Povežite se sa nama

OKO NAS

STARIJI ROMI I EGIPĆANI I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA: Imaju pravo na besplatno liječenje, a ne znaju

Objavljeno prije

na

Više pripadnika romske populacije, nakon brisanja sa evidencije Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) zbog navršenih 67 godina života, ostali su bez besplatne zdravstvene zaštite, jer nijesu bili upoznati da i dalje mogu ostvarivati to pravo. Državne institucije se nijesu pobrinule da im predoče prava, pa su tako mnogi još uvijek bez osiguranja, iako besplatnu zdravstvenu zaštitu Ustav Crne Gore garantuje svim građanima, a izdavanje zdravstvenih knjižica je krajnje pojednostavljeno posljednjih mjeseci.

Fadilj Misimović, koji živi na granici siromaštva, kaže da je nakon što je izbrisan iz evidencije ZZZCG bio bez zdravstvenog osiguranja dugih pet godina, što je dodatno otežalo njegov položaj. Zdravstvenu knjižicu dobio je ovih dana nakon što su mu novinari CIN-CG, radeći na ovoj temi, pojasnili da ima prava na besplatno liječenje, kao i procedure kako da dođe do zdravstvene knjižice. Nije vjerovao da je sve tako lako i da je moguće.

Fadilj je više od 30 godina bio na evidenciji ZZZCG. Nikada nije uspio da se zaposli, uprkos želji. Dok je bio mlađi radio je povremene poslove, da bi se prehranio. Sada više ni to ne može. Ima 72 godine. Težak život, bolesti i nemaština njegovu su starost učinile krajnje neizvjesnom. Tvrdi da ga je država ostavila na milost i nemilost, bez ikakvih prihoda. Živi u trošnoj baraci koju je sam sagradio na Vrelima ribničkim, na uzurpiranom zemljištu. Tako, pored problema koje ima svakodnevno, brine da mu ne sruše i baraku, koja je njegova jedina imovina.

U godinama nakon što je izbrisan sa evidencije Zavoda, vjerovao je da je ostao bez rijetke povlastice koju je imao – besplatne zdravstvene zaštite. On nije imao novca ni za preživljavanje, a kamoli za plaćanje ljekarskih pregleda. Tražio je pomoć od nadležnih institucija i pitao kako da riješi problem zdravstvenog osiguranja. „Državni činovnici kojima sam se obraćao su mi govorili da treba da budem strpljiv i da čekam izmjenu zakona kojom ću dobiti zdravstvenu knjižicu. Niko mi nije rekao da već imam pravo na nju”, navodi Fadilj.

Kako živi sam, posljednjih par godina brigu o njemu preuzele su komšije, koje ga svakodnevno obilaze, na čemu im je neizmjerno zahvalan. Ne bi trebalo, kaže, da bude na teretu komšija, već društva i države. Zdravstvena knjižica, koju je dobio nakon pet godina lutanja, unijela je makar malo nade da može biti bolje.

Imer Hadžaj, sedamdesetdvogodišnji Rom iz Podgorice, ima sličnu priču. I on je došao do zdravstvene knjižice tek nakon što smo ga informisali o proceduri izdavanja i uputili na pravi šalter. U izjavi za CIN-CG Imer ističe da mu država u kojoj je rođen nikada nije pružila šansu da se zaposli, već je morao da prodaje staru robu po buvljacima i na taj način prehrani brojnu porodicu. Niti mu je neko nakon brisanja sa evidencije ZZZCG pojasnio da može besplatno da se liječi. „Svuda sam išao, izgubio sam godine, a niko mi nije rekao koja prava imam”, kaže Imer. Slabog je zdravstvenog stanja, pa više i ne izlazi na pijacu. Tvrdi da je svakodnevno posjećivao državne ustanove i pisao molbe, ne bi li uspio da ostvari besplatnu zdravstvenu zaštitu…

„Nas Rome život troši nemilice. Kako država nije mislila na moje roditelje, tako nije mislila ni na nas. Zbog uslova u kojim živimo, uglavnom kad navršimo oko 60 godina starosti – umiremo”, navodi za CIN-CG sedamdesetogodišnji Podgoričanin Tahir Beriša, koji je, takođe, bio dugo bez zdravstvenog osiguranja. Ističe da samo Bogu može zahvaliti što je doživio sedamdeset godina. Njegovi roditelji, braća i sestra su relativno mladi umrli, ne samo zbog uslova u kojima su živjeli, već vjeruje i zato što nijesu imali adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

„Crna Gora u 21. vijeku više ne smije da radi ovo što nam je do sada radila. Pod hitno treba promijeniti Zakon o besplatnoj zdravstvenoj zaštiti. Država treba da zbrine stare i bespomoćne osobe bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost”, smatra Beriša.

Tokom istraživanja ove teme, novinari CIN-CG obišli su više državnih institucija, tražeći odgovor na pitanje ko je nadležan za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu za starija lica koja više nijesu na evidenciji ZZZCG.

U Centru za socijalni rad odgovorili su da se oni ne bave tim pitanjima, pa su ih uputili na Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore.

„Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije nadležno za to. Fond za zdravstvo bi mogao nešto konkretnije da vam pomogne, povodom regulisanja zdravstvene zaštite”, kazao je Rovčanin.

A odgovori na ova pitanja jasni su u Ustavu Crne Gore. Član 69 kaže: „Svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu. Dijete, trudnica, staro lice i lice sa invaliditetom imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, ako to pravo ne ostvaruju po nekom drugom osnovu”.

U razgovoru sa službenicima ZZZCG pojašnjeno je za CIN-CG da lica koja oni brišu iz svojih evidencija, ipak nijesu ostavljena na milost i nemilost. Donedavno je one koji su ostvarili izvjesni radni staž preuzimao Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore (PIO CG), preko kojeg su te osobe osiguravane. Oni koji nijesu ostvarili radni staž, bili su u nadležnosti Centra za socijalni rad, dok su lica koja su koristila neki vid naknade ostajala u nadležnosti ZZZCG. Organizacijskim promjenama, odnedavno, sva lica preuzima Fond zdravstva i ona imaju pravo na korišćenje zdravstvene zaštite preko tog organa.

Procedura za dobijanje zdravstvene knjižice je jednostavna. Potrebno je da lice koje više nije na evidenciji ZZZCG dođe do Fonda zdravstva, gdje će na šalteru za ovjere zdravstvenih knjižica dobiti formular koji treba popuniti i priloži fotokopiju lične karte.

Međutim, naročito među pripadnicima romske populacije, usljed slabog obrazovanja, jezičkih barijera, neupućenosti od strane nadležnih organa, dolazi do problema koje su imali i naši sagovornici, koji godinama nijesu koristili zdravstvenu zaštitu, iako su imali pravo na to. Koliko je još njihovih sunarodnika i sunarodnica, koji zbog nedovoljne informisanosti ne ostvaruju besplatnu zdravstvenu zaštitu, niko ne zna.

Bilo bi od najveće važnosti za ovu zajednicu da se sprovede neki vid edukacije i kampanje kako bi se ukazalo na prava koja jedan dio Roma i Egipćana još uvijek ne koristi, jer živi u uvjerenju da ih zdravstvena zaštita nakon 67 godina života ne sleduje.

Ranko Vojvodić
Maksut Beriša

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo