Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN DOJČINOVIĆ, GLAVNI UREDNIK KRIK-a: Crna Gora i Srbija moraju da očiste sistem od kriminala

Objavljeno prije

na

Niti u Srbiji, niti u Crnoj Gori, još se ne vode postupci protiv policajaca, političara ili nekog iz vrha države, već isključivo protiv kriminalaca

 

Srbija i Crna Gora u obračunu sa pripadnicima takozvanog „kavačkog“ klana moraju da učine mnogo više nego što su do sada učinile, jer je baza te kriminalne grupe uspostavljena u tim državama. To je u intervjuu za Monitor kazao glavni i odgovorni urednik srbijanskog istraživačkog portala KRIK Stevan Dojčinović.

Njegova istraživačka mreža je prva pisala o kriminalnoj grupi nedavno uhapšenog Veljka Belivuka, pripadnika „kavačkog“ klana, i njegovima vezama sa državnim strukturama u Srbiji. Smatra da su na sličan način funkcionisali i nedavno uhapšeni „kavčani“ u Crnoj Gori.

On smatra da samo hapšenje kriminalaca nije dovoljno, već da se moraju duboko istražiti veze uhapšenih grupa sa državnim strukturama koje su nesumnjivo postojale. Međutim, kako kaže, ni u jednoj od ove dvije zemlje, nakon hapšenja najvećih kriminalaca, nije se mnogo uradilo na razotkrivanju veza sa državom.

MONITOR: Kako viidte hapšenja vođe navijačke grupe Principi“ Veljka Belivuka i njegove kriminalne organizacije u Srbiji i vođa takozvanog kavačkog“ klana u Crnoj Gori? Da li su države odlučile da zadaju jak udarac mafiji“ ili je riječ o nečem drugom?

DOJČINOVIĆ: U suštini, hapšenje nije otkrilo ništa novo. Naprotiv, novinari su ti koji su godinama otkrivali veze koje je Belivukova grupa, odnosno „kavački“ klan, u okviru kojeg je radio Belivuk, imala sa državnim strukturama. Tako da se to već znalo, dok posljednja dešavanja nijesu dovela do hapšenja važnih ljudi u državnim strukturama, koji su sarađivali sa mafijom. Praktično su uhapšeni kriminalci – Belivuk, njegova grupa i nekoliko policajaca. I niko iz vrha policije ko je radio sa kriminalcima, niko iz vrha države. U optužnici nije optužen nijedan policajac, nijedan političar,  isključivo kriminalci.

MONITOR: S obzirom na to da su Belivuk u Srbiji, a „kavački“ klan u Crnoj Gori, kojem je navodno pripadao Belivuk, važili za bliske određenim državnim strukturama, da li su Crna Gora i Srbija uspjele da demantuju takve tvrdnje masovnim hapšenjem ovih kriminalaca?

DOJČINOVIĆ: Razlika između Srbije i Crne Gore je ključna. Kod vas se nedavno promijenila vlast, a kod nas ne, tako da u Srbiji definitivno znamo da su ljudi iz sadašnje vlasti bili povezani sa tom grupom. Prema podacima kojima raspolažemo, iste veze koje su „kavčani“ imali u Srbiji, postojale su i u Crnoj Gori. Samo, nažalost, za razliku od Srbije u Crnoj Gori je mnogo manje otkriveno tih veza. Ovdje smo mi i kolege iz drugih medija dosta uradili da razotkrijemo te veze.

MONITOR: Da li mislite da u Crnoj Gori postoji veza kriminalaca i sa novom vlašću?

DOJČINOVIĆ: Nemam informacije da je kriminalna grupa uspjela da uspostavi kontakt sa ljudima iz nove vlasti, ali mislim da sigurno postoje veze sa ranijom vlašću.  Ni i u Crnoj Gori, kao ni u Srbiji hapšenje nam nije dalo mnogo odgovora o tim vezama. Nesumnjivo su i u Crnoj Gori morali da rade sa njima, i nije osumnjičen niko. Zasad ne vidim da se u Crnoj Gori nešto daleko otišlo, a ovdje nijesu ni najmanje. To je veliki problem, jer ta priča mora da se zatvori i u Srbiji i u Crnoj Gori jer je baza tog klana u ove dvije zemlje. Prije svega mislim na djelove kriminalne grupe koje su u Crnoj Gori vodili Zvicer (Radoje) i Belivuk u Srbiji. Ove dvije zemlje moraju da završe mnogo više od onoga što su do sada uradile. Dobro, uhapšeni su kriminalci, ali sada treba vidjeti na koji način će da se očisti sistem od ljudi koji su godinama radili sa njima, a ove grupe postoje dosta dugo.

MONITOR: Kako doći do tih veza?

DOJČINOVIĆ: Treba istraživati duboko u prošlost. U srpskoj optužnici, na primjer, postoji jedna laž da je Belivuk formirao grupu 2019. godine. Tako počinje optužnica. Grupu je formirao negdje oko 2013. godine ubijeni vođa navijača Partizana Aleksandar Stanković (Sale Mutavi). Tada su se javno vidjele te veze sa visokim državnim službenicima. Tužilac je istraživao grupu u posljednje dvije godine, pretpostavljam zato što nije ni želio da ulazi dublje u prošlost, jer što se ide dublje u prošlost u Srbiji, te veze koje je grupa imala sa državom su jasnije. Ako imate istragu koja ide do 2019. a ne do kraja, ništa od toga nećete moći da otkrijete. Isto to je mnogo bitno za „kavački“ klan u Crnoj Gori – istraga treba baš duboko da ide u prošlost. Do vremena kada su oni krenuli da rastu i  preuzimaju Šarićeve poslove. Praktično negdje do perioda nakon pada Šarića kako bi se sagledao cijeli rast te ekipe. Nadam se da će i u Srbiji i u Crnoj Gori, ili bar u jednoj od ove dvije zemlje, stvarno doći do tog nivoa, ali u ovom trenutku nemamo informacije da će stvarno duboko da se istražuju veze sa državom.

MONITOR: Premijerka Ana Brnabić je kazala da je Belivukov šef jedan od vođa kavčana“ Radoje Zvicer, dok je ministar policije Aleksandar Vulin kazao da je riječ o pripadnicima kavačkog“ klana. Da li se iz optužnice može zaključiti da su Kotorani bili šefovi Belivuku ili su bili ravnopravni saradnici? Kako ocjenjujete izjave ovih zvaničnika s obzirom na to da niko od kavčana“ nije optužen?

DOJČINOVIĆ: Zvicer se nigdje ne spominje. U posjedu smo šema srpske policije o cijeloj toj grupi od prije par godina. Prema podacima koje naša policija ima,  Zvicer je u stvari bio direktni šef Belivuku i toj grupi. On je bio na vrhu sa Kašćelanom (Slobodanom). Ne bih rekao da je nešto zaštićen, ali može biti da nema nekih dokaza.

MONITOR: Da li zbog toga što se optužnica manjim dijelom bavi trgovinom droge?

DOJČINOVIĆ: Da. Oni su najvjerovatnije od „kavčana“ i kupovali drogu, zato nema te veze. Optužnica se u suštini svodi na ubistva i to je ključno. Tužilac je uradio jednu jako virtuoznu stvar – uspio je da pridobije jednog člana grupe da ispriča priču i to onog koji je bio uključen u ubistva. Sve ostalo je slabo.

MONITOR: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je govoreći javno o Belivuku i njegovoj bandi, iskoristio izraz uvezena mafija“. Kako Vama zvuči izraz uvezena mafija“ i šta bi to trebalo da znači?

DOJČINOVIĆ: To je netačno. Apsolutno svi uhapšeni su lokalni kriminalci, uglavnom iz Beograda, koji su odrastali najčešće u nekom navijačkom miljeu.  Naravno ovi iz „kavačkog“ klana su Crnogorci, ali Belivukova grupa bila je odavde, praktično iz Beograda i većina tih zločina bili su njihovi obračuni sa lokalnim kriminalcima. Vjerovatno na neki način predsjednik sklanja odgovornost sa sebe tim izjavama. Jer je ta grupa porasla u njegovo vrijeme.

MONITOR: Da li su, po Vašem mišljenju, Belivuk i kavčani“ mogli da se nesmetano bave kriminalom u tom obimu bez podrške nekog iz državnih struktura?

DOJČINOVIĆ: Nije pitanje da li su mogli da rade, već je jasno da je ta kriminalna grupa bila povezana sa veoma moćnim ljudima i postoje materijalni dokazi za to. Objavili smo fotografije gdje su se slikali sa uticajnim ljudima iz policije, postoje dokazi da su obezbjeđivali inauguraciju predsjednika Vučića, da su sa uticajnim ljudima u Srbiji išli da vježbaju pucanje i tako dalje. To više nije pitanje misterije  i pretpostavke već je jasno da su bili jako zaštićeni u sistemu. Sada je veliko pitanje da li će ikada ti ljudi da odgovoraju za to.

MONITOR: Da li mislite da je isto bilo u Crnoj Gori?

DOJČINOVIĆ: Siguran sam za sve šta smo ovdje otkrili da se isto dešavalo i u Crnoj Gori. Samo ne razumijem da nova vlast, u koju, pretpostavljam, nijesu mogli toliko da puste pipke, ne ide dublje sa istragom.

MONITOR: Koliko u Srbiji trpe novinari i mediji zbog pisanja o mafiji?

DOJČINOVIĆ: Što se tiče medija, KRIK je sada stalno na udaru. Pljuju nas tvrdeći da smo mi radili sa Belivukom. Provladini mediji sada pokušavaju da preokrenu stvarnost tako da smo svakodevno na naslovnim stranama gdje nas optužuju da smo „mafijaško koljački portal“. Jednom su na naslovnoj objavili mašinu u kojoj je Belivukova grupa mljela ljude i nalijepili na mašini etiketu KRIK-a. Sada ogromnu energiju ulažu da predstave da smo mi kriminalci. Mi ćemo da nastavimo da radimo svoj posao. Nama je cilj dok traje suđenje da se bavimo tim dijelom koji  tužilaštvo ne želi da pokrije, a to su te veze države i kriminala.

 

Koga država udari, taj ostaje na dnu

Monitor: Kakva je kriminalna slika regiona nakon ovih hapšenja? Da li se može govoriti o kraju ovih organizovanih kriminalnih grupa i kraju rata škaljaraca“ i kavčana“?

Dojčinović: Problem je što se ovdje stvari samo preokreću. Ovdje posljednjih godina nije bilo sistematske akcije protiv organizovanog kriminala. Jasno je da će zbog razbijanja „kavčana“ da porastu ovi drugi. Desiće se obrnuto od onoga s početka prošle godine. Kada se vratimo tamo negdje početkom 2020. godine – „škaljarski“ klan gotovo da je bio zbrisan. Brzo se stvari mijenjaju i vidimo kolika je uloga države. Onog koga država stvarno udari, on će da bude na dnu. Problem je što država stalno ulazi u obračun sa jednima pa drugi narastu. Podsjeća me na jednu igricu za djecu, gdje čekićom udaraš žabu koja viri iz jedne rupe. Čim je udariš, iz neke druge rupe iskoči druga žaba koju treba da udariš i tako u nedogled. Nijesam baš siguran koliko će rat „kavčana“ i „škaljaraca“ da se nastavi jer su ključni ljudi u oba klana ubijeni, ili su u zatvoru ili u bjekstvu. Tako da nijesam siguran koliko tu još ima tog rata da se vodi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo