Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN DOJČINOVIĆ, GLAVNI UREDNIK KRIK-a: Crna Gora i Srbija moraju da očiste sistem od kriminala

Objavljeno prije

na

Niti u Srbiji, niti u Crnoj Gori, još se ne vode postupci protiv policajaca, političara ili nekog iz vrha države, već isključivo protiv kriminalaca

 

Srbija i Crna Gora u obračunu sa pripadnicima takozvanog „kavačkog“ klana moraju da učine mnogo više nego što su do sada učinile, jer je baza te kriminalne grupe uspostavljena u tim državama. To je u intervjuu za Monitor kazao glavni i odgovorni urednik srbijanskog istraživačkog portala KRIK Stevan Dojčinović.

Njegova istraživačka mreža je prva pisala o kriminalnoj grupi nedavno uhapšenog Veljka Belivuka, pripadnika „kavačkog“ klana, i njegovima vezama sa državnim strukturama u Srbiji. Smatra da su na sličan način funkcionisali i nedavno uhapšeni „kavčani“ u Crnoj Gori.

On smatra da samo hapšenje kriminalaca nije dovoljno, već da se moraju duboko istražiti veze uhapšenih grupa sa državnim strukturama koje su nesumnjivo postojale. Međutim, kako kaže, ni u jednoj od ove dvije zemlje, nakon hapšenja najvećih kriminalaca, nije se mnogo uradilo na razotkrivanju veza sa državom.

MONITOR: Kako viidte hapšenja vođe navijačke grupe Principi“ Veljka Belivuka i njegove kriminalne organizacije u Srbiji i vođa takozvanog kavačkog“ klana u Crnoj Gori? Da li su države odlučile da zadaju jak udarac mafiji“ ili je riječ o nečem drugom?

DOJČINOVIĆ: U suštini, hapšenje nije otkrilo ništa novo. Naprotiv, novinari su ti koji su godinama otkrivali veze koje je Belivukova grupa, odnosno „kavački“ klan, u okviru kojeg je radio Belivuk, imala sa državnim strukturama. Tako da se to već znalo, dok posljednja dešavanja nijesu dovela do hapšenja važnih ljudi u državnim strukturama, koji su sarađivali sa mafijom. Praktično su uhapšeni kriminalci – Belivuk, njegova grupa i nekoliko policajaca. I niko iz vrha policije ko je radio sa kriminalcima, niko iz vrha države. U optužnici nije optužen nijedan policajac, nijedan političar,  isključivo kriminalci.

MONITOR: S obzirom na to da su Belivuk u Srbiji, a „kavački“ klan u Crnoj Gori, kojem je navodno pripadao Belivuk, važili za bliske određenim državnim strukturama, da li su Crna Gora i Srbija uspjele da demantuju takve tvrdnje masovnim hapšenjem ovih kriminalaca?

DOJČINOVIĆ: Razlika između Srbije i Crne Gore je ključna. Kod vas se nedavno promijenila vlast, a kod nas ne, tako da u Srbiji definitivno znamo da su ljudi iz sadašnje vlasti bili povezani sa tom grupom. Prema podacima kojima raspolažemo, iste veze koje su „kavčani“ imali u Srbiji, postojale su i u Crnoj Gori. Samo, nažalost, za razliku od Srbije u Crnoj Gori je mnogo manje otkriveno tih veza. Ovdje smo mi i kolege iz drugih medija dosta uradili da razotkrijemo te veze.

MONITOR: Da li mislite da u Crnoj Gori postoji veza kriminalaca i sa novom vlašću?

DOJČINOVIĆ: Nemam informacije da je kriminalna grupa uspjela da uspostavi kontakt sa ljudima iz nove vlasti, ali mislim da sigurno postoje veze sa ranijom vlašću.  Ni i u Crnoj Gori, kao ni u Srbiji hapšenje nam nije dalo mnogo odgovora o tim vezama. Nesumnjivo su i u Crnoj Gori morali da rade sa njima, i nije osumnjičen niko. Zasad ne vidim da se u Crnoj Gori nešto daleko otišlo, a ovdje nijesu ni najmanje. To je veliki problem, jer ta priča mora da se zatvori i u Srbiji i u Crnoj Gori jer je baza tog klana u ove dvije zemlje. Prije svega mislim na djelove kriminalne grupe koje su u Crnoj Gori vodili Zvicer (Radoje) i Belivuk u Srbiji. Ove dvije zemlje moraju da završe mnogo više od onoga što su do sada uradile. Dobro, uhapšeni su kriminalci, ali sada treba vidjeti na koji način će da se očisti sistem od ljudi koji su godinama radili sa njima, a ove grupe postoje dosta dugo.

MONITOR: Kako doći do tih veza?

DOJČINOVIĆ: Treba istraživati duboko u prošlost. U srpskoj optužnici, na primjer, postoji jedna laž da je Belivuk formirao grupu 2019. godine. Tako počinje optužnica. Grupu je formirao negdje oko 2013. godine ubijeni vođa navijača Partizana Aleksandar Stanković (Sale Mutavi). Tada su se javno vidjele te veze sa visokim državnim službenicima. Tužilac je istraživao grupu u posljednje dvije godine, pretpostavljam zato što nije ni želio da ulazi dublje u prošlost, jer što se ide dublje u prošlost u Srbiji, te veze koje je grupa imala sa državom su jasnije. Ako imate istragu koja ide do 2019. a ne do kraja, ništa od toga nećete moći da otkrijete. Isto to je mnogo bitno za „kavački“ klan u Crnoj Gori – istraga treba baš duboko da ide u prošlost. Do vremena kada su oni krenuli da rastu i  preuzimaju Šarićeve poslove. Praktično negdje do perioda nakon pada Šarića kako bi se sagledao cijeli rast te ekipe. Nadam se da će i u Srbiji i u Crnoj Gori, ili bar u jednoj od ove dvije zemlje, stvarno doći do tog nivoa, ali u ovom trenutku nemamo informacije da će stvarno duboko da se istražuju veze sa državom.

MONITOR: Premijerka Ana Brnabić je kazala da je Belivukov šef jedan od vođa kavčana“ Radoje Zvicer, dok je ministar policije Aleksandar Vulin kazao da je riječ o pripadnicima kavačkog“ klana. Da li se iz optužnice može zaključiti da su Kotorani bili šefovi Belivuku ili su bili ravnopravni saradnici? Kako ocjenjujete izjave ovih zvaničnika s obzirom na to da niko od kavčana“ nije optužen?

DOJČINOVIĆ: Zvicer se nigdje ne spominje. U posjedu smo šema srpske policije o cijeloj toj grupi od prije par godina. Prema podacima koje naša policija ima,  Zvicer je u stvari bio direktni šef Belivuku i toj grupi. On je bio na vrhu sa Kašćelanom (Slobodanom). Ne bih rekao da je nešto zaštićen, ali može biti da nema nekih dokaza.

MONITOR: Da li zbog toga što se optužnica manjim dijelom bavi trgovinom droge?

DOJČINOVIĆ: Da. Oni su najvjerovatnije od „kavčana“ i kupovali drogu, zato nema te veze. Optužnica se u suštini svodi na ubistva i to je ključno. Tužilac je uradio jednu jako virtuoznu stvar – uspio je da pridobije jednog člana grupe da ispriča priču i to onog koji je bio uključen u ubistva. Sve ostalo je slabo.

MONITOR: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je govoreći javno o Belivuku i njegovoj bandi, iskoristio izraz uvezena mafija“. Kako Vama zvuči izraz uvezena mafija“ i šta bi to trebalo da znači?

DOJČINOVIĆ: To je netačno. Apsolutno svi uhapšeni su lokalni kriminalci, uglavnom iz Beograda, koji su odrastali najčešće u nekom navijačkom miljeu.  Naravno ovi iz „kavačkog“ klana su Crnogorci, ali Belivukova grupa bila je odavde, praktično iz Beograda i većina tih zločina bili su njihovi obračuni sa lokalnim kriminalcima. Vjerovatno na neki način predsjednik sklanja odgovornost sa sebe tim izjavama. Jer je ta grupa porasla u njegovo vrijeme.

MONITOR: Da li su, po Vašem mišljenju, Belivuk i kavčani“ mogli da se nesmetano bave kriminalom u tom obimu bez podrške nekog iz državnih struktura?

DOJČINOVIĆ: Nije pitanje da li su mogli da rade, već je jasno da je ta kriminalna grupa bila povezana sa veoma moćnim ljudima i postoje materijalni dokazi za to. Objavili smo fotografije gdje su se slikali sa uticajnim ljudima iz policije, postoje dokazi da su obezbjeđivali inauguraciju predsjednika Vučića, da su sa uticajnim ljudima u Srbiji išli da vježbaju pucanje i tako dalje. To više nije pitanje misterije  i pretpostavke već je jasno da su bili jako zaštićeni u sistemu. Sada je veliko pitanje da li će ikada ti ljudi da odgovoraju za to.

MONITOR: Da li mislite da je isto bilo u Crnoj Gori?

DOJČINOVIĆ: Siguran sam za sve šta smo ovdje otkrili da se isto dešavalo i u Crnoj Gori. Samo ne razumijem da nova vlast, u koju, pretpostavljam, nijesu mogli toliko da puste pipke, ne ide dublje sa istragom.

MONITOR: Koliko u Srbiji trpe novinari i mediji zbog pisanja o mafiji?

DOJČINOVIĆ: Što se tiče medija, KRIK je sada stalno na udaru. Pljuju nas tvrdeći da smo mi radili sa Belivukom. Provladini mediji sada pokušavaju da preokrenu stvarnost tako da smo svakodevno na naslovnim stranama gdje nas optužuju da smo „mafijaško koljački portal“. Jednom su na naslovnoj objavili mašinu u kojoj je Belivukova grupa mljela ljude i nalijepili na mašini etiketu KRIK-a. Sada ogromnu energiju ulažu da predstave da smo mi kriminalci. Mi ćemo da nastavimo da radimo svoj posao. Nama je cilj dok traje suđenje da se bavimo tim dijelom koji  tužilaštvo ne želi da pokrije, a to su te veze države i kriminala.

 

Koga država udari, taj ostaje na dnu

Monitor: Kakva je kriminalna slika regiona nakon ovih hapšenja? Da li se može govoriti o kraju ovih organizovanih kriminalnih grupa i kraju rata škaljaraca“ i kavčana“?

Dojčinović: Problem je što se ovdje stvari samo preokreću. Ovdje posljednjih godina nije bilo sistematske akcije protiv organizovanog kriminala. Jasno je da će zbog razbijanja „kavčana“ da porastu ovi drugi. Desiće se obrnuto od onoga s početka prošle godine. Kada se vratimo tamo negdje početkom 2020. godine – „škaljarski“ klan gotovo da je bio zbrisan. Brzo se stvari mijenjaju i vidimo kolika je uloga države. Onog koga država stvarno udari, on će da bude na dnu. Problem je što država stalno ulazi u obračun sa jednima pa drugi narastu. Podsjeća me na jednu igricu za djecu, gdje čekićom udaraš žabu koja viri iz jedne rupe. Čim je udariš, iz neke druge rupe iskoči druga žaba koju treba da udariš i tako u nedogled. Nijesam baš siguran koliko će rat „kavčana“ i „škaljaraca“ da se nastavi jer su ključni ljudi u oba klana ubijeni, ili su u zatvoru ili u bjekstvu. Tako da nijesam siguran koliko tu još ima tog rata da se vodi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo