupcija sa lokalnog prenese na državni nivo”.

„Mislim da je riječ o tome da SDP grčevito brani svoj monopol jezička na vagi na političkoj sceni Crne Gore”, rekao je Đukanović i napomenuo da se ,,SDP javi kada neko iz opozicije podrži neke od stavova DPS-a, kao što Pozitivna podržava ulazak u NATO”, jer gubi pravo na monopol i ucjenu.

SDP je žustro odgovorio da će Odluku o statusu u koaliciji na vlasti donijeti nakon posjete generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga i ambasadora 28 država članica Alijanse Crnoj Gori.

Obično čeljade u Crnoj Gori ni malo se ne bi iznenadilo kad bi mu neko rekao da narednih mjesec-dva ne treba da diše jer se ne zna stiže li ta đavolja pozivnica.

Poletni Časlav Vešović

Poletan na novoj funkciji, zamjenik gradonačelnika Podgorice, Časlav Vešović objasnio je da su protesti DF-a ubjedljivo najkrupniji problem građana glavnog grada. ,,Kao gradska uprava imali smo oko 70 zahjeva dnevno, a od početka protesta, taj broj se popeo na 370. Razlika se odnosi na problem koji izaziva skup ispred parlamenta, tako da je to opomena organizatorima protesta koliko oni vode računa o potrebama građana”, precizirao je Vešović. Malo fali da čovjek povjeruje kako će, istoga trena kad nestne DF-ova bina, negdje u gradu niknuti škola.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo