MONITORING
STANKO SUBOTIĆ, KROJAČ NAŠEG DOBA: Moć novca, politike i medija

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
U poplavi informacija na temu mafija – mediji – Šarić – Crna Gora – Đukanović- Vučić – kriminal – policija, na površinu su ponovo isplivala dva i dobro poznata imena – Stanko Subotić Cane i Vladimir Beba Popović. Prvi, manje galami ali je mnogo moćniji.
Veze Centa i Bebe, prema tvrdnjama različitih izvora, datiraju odavno. Kurir je nedavno ilustovao njihovu povezanost i kroz saradnju u iznajmljivanju poslovnog prostora. Institut za javnu politiku, čiji je osnivač i direktor Beba Popović, nalazi se u stanu Stanka Subotića u Ulici kneza Miloša 68, objavio je Kurir na osnovu uvida u katastar. I stanari te zgrade su to potvrdili.
Subotić je optužen da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom 1990-ih. Njemu je sud, tri od četiri stana u vlasništvu u pomenutoj zgradi, uključujući i onaj u kojem je kancelarija Popovićevog Instituta, stavio pod zabranu otuđenja ili opterećenja dok ne bude završeno suđenje!
Prema Subotićevom advokatu Radoslavu Tadiću, njegov klijent može da izdaje te stanove. Po kojoj ceni Popović rentira 164 kvadratna metra u strogom centru, te da li uopšte plaća mjesečnu nadoknadu, nije poznato.
Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni direktor Radio televizije Srbije, tvrdio da je Beba Popović ključni medijski savjetnik Stanka Stubotića: „On stoji iza svake Canetove reči, garderobe, košulje, kravate, fotografije, intervjua, izbora jela i pića”.
Ratko Knežević, nekadašnji saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, je tvrdio da je Popović svojevremeno u Beogradu dočekao Canetov avion sa pet miliona eura keša!
Stanko Subotić je ponovo u žiži. Jedan je od najmoćnijih ljudi u regionu. Na vlasti u Bogradu i u Podgorici su njegovi prijatelji, partneri i zaštitnici. Đukanović, Nikolić i Vučić. Mnogi od njegovih konkureta u raznim poslovioma su u nevoljama. Cane je najznačajnija karika koja spaja moć novca, politike i medija. No ukoliko 18. jula sudije prihvate predlog Tužilaštva za organizovani kriminal, on bi narednih osam godina mogao da provede u zatvoru. Tužilaštvo smatra da je i tokom ponovljenog suđenja dokazalo navode svoje optužnice da su Subotić i njegovi saradnici švercom cigareta devedesetih oštetili budžet Srbije za 28 miliona eura i šest miliona američkih dolara.
Subotić je u vrijeme prethodne vlasti, oličene u predsjedniku Borisu Tadiću iz DS, bio označen kao kriminalac u bjekstvu, jedan od najodgovornijih za šverc cigareta 1990-ih. Bio je u odsustvu osuđen ne šest godina zatvora. Godinu dana po Tadićevom padu 2012, kada zemljom upravlja Srpska napredna stranka (SNS) Vućiča i Nikolića, u Srbiju se Subotić vratio skoro pa kao slobodan čovjek. Crvena Interpolova potjernica za njim je ukinuta, sa slobode se brani od optužbi koje su i dalje na snazi, nakon što je pevostepena presuda ukinuta. To pravo je ostvario pošto je, kao jemstvo, položio 538.000 evra, odnosno upisao je hipoteku na kuću u korist suda.
Skoro istovremeno, sud je značajno stroži prema tajkunu Miroslavu Miškoviću. Njegova kompanija je zarad puštanja iz pritvora svog vlasnika (optužen za utaju poreza i zloupotrebu položaja) morala da uplati čak 12 miliona eura.
To iznova postavlja pitanje: ko je Subotić?
Subotić je od medija u Srbiji, regionu a i na zapadu označen kao biznismen sumnjive prošlosti koji je poslije 5. oktobra pokušаo da legalizuje stečeni kapital.
NIN je postavio 2013. pitanje da li je Subotić bio tajni saradnik Jovice Stаnišića, dugogodišnjeg moćnog šefa Državne bezbednosti Srbije iz vremena Slobodana Miloševića? Dalje, da li je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаveštаjcа Arnoа Dаnžаnа, doskora uticajnog poslanika Evropskog parlamenta na listi ranijeg predsjednika Nikole Sarkozija “Pokret za okupljanje građana sumnju u „posebne veze” Subotićа sа službаmа, na što podstiče to što su Švаjcаrskа i Rusijа odlučile dа gа ne isporuče Srbiji, kаo i što je, i pre ukidanja presude od šest godinа zаtvorа skinut sа Interpolove potjernice.
Za neke posmatrače Subotić je skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije dа vide sаdа аktuelnog predsednikа Tomislаvа Nikolićа. Ratko Knežević je julа 2009. tvrdio dа je Arno Dаnžаn obаvještаjаc koji je preko sаdаšnjeg predsjednikа Nikolićа pokušаo dа ostvаri veći uticаj nа Bаlkаnu. „Sаstаnаk u pаriskom hotelu Ric krаjem oktobrа 2007. imаo je zа temu kаko omogućiti Nikoliću dа preuzme pаrtiju (SRS), umije je i preobrаti.”
Knežević je svojevrememeno izjavio da Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije. Još 2010. su glavni urednici dnevnih novina Večernje novosti, Blic i Pres upozorili Vladu Srbije da Stanko Subotić Cane i njemačka korporacija Vac (WAC) pokušavaju da preuzmu kompletno tržište stampe u Srbiji.
Knežević je u ljeto 2009, tvrdio da su plod mašte Subotićevog medijskog gurua Bebe Popovića bile tvrdnje da je ambasador Montgomeri bio „motor” afere Nacional iz ranih 2000-ih.
Montgomeri je u svojoj knjizi Kad ovacije utihnu napisao kako je Beba Popović napustio kabinet Zorana Đinđića pošto je tadašnji premijer otkrio da je njegov blizak saradnik organizovao hajku na B92 i njihovog osnivača Verana Matića.
Cane, na svoj način, brine i o svetovnoj sferi. Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu piše: „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba”. Ovu privilegiju, Cane je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni”.
Subotić nije u septembru 2011. bio na ceremoniji osveštenja crkve u Ubu u čijoj je blizini rođen. Bježao je od zakona.
Sada pokojni publicista Mirko Đorđević, poznavalac crkvenih prilika, tim povodom ukazao je na fenomen široke ruke kontroverznih biznismena koji crkvi poklanaju novac koji su nelegalno stekli. „Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema.”
To je svijet u kojem se savršeno snalazi Stanko Subotić Cane. Krojač naših dana.
Najbolji prijatelj E-novina
Kada je Subotić stigao u Beograd posle ukidanja prvostepene presude, jedna od prvih adresa koju je posjetio bila je ona njegovih, “najboljih prijatelja”. Upravo tako stoji na sajtu E-novine, koje vodi novinar Petar Luković, a gdje je proteklih godina objavljen niz tekstova ispisanih radi odbrane Subotića. “Najdraži gost”, “član familije E-novina”, pisalo je u tekstu objaljvenom poslije Subotićeve posete. Đorđe Padejski, šef Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), rekao je kako su analize pokazale da su prikriveni vlasnici dvije trećine medija u Srbiji tajkuni, u najvećem broju slučajeva u saradnji sa državom. “Tek sada se jasno vidi da ti mediji rade samo u interesu svojih vlasnika a ne u interesu javnosti,” naveo je Padejski. Miroljub Radojković, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, kazao je za RSE da sadašnje stanje prikrivenim vlasnicima pogoduje jer se mediji koji su pod dugoročnom starategijskom kontrolom mogu aktivirati kada je to potrebno. “To je čista politička pragma i borba za vlast u medijskoj sferi. Drugi nivo je upotreba medija za zbunjivanje javnosti, često fabrikovanjem raznih afera. U tim slučajevima na mig određenog centra moći, koji je uvek u politici, i uz blagoslov drugog centra moći, koji je u novcu, na volšeban način se otvaraju razne arhive itd… To služi za međusobno pritiskanje i političko obračunavanje političkih aktera.”
Veze sa Šarićerm
Subotića su mediji dovodili i u vezu sa Darkom Šarićem. U emisiji “Reakcija” TV B92 objavljeno je da je Subotić poslije podizanja optužnice protiv njega izbjegavao da podiže novac sa svojih of-šor računa, kako bi spriječio državne institucije da uđu u trag njegovim finansijskim tokovima. Zbog toga je, kako je navedeno, on od Šarića uzeo keš, a zauzvrat mu ustupio Futuru. U prilog tome išla je činjenica da je istovremeno za generalnog direktora Future postavljen Šarićev školski drug Nebojša Jestrović. Ovaj je i suvlasnik Municipiuma S, beogradskog ogranka of-šor kompanije iz Delavera u SAD, preko kojeg je, kako se sumnja, Šarić kupovao preduzeća u Srbiji i Crnoj Gori. Subotić je 2010. u intervjuu i TV IN rekao da je upoznao Darka Šarića oko dvije godine ranije, te da ga je s njim upoznao Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića. Subotić je naveo i da je Šarića sretao “sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije” i da je “on u Srbiji bio čovek koji je prihvaćen kao ozbiljan biznismen, ozbiljan poslovan čovek zadnjih deset godina”. Kako je rekao, nije imao saznanja o tome čime se Darko Šarić bavi. O Futuri nije rekao ni riječ. Nebojšа Joksović, bliski Šarićev sаrаdnik, je pred Specijаlnim sudom rekаo dа je Šаrić novcem od prodаje droge finаnsirаo Subotićа. On je detаljno opisao nаčin distribucije kokаinа i prаnjа novcа u kojem je, premа njegovim nаvodimа, sudjelovаo Subotić.
Veze s Đukanovićem
Svojevremeno je Aleksandar Tijanić, sada pokojni generalni director Radio televizije Srbije, primijetio: „Čim Caneta pitaju odakle toliko mrtvih oko njega i kako je zaradio više evra nego što zna da broji, on krene u gluposti tipa: ‘Ko napada mene, napada Đinđića i Đukanovića!’ Stvari su vrlo jednostavne – on prosto treba da kaže kako je desetak ljudi ubijeno u poslu s cigaretama i odakle mu dve milijarde evra,” kazao je Tijanić. Poslovno partnerstvo i blisko prijateljstvo između Đukanovića i Subotića, odavno je poznato. Bili su zajedno i na italijanskoj optužnici, za šverc duvana. Oslobođeni su. Makedonski novinar Zoran Božinovski, koji se već dugo nalazi u pritvoru, u intervjuu portalu In4s kazao je da su “duvanski interesi” Stanka Subotića Caneta i Vladimira Bebe Popovića podudarni sa interesima njihovog zajedničkog prijatelja, crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Božinovski je redakciji In4s-a, kako se navodi na njihovom portalu, ustupio dokument, takozvanu “crnu knjigu” koja bilježi nelegalne trase balkanskog duvanskog puta i za koju tvdi da je, uz asistenciju crnogorskog diplomate i visokog funkcionera ANB-a, završila u rukama Caneta Subotića.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

Objavljeno prije
5 danana
17 Oktobra, 2025
Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare
Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.
To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.
Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.
„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.
Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.
“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.
Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.
U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.
Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.
Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.
Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.
Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?
Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“
Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).
„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.
Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku

Objavljeno prije
5 danana
17 Oktobra, 2025
I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost, da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud
Da Ustavni sud neće biti popunjen ove sedmice sa troje novih sudija, bilo je gotovo pa najavljeno od strane paralementarne većine. Iako je premijer Milojko Spajić tokom susreta sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen pozvao parlamentarce da izglasaju sudije i izrazio želju da će to biti učinjeno, više je znakova govorilo da će se desiti suprotno.
Uoči sjednice u utorak, na kojoj potrebnu podršku nije dobio nijedan od troje kandidata za sudije Ustavnog suda, održan je sastanak poslaničkih klubova. Iz partija parlamentarne većine još su se tada mogle čuti poruke da će sudije Ustavnog suda , ukoliko ne budu izabrane “sjutra”, biti sigurno izabrane “za mjesec dana”.
Sjutra je očekivano donijelo novi propali pokušaj popunjavanja Ustavnog suda. Niko od troje kandidata nije dobio potrebnu podršku. Glasalo se za dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor – zamjenicu zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjanu Radović i sudiju Višeg suda u Podgorici Jovana Jovanovića, kao i za advokaticu Mirjanu Vučinić, koju je još ranije predložio predsjednik Jakov Milatović. Za Milatovićevu kandidatkinju poslanici nijesu glasali na sjednici krajem septembra, pošto nijesu izglasali ni dnevni red. Od tada se uporno, kako iz vlasti tako i iz opozcije, čuju glasovi kritike upućeni predsjedniku, kome se zamjera što nije obavio konsultacije o kandidatima sa parlamentarcima.
Odnos prema Milatoviću odrazio se i na ovonedeljnom glasanju. Za kandidatkinju predsjednika advokaticu Vučinić glasalo je 16 poslanika opozicije – DPS i Socijaldemokrate, kao i nezavisne poslanice Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur. Poslanici vlasti, njih 44, bili su uzdržani.
“ Ako ste smatrali da u okviru konsultacija učestvujem u političkoj trgovini, tu ste se prevarili”, poručio je nakon neizbora njegove kandidatkinje Milatović.
Za drugo dvoje kandidata poslanici vlasti su glasali, ali oni nijesu dobili neophodnu podršku. Izbor Jovanovića podržalo je 45 poslanika većine, pet poslanika Bošnjaške stranke (BS) bilo je uzdržano, dok je poslanik iz te stranke Admir Adrović bio protiv. Za Mirjanu Radović su glasala 44 poslanika većine, i opet – uzdržanih pet poslanika BS, Adrović porotiv. Iz te stranke su prethodno javno otvorili polemiku tražeći da jedan od kandiata bude pripadnik bošnjačkog naroda.
Opozicija nije glasala za kandidate Ustavnog suda, iako svu krivicu za neizbor svaljuje na vlast, tvrdeći da ona tako koči evropski put. Opravdanje za to što ne glasaju za kandidate, i oni traže u nedostatku razgovora i konsultacija sa vlašću. Predsjednik DPS Danijel Živković je saopštio da vlast nije pozvala opoziciju da razgovaraju o kandidatima, te da će njegova stranka glasati za Milatovićevu kandidatkinju Mirjanu Vučinić. Ti glasovi, imajući u vodu prethodni odnos Milatovića i vlasti u vezi kandidata za Ustavni sud, nijesu mogli rezultirati izborom Vučinić.
“Pričamo da treba izabrati sudije Ustavnog suda zbog Evropske komisije, odnosno zbog toga što je došla Evropska komesarka Ursula fon der Lajen, pa nam eto to treba, a ne zato što treba popuniti mjesta u Ustavnom sudu jer to nama treba zbog nacionalnih interesa, jer nam treba popunjen Ustavni sud zbog nas ovdje“, kazao je Živković na sjednici Skupštine, na kojoj nijesu izabrane sudije Ustavnog suda.
Do komunikacije između vlasti i opozcije je izgleda na kraju ipak došlo. Prema nezvaničnim medijskim najavama, URA bi mogla dati ruku vlasti. Vladajuća većina očekuje da će u drugom krugu obezbijediti izbor dvoje sudija Ustavnog suda, oslanjajući se na moguće glasove Građanskog pokreta URA, objavile su Vijesti, pozivajući se na neimenovane izvore.
Navodno je uoči rasprave u parlamentu bilo razgovora između Pokreta Evropa sad (PES) i GP URA, pa bi do glasanja Abazovićeve URE za kandidate za sudije Ustavnog suda moglo doći ako u Skupštini prođu neki zakoni koje je predložila ta opoziciona partija. List tvrdi da su minimalne šanse da većina u drugom krugu glasa za Milatovićevu kandidatkinju.
Prema Ustavu, za izbor sudija Ustavnog suda neophodna je dvotrećinska većina, odnosno 54 glasa, a ako se ona ne obezbijedi, ide se u drugu rundu u kojoj je za izbor potrebna tropetinska podrška poslanika (49). Toliko će glasova biti potrebno u narednom glasanju. Četiri glasa URA u parlamentu mogla bi biti dovoljna vlastima da poguraju kandidate koje žele.
Akcija za ljudska prava (HRA), koja u kontinuitetu prati izbor sudija u Ustavni sud ali i pravosuđe u cjelini, izrazila je protest zbog toga što nijesu izabrane nove sudije Ustavnog suda, iako su sva tri kandidata ispunjavala propisane uslove.
“Državni interes je bio da se Ustavni sud popuni, u situaciji kada je faktički već u blokadi, jer samo četvoro preostalih sudija ne mogu da riješe izborne sporove, niti da donesu bilo koju odluku oko koje nemaju konsenzus”, kazali su. „U atmosferi u kojoj su i jedan i drugi predlagač forsirali samo ‘svoje’ kandidate, a na uštrb onih drugih, nije izabran niko, dok su Ustavni sud i interesi građana iznevjereni”.
Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori poručila je crnogorskom parlamentu, nakon što je u septembru propao pokušaj izbora sudija za Ustavni sud, da u oktobru izabere nedostajuće sudije. Ni prisustvo Ursule Fon der Lajen u Crnoj Gori tokom posljednjeg pokušaja izbora, međutim, nije pomoglo. Političke trgovine, ili konsultacije kako ih stranke zovu, moraju biti dovršene. Pa onda Evropa.
Iako su deklarativno i vlast i opozicija za kompletiran i autonoman Ustavni sud, taj sud je odavno partijski, što se nije promijenilo ni nakon pada DPS-a. Svi izbori za sudije tog suda do sada su se odvijalli kroz nemilosrdnu borbu oko partijske prevage u toj instanci. Blokada, odnosno podjednak odnos glasova , za njih je prihvatljivije rješenje od neparnog broja sudija. Ukoliko narednog mjeseca budu izabrana dva, a ne tri kandidata za sudije Ustavnog suda, to će biti još jedan prilog toj tezi.
Kada je krajem 2023. Crna Gora pohvaljena iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije nakon dugih političkih trgovina i opozicije i vlasti, koje ni tada nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda boreći se za prevlast, i Briselu je bilo jasno da je sud možda postao funkcionalan, ali da je i dalje partijski.
Borba za političku kontrolu se nastavila. Krajem prošle godine, uz dimne bombe bačene u parlamentu od strane DPS, Skupština je konstatovala prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, a upražnjeno mjesto otvorilo je novi krug borbe za prevlast. DPS je penzionisanje Đuranović nazvao “ustavnim pučem”. Parlamentarna većina namjeravala je tada da penzioniše troje sudija Ustavnog suda, nakon što ih je predsjednica tog suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. Da je to realizovano, ostalo bi samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović, koji je bio ovlašćen za prijedlog dvoje sudija, tako što je odložio odluku o raspisivanju konkursa, o čemu je Monitor već pisao. Trenutno ih je četvoro.
Nakon penzionisanja sutkinje Đuranović, DPS je uslovljavao rad parlamenta poništenjem odluke o njenom penzionisanju, što je na kraju rezultiralo traženjem mišljenja Venecijanske komisije o tome da li je zakonito penzionisana. Preporuke VK su odavno tu, ali su i dalje na čekanju. PES je u septembru, kada skupština nije htjela ni da reaspravlja o kandidatkinji Milatovića za sudiju Ustavnog suda, tvrdio da se prije izbora moraju ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK), što je dio stručne javnosti vidio kao neutemeljen izgovor .
I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost, da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Nije samo tromost vlasti u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka, i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Prošle sedmice je i DPS podmladak išao u Brisel da preda non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. Vučićevska DNP je odlučila da ne može biti kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Aktivirala se i oko kolektora na Botunu. Aktivna je BIA i Vučićev “mitropolit” Metodije, kao i bezbroj inicijativa za veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i ranije. Posljednja je najava ponovnog podizanja spomenika Puniši Račiću
U četvrtak je Vlada stavila u proceduru ponovno uvođenje viza za državljane Kuvajta, Jermenije, Egipta i Uzbekistana. Pacifičko ostrvce-država Nauru je dodano na bezviznu listu. Ovi potezi su posljedica sve glasnijih prigovora Evropske komisije (EK) koja već neko vrijeme čeka na Crnu Goru da sa Evropskom Unijom (EU) uskladi viznu politiku. EK je sredinom februara ove godine upozorila Vladu da do kraja mjeseca povuče ukidanje viza za Saudijsku Arabiju i Bahrein. U suprotnom, Crna Gore će ostati bez sredstava iz Reformske Agende Plana rasta za zapadni Balkan od kojih Crnoj Gori ukupno sljeduje 385 miliona u tranšama i po ispunjenju određenih mjerila. Vlada je odćutala februarsko upozorenje EK dok se Ministarstvo evropskih poslova pozvalo na tzv. “pravilo fleksibilnosti” u izjavi medijima. Prevedeno, ovo pravilo omogućava prolongiranje nekih reformi do 24 mjeseca a da se ne izgube alocirana sredstva – u ovom trenutku 4,63 miliona eura tranše iz evropskih fondova.
Harmonizacija viznog režima Crne Gore sa EU je jedan od ozbiljnijih uslova u procesu pridruživanja evropskom bloku država. Pasošima Kine, Rusije, Turske, Katara, Saudijske Arabije, Bahreina i Azerbejdžana i dalje ne treba viza za ulazak u Crnu Goru dok se za Ujedinjene Arapske Emirate i dalje primjenjuje ograničeni, sezonski režim bezviznog ulaska (tokom ljetnjih mjeseci). Ovakav režim je do sada pravdan potrebama turističke industrije i prihoda koji se ostvaruju na godišnjem nivou, posebno zahvaljujući posjetama iz Rusije (230 hiljada) i Turske (320 hiljada).
Korist od prihoda bezviznih režima je mnogostruko veća od nekoliko miliona eura koje bi Vlada dobila iz Plana rasta u slučaju momentalnog uvođenja viza. U Vladi neformalno priznaju da je pitanje vremena kada će doći do potpunog usklađivanja viznog režima ali računaju da neke destinacije mogu držati otvorenim do kraja 2027. godine. Do kraja 2026.godine, prema ambicijama Vlade i želje većine stanovništva, trebala bi biti zatvorena sva 33 poglavlja koja su novom metodologijom podijeljena u takozvane klastere ili grupe poglavlja. Ulaskom u EU Crna Gora bi vrlo brzo dobila bezvizni režim s drugim razvijenim zemljama Zapada za koje sada treba viza (npr. Irska koja je u EU i Britanija koja je izašla). Predsjednica EK Ursula fon der Lajen će iduće sedmice biti u Crnoj Gori pa Vlada, prema pisanju medija, želi imati nešto čime se može pohvaliti.
Prostora za pohvale je sve manje. Početkom juna je objavljen novi neformalni dokument (non-pejper) EK koji se odnosi na napredak Crne Gore u poglavljima 23 (pravosuđe i osnovna prava) i 24 (pravda, sloboda, bezbjednost). U non-pejperu se priznaje, diplomatskim rječnikom da je (pre)ambiciozan vremenski okvir u kome se Vlada nada zatvoriti sva poglavlja. Dokument je ukazao na nedovoljnu implementaciju reformi iz Akcionog plana Strategije reforme pravosuđa 2024-2027. Svega 22,1 odsto je potpuno sprovedeno prošle godine, 58,4 djelimično, a 19,5 nije sprovedeno. Prigovoreno je na nedovoljne reforme u pravcu nezavisnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta, nesprovođenje preporuka Venecijanske komisije oko Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) i nedonošenje posebnog zakona o radnim pravima sudija. Nepopunjenost i nefunkcionalnost Ustavnog suda takođe opet postaje problem nakon nekoliko pokušaja izbora novih sudija i odlaska u penziju starih. I Skupština je dobila kritike zbog tromosti i neučinkovitosti. Ipak, krajem juna Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu zatvorila poglavlje 5 – Javne nabavke. Sadašnji skor od 7 privremeno zatvorenih poglavlja (od ukupno 33) ne uliva previše nade da se može pojačati dinamika zatvaranja.
Uskoro, početkom novembra, slijedi Izvještaj EK o napretku i nakon toga zakazivanje međuvladine konferencije u Briselu na kojoj će se zatvoriti, u najboljem slučaju pet poglavlja, kako je početkom avgusta najavila ministarka evropskih integracija Majda Gorčević. Za sada, po neformalnim ocjenama iz Brisela, Crna Gora bi mogla računati na zatvaranje tri poglavlja, što je vjerovatno nedovoljno da bi se održala dinamika završetka pregovora do kraja iduće godine. Ukoliko bi se, nekim čudom, zatvorila sva poglavlja do kraja 2026. onda bi bilo moguće potpisivanje Pristupnog ugovora u prvoj polovini 2027. godine. Proces ratifikacije ugovora od strane država članica traje između petnest mjeseci i dvije godine.
Nije samo tromost Skupštine i Vlade problem u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka u bilateralnim odnosima, i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Osim dosadašnjih sporenja o ploči u bivšem logoru Morinj, obeštećenja logoraša, nemarkiranoj morskoj granici na Prevlaci, preimenovanju bazena u Kotoru… pojavilo se još jedan problem. Radi se o imovini bokeljskih Hrvata koja je tokom 90-tih, ali i ranije, nakon 1945. ili oteta ili volšebno prepisana na druge osobe i čije vraćanje sada traži hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman. Ministrovi stavovi izgledaju kao potpomognuti, ili inicirani, od nekih intelektualnih krugova u Hrvatskoj bliskih HDZ-u koji se istovremeno percipiraju u dijelu evropske diplomatske zajednice kao udbaški i proputinovski kadar. Bode oči da se do sada ti imovinski zahtjevi nisu ispostavljali na tako visokoj razini, iako oni nisu od juče, niti su se dešavali samo Hrvatima. U našim sudovima postoji nekoliko velikih zahtjeva za povraćaj imovine, bilo kroz Zakon o restituciji koji nije ispoštovan, ili kroz zahtjeve za pravično obeštećenje porodicama crnogorske, srpske i hrvatske nacionalnosti koje mahom žive na Zapadu i koje su državljani tih zemalja.
Pogotovo je poznat slučaj crnogorske porodice Vučković, raseljene diljem Sjeverne i Južne Amerike. Vučkovići su nakon Drugog svjetskog rata ostali bez fabrike Riviera, u centru Kotora, i bez velikog broja nekretnina u starom gradu i uz obalni pojas za koje nisu dobili ni centa obeštećenja. Imovina koja nije zauzeta i zakonski im može biti vraćena se ne vraća, kao što je slučaj placa na mjestu gdje su ostaci fabrike u centru Kotora, ugašene još u doba komunizma. Naime, tokom pljačkaških privatizacija u drugoj polovini 90-tih i kasnije u 21. vijeku vladarska kuća Đukanović i njezini tajkuni i ruski, mahom KGB, prijatelji su nemilice grabili sve što im se svidjelo, o čemu je iscrpno pisano. Interesantno je da dio HDZ-a to nije pokrenuo u vremenu dok je Crnom Gorom vladala klika čiji glavni diplomatski i kriminalni oslonac je bila putinistička Rusija. HDZ je gajio prisne odnose sa porodicom Đukanović uprkos njihovom učešću u agresiji na Hrvatsku koja je rezultirala pljačkaškim pustošenjem dubrovačke regije i granatiranjem samog grada.
Prošle sedmice je i miloistički podmladak išao u Brisel da preda svoj non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. DPS-ov šef poslaničkog kluba Andrija Nikolić i predsjednik skupštinskog Odbora za Evropske integracije Ivan Vuković su imali sastanke, kažu, sa važnim sagovornicima iz evropskog parlamenta, Komisije i Savjeta. Oni su navodno podržali evropske integracije, ukazali na demokratsko nazadovanje kod nas i da vlast “ne može obezbijediti konsenzus svih zemalja članica” za prijem Crne Gore. Očigledno su aludirali na njihove prijatelje u dijelu hrvatske vlasti čiju zemlju je njihov šef vojno napao 1991.
Ni službeni Beogradu ne miruje. Nakon očiglednog tastera iz Andrićevog venca, vučićevska Demokratska narodna partija (DNP) je na svom predsjedništvu donijela odluku da ne može biti nikakvog kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Nema obeštećenja hrvatskih logoraša, nema odustajanja od pretenzija na poluostrvo Prevlaka, i tako dalje. Osim toga, DNP se aktivirao oko kolektora na Botunu za čije ucrtavanje u prostorni plan je ranije glasao u Skupštini. Osim DNP-a, aktivna je BIA i njeni kriminalci/saradnici, Vučićev “mitropolit” Metodije kao i bezbroj inicijativa za veličanje i podizanje spomenika fašističkim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata i ranije. Zadnja je najava ponovnog podizanja spomenika velikosrpskom ekstremisti i kriminalcu Puniši Račiću koji je 1928. godine u kraljevskoj Skupštini u Beogradu ubio dvojicu i ranio trojicu hrvatskih poslanika. Među onima koji su podlegli tom krvavom piru je bio i Stjepan Radić, lider Hrvatske seljačke stranke (HSS) i prijatelj potlačenog crnogorskog naroda. Vajar koji je napravio skulpturu Puniše Račića kako “davi zmiju otrovnicu” – prevedeno Hrvate, i kojim se slavi njegov masakr u Skupštini, je Dragan Radenović, nekada visoki oficir savezne UDBE i promoter srpskog sveta.
Dani koji predstoje biće puni iznenađenja – sa svih strana.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima
-
Izdvojeno4 sedmice
DONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom
-
FOKUS4 sedmice
RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Ulazak u EU
-
DRUŠTVO3 sedmice
ATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend
-
Izdvojeno4 sedmice
EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE: Obaveze iz poglavlja 27 čekaju, priroda nestaje