Povežite se sa nama

FOKUS

SVA NAŠA PREBROJAVANJA: I na nebu i na zemlji

Objavljeno prije

na

Nema sumnje, prebrojavaće nas još. Zvanično ili nezvanično, posebno po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. A ‘oćemo li se ćerati – to, još uvijek, zavisi ponajviše od nas. Makar do 4. septembra

 

Ukoliko se drugačije ne naredi ili dogovori, što je u ovom trenutku manje vjerovatno, život će mnoge stanovnike Crne Gore prvog vikenda u septembru odvesti na Cetinje. U Prijestonici bi se tako, tokom ustoličenja novoizabranog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikija Mićovića, jedni kraj drugih mogli zateći vatreni sljedbenici i ljuti protivnici onoga što SPC duže od trideset godina simbolizuje u Crnoj Gori: Nezaobilaznog aktera ,,u očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda”, po jednima. Odnosno, osvjedočenog promotera nacionalne i vjerske mržnje i nepopravljivog negatora Crne Gore i Crnogoraca, po drugima.

Pripreme za bliski susret visokog rizika uveliko traju po društvenim mrežama i crnogorskim gradovima gdje se, transparentima, proglasima i vatrom (bukvalno, spaljivanjem objava neistomišljenika u Danilovgradu), demonstrira pripadnost ,,pravoj” strani.

Pozivnicu za dolazak na Cetinje jednima i drugima uputio je, lično, premijer Zdravko Krivokapić.

Preuzimajući na sebe ulogu portparola SPC-a, predsjednik Vlade Crne Gore je iz Pljevalja, početkom avgusta, obavijestio javnost da će ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića biti organizovano na Cetinju 4. septembra. Naglasivši da taj događaj, ,,svenarodnu radost” prema njegovom poimanju ovdašnje stvarnosti, ne mogu spriječiti ,,pojedinci kojima čitav život nešto smeta”. U maniru svojih prethodnika Duška Markovića i Mila Đukanovića, i Krivokapić je zauzeo čvrst stav: ,,Mogu da pišu, mogu da se protive, ali ne mogu da ometaju određene događaje koji će se desiti. To vam ja tvrdim”. Pa je naglasio kako će on tom događaju prisustvovati ,,i to bez obezbjeđenja” – kako bi svaki komita mogao lično da mu kaže šta ima protiv njega…

Ovako blagorodna najava ,,svenarodnog veselja” ubrzo se pretvorila u vlastitu negaciju. I povod za nova prebrojavanja naših i njihovih.

Iz crnogorskog PEN centra premijerove najave protumačili  su kao prijetnju: ,,Ostrašćene poruke Krivokapića da će po svaku cijenu, uprkos mnogo puta dosad demonstriranom otporu Cetinjana, Cetinjski manastir poslužiti kao poligon za simboličko potčinjavanje Crnogoraca, opasno su upozorenje da na Cetinju može doći do neželjenih posljedica za koje isključivu odgovornost može snositi upravo Krivokapić”.

Ako neko nije razumio, da pojasni se potrudio Veselin Veljović, savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore i dugogodišnji direktor Uprave policije. On je u tekstu objavljenom u Pobjedi ocijenio kako je ,,aktuelna vlast talac i bespogovorni sljedbenik i poslušnik SPC-a koji nema snage ni želje da se suprotstavi vjerskom radikalizmu, nacionalšovinizmu i četništvu” i pozvao građane i patriote da se okupe na Cetinju 4. septembra i ,,brane interese svoje države”. Potom se Veljović prihvatio dugogodišnje struke i pripadnicima policije (kojima je komandovao do decembra prošle godine) poručio da je ,,sveta dužnost i obaveza svakog pripadnika sektora bezbjednosti da štiti i čuva civilizacijske vrijednosti svoje države i da odbije svako neustavno i nezakonito naređenje u funkciji interesa i ciljeva trenutnih ostrašćenih pojedinaca koji mogu zloupotrijebiti institucije i svoje pozicije…”.

Šta je iskustvo. Kad grune iz čovjeka koji je obećavao da će (nezakonito i neustavno) povući policijsko obezbjeđenje sa prošlogodišnjih litija. Da bi zatim, kao direktor UP, tolerisao brutalno prebijanje oponenata vlasti u Budvi i Pljevljima. A prethodno je, kao član Savjeta za nacionalnu bezbjednost, ignorisao neljudsko postupanje navodnih pripadnika policije (do danas nijesu identifikovani) nakon protesta u Podgorici u jesen 2015 – slučaj Martinović, Zlatarska ulica, hamer… Dok je sve vrijeme, i tada i sada, agitovao za DPS.

Ako iko ima spisak ,,neustavnih i nezakonitih naređenja” koja bi se mogla izdati pripadnicima policije, onda ih ima Veselin Veljović. Otud njegove poruke treba pažljivo saslušati.

Ne samo zbog toga što su njegova podsticanja i  prijetnje suštinski drugačije od onoga što smo slušali od, recimo, lidera DF-a dok su bili u opoziciji. Tada su veljovići htjeli da hapse njih, a sada bi oni da uhapse njega. Već prije zbog toga što dobar dio sadašnje vlasti počinje da liči na svoje prethodnike. Kao što je i DPS sa satelitima, prelaskom u opoziciju, komunikaciju širenja neistina i podsticanja nasilja i prijetnji izabrao kao metod svog djelovanja.

Zato nam rezultati izbora iz avgusta 2020. nijesu donijele promjene ni približne onome čemu smo se nadali. Duplo golo. A tenzije među razočaranim sljedbenicima rastu.  Na zadovoljstvo onih koji ih podstiču. U tom poslu VeselinVeljović nije usamljen.

Kao odgovor na njegov tekst, Milan Knežević, predsjednik skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost, traži od Krivokapića ,,da hitno sazove sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, na kojoj bi zatražili od specijalnog tužioca Milivoja Katnića da odmah uhapsi Veljovića zbog poziva na rušenje ustavnog poretka i najave građanskih sukoba”. Knežević je, izgleda, zaboravio šta su on i njegove kolege iz DF-a predvođene Andrijom Mandićem govorile i radila pet godina unazad. O čemu je baš GST Milivoje Katnić vrlo rad da svjedoči. I tuži (optužuje).

Utuk na utuk, iz DPS-a poručuju kako SPC ,,sa svojom politikom posrbljavanja Crnogoraca, nikada nije postala crkva vjerujućih Crnogoraca, već je gledamo kao dio velikosrpskog aparata, koji kroz vlast, medije, uz pomoć Srbije i njenog vrha, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, čini sve da zada konačni udarac Crnoj Gori i pretvori je u dio srpskog sveta…”. I dodaju da je naum da se ustoličenje mitropolita ,,koji ne priznaje crnogorski narod, crkvu i jezik, obavi baš na Cetinju, i to u prisustvu patrijarha SPC-a Porfirija, pokušaj izazivanja sukoba u Crnoj Gori, sa nesagledivim posledicama”.

Navedeno je i dokaz da oni koji Đukanovića pozivaju da se oglasi i pokuša spustiti tenzije predviđaju da se on, kao predsjednik DPS-a, već glasnuo preko partije. Na prepoznatljiv način.

Oglasio se i advokat Dalibor Kavarić, pravni zastupnik MCP-a. ,,Za ovu priliku je već pripremljeno nekoliko kriminalaca iz miljea bezbjednosno interesantnih lica čiji je zadatak da upotrijebe već pripremljeno vatreno oružje i izvrše terorističke akte, eksplozije, paljevine, a po potrebi i ranjavanje ili lišavanje života, sa krajnjim ciljem destabilizacije Crne Gore…, kako bi silom bilo onemogućeno da se izvrši zakonita i kanonska radnja ustoličenja izabranoga mitropolita Joanikija Mićovića”, napisao je Kavarić na Fejsbuk profilu.

Nadležni u tužilaštvu, da se zna, nijesu pokazali interes da sa advokatom porazgovaraju i provjere otkud mu takva saznanja.

,,Nema te sile koja će obuzdati ili spriječiti bunt naroda ukoliko se zavijore zastave Srbije na Cetinju – to bi bila teška provokacija koja bi pokrenula katastrofu”, poručuju, konačno, iz Patriotsko-komitskog saveza. Dok se i na drugoj strani, oni kojima je trobojka bliža od državne zastave Crne Gore, revnosno obavljaju pripreme pred pohod na Cetinje. Sa sve pripadajućom ikonografijom i uz pomen ,,dva -tri noža”. I boli nas uvo, kaže na video snimku zorni delija ukrašen kokardom.

U Crnoj Gori egzistiraju dva fašizma, kaže penzionisani general i analitičar geopolitike Blagoje Grahovac za RSE, objašnjavajući rizike najavljenih skupova na Cetinju. Jedan je srpski klerofašizam zasnovan na srpskom nacionalizmu iza kojeg institucionalno stoji SPC a drugi je crnogorski neofašizam koji je nastao kao posljedica organizovanog kriminala i korupcije. ,,U takvom stanju dovoljna je mala varnica da se pretvori u plamen, a plamen u požar i ne isključujem mogućnost da zaista dođe do sukoba sa nesagledivim posljedicama”, upozorava Grahovac. ,,Sugerišem građanima da imaju ovo u vidu iz razloga što predstavnici i jednog i drugog fašizma čine sve da se po svaku cijene ili održe na vlasti ili održe jak uticaj. I zato građani Crne Gore u pamet se…”.

Spokojan je čini se samo potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. ,,Što se tiče službi bezbjednosti – situacija je krajnje redovna. Pratićemo prilike i, u skladu s procjenama, donijeti odluke koje su u interesu građana. Pozivam da nam u tome pomognu i Mitropolija crnogorsko-primorska i građani koji namjeravaju da protestuju”, navodi Abazović iskazujući ni na čemu temeljen optimizam.

Njegov savjetnik i potpredsjednik DG URA, Cetinjanin Filip Adžić, istovremeno, moli da se zakazano ustoličene premjesti na neko, prije svega sigurnije, mjesto: „Apelujem na MCP da uvaži zahtjev najvećeg broja građana Cetinja, jer niko ne može izaći zadovoljan imajući u vidu posljedice koje organizacija tog događaja može proizvesti“. Adžić dodaje: ,,Očekujem da će državni organi biti krajnje profesionalni i organizatora svečanosti detaljno upoznati i upozoriti na opasnosti koje ovaj događaj nosi sa sobom…”.

Prema informacijama Monitora, nadležni iz policije su premijera Krivokapića i njegove saradnike iz Vlade već upozorili i jasno predočili rizike potencijalnih okupljanja na Cetinju, apelujući da se ustoličenje novog mitropolita MCP obavi u Podgorici. Premijer nije poslušao ,,struku”, nego je pohitao da nam uhvati muštuluk. Kao da ne zna da je posljednji masovan susret ,,naših” i ,,njihovih” na Cetinju (Petrovdan 1991) završen krvavim sukobom uz upotrebu vatrenog oružja. S tim što je policija tada imala brojčanu ravnotežu u odnosu na okupljene. Što za petnaestak dana, sudeći po najavama i pripremama hodočasnika, neće biti slučaj.

Premijer glumi švajcarca. ,,Da li ste čuli i u jednoj državi svijeta da se takva ceremonija održava pod prijetnjama, uz zastrašivanja ne možete doći na Cetinje“, vajka se zaboravni premijer, nijednom ne postavivši pitanje – zašto je to tako? Ili, makar, zašto su na isti  način (sa vilama i sjekirama), stanovnici Berana dočekivali zvaničnike Crnogorske pravoslavne crkve? Dok su ih Kotorani, podsticani od sveštenika SPC-a  sprječavali da prisustvuju javnoj raspravi o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Dok ambasadori iz Podgorice apeluju na zdrav razum, političke elite preračunavaju potencijalne dobitke i gubitke izazvane predstojećim dešavanjima. Opcija nema mnogo. Mogu se praviti da ne vide opasnost. Ili, ipak, najavljeno ustoličenje preseliti u Podgoricu. Razmatra se, saznajemo, i mogućnost da se ustoličenje u Cetinjskom manastiru obavi bez ,,publike”, samo uz prisustvo sveštenstva. Izgovor za zabranu okupljanja jednih i drugih nije teško pronaći, ali najave iz Patrijaršije SPC-a, prema kojima će patrijarh prisustvovati ,,svečanom ručku ispred Cetinjskog manastira” nakon obreda ustoličenja, ne slute na kompromis.

Sve i da izbjegnemo najavljeno sučeljenje na Cetinju, prostora za nastavak nacionalnih igara biće na pretek. Preživimo li ustoličenje – čeka nas popis. I nova ućerivanja u nacionalne, vjerske i jezičke torove, po mjeri višedecenijskih pastira.

Vlada, čini se, pokušava da odloži taj posao svjesna da bi popisna kampanja  zaustavila priželjkivane procese na demokratizaciji i ekonomskom oporavku Crne Gore. U vladajućoj većini, međutim, smatraju da je pravi momenat za prebrojavanje. I najavljuju pobjedu.

,,Neko želi da se izbjegne popis, kako se ne bi dobili relevantni podaci i kako se ne bi održao prvi slobodni popis od 1945. godine”, ocijenio je Andrija Mandić, insistirajući da će DF prije srušiti Vladu nego dozvoliti odlaganje popisa, i popis bez izjašnjavanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti i maternjem jeziku. ,,Na osnovu njega (popisa) sređujemo i birački spisak”, obznanio je Mandić i jedan teorijski novitet koji je protumačen kao naum da se pripadnici dijaspore iz reda albanskog i bošnjačkog naroda izbrišu iz biračkog spiska. Za razliku od glasača paralelno upisanih u biračke spiskove širom srpskog sveta.

Suštinu žurbe objasnio je istoričar Aleksandar Raković, jedan od najglasnijih promotera srpskog sveta i negator svega crnogorskog: ,,U ovom momentu Srba, prema istraživanjima, ima 36 procenata. A 38 procenata je dovoljno da bi Srbi postali relativna većina. To je fluidna razlika između Srba i tzv. crnogorske nacije i lako će se jedan dio vratiti svom srpskom identitetu”, prenosi Pobjeda Rakovićevu izjavu za TV Pink. Strategija samoproglašenih čuvara crnogorskog nacionalnog bića za sada je tajna.

Nema sumnje, prebrojavaće nas još. A ‘oćemo li se ćerati – to, još uvijek, zavisi ponajviše od nas. Makar do 4. septembra.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo